Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: K-10/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Ivone Rupić kao predsjednika vijeća, te članova vijeća suca Damira Romca, sudaca porotnika N. A., N. Ć. i N. M., u kaznenom postupku protiv optuženika B. Č., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/2019; dalje u tekstu: KZ/11) nakon rasprave zaključene 11. svibnja 2022., a objavljene 16. svibnja 2022., u nazočnosti branitelja optuženika H. K., odvjetnika u S., te zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, M. M., a u izočnosti optuženika B. Č.

p r e s u d i o  j e

Optuženik: B. Č. O.: …, sin M. i D. rođene G., rođen …. u B. B., S.,  s  prebivalištem  u  V.,  državljanin  Republike  Hrvatske  i Slovačke, konobar, sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, bez imovine

k r i v  j e

da je 15. rujna 2013. u popodnevnim satima u za sada točno ne utvrđenom vremenu nakon 14:12:46 sati u D. (sada D.), U., u hostelu M. u sobi broj 102, u cilju oduzimanja života G. K. sa kojom je bio u intimnoj vezi i za koju je znao da je u osmom mjesecu trudnoće iz intimne veze sa drugim muškarcem, svjestan da je zbog stanja izazvanog poodmaklom trudnoćom i instinktivnog nastojanja da zaštiti nerođeno dijete koje nosi iskorištavajući takvo njezino stanje, te kada je oštećena prema dogovoru došla s njim u sobu, okrivljeni kako bi je kaznio zbog trudnoće i intimne veze sa drugim muškarcem je neutvrđenim tupotvrdim sredstvom dok se ista branila najmanje jednom udario po lijevoj šaci i potom najmanje četiri puta snažno udario po licu, zatim je ista pala, pa je neutvrđenim masivnim tupotvrdim predmetom s metalnom kontaktnom površinom najmanje deset puta snažno udario po glavi zadavši joj krvne podljeve stražnje strane drugog do petog prsta lijeve šake u području zglobova između članaka prstiju, krvni podljev lijeve strane lica u području obraza, jagodice i oka, krvni podljev vjeđa desnog oka, skupinu od sedam točkastih i manjih plohastih oguljotina jagodično lijevo, skupinu od šest sitnih rana razderotina na donjoj vjeđi lijevog oka, lijevoj strani nosa i lijevoj strani gornje usne, sitne razderotine s krvnim podljevom sluznice lijeve strane donje usne, difuzni krvni podljev lijeve strane potkožnih mekih tkiva lica od donje čeljusti naviše, prijelome kostiju lica i to lijeve strane gornje čeljusti, lijeve jagodične kosti i nosne kosti, osam rana razderotina na lijevoj strani mekog oglavka, u čeonom i tjemenom području, dijelom linearnih, među kojima i opsežnu nepravilnu ranu tjemeno nastalu međusobnim djelomičnim preklapanjem više rana, ranu razderotinu gornjeg dijela lijeve uške s krvnim podljevom uške i sljepoočno lijevo oko uške, difuzni krvni podljev lijeve strane mekog oglavka, višestruke prijelome kostiju svoda lubanje, posebno lijeve sljepoočne kosti i kostiju baze lubanje u području prednje i srednje lubanjske jame lijevo sa širenjem dijela prijelomnih pukotina na desnu stranu, difuzno krvarenje u meke moždane ovojnice na konveksitetu mozga, difuzno nagnječenje mozga s posljedičnim otokom mozga, koje ozljede su u svojoj ukupnosti osobito teške tjelesne ozljede opasne za život uslijed kojih je G. K. umrla, kao i nerođeno dijete što ga je nosila,

dakle, ubio osobu posebno ranjivu zbog njezine trudnoće,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo - djelo opisano i kažnjivo po članku 111. točka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Slijedom navedenog, optuženi B. Č. se temeljem članka 111. točka 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 (tridesetpet) godina

III. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku B. Č. u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru tj. od lišenja sa slobode 5. srpnja 2019. pa nadalje.

IV. Temeljem odredbe članka 70. KZ/11 prema optuženiku B. Č. izriče se sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koja temeljem odredbe članka 70. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine te se ista izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.

V. Temeljem odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici V. K. i O. K. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

VI. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 8. ZKP/08, optuženik je dužan na ime troškova ovog kaznenog postupka i to na ime troškova sudskih vještaka, prevoditelja i nužnih izdataka oštećenika isplatiti ukupan iznos od 59.681,62 kune te na ime troškova paušala iznos od 7.000,00 kuna.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u S. podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-28/2019 od 9. rujna 2019. protiv optuženika B. Č., a zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva iz članka 111. točka 1., 2. i 4. KZ/11.

2. Utvrđuje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž-93/2021-21 od 23. veljače 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj K- 13/2020 od 13. studenoga 2020. i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Za istaknuti je da je temeljem članka 164. stavak 5. ZKP/08 citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod navedenim poslovnim brojem I Kž-93/2021 priloženo pisano obrazloženje izdvojenog glasa.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je 5. srpnja 2019. preuzelo kazneni progon protiv optuženika B. Č., zbog kaznenog djela teškog ubojstva. Glavno državno odvjetništvo U. je dostavilo zamolnicu za preuzimanje kaznenog progona zbog navedenog kaznenog djela tj. kaznenog djela iz članka 115. Kaznenog zakona Ukrajine, a riječ je o kaznenom djelu namjernog ubojstva na štetu G. K. Prema prijepisu odredbi Kaznenog zakona U. za kazneno djelo namjernog ubojstva iz članka 115. Kaznenog zakona U. propisana je kazna zatvora od 10 do 15 godina ili kazna doživotnog zatvora, dok je za kazneno djelo iz članka 111. KZ/11 propisana kazna zatvora od najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora, koja prema članku 46. KZ/11 ne može biti kraća od 21 godine niti dulja od 40 godina. Dakle, za spomenuto kazneno djelo isto je propisano i kažnjivo i po Kaznenog zakonu U. s time da je KZ/11 blaži. Prema odredbama Zakona U. za kazneno djelo namjernog ubojstva iz članka 115. Kaznenog zakona U. propisana je kazna zatvora od deset do petnaest godina ili kazna doživotnog zatvora, dok je za kazneno djelo iz članka 111. KZ/11 propisana kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, što znači da je KZ/11 blaži, a i sukladno članku 64. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04, dalje: ZMPPKS) treba primijeniti domaće pravo.

4. Utvrđeno je kako je B. Č. hrvatski državljanin pa njegovo izručenje nije dopušteno sukladno članku 9. Ustava Republike Hrvatske. Optuženi ima prijavljeno prebivalište u V., M. u R. H. Time su ispunjeni uvjeti za primjenu hrvatskog kaznenog zakona, kao i uvjeti iz članka 63. ZMPPKS za preuzimanje kaznenog progona, a Republika U. nije ni članica Europske unije. Nadalje, sukladno Europskoj konvenciji o izručenju iz članka 2. stavak 2. a koju su potpisale i R. H. i U. ako ne izruče svoga državljanina država protiv njega treba provesti kazneni postupak. Optuženik je isključivo hrvatski državljanin te njegovo izručenje nije bilo dopušteno. Mjesna nadležnost temelji se stoga na odredbi članka 22. stavak 1. ZKP/08 iz kojeg proizlazi ako je kazneno djelo počinjeno izvan teritorija R. H. nadležan je sud na čijem području optuženik ima prebivalište ili boravište.

5. U ponovljenom postupku na raspravi od 11. svibnja 2022. sud je na temelju, a sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ukinutoj presudi izdao nalog za dopunu psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja B. Č. po prof. dr. sc. D. B. psihijatru i stalnom sudskom vještaku i mr. D. D., spec. kliničke psihologije, stalnom sudskom vještaku koja dopuna vještačenja je od 1. travnja 2022. (list 1171-1177 spisa).

6. Nadalje, sud je na temelju svih izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica sukladno materijalnim dokazima prvenstveno sudsko-medicinskim vještačenjem, psihologijsko psihološkim vještačenjima, izmijenio činjenični i pravni opis kaznenog djela na način kako to sada stoji u izreci ove presude.

6.1. O izmjenama činjeničnog i pravnog opisa bit će više riječi tijekom obrazloženja presude.

7. U ponovljenom postupku na raspravi od 11. svibnja 2022. optuženi B. Č. je glede očitovanja o optužbi naveo da u potpunosti ostaje pri prethodnom očitovanju da se smatra krivim, ali ne na način kako je to činjenično opisano i kako ga se tereti optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u S. Istakao je i to da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

8. Sud je pristupio izvođenju dokaza te je u dokaznom postupku, temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani su i čitani podaci o okrivljenikovom državljanstvu, prebivalištu i boravištu (9-14d), odluka o preuzimanju kaznenog progona, zamolnica za preuzimanje kaznenog progona, njezina dopuna, dopis o požurenju od posredne žrtve-oca, komunikacija između državnih odvjetništava o preuzimanju kaznenog progona (8, 15-30m), tjeralica, zamolnica Županijskom sudu u S., nalog suca za uzimanje bioloških uzoraka od osumnjičenika, zapisnici o ispitivanju, pouka iz spisa Kir-96/14 i 40 Su-50/14 (44-62, Prilog 1, 3-7, 25-39), odluka o pravnoj oznaci kaznenog djela i o raspisivanju tjeralice s obavještavanjem Županijskog državnog odvjetništva u D. i upisivanjem u registar istraživanja (Prilog 2, 4, 194-199), zapisnik o očevidu i pretrazi na mjestu počinjenja u sobi Hostela M. s fotodokumentacijom (Prilog 2, 13-33, 39-41), zapisnik o očevidu i pretrazi na mjestu pronalaska odjeće i mobitela s fotodokumentacijom (Prilog 2, 85- 97), zapisnik o rekonstrukciji-pokusu udaljenosti između mjesta počinjenja i mjesta pronalaska odjeće (Prilog 4, 33-35), zapisnici o očevidu, pretrazi i oduzimanju snimki kamera video nadzora Kompleksa M. (Prilog 1, 80-85, Prilog 2, 173-175, Prilog 4, 25- 26), analiza kretanja okrivljenika i žrtve i vremena na snimkama kamera video nadzora Kompleksa M. i vanjskih kamera s ulica (Prilog 4, 27-32, 23-24), informatičko-tehničko vještačenje sustava videonadzora Kompleksa M. (Prilog 2, 178), skica mjesta postavljenih kamera (Prilog 2, 169), fotografije izdvojene iz snimki kamera video nadzora Kompleksa M., od kojih neke u ispisanom obliku (Prilog 1, 66- 79), a neke na CD mediju (Prilog 3, 32), zapisnik o pretrazi i oduzimanju prijenosnog računala žrtve G. K. (Prilog 4, 10-11) s fotodokumentacijom (Prilog 3, 18-20), pronađenog pri pretrazi ureda (Prilog 4, 6-7), informatičko-tehničko vještačenje prijenosnog računala žrtve G. K. s fotografijama i pohranjenim datotekama dopisivanja i govorne komunikacije (Prilog 4, 12-22), fotografije žrtve i okrivljenika i druga dokumentacija iz prijenosnog računala žrtve, na CD mediju (Prilog 3, 32), te ispisane pojedine izdvojene fotografije (Prilog 4, 19), fotografija žrtve i okrivljenika u trogirskoj katedrali (89), prijepis govorne komunikacije između okrivljenika i žrtve preko SKYPEA i Interneta pohranjene u računalu žrtve na engleskom jeziku (Prilog 3, 111-193), pisana komunikacija pohranjena u istom računalu na CD mediju (Prilog 3, 32), s prijevodom na hrvatski jezik stalnog sudskog tumača (225-299), zapisnik o pretrazi u Uredu na poslu i oduzimanju bilježnice žrtve G. K. (Prilog 4, 6-9), registracijska kartica i plaćeni račun za smještaj Hostela M. od 14. do 16. rujna 2013. (Prilog 4, 44-45), podaci iz evidencija o prijelazu granice U. za okrivljenika (Prilog 4, 5), podaci iz evidencija o izdavanju putne karte željeznice u U. za okrivljenika (Prilog 4, 3-4), podaci o vozilu u kojem je okrivljenik prešao granicu nakon počinjenja (Prilog 1, 43), podaci iz evidencije o prijelazu hrvatske granice za okrivljenika (38), evidencija odsutnosti okrivljenika s posla tijekom rujna 2013. (36-37, 100-102), Ugovori o radu, prijavama zaposlenja i podaci o razdoblju rada okrivljenika u hotelu Z. u P. (35, 133-161), evidencije o boravku žrtve G. K. u hotela Z. P. tog Hotela (167) i Ministarstva unutarnjih poslova (177), medicinska dokumentacija o trudnoći žrtve na ukrajinskom jeziku (Prilog 3, 194-229), s prijevodom na hrvatski jezik stalnog sudskog tumača (320-408), liječnička potvrda smrti G. K. (Prilog 4, 91-92), zapisnik o očevidu i pretrazi na tijelu žrtve G. K. i uzimanju uzorka s tijela nerođenog djeteta (Prilog 2, 57-58), zapisnik o obdukciji mrtvog tijela G. K. obavljenoj po vještaku sudske medicine liječniku R. Z. s fotodokumentacijom i toksikološkim vještačenjem krvi žrtve (Prilog 2, 74-82, 53-56, 59-60), sudsko-medicinsko vještačenje uzroka smrti i ozljeda žrtve G. K. vještaka sudske medicine liječnika R. Z. s fotodokumentacijom (Prilog 2, 64-73), uključujući fotodokumentaciju mrtvog tijela nerođenog djeteta (Prilog 2, 71), vještačenje očinstva nerođenog djeteta žrtve (Prilog 4, 113-120), biološko vještačenje muškog džempera i hlača, te salvete iz džepa hlača s fotodokumentacijom (Prilog 1, 115-124, 108, Prilog 2, 147-165), biološko vještačenje mobitela s fotodokumentacijom (Prilog 1, 98-114, Prilog 2, 136-145), daktiloskopsko vještačenje mobitela s foto dokumentacijom (Prilog 2, 107-129), daktiloskopsko vještačenje boce izuzete tijekom očevida u sobi Hostela M. s fotodokumentacijom (Prilog 1, 132-157), preslika zdravstvenog kartona za okrivljenika (179-189), socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb T. za okrivljenika (207-208), s ispravkom (433) i dopunom (459-460), zapisnici o prepoznavanju okrivljenika od strane A. M., V. K. i K. Ž., te o prepoznavanju džempera od strane K. Ž. (Prilog 1, 8-22, Prilog 2, 179-192), otpusno pismo i uputnica o zdravstvenom stanju D. Ć. (458-459), ispis poruka preko mobitela B. P. (103-109), smrtni list za pok. D. Č. (list 1200 spisa) i pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. sc. D. M. od 14. kolovoza 2019. (list 486-488 spisa).

8.1. Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka N. M. (Prilog 4,109-112), A. H. (Prilog 4, 83-86), O. G. (Prilog 4, 124-127), E. B. (Prilog 4, 121-123), M. Š. (Prilog 4, 128-130), K. Ž. (Prilog 4, 59-61, 79-82), V. K. (Prilog 4, 53-55), G. L. (Prilog 4, 62-65, 66-68), I. K. (Prilog 4, 46-49, 50-52), A. M. (Prilog 4, 56-58), I. F. (Prilog 4, 69-72), L. L. (Prilog 4, 73-75), V. S. (Prilog 4, 76-78), J. T. (Prilog 4, 87-90), L. S. (Prilog 4, 36- 39), E. J. (Prilog 4, 40-43), B. P. (95-99, 500-502), A. B. (120-122), S. P. P. (110- 112), R. H. (123-125), M. S. (435-437) i J. B. (441-444).

8.2. Nadalje, temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pročitan je dopis glavnog državno odvjetnika U. od 19. kolovoza 2019. s priloženom dokumentacijom prevedenom na hrvatski jezik (list 578-620 spisa) sa istaknutim imovinskopravnim zahtjevom. Prijevod na hrvatski jezik dopisa glavnog državnog odvjetništva U. od 29. siječnja 2015. (list 624 spisa), te ovjereni prijevod s ruskog jezika pisane komunikacije iz računala G. K. (list 628) od 19. rujna 2012.

8.3. Nadalje, temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. i 8. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitan je iskaz oštećene žrtve svjedokinje L. M. (list 93 spisa, Prilog 4).

8.4. Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi oštećenika svjedoka žrtve V. K. od 16. rujna 2013. (list 101-104 spisa) i 17. rujna 2013. (list 105-108 spisa) te s rasprave od 2. rujna 2020. (list 894-896 spisa), te oštećenika svjedoka žrtve O. K. 16. rujna 2013. (list 98-100 spisa) i s rasprave od 2. rujna 2020. (list 896-897 spisa), te je temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. i 8. ZKP/08 pročitan i iskaz svjedoka A. Ć. iz istrage od 23. kolovoza 2020. (list 503-505 spisa) te iskaz s rasprave od 2. rujna 2020. (list 897-898 spisa).

8.5. Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitan je iskaz vještaka dr. sc. D. M., spec. sudske medicine s rasprave od 21. listopada 2020. (list 945-947 spisa).

9. U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitan je kao svjedok otac optuženika M. Č. na raspravi od 11. svibnja 2022. te su i ispitani sudski vještaci i to vještak za psihijatriju prof. dr.sc. D. B. i mr. D. D., te je temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pročitan nalaz i mišljenje sudskih vještaka od 19. kolovoza 2019. (list 469-483 spisa) kao i iskaz ovih vještaka s rasprave od 21. listopada 2020. te je pročitana i dopuna psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženika B. Č. od 1. travnja 2022. (list 1171-1177 spisa) po prof. dr. sc. D. B., psihijatru, stalnom sudskom vještaku i mr. D. D., spec. kliničke psihologije, stalni sudski vještak.

10. Branitelj optuženika B. Č., na raspravi od 11. svibnja 2022. predložio je da se u daljnjem tijeku dokaznog postupka provede novo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po psihijatrijskog bolnici V., a sve iz razloga na proturječnosti i nelogičnosti dopune vještačenja sudskih vještaka prof. dr. sc. D. B. i mr. spec. D. D.

11. Odbijen je prijedlog branitelja optuženika B. Č. za novim sudsko psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem po Psihijatrijskoj bolnici V. na raspravi od 11. svibnja 2022. sukladno odredbi članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08. Ovaj prijedlog branitelja optuženika odbijen je kao nevažan, jer ne postoji povezanost između činjenice koju stranka želi utvrditi i odlučnih činjenica s obzirom da sud u potpunosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskih vještaka i to vještaka za psihijatriju prof. dr. sc. D. B. i mr. D. D. od 19. kolovoza 2019. (list 469-483 spisa) kao iskaze ovih vještaka s rasprave od 21. listopada 2020. i dopune psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja od 1. travnja 2022. (list 1171-1177 spisa) kao i iskaz ovih vještaka s rasprave od 11. svibnja 2022. Dodatno novim sudsko psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem išlo bi se u odugovlačenje ovog kaznenog postupka. Nezadovoljstvo obrane rezultatima vještačenja ne može biti razlog za određivanje novog vještačenja, ovo i iz razloga što su vještaci ponovno obavili razgovor s optuženikom, što nije bilo potrebno, s obzirom na sadržaj ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već je zadatak vještaka sukladno ukidnoj odluci bio proučiti optuženikovu obranu i medicinsku dokumentaciju koju je dostavio branitelj optuženika. Obje vještakinje su i tijekom istrage obavile razgovor s optuženikom B. Č., dale svoj pisani nalaz i mišljenje te na prvoj raspravi odgovarale na pitanje obrane, izradile dopunu pisanog nalaza i mišljenja i ponovno na raspravi od 11. svibnja 2022. vještakinje su iscrpno odgovarale na ispitivanje obrane i odgovorile na sva relevantna pitanja.

12. U daljnjem tijeku dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog B. Č. (list 63 spisa) iz kojeg proizlazi da isti nije osuđivan.

13. Temeljem odredbe članka 434. stavak 2. ZKP/08 kako je odbijen dokazni prijedlog u skladu s odredbom članka 421. ZKP/08 pristupilo se obrani optuženika B. Č.

14. Temeljem odredbe članka 435. ZKP/08 sud je reproducirao DVD snimku obrane optuženika B. Č. (list 79 spisa) iskazane pred ŽDO u Splitu i (list 75-78 spisa) iz koje je razvidno da se optuženi B. Č. branio šutnjom te nakon što je reproducirana snimka obrane optuženika, isti je naveo da u potpunosti ostaje pri iskazanoj obrani s rasprave od 10. studenoga 2020. te da neće odgovarati na pitanja zastupnice optužbe, predsjednika vijeća i članova vijeća, dok branitelj optuženika pitanja za optuženika nije imao.

15. Dakle, kako je optuženik u potpunosti ostao pri svojoj obrani s rasprave od 10. studenoga 2020. iz iste proizlazi da je pokojnu žrtvu upoznao kada je radio kao konobar u hotelu „Z.“ u P. Upoznao ju je 2010. ili 2011., što ne može sa sigurnošću reći. Upoznali su se jedne večeri kada je ona bila sa svojom prijateljicom, u Hotelu Z. u kojem je boravila desetak dana. S obzirom da su se upoznali dogovorili su se naći u jednom od kafića te su tijekom njezinog boravka u ovih desetak dana, izlazili na piće, kupanje i druženje. Prije njezinog odlaska razmijenili su brojeve mobitela. Kada je G. K. otišla u U., nakon par dana javila mu se telefonom, nazvala ga, te su neobavezno razgovori. Ponovno nakon par dana G. mu se javila i vodili su uobičajeni razgovor. Više je ona njega puta nazivala nego on nju. Tako su njih dvoje oko dvadeseta dana komunicirali da bi mu ona kazala da bi se željela vratiti u D. jer joj se tu sviđa. Stoga ga je jedne večeri nazvala i kazala mu da je kupila avionsku kartu za S. te su se dogovorili da je on sa svojim automobilom pričeka u zračnoj luci u S. Kada su se susreli zagrlili su se i poljubili te ju je odveo u svoju kuću. Upoznao ju je sa svojim roditeljima, ocem i majkom, a tijekom njezinog boravka odlazili su zajedno na izlete T., Š. i R. G. K. boravila je oko dva tjedna u njegovoj kući i bila oduševljena njegovim roditeljima. Naveo je da je ovo bilo vrijeme oko 10. kolovoza 2011. ili 2012. godine, kada je njihovo druženje preraslo u seksualnu ljubavnu avanturu i njih dvoje su se zbližili te zaljubili jedno u drugo, ona je bila prelijepa, te je nakon dva tjedna otišla u U.

15.1. Nadalje, optuženi B. Č. nadalje u svojoj obrani ističe kada se G. K. vratila u U., njih dvoje čuli su se svakodnevno i pričali preko SKYPEA. Znalo se dogoditi da se oko desetak dana ne bi čuli, al ona bi ga opet nazvala. Jednom mu je kazala da je dođe posjetiti u U., a na što je on pristao te je odlučio otići oko 10. prosinca 2012. Istakao je da je ovo za njega bio daleki put jer nikada nije bio u U., iako je rodom iz S. Kazao je svojim roditeljima da ide u U., a G. K. ga je čekala na željezničkom kolodvoru te odvela u svoj stan, gdje je prespavao. Sutradan je upoznao njezine roditelje i njih dvoje su bili sretni što su se vidjeli i što su zajedno. Istakao je da su tijekom ovog njegovog boravka u U. roditelji G. K. prema njemu bili topli i susretljivi. Boravio je kod njih u stanu deset do dvanaest dana, a njih dvoje su izlazili vani, družili se i njihova veza je prerasla u ljubav te su počeli razgovarati o njihovom zajedničkom životu. Tijekom ovog boravka u U., ističe da je odlazio kod G. na posao jer je ona radila u jednom osiguranju. Nakon ovog njegovog boravka u U. vratio se kući u R. H. i pričao svojim roditeljima o boravku u U. i o G. K. Svojim roditeljima je rekao da je veza između njega i G. prerasla u ljubav i da bi on želio s njom imati nešto više. Njih dvoje su se svakodnevno čuli preko SKYPEA te ga je ona pitala bi li ponovno došao kod nje u U., a to je bilo iza Božića. Istakao je nadalje da su njih dvoje svakodnevno telefonski razgovarali da bi mu ona krajem trećeg mjeseca 2013. kazala da je bila s jednim muškarcem s kojim je ostala trudna. Međutim da s ovim muškarcem ne želi biti jer je on opterećuje i uznemirava. Navodi da je bio iznenađen ovim što je od nje čuo pa su stoga njih dvoje jedno vrijeme prestali komunicirati.

15.2. Nakon proteka desetak dana ona ga je ponovno nazvala na telefon ili on nju ne zna sa sigurnošću te su razgovarali o okolnosti da je ona ostala trudna s drugim muškarcem i tražila od njega da ponovno dođe u U. Međutim, kako je on radio tijekom ljetne sezone u Hotelu u P. nije odmah mogao otputovao u U. već je odlučio doći početkom lipnja 2013. Kako je dobio dozvolu od svojih poslodavaca otišao je u Ukrajinu i prilikom dolaska G. K. ga je čekala na kolodvoru. Međutim, ove prilike nisu otišli kod nje kući već u jedan hostel u kojem je on boravio. Ove prigode boravio je u U. sedam do osam dana tijekom kojeg vremenskog perioda su se družili, pričali, pokušavajući pronaći neko rješenje glede njihove daljnje veze u budućnosti s obzirom na njezinu trudnoću. Problem je bio u tome što njezini roditelji su joj govorili da on nije idealna osoba za nju, da nije dovoljno obrazovan, da nema stalan posao te da oni nisu zadovoljni s njime kao osobom s kojom bi ona bila u ozbiljnoj vezi. S ovakvim njihovim razmišljanjem bio je iznenađen. Tijekom ovog njegovog boravka u U. G. mu je pričalo o muškarcu s kojim je ostala trudna s kojim nije bila zadovoljna jer ju je opterećivao i da ne želi ostati s njime u vezi, ali "da šta je tu je". Istakao je nadalje da je imao osjećaj da se G. boji ovog muškarca te da isti kao i njezini roditelji vrše utjecaj na nju. Nakon boravka u U. ovih osam dana tijekom lipnja 2013. vratio se u H., nastavio raditi u hotelu, svakodnevno su G. i on pričali putem telefona.

15.3. S obzirom na ovu njihovu svakodnevnu komunikaciju, razgovore i zajedničko vrijeme koje su proveli zaljubili su se jedno u drugo i odlučili da se ponovno vide te da on dođe ponovno u U. u rujnu 2013. Ova njihova odluka bila je iz razloga da još jednom pokušaju se dogovoriti i riješiti njihovu ljubavnu vezu. Stoga je i došao ponovno u U. u rujnu 2013. i to u isti hostel u kojem je već prije boravio i G. ga je ponovno čekala na željezničkom kolodvoru. Prvi dan boravka u gradu D. bila je proslava grada tijekom koje proslave se zabavljalo i pilo te je i G. bila vesela. Međutim, kada su razgovarali od prvog dana rekla mu je da zaboravi na nju da ona ne može živjeti s njime, jer roditelji vrše pritisak na nju i da ga zaboravi. Kako je taj dan bila proslava u gradu D. pio je alkohol, ali nije bio alkoholiziran. Te večeri otišao je spavati u sobu u hostelu, prenoćio i sutradan ujutro nakon doručka izišao vani, družio se s ljudima i upoznao neke ljude iz H., pio neko alkoholno žestoko piće koje je loše na njega utjecalo. Taj dan se dogovorio vidjeti s G. u popodnevom vremenu oko 15, 16 sati, i kako je bio u gradu kada ga je ona nazvala krenuo je prema hostelu. Ističe nadalje da ne zna ni sam kako je došao do hostela da li stepenicama ili liftom. G. ga je čekala u sobi koja je bila na drugom ili trećem katu, u sobi su pili čaj i razgovarali, a njemu je od ovog pića kojeg je pio prethodno u gradu bila nekakva vrućina. Tijekom ovog razgovora pokušao je nagovoriti G. da dođe živjeti s njime u H. da će prihvatiti njezino dijete, a ona mu je tada decidirano kazala da od toga nema ništa, da on nije osoba za nju, da nije obrazovan, da nema stalno zaposlenje i da se ona s njime ne vidi u vezi. Tada je između njih započela verbalna agresivna komunikacija da bi ona počela histerizirati da će zvati hotelsko osoblje, ipak su se uspjeli smiriti i ponovno mirno razgovarati. Međutim, ovaj njihov razgovor učestalo je prekidao zvuk njezinog mobitela, kao da mora otići, kao da je netko čeka. U čemu je on nije sprječavao te kada je ona krenula prema vratima u tom trenutku počela je njegova agresija prema G. i počeo ju je naguravati i od tada daljnji svoj čin ne može objasniti i za njega objašnjenja nema. U jednom trenutku se ugasilo svijetlo, da li se to njemu zamračilo ili da li je on sam ugasio svijetlo u sobi ne zna. Istakao je nadalje da je ovaj njihov razgovor u sobi u hostelu prije nego što je lišio života G. trajao je sat i po vremena. Nakon djela koje je počinio uhvatila ga je panika, nervoza jer se nalazio u stranoj državi i postavio je sebi pitanje šta da radi. Nakon dolaska u H. živo je u paničnom strahu kada je čuo preko medija što se priča, izgubio je posao, što je izazvalo patnju kako za njega tako i za njegovu obitelj, a naravno i za G. obitelj. Naveo je da je on iz dobre obitelji koja je nakon ovog događaja izgubila svu pomoć i potporu koju su imali od susjeda i ostalih ljudi. Istakao je da bi se još jednom želio ispričati svima kao i okolnost da je njegov bijeg nakon rasprave bio suludi čin. Sramota ga je što se nalazi tu gdje se trenutno nalazi i platit će cijenu i živjeti s time cijeli svoj život.

16. Nakon ovakvog provedenog dokaznog postupka sud je na temelju pojedinačne i ukupne ocjene dokaza izveo pouzdan zaključak da je optuženi B. Č. počinio kazneno djelo protiv života i tijela teško ubojstvo, djelo opisano i kažnjivo po članku 111. točka 2. KZ/11. S obzirom na cjelokupno provedene rezultate dokaznog postupka, izvedene dokaze sud je sukladno pravnoj kvalifikaciji u odnosu na koju je optuženika B. Č. proglasio krivim uredio i činjenični opis kaznenog djela na način kako to sada stoji u izreci ove presude, a o čemu će u potpunosti biti riječi tijekom obrazloženja ove presude.

16.1. Naime, nije sporno da je optuženi B. Č. počinio kazneno djelo na štetu oštećene žrtve G. K., jer je priznao posljedicu počinjenja ovog kaznenog djela.

16.2. Optuženi B. Č. negirao je pravne kvalifikacije koje su mu se navedenom optužnicom stavljale na teret.

16.3. Sud nije prihvatio ni obranu optuženika B. Č. da je do posljedice počinjenja ovog kaznenog djela ubojstva žrtve G. K. došlo jer je postupao u afektu te sud nije ni prihvatio obranu optuženika B. Č. da je riječ o kaznenom djelu usmrćenja. Okolnost njegove obrane temelji se na činjenici da su se on i žrtva sastali dana 15. rujna 2013. u sobi 102, hostela M. te je tijekom njihovog razgovora kada mu je G. K. kazala otvoreno i jasno da ne želi s njime nastaviti njihovu vezu ni odnos niti otići s njime živjeti u R. H. došlo do njihove međusobne verbalne prepirke i agresivne komunikacije i histerije žrtve da će zvati hotelsko osoblje. Kada su se ipak uspjeli smiriti i ponovno mirno razgovarati njihov razgovor učestalo je prekidao zvuk njezinog mobitela i kada je krenula prema vratima započela je njegova agresija prema G. koju je počeo naguravati i od tada svoj daljnji čin nije mogao objasniti.

16.4. Ovakva obrana optuženika B. Č. usmjerena je isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. stavak 1. točka 2. KZ/11, za koje ga je sud proglasio krivim.

16.5. Nije sporno da se navedeno kazneno djelo dogodilo 15. rujna 2013. u popodnevnim satima, u gradu D. u U., u Hostelu M. u sobi broj 102, u kojoj je bio B. Č. sa G. K.

16.6. Nije sporno da je B. Č. bio u intimnoj vezi sa G. K. jer ovo proizlazi iz njegove obrane te iz zapisnika o pretrazi, oduzimanju prijenosnog računala žrtve G. K., fotodokumentacije na listu 18-20 spisa, te fotografijama pohranjenim na računalu žrtve G. K. pohranjenim datotekama dopisivanja između optuženog B. Č. i njihove međusobne govorne komunikacije, fotografija žrtve i optuženika iz prijenosnog računala žrtve na CD mediju kao i izdvojene fotografije žrtve i optuženika u T. katedrali te cjelokupnog prijepisa govorne komunikacije između optuženika i žrtve preko SKYPEA i interneta, pohranjeno u računalu žrtve, s prijevodom na hrvatski jezik. Sve ovo u svojoj obrani pored navedenih dokaza o njihovoj međusobnoj intimnoj vezi potvrdio je i optuženi B. Č. u svojoj obrani.

16.7. Nije sporno da je optuženi B. Č. znao da je žrtva G. K. bila u osmom mjesecu trudnoće iz intimne veze s drugim muškarcem, što također proizlazi iz njegove obrane, a proizlazi i iz njihovog međusobnog dopisivanja i prijepisa govorne komunikacije.

16.8. Da je ovo kazneno djelo počinjeno u hostelu M. u sobi broj 102 nesporno proizlazi iz zapisnika o očevidu na mjestu počinjenja (Prilog 2, list 13-33 spisa te list 39 do 41 spisa) koji očevid se obavio na temelju dobivane obavijesti o pronalasku mrtvog tijela u sobi broj 102, Hostela M. na petom katu. Očevidom je utvrđeno da je pod lijevim krevetom pronađeno mrtvo golo tijelo ženske osobe na kojem nema odjeće, po tijelu i oko njega su tragovi nalik krvi. U blizini tijela je bijeli pokrivač s tragovima nalik krvi. Kraj ormara je pronađena tvar slična komadu kosti, a na zidovima također tragovi krvi. U prostoru između spuštenog stropa i stropa su pronađena dva jastuka s jastučnicama te plahte na kojima su tragovi nalik krvi. Žrtvino tijelo bilo je zamotano u plahtu i leš je odvučen ispod kreveta, a krvava posteljina sakrivena u prostoru ispod stropa.

16.9. Nadalje, očevidom na mjestu počinjenja u sobi Hostela M. s fotodokumentacijom (Prilog 2, list 13-33 spisa), kao i Protokola uviđaja na mjestu događaja od 16. rujna 2013. kao i analiza kretanja optuženika B. Č. i žrtve G. K. i vremena na snimkama kamera video nadzora kompleksa M. i vanjskih kamera s ulica (Prilog 4, list 23 i 24 ) i Protokola uviđaja na mjestu događaja od 23. rujna 2013. (Prilog 4, list 27-32 spisa) pokazuje, a što proizlazi iz iskaza svjedoka zaposlenika hostela kako su se optuženik B. Č. i žrtva G. K. susreli kraj recepcije Hostela M., zagrlili i poljubili, te ovo kretanje u spomenutom hostelu za 14. i 15. rujna 2013. pokazuje, a i iskazi svjedoka zaposlenika hostela kako nitko treći osim njih dvoje nije ulazio u spomenutu sobu.

17. U vještačenju i analizi kretanja izdvojenih snimki kamera video nadzora kompleksa M. jasno je utvrđeno kako su se optuženik B. Č. i žrtva G. K. prvi dan 14. rujna 2013. u 12:55:40 sati susreli kraj recepcije hostela, pozdravili i poljubili, hodali su oko recepcije, ušli u blagovaonicu, u 14:17:27 sati u sobu broj 102 ušao je optuženik B. Č., a potom i žrtva, u 14:32:51 sati G. K. izašla je iz sobe, otišla do blagovaonice, recepcije i u sobu se vratila u 14:33:22 sata, da bi iz sobe žrtva izašla u 16:57:24 sata i napustila hostel (Prilog 1, list 66-77 spisa s fotodokumentacijom).

17.1. Ovo potvrđuje konstataciju da ista nije prespavala u sobi hostela 14. na 15. rujna 2013., a potvrđuje i sam optuženik B. Č. da se tijekom boravka u gradu D. taj dan bila proslava i sam se vratio u sobu hostela prespavati, a što proizlazi da je i iz snimki kamera vještačenja da je 14. rujna 2013. napustio hostel B. Č. u 17:44:15 sati, a vratio se u 19:14:22 sata.

17.2. Prema navodima obrane kako to proizlazi iz obrane optuženika B. Č. isti se sutradan 15. rujna 2013. u jutarnjim satima družio s ljudima iz H. jer je taj dan u D. bila proslava grada, pio je alkoholna pića te se telefonom dogovorio sa G. da se nađu u hostelu M. u sobi broj 102 u popodnevnim satima oko 15,00 sati.

17.3. Ovo proizlazi upravo i iz analize kretanja izdvojenih snimki kamera video nadzora kompleksa M. (prilog 4, list 23 i 24 spisa te list 27 do 32 spisa). Dana 15. rujna 2013. u 14:03:07 sati, optuženi B. Č. je ušao u sobu, a istog tog dana u sobu je ušla i žrtva u 14:08:15 sati, a u kojoj se nalazio optuženik B. Č. da bi ista u 14:12:22 sata izašla iz sobe i otišla na recepciju da bi žrtva G. K. u sobu 102 u Hostelu M. ponovno ušla u 14:12:46 sati, od kojeg trenutka je kamera zabilježila njezin ulazak u sobu te do trenutka kada je otkriveno tijelo žrtve G. K. ona više nije izlazila iz sobe. Tijekom pregleda u vremenskom razdoblju od 14:12:46 sati do trenutka otkrića tijela žrtve nije pronađena nikakva informacija da je G. K. izlazila iz sobe. Također u razdoblju od 20:05:24 sati kada je B. Č. posljednji put napustio sobu i nije se vratio i do trenutka kada je u sobu došla sobarica Hostela M. nitko nije dolazio u sobu. Također, za cijeli pregled videozapisa nije bilo informacija da je netko osim B. Č. i G. K. ulazio u sobu.

17.4. Ovo je precizirano upravo stoga što je sud uredio činjenični opis na način da je utvrdio da se kazneno djelo teškog ubojstva dogodilo dana 15. rujna 2013. u popodnevnim satima u za sada točno neutvrđenom vremenu nakon 14:12:46 sati u Hostelu M. u sobi 102.

17.5. Nadalje, tog dana, a kako je zabilježeno na snimci kamera i vještačenja analize kretanja proizlazi da je optuženi u 16:12:45 sati izišao iz sobe, otišao u kuhinju, izašao s bijelim spremnikom – šalicom, otišao do recepcije i u 16:15:50 sati ušao u sobu noseći šalicu. Imao je kariranu majicu. U 16:31:26 sati optuženi B. Č. izlazi iz sobe odlazi u kuhinju sa šalicom u ruci. U 16:33:47 sati ušao je u sobu noseći šalicu, imao je bijelu kariranu majicu i zeleni džemper. U 17:41:18 sati optuženi je izašao iz sobe, a u desnoj ruci nosio je veliku sportsku torbu crne boje koja je bila napunjena, a prije ulaska u lift u hostelu vidljivo je da nije ušao u lift jer su tu bile druge osobe nego je ponovno pozivao lift. U 17:44:14 sati napustio je zgradu kompleksa M. kroz izlaz sa strane ulice D. B. u D. i krenuo desno u smjeru ulice L. u D., imao sportsku torbu u rukama ispunjenu po vanjskim znakovima i bio je odjeven u bijelu majicu. Daljnje kretanje optuženika zabilježeno je analizom i snimkom vanjskih kamera video nadzora postavljenih u ulicama te je utvrđeno kako se 15. rujna 2013. u 17:42 sati optuženi odjeven u majicu svijetle boje, plave traperice i sa sportskom torbom Adidas spustio sa dizalom, napustio zgradu centra hostela M., krenuvši prema ulici L. te je utvrđeno kako se u 17:46 sati kreće ulicom J. S. u kojoj je pronađena odbačena odjeća, pokrivač i mobitel. U 17:50 sati optuženi se kreće ulicom R. u smjeru kompleksa M., što bilježi kamera kafića Č. unutarnje kamere kompleksa M. zabilježile su kako se 15. rujna 2013. u 17:58:17 sati optuženik pojavljuje ispred kompleksa M. da bi u 18:00:44 sati ušao u sobu 102 noseći istu sportsku torbu koja je bila prazna, da bi u 20:05:24 sata napustio sobu noseći istu sportsku torbu crne boje koja je bila napunjena i još jednu malu torbu. Unutarnje kamere bilježe kako je sljedećeg dana 16. rujna 2013. u 10:24:07 sati u spomenutu sobu ušla zaposlenica hostela, a u 12:03 sati u hostel je došla žrtvina majka, a u 12:15 sati žrtvin otac.

17.6. Ovo ističemo upravo stoga jer je sud u odnosu na vrijeme počinjenja kaznenog djela optužnicom se teretio da je isto počinio u vremenskom razdoblju od 14,15 do 20 sati, što predstavlja duži i veći vremenski period, a što tijekom postupka nije na taj način dokazano, već je utvrđeno ono što je nesporno i na koji način je sud uredio činjenični opis glede vremena počinjenja kaznenog djela, a to je da je žrtva G. K. dana 15. rujna 2013. u sobu broj 102 Hostela M. ušla upravo u 14:12:46 sati, u popodnevnim satima.

17.7. Ovo i stoga jer je nesporno utvrđeno da žrtva G. K. više iz sobe nije izlazila do trenutka kada je dana 16. rujna 2013. pronađeno njezino mrtvo tijelo koje je pronašao njezin otac V. K. ispod kreveta, koje tijelo je bilo zamotano u pokrivač. 18. Ovome u prilog ide i sudsko medicinsko vještačenje sudskog vještaka dr. D. M., koji je konstatirao da je vrijeme od ozljeđivanja do smrti bilo kratko i moglo se mjeriti u minutama, te točno vrijeme koje bi bilo potrebno za zadavanje ozljeda ne može se egzaktno utvrditi te je kod ovakvih okolnosti i načina usmrćivanja udarci se tipično zadaju jedan za drugim u brzom slijedu tako da čitav akt ozljeđivanja je mogao trajati i kraće od jedne minute, dok gornju granicu vremenskog intervala nije moguće ocijeniti te je vrijeme od ozljeđivanja do smrti bilo kratko, moglo se mjeriti u minutama.

18.1. Sve navedeno sud je cijenio prilikom uređivanja činjeničnog opisa i s obzirom na naprijed navedeno utvrdio da je djelo počinjeno 15. rujna 2013. u popodnevnim satima u za sada točno neutvrđenom vremenu, nakon 14:12:46 sati u D. u Hostelu M. u sobi broj 102.

18.2. Nesporno je i utvrđenje koje proizlazi iz iskaza svjedoka, zaposlenika hostela M. utvrđeno kretanje optuženika B. Č. i žrtve G. K., tako iz iskaza svjedokinje K. Ž. čiji je iskaz suglasnošću stranaka pročitan, a zaposlenica je hostela te radi na recepciji hostela. Ova svjedokinja potvrdila je dolazak žene crne kose koja se predstavila kao G. K. i koja je bila trudna te je ista rezervirala sobu od 14. do 16. rujna 2013. za dvoje i platila račun za boravak u sobi te joj kazala da će se susresti s muškarcem koji stiže s vlakom oko 12,30 sati, da bi ta istoj žrtva G. K. ponovno došla sa muškarcem oko 13,15 sati i zadržali su se u holu hostela i oko 14,00 sati ušli u sobu broj 102, da bi nakon nekog vremena G. K. izašla iz sobe i kazala joj da ide kod majke. Potvrdila je da je riječ o muškarcu visokom, mršavom, kratke kose, koji je nosio naočale i kojeg poznaje od prije jer je i već prije boravio u hostelu i to u svibnju 2013. i to zajedno sa G. K. u istoj sobi. Opisala je da je optuženi imao na sebi zeleni džemper.

18.4. Navode ove svjedokinje potvrdila je i svjedokinja V. K. zaposlenica hostela M. te istakla da je znala kako je sobu na petom katu broj 102 rezervirala G. K.

18.5. Svjedok G. L. također zaposlenica M. radila je 16. rujna 2013. oko 9,00 sati ujutro prišla je sobi 102 namjeravajući pitati G. K. kada će otići jer je soba bila rezervirana do 16. rujna 2013. i iz sobe joj nitko nije odgovarao, a vrata su bila zaključana. Uzela je ključ sobe broj 102 i otvorila vrata, al u sobi nije bilo nikoga i nije ništa primijetila. Nazvala je broj mobitela G. K. kojeg je ona ostavila, ali je mobitel bio isključen, vratila se na recepciju da bi oko 12,05 sati na recepciju došla žena koja se predstavila kao majka G. K. Ona joj je kazala da se G. ne javlja na mobitel, a nije spavala kući. Ponovno je zajedno sa majkom G. K. otišla u sobu 102 kada je vidjela na podu mrtvo tijelo G. K. Poznato joj je da je navedenu sobu rezervirala upravo G. K. 14. rujna 2013. na svoje ime.

18.6. Tijekom postupka ispitani su i voditelj hotelskog gospodarstva u Hostelu M. I. K. koja je potvrdila rezervaciju sobe 102 hostela od G. K. za navedeno vremensko razdoblje od 14. do 16. rujna 2013. Ispitan je i svjedok A. N. te I. F. sobarica, L. L., V. S. načelnik službe osiguranja te J. T. voditelj odjela za informatičku tehnologiju kompleksa M. koji je opisao kako funkcionira sustav video nadzora u kompleksu M., a koji navedeni svjedoci nisu imali nekih bitnih konkretnih saznanja o počinjenom kaznenom djelu, a čiji su iskazi suglasnošću stranaka na raspravi pročitani.

19. Nesporno je glede analiza kretanja optuženika B. Č. (Prilog 4, list 23-31 spisa), zapisnika o očevidu i pretrazi na mjestu pronalaska odjeće i mobitela s fotodokumentacijom (Prilog 2, list 65-97 spisa), te zapisnik o rekonstrukciji pokusu udaljenosti između mjesta počinjenja i mjesta pronalaska odjeće (prilog 4, list 33-35 spisa) kao i smetlišta uz cestu kraj ruševne zgrade okružene raslinjem u gradu D., u ulici R., pronađena je odjeća žrtve i optuženika, pokrivač i ručnik iz hostela te žrtvin mobitel. Rekonstrukcijom je utvrđeno kako je to mjesto pronalaska 4 do 5 minuta hoda udaljeno od hostela, tako je i pronađena odjeća žrtve G. K. i to grudnjak, ženski džemper s prugama za koji je vidljivo usporedbom fotodokumentacije sa snimki kamera video nadzora hostela da je riječ o džemperu koji je žrtva imala na sebi u hostelu. Ženski džemper sa prugama na kojem su tragovi nalik na krv, pronađene su i ženske hlače s tragovima krvi, ženska kožna jakna s tragovima krvi, muški džemper zelene boje, muške hlače pokrivene s brojnim kapljicama krvi u vidu prskotinama. Ovaj zeleni džemper upravo je odjevni predmet koji je usporedbom fotodokumentacije i snimke kamera hostela onaj koji je optuženi B. Č. imao na sebi u hostelu. Pronađena su dva pokrivača s tragovima nalik krvi i bijeli ručnik s tragovima nalik krvi. Usporedbom fotodokumentacije pronađenog pokrivača i fotodokumentacije očevida na mjestu počinjenja u sobi 102, Hostela M. vidljivo je da je riječ o pokrivačima koji su istovjetni, a koji su jedan od pokrivača nalazi na jednom od kreveta u sobi. Na udaljenosti od dva metra od odjevnih predmeta pronađeni su žrtvin mobitel marke Samsung, futrola mobitela i futrola s četiri ključa što je potkrijepljeno fotodokumentacijom.

19.1. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka, čiji su iskazi pročitani suglasnošću stranaka na raspravi L. S. i E. J. ispitane u svojstvu svjedoka opisuju kako su sudjelovale kao svjedoci pretrage na mjestu pronalaska odjeće na odlagalištu otpada. Ističu kako je pronađen prekrivač s tragovima krvi u koji je bila umotana odjeća i to ženski grudnjak, ženski džemper na pruge s mrljama krvi, na čijem je vratnom dijelu pronađena ženska crna kosa, tamnoplave rebatinke, kožna jakna, bijeli ručnik s mrljama krvi, muške hlače bež boje na kojima su s prednje strane prskotine krvi, a u predjelu koljena mrlja krvi, te muški zeleni džemper na čijem su prednjem dijelu i to u predjelu prsiju i vrata prskotine krvi.

19.2. Nadalje, prema već istaknutim snimkama kamere videonadzora kompleksa M. (Prilog 4, listovi 27-32 i 23-31 spisa) sa informatičko tehničkim vještačenjem sustava videonadzora kompleksa M. sa zaključkom vještaka (Prilog 2, list 176 spisa), skica postavljenih kamera (Prilog 2, list 169 spisa), snimkom analize kamera vidljivo je da je optuženik 15. rujna 2013. u 17:44:14 sati napustio zgradu M. kroz izlaz sa strane ulice D. B. u D. i krenuo desno u smjeru ulice R. u D., imao je sportsku torbu u rukama koja je bila ispunjena po vanjskim znakovima i bio je odjeven u bijelu majicu. Kojom prigodom u dva navrata nije želio ući u lift s drugim ljudima nego je ponovno pozvao lift. U 17:42 sati odjeven u majicu sa sportskom torbom adidas, spustio se dizalom i napustio zgradu krenuvši prema ulici L. te u 17:46 sati kreće se ulicom S. u smjeru ulice R., što se bilježi na video kameri koja pripada kafiću Č. ulica D. B., te u 17:50 sati kreće ulicom R. prema kompleksu M. U 17:57 sati ulazi u biznis centar M. i ide do hostelske sobe. Nadalje, u 17:58:17 sati pojavio se sa strane ulica R. u D. i u 17:58:33 sati ušao je u zgradu M. sa strane ulice D. B. u D. te imao u rukama torbu adidas već navedenu, po vanjskim znakovima praznu. U 18:00:24 sati optuženik se vratio iz dizala bloka B na 5 katu, otišao u sobu, u rukama je imao ovu istu torbu praznu po vanjskim znakovima te je u 18:00:44 sati ušao u sobu. Sve ovo upućuje na zaključak da je optuženik B. Č. spomenutu odjeću i pokrivač iznio iz sobe u torbi, odbacio ih na mjesto gdje su pronađeni, a koje je udaljeno od hostela oko četiri do pet minuta hoda te se vratio s praznom torbom. Dana 15. rujna 2013. u 20:02:39 sati B. Č. je napustio sobu, u desnoj ruci imao je istu spomenutu sportsku torbu crne boje napunjenu po vanjskim znakovima, bio je odjeven u džemper s horizontalnim prugama da bi u 20:06:33 sati napustio zgradu M.

20. Nadalje, biološkim vještačenjem na spomenutom pronađenom muškom džemperu i hlačama utvrđena je krv pokojne G. K. i optuženikov DNK profil. Nadalje, biološkim vještačenjem na salveti pronađenoj u lijevom džepu muških hlača, pronađenih na otpadu uz cestu kraj ruševne zgrade u ulici R., gdje je pronađena preostala odjeća žrtve i optuženika, utvrđen je optuženikov DNK profil.

21. Daktiloskopskim vještačenjem provedenim u Centru u D. (Prilog 1, list 132- 157 spisa), utvrđen je otisak palca optuženikove lijeve ruke na plastičnoj boci mineralne vode pronađene na stolu u sobi hostela M. tijekom očevida.

22. Činjenica je da je u svojoj obrani optuženi B. Č. priznao da je lišio života žrtvu G. K., međutim kako on to u svojoj obrani opisuje da je prilikom njezinog dolaska 15. rujna 2013. u sobi 102 hostela M., tijekom njihovog razgovora kada mu je ista otvoreno i jasno kazala da ne želi s njime nastaviti njihovu vezu i odnos niti otići s njime živjeti u R. H., došlo do njihove međusobne verbalne prepirke i agresivne komunikacije i histerije žrtve. Kada su se ipak uspjeli smiriti i ponovno mirno razgovarati i kako je njihov razgovor učestalo prekidao zvuk njezinog mobitela kada je ona krenula prema vratima da otiđe iz sobe započela je njegova agresija prema G., koju je počeo naguravati, te svoj daljnji čin nije mogao objasniti.

22.1. Analizirajući sve naprijed navedeno nesporno je da je kritične prigode optuženi B. Č. bio u ljubavnoj vezi sa G. K. znajući da je ona u osmom mjesecu trudnoće iz intimne veze s drugim muškarcem što nedvojbeno proizlazi iz pisane komunikacije preko SKYPEA između optuženika i žrtve koja komunikacija upravo proizlazi iz informatičkog vještačenja provedena u Centru u D. jer je vještak iz prijenosnog računala koje se nalazio na žrtvinom radnom stolu na poslu, a koje računalo je i oduzeto tijekom očevida pretrage, pronađene su tekstualne, grafičke i video datoteke.

22.2. Iz pisane komunikacije proizlazi kako je žrtva optuženom za svoju trudnoću kazala odmah sljedećeg dana nakon što je i sama saznala te su njih dvoje izričito i često pričali o njezinoj trudnoći kao i činjenicu da je otac djeteta drugi muškarac. Iz komunikacije također proizlazi kako je žrtva govorila optuženiku o liječničkim pregledima vezano uz trudnoću te njezinom zdravstvenom stanju i problemima vezanim uz trudnoću koje zadnje vrijeme osjeća i kako brine o djetetovom zdravlju te da želi da iznese i rodi zdravu bebu, kao i njezinim zdravstvenim problemima jer je starija te da je i bila u bolnici. Dakle, optuženi B. Č. je u potpunosti bio upoznat sa njezinim stanjem poodmakle trudnoće. Također mu je u ovom razgovoru govorila kako je sretna zbog dugo željenog djeteta i kako sve čini da spasi bebu. Također mu je opisivala osjećaj krivnje što je zatrudnjela s drugim muškarcem, te da utjehu traži u razgovoru sa svećenikom. Dakle, vidljivo je da su tijekom međusobne komunikacije i korespondencije razgovarali o intimnim stvarima te je optuženi B. Č. bio u potpunosti upoznat sa životom žrtve kao i činjenicom da je ona već bila udana i da do sada nije mogla zatrudnjeti. Vidljiva je bliskost između optuženika B. Č. i žrtve.

22.3. Optuženi B. Č. u svojoj obrani nije sporio da je bio upoznat s poodmaklom trudnoćom žrtve G. K., isto tako nije sporio, a što proizlazi iz komunikacije njihovog razgovora da su se njih dvoje upoznali u H. kada je ona boravila u hotelu u P. te kako su započeli seksualnu ljubavnu vezu te da je žrtva neko vrijeme boravila u kući optuženikovih roditelja u H.

22.4. Nesporno je da je optuženi B. Č. govorio da će se oženiti sa žrtvom G. K. i zadržati dijete, unatoč činjenici što je zatrudnjela s drugim muškarcem, te ju je pozivao da dođe živjeti s njim u H. Iz korespondencije razgovora vidljivo je da je optuženi B. Č. inzistirao da ponovno dođe u posjet žrtvi te je i vidljivo da je njegov posjet bio razlog zbog kojeg je G. K. rezervirala sobu u hostelu te da je riječ o dogovorenom posjetu jer je iz snimke kamere vidljivo da je žrtva optuženika dočekala u hostelu. U njihovom razgovoru jasno proizlazi da optuženi B. Č. iskazuje da nije sretan što je trudna s drugim muškarcem te mu je žrtva jasno kazala već u njihovoj telefonskoj komunikaciji da ne želi doći živjeti u H. te će zadržati dijete i da mu zabranjuje da dođe u U. jer ne želi da je zabrinjava jer je to za nju vrlo uznemirujuće te mu jasno dala do znanja da on nije osoba za nju te da se plaši nastaviti njihovu vezu i ne može ostaviti roditelje, govoreći mu da mu ljubav ne može uzvratiti.

22.5. Dakle, žrtva G. K. je i prilikom zadnjeg razgovora u hostelu M. 15. rujna 2013., a kada ju je isti lišio života, a kako i sam optuženi B. Č. navodi jasno i decidirano kazala da on nije osoba s kojom se ona vidi u budućnosti te kada je oštećena prema dogovoru došla s njime u sobu te kada su razgovarali i kada ju je on pokušao nagovoriti da dođe s njime živjeti u H., da žive zajedno te da će prihvatiti njezino dijete, kada mu je u tom trenutku decidirano kazala da od toga nema ništa, da on nije osoba za nju, da nije obrazovan, da nema stalno zaposlenje i da se ona s njime ne vidi i kada je odlučila krenuti i otići iz sobe uslijedio je ovaj njegov čin kojeg ne može objasniti, te je neutvrđenim tupotvrdim sredstvom dok se ista branila najmanje jednom udario po lijevoj šaci i potom najmanje četiri puta snažno udario po licu te je ista pala pa je neutvrđenim masivnim tupotvrdim predmetom s metalnom kontaktnom površinom najmanje deset puta snažno udario po glavi, zadavši joj ozljede koje u svojoj ukupnosti su osobito teške ozljede opasne po život uslijed kojih je umrla kao i nerođeno dijete što ga je nosila.

26. Ozljede koje je optuženi B. Č. zadao žrtvi oštećenoj G. K., a koje predstavljaju osobito teške tjelesne ozljede opasne za život, uslijed kojih je G. K. umrla, a koje je optuženi B. Č. istoj zadao neutvrđenim tupotvrdim sredstvom dok se ista branila najmanje jednom udario po lijevoj šaci, i potom najmanje četiri puta snažno udario po licu te je ista pala pa je neutvrđenim masivnim tupotvrdim predmetom s metalnom kontaktnom površinom najmanje deset puta snažno udario po glavi, zadavši joj krvne podljeve stražnje strane drugog do petog prsta lijeve šake u području zglobova između članaka prstiju, krvni podljev lijeve strane lica u području obraza, jagodice i oka, krvni podljev vjeđa desnog oka, skupinu od sedam točkastih i manjih plohastih oguljotina jagodično lijevo, skupinu od šest sitnih rana razderotina na donjoj vjeđi lijevog oka, lijevoj strani nosa i lijevoj strani gornje usne, sitne razderotine s krvnim podljevom sluznice lijeve strane donje usne, difuzni krvni podljev lijeve strane potkožnih mekih tkiva lica od donje čeljusti naviše, prijelome kostiju lica i to lijeve strane gornje čeljusti, lijeve jagodične kosti i nosne kosti, osam rana razderotina na lijevoj strani mekog oglavka, u čeonom i tjemenom području, dijelom linearnih, među kojima i opsežnu nepravilnu ranu tjemeno nastalu međusobnim djelomičnim preklapanjem više rana, ranu razderotinu gornjeg dijela lijeve uške s krvnim podljevom uške i sljepoočno lijevo oko uške, difuzni krvni podljev lijeve strane mekog oglavka, višestruke prijelome kostiju svoda lubanje, posebno lijeve sljepoočne kosti i kostiju baze lubanje u području prednje i srednje lubanjske jame lijevo sa širenjem dijela prijelomnih pukotina na desnu stranu, difuzno krvarenje u meke moždane ovojnice na konveksitetu mozga, difuzno nagnječenje mozga s posljedičnim otokom mozga, a što proizlazi iz obdukcije sudsko medicinskim vještačenjem kako onim provedenim u U. po vještaku sudske medicine liječniku R. Z. s fotodokumentacijom (Prilog 2, list 64-73 spisa) i dopunu sudsko medicinskog vještačenja uzroka smrti i ozljeda žrtve stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu prof. dr. sc. D. M. (list 486-488 spisa).

26.1. Površinske ozljede oguljotine, krvni podljevi i rane razderotine predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu.

26.2. Prijelomi kostiju lica, gornje čeljusti, jagodična kost i nosne kosti čine cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

26.3. Kompleks unutarnjih ozljeda glave, višestruki prijelomi kostiju svoda i baze lubanje, krvarenje u meke moždane ovojnice i nagnječenje mozga s posljedičnim otokom mozga čine jednu cjelinu koja predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu, a bila je takvog opsega i svojstava da je dovela do smrtnog ishoda. Sve utvrđene ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito teške tjelesne ozljede.

26.4. Oštećena, dakle žrtva je umrla nasilnom smrću, a uzrok smrti je opsežna ozljeda glave u vidu prijeloma lubanje s ozljedom mozga.

26.5. Sve ozljede opisane u obdukcijskom zapisniku i prikazane na fotografijama fotoelaborata imaju karakter za životno nastalih ozljeda. Ozljede su nastale višestrukim udarcima tupotvrdih sredstava silom srednjeg do jakog intenziteta.

26.6. U odnosu na mehanizam nastanka, karakter i lokalizaciju ozljeda oštećene grupirane su u dvije skupine.

26.7. Ozljede lica, područje oko oka, nosa, jagodica, obraza i donje čeljusti su nastale udarcima tupotvrdog sredstva čija kontaktna ploha u većem dijelu ima izvjesnu elastičnost i nema izrađenih bridova, što prvenstveno upućuje na udarce stisnutom šakom. S obzirom na međusobne anatomske odnose ozlijeđenih regija lica za nastanak ove skupine ozljeda je bilo potrebno najmanje četiri zasebna udarca usmjerene u lijevu stranu lica. Oguljotine i manje razderotine kože mogle bi odgovarati učinku sredstva manje ne elastične kontaktne površine primjerice prstena pečatnjaka nošenog na prstu šake osobe koja takve udarce zadaje.

26.8. Prema iskazima svjedoka i vještaka oguljotine i manje razderotine kože mogle bi biti nanesene šakom na kojoj je bio prsten s obzirom daje opis ovih ozljeda doveden s tim u vezu prvenstveno onih površinskih na licu kako to proizlazi iz dostupnih fotografija optuženika na kojima se vidi da isti nosi prsten na desnoj ruci.

26.9. Ozljede glave (čelo, uška, meki oglavak vlasišta, svod i baza lubanje s podležećim moždanim strukturama) su nastale udarcima masivnog sredstva ne elastične kontaktne površine. Izgled ovih ozljeda sugerira njihov nastanak djelovanjem nekog metalnog predmeta, odnosno predmeta s metalnom kontaktnom površinom. S obzirom na međusobno anatomske odnose ozlijeđenih regija glave za nastanak ove skupine ozljeda je bilo potrebno najmanje desetak zasebnih udaraca usmjerenih većim dijelom u lijevu stranu glave.

26.10. Izgled ozljeda glave te sve predmetne ozljede glave mogle su biti zadane jednim te istim sredstvom uz uvjet da njegova kontaktna površina sadrži i plohe i bridove pa da pojedini udarci zahvate glavu oštećenice plohom, a drugi udarci bridom istog sredstva.

26.11. Ozljede na lijevoj šaci u vidu krvnih podljeva nadlanične strane prstiju prirodom i lokalizacijom odgovaraju obrambenim ozljedama, a iste nastaju kada osoba izložena udarcima postavlja ruke na putanju sredstva ozljeđivanja u nastojanju da spriječi ili ublaži ozljeđivanje vitalnih dijelova tijela u ovom slučaju glave. Žrtva je u tom trenutku bila održane ili u bitnom održane svijesti.

26.12. Dakle, ukupno se radilo o najmanje petnaestak zasebnih udaraca. O redoslijedu zadobivanja pojedinih ozljeda se ne može zaključivati s potpunom sigurnošću, međutim, najizglednije dinamika se odvijala na način da je oštećenica najprije zadobila udarce šakom u lice od kojih udaraca se nastoji obraniti podizanjem ruke, u nastavku pada i zadobiva udarce u glavu metalnim predmetom.

26.13. Smještaj ozljeda na lijevoj strani lica i glave upućuje da su počinitelj i žrtva u vrijeme njihova nanošenja nalazili se u međusobnom položaju sučelice ili približno sučelice, a počinitelj se u zadavanju udarca služio desnom rukom.

26.14. Ozljeđivanje ovakvog tipa udarcima tupotvrdim sredstvima po glavi je kod osobe održane svijesti praćeno bolovima jakog intenziteta, a uz njih i intenzivnom prepašću radi osjećaja neposredne životne ugroze. Poremećajem, a potom i gubitkom svijesti gubi se osjet bola kao i doživljaj straha. Udarci u lice koji su nastali u ranijem dijelu dinamike događaja mogli su dovesti do ošamućenosti, dok su udarci metalnim predmetom izvjesno doveli do dubljeg poremećaja, a potom i do potpunog gubitka svijesti.

26.15. Ne može se izraziti trajanje razdoblja u kojem je oštećenica trpjela bolove jakog intenziteta i strah za život. Oni su svakako bili prisutni u početku događaja, ali nema uporišta za njihovo iskazivanje u vremenskim jedinicama. U prilog brzog gubitka svijesti oštećenice govori i izostanak brojnih, opsežnih, obrambenih ozljeda, što upućuje na izostanak pružanja bitnijeg otpora počinitelju.

26.16. Vrijeme od ozljeđivanja do smrti s obzirom na opseg ozljeda i druge nalaze na obdukciji moglo se mjeriti minutama. Nije bilo realne mogućnosti otklanjanja smrtnog ishoda da je i bila zatražena i pružena medicinska intervencija.

27. Sudski vještak dr. D. M. na dodatna pitanja suda na raspravi od 21. listopada 2020., a s obzirom na okolnost da se optužnicom teretio da je počinio kazneno djelo na okrutan način, kazneno djelo protiv života i tijela teško ubojstvo iz članka 111. točka 1. KZ/11, ovaj vještak je na raspravi istakao da skupina ozljeda lica koje je zadobila oštećenica činile su površinske mekotkivne ozljede kao i koštane ozljede struktura lica. Za njihov je nastanak procijenio da je bilo potrebno najmanje četiri zasebna udarca u lijevu stranu lica, a udarci su bili zadavani silom srednjeg do jakog intenziteta.

27.1. Ozljede lica kao i sve druge ozljede imale su karakter zaživotnosti odnosno bile su zadane za života oštećenice. Pri tom kad kaže sve druge ozljede ovdje podrazumijeva ozljedu glave kao i površinsku ozljedu koljena.

27.2. U odnosu na pojašnjenje značenja ozljeda šake oštećenice odgovorio je da iste karakterom i lokalizacijom odgovaraju obrambenim ozljedama, a obrambene ozljede su one koje se viđaju na tijelu žrtve kao posljedica njezina pokušaja da u trenutku izloženosti ozljeđivanju zakloni vitalnije dijelove tijela koristeći u tu svrhu „manje bitne“ dijelove tijela kao što je to u usporedbi s glavom, šaka.

27.3. Vještak je istakao da u vrijeme zadobivanja ozljeda lica oštećenica je osjećala bolove uslijed same fizičke komponente udaranja, a također i strah. Upućivanje udarca u lice je kod osobe koja je takvom udaranju izložena, a što vrijedi i za oštećenicu praćeno bolovima i strahom jakog intenziteta. Na daljnje pitanje mogu reći da patnja nije neka zasebna medicinska kategorija o kojoj se on kao vještak sudske medicine može izraziti. Ovo s obzirom da patnja može pratiti psihičko ozljeđivanje. U konkretnom slučaju mišljenja sam da bi se pojam patnje mogao kod oštećenice shvatiti kao zbroj trpljenih bolova i istodobno trpljenog straha.

27.4. U odnosu na pitanje dinamike ozljeđivanja u kojem je došlo do gubitka svijesti, a time i do prestanka doživljaja bolova i straha, odgovorio je da nema načina da se egzaktno utvrdi taj trenutak. Ono što je u razmatranju ovog pitanja najizglednije jest da vjerojatnost nastupa gubitka svijesti raste s porastom brojem udaraca odnosno protekom vremena u kojem su oni nastali. Izglednije je da bi gubitak svijesti nastupio primjerice u drugom dijelu vremenskog intervala nanošenja desetak udaraca, kad oštećena žrtva zadobiva udarce u glavu. Specificiranje redom broja udaraca nakon kojeg je nastupio gubitak svijesti nije moguće argumentirano utvrditi.

27.5. Vještak je u odnosu na pitanje ocijene mogućnosti doživljavanja bolova i straha unutar intervala u kojem su se zadavali udarci glave, pojasnio je da gubitak svijesti ne mora biti trenutan već naprotiv postoji mogućnost postupnog poremećaja svijesti u tijeku zadobivanje udaraca u glavu pa bi tijekom tog postupnog poremećaja svijesti došlo do isto tako postupnog slabljenja osjećaja boli i straha. Jednako kao i poremećaj svijesti umiranje je proces. S obzirom na karakter ozljeda i druge dijelove obdukcijskog nalaza relevantne za zaključivanja na ovu okolnost do smrti oštećenice po njegovoj procijeni moglo je doći unutar par minuta nakon ozljeđivanja. Daljnje sužavanje ovog intervala nije moguće tvrditi,a da bi to bilo argumentirano.

27.6. Razlog izostanka većeg broja obrambenih ozljeda na tijelu oštećenice naveo je da je jedan od mogućih razloga i okolnost što je ona u vrijeme počinjenja dijela bila u poodmaklom stadiju trudnoće. Naime, obrambene ozljede su posljedica instinktivnih radnji zaklanjanja vitalnih dijelova tijela. Dakle, radi se o radnjama koje su prirođene evolucijski uvjetovane i rade se brzo i bez razmišljanja. Kod trudne ženske osobe očekivano bi bilo da se s tim radnjama koje su usmjerene na očuvanje fizičkog integriteta osobe izložene ozljeđivanju zaštiti i trbuh, što je specifičnost stanja trudnoće. Dakle, ukoliko je oštećenica rukom ili rukama štitila trbuh tada je mogućnost da štiti glavu i lice od udaraca bila manja, pa je to jedno od mogućih objašnjenja značajnog broja ozljeda, a oskudnih obrambenih ozljeda.

27.7. Istakao je da u granicama svoje kompetencije na nivou općeg medicinskog znanja može reći da trudnoća nosi jedan vid zabrinutosti buduće majke za zdravljem nerođenog djeteta, ishod trudnoće i sl. takva zabrinutost promišljanja u stanju trudnoće su kod svake trudnice fiziološka dakle normalna. Međutim, vještak ne može procijeniti da li je ta zabrinutost oštećenice za trudnoću bila u nekoj drugoj mjeri.

28. Dakle, i prema navodu same obrane optuženika B. Č. proizlazilo bi da je žrtva G. K. bila u podmaklom stadiju trudnoće. Ovo proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sudske medicine D. M., koji je jasno kako u svom pisanom nalazu i mišljenju pa tako i na raspravi istakao trajanje trudnoće u vrijeme događaja može se procijeniti na oko 28 do 30 tjedana. Prema opsežnoj medicinskoj dokumentaciji radilo se o zdravoj trudnoći, urednog tijeka, neopterećenom komplikacijama, redovito i kvalitetno kontroliranoj. Trudnoća oštećenice uoči događaja bila je jasno vidljiva svim osobama koje su s njom bile u neposrednom kontaktu. Trudnoća oštećenice nije imala utjecaja na njezinu podložnost ozljeđivanju, opsežnost nastalih ozljeda, kao niti na nastup smrti.

28.1. Trudnoća nije imala također ni bitnijeg utjecaja na sposobnost oštećenice da se usprotivi ozljeđivanju, odnosno da pruži otpor. Naime, nije se radilo o tipu događaja u kojem bi se dospjela manifestirati potencijalna ograničenja koja trudnoća nameće funkcioniranju osobe, npr. nemogućnost dužeg trčanja u slučaju potrebe za bijegom. U medicinskoj dokumentaciji oštećene kao niti u nalazu obdukcije ne nalaze se posebna stanja odnosno bolesti koje bi mogle imati utjecaja na sposobnost kretanja i djelovanja oštećenice u situaciji kojoj je bila izložena.

28.2. S obzirom da održavanje životnih funkcija ploda u potpunosti ovisi o funkcioniranju majčina organizma, neizbježno je da smrt trudnice rezultira i smrću ploda. Smrt ploda nastupit će kratko vrijeme nakon smrti majke. Nerođeno dijete oštećenice umrlo je kao posljedica njezine smrti. Služeći se podacima o zatočenom položaju tijela, stanju tijela pri očevidu te stanju tijela pri obdukciji, može se približno orijentacijski procijeniti da je smrt nastupila od oko 12 do oko 24 sata prije očevida. Ovaj interval se uklapa u inkriminirano razdoblje poslijepodnevni sati dana 15. rujna 2013.

29. Vještak dr. D. M. na raspravi od 21. listopada 2020. dodatno je pojasnio naprijed navedene navode, a u odnosu na pitanje stanja žrtve izazvanog podmaklom trudnoćom. Dakle, odgovorio je da trudnoća nosi jedan vid zabrinutosti buduće majke za zdravlje nerođenog djeteta, ishod trudnoće i slično. Takva zabrinutost, promišljanje u stanju trudnoće su kod svake trudnice fiziološke, dakle normalne te je nadalje i istakao da se kod oštećenice zbog njezinog stanja trudnoće radilo i o dodatnom strahu pored straha za život i strah za život nerođenog djeteta.

30. Sud je u prethodnom postupku ispitao i sudske vještake prof. dr. sc. D. B. i mr. D. D. na raspravi od 21. listopada 2020. pri kojim navodima su u potpunosti ostali i u ponovljenom postupku na raspravi od 11. svibnja 2020. te je sudski vještak prof. dr. sc. D. B. istakla je da u odnosu na pitanje koje se tiče žrtve pokojne G. K., radi procijene da li je kod žrtve u vrijeme kada je djelo počinjeno postojalo duševno opterećenje radi trudnoće s obzirom na visoki stupanj trudnoće kao i činjenicu da nije mogla zatrudnjeti iako je to željela, te se zbog toga liječila, kao i činjenicu da je zatrudnjela s drugim muškarcem, o tome se ne može izjasniti te bi svako iznošenje mišljenja o navedenom pitanju predstavljalo spekulacije neutemeljene na objektivnim pokazateljima.

30.1. Ovaj navod potvrdilo je i psiholog mr. D. D., te su isto tako i imenovani vještaci na raspravi prilikom odgovaranja na pitanja istakli da je očitovanje o procijeni jakog duševnog opterećenja žrtve obzirom na visoki stupanj trudnoće i ostale psihološke aspekte ne može se utvrditi te može prihvatiti navod vještaka specijalista sudske medicine o postojanju straha za život kako sebe tj. žrtve i nerođenog djeteta te je vještak prof. dr. sc. D. B. također istakla da trudnoća općenito gledajući ima zasigurno utjecaj na psihološko stanje osobe te je vještak psiholog mr. D. D. istakla da je žrtva u vrijeme učina djela, a rukovodeći se iskazom vještaka sudske medicine trpjela strah za svoj život i život nerođenog djeteta, koja se ne mogu odvojiti jedan od drugoga.

31. U ponovljenom postupku sud je temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitao iskaz oštećenika svjedoka žrtve oca pokojne G. K., V. K. od 16. rujna 2013. (list 101-104 spisa) i od 17. rujna 2013. (list 105-108 spisa) te s rasprave od 2. rujna 2020. (list 894-896 spisa).

32. Njegova kći G. je u H. upoznala B. Č. tijekom ljeta u srpnju ili kolovozu 2012., kada je sama bila na odmoru. G. mu je pričala o B. Č. i pokazivala njegove fotografije. Poznato mu je kako su G. i B. Č. preko Interneta nastavili vezu. B. Č. je prvi put došao posjetiti G. u D. za Novu godinu krajem 2012. i ostao tri dana. Nakon toga je dolazio još nekoliko puta. U proljeće 2013. B. Č. je došao u posjet G. u D. i stanovao tri dana u stanu s G. i njegovom bivšom suprugom. Poznaje B. Č. i zna kako izgleda. B. Č. je i upoznao kada je Č. bio u D. u G. stanu, te je on te prigode došao posjetiti svoju kćeri G. Činilo mu se da B. voli G.. B. je pozivao G. da dođe s njim u H. Zna kako je B. Č. želio pridobiti naklonost njegove kćeri G. N. M. je partner njegove kćeri G. N. i njegova kći G. neko vrijeme su živjeli zajedno, ali ne u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela. Nastojali su legalizirati svoj odnos, jer mu je kći G. kazala kako je trudna s N. M. Sam N. M. znao je da je G. trudna s njim. Odnos N. i G. bio je dobar, N. je stalno pomagao G., kupovao joj hranu. G. je rekla B. da ne mogu nastaviti odnos jer je trudna s N. M., ali ju je B. Č. progonio, stalno ju je zvao, dolazio u U. i tražio sastanke, te su se sastajali. G. je čitavo vrijeme govorila B. Č. kako je trudna s drugim muškarcem i kako između nje i B. ne može postojati nikakav odnos. S kćeri G. je bio u dobrim odnosima. Sastajali su se svaki tjedan, nekada je on odlazio kod nje u stan, a nekada je G. dolazila kod njega. Posljednji put je razgovarao s kćeri G. 13. rujna 2013. oko 17,00 sati, kada ju je vidio u društvu s prijateljicom, bila je dobro raspoložena. Nije znao da B. Č. 14. rujna 2013. dolazi u U. Bio je protiv G. odnosa s B. Č., jer je bila trudna s N. M.

32.1. V. K., svjedok-posredna žrtva-oštećenik, otac G. K., navodi kako je u vrijeme davanja iskaza već desetak godina razveden od svoje bivše supruge L. M. i stanuje sam. S njegovom bivšom suprugom stanovala je njihova zajednička kći G. K. Njegov i L. sin O. K. stanovao je odvojeno, sam. Dana 16. rujna 2013. oko 11,00 sati na mobitel ga je nazvala bivša supruga, te kazala kako se kći G. nije vratila kući i zamolila ga neka hitno dođe u Hostel M. u D. Bivša supruga kazala je da je kod kćeri u posjet došao njezin prijatelj iz H. B. Č., kojega je on poznavao. Došao je u H., doznao da je G. tu rezervirala sobu. Kada su zaposlenici donijeli ključ ušli su u sobu. Njegova bivša supruga je uočila crvenu mrlju ispod kreveta. On je legao na pod kako bi vidio što je ispod kreveta. Pronašao je zamotano tijelo. Odmotao je pokrivač i vidio da je to mrtvo tijelo njegove kćeri G. Ovo proizlazi i iz zapisnika o očevidu s fotodokumentacijom o pronalasku mrtvog tijela.

32.2. Otac žrtve istakao je da je G. majka preminula ... te su se oni kao roditelji protivili da G. otiđe živjeti u H. sa B. prije svega jer je G. bila trudna s drugim čovjekom, N. Isto tako kada su upoznali B. Č. zaključili su da on nije osoba koja bi mogla pružiti financijsku sigurnosti G. te da je neobrazovan. Isto tako da bi G. vrlo teško našla posao u Hrvatskoj, međutim, ukoliko su željeli njih dvoje ostvariti neku ozbiljnu zajednicu oni kao roditelji zahtijevali su da B. Č. dođe živjeti u U. Isto tako G. im je ispričala da će razmisliti o odnosu s B. Č. s obzirom da on inzistira na njihovom odnosu kao i na tome da ona dođe živjeti u H. te je u odnosu na to postao sve agresivniji u toj želji na način da se počela pribrojavati i upravo stoga je pokušala na jedan polaganiji način prekinuti s njime vezu da se ta njegova agresivnost ne bi jače ispoljila. Zaključio je da kada bi njegova kćerka razgovarala s B. telefonom da je postajala sve nervoznija. Otac žrtve V. K. sudu je opisivao svoju kćerku kao osobu koju su svi voljeli i koja je bila prihvaćena u društvu te njezin gubitak teško na njih psihički utjecao. Otac žrtve potvrdio je da je otac nerođenog djeteta N. znao da je njegova kćerka bila u odnosu sa B. Č. i da je odlučila zadržati dijete te u konačnici ostati s N. ocem nerođenog djeteta.

33. Isto tako sud je temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitao iskaz oštećenika svjedoka žrtve O. K. od 16. rujna 2013. (list 98-100 spisa) i s rasprave od 2. rujna 2020. (list 896-897 spisa) te je isti dao izjavu da želi sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika. Opisuje kako je njegova mlađa sestra G. dulje vrijeme bila u vezi s N. M., s kojim je ostala trudna i to doznala u ožujku 2013. G. je održavala vezu i s B. Č. koji je živio u H. Upoznali su se tijekom ljeta 2012. kada je G. bila na odmoru u H. B. Č. je nekoliko puta posjetio D. Preko mobitela ga je 15. rujna 2013. oko 22 sata nazvala majka i kazala kako je zabrinuta jer je G. izašla, a mobitel joj je isključen. On joj je odgovorio da je G. odrasla osoba, smatrajući kako nema razloga za brigu. Oko 22,30 sati došao je do majke i smirio je, sugerirajući da čekaju do jutra. Ujutro je otputovao sa svojim prijateljima. U ostalom dijelu spomenuti svjedok prepričava ono što mu je ispričala njegova majka o pronalasku G. mrtvog tijela u Hostelu. Istakao je i to da je njegova sestra G. bila jako dobra i plemenita osoba, koju su svi voljeli, te je potvrdio navode svog oca da je njezin gubitak na njih jako psihički utjecao.

33.1. Nadalje, u ponovljenom postupku temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. i 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka strica optuženika A. Ć. koji je svoj iskaz dao kao privilegirani svjedok 23. kolovoza 2020. (list 503-505 spisa) te njegov iskaz s rasprave od 2. rujna 2020. (list 897-898 spisa) te je istaknuo da sa nećakom B. Č. nikada nije imao problema, ali s njime nije imao ni bliske kontakte jer su generacijski različiti te i B. majka D. Ć. nije sa njegovom obitelji bila u bliskim odnosima pa sa Ć. nije ni bio u dobrim odnosima.

34. U odnosu na majku optuženog B. Č., D. Č., ista je tijekom postupka zadržala svoje pravo kao privilegirani svjedok, te nije svjedočila, a sud je u ponovljenom postupku utvrdio da je ista preminula te je u dokazne svrhe pročitao smrtni list za pokojnu D. Č. (list 1200 spisa).

34.1. U odnosu na oca optuženog B. Č., M. Ć. istome je u ponovljenom postupku na raspravi od 11. svibnja 2022. pročitan iskaz kojeg je dao u istrazi od 23. kolovoza 2020. (list 503-505 spisa), kao i iskaz s rasprave od 2. rujna 2020. (list 898 spisa) a sve s obzirom na okolnost da je isti naveo da se zbog proteka vremena na sjeća detalja svojeg iskaz, a sukladno odredbi članka 411. stavak 3. ZKP/08 u svezi s člankom 426. ZKP/08 pa su svjedoku i pročitani njegovi raniji iskazi, a s čime su stranke bile suglasne.

34.2. Dakle, otac optuženog B. Č., M. Ć. istakao je da sa svojim sinom B. nije imao nikakvih problema te da je njegov sin dobar momak, nije nikada imao problema sa alkoholom i pomagao im je kako u kućnim poslovima tako i financijski. O samom odnosu između svog sina i žrtve ne zna ništa, te mu B. o djevojci G. nikada nije pričao niti ju je on osobno upoznao, a ne sjeća se da li je žrtva dolazila u njihovu obiteljsku kuću.

34.3. Nadalje, na raspravi od 11. svibnja 2022. na pitanje branitelja optuženika istakao je da je sa svojom suprugom 1984. živio u S. kada je njihova financijska situacija bila puno bolja nego kada su se vratili živjeti u H. Nakon dolaska u H. 1991. u obiteljskoj zajednici između njega i njegove supruge znalo je doći do obiteljskog nasilja, a razlog je bila slaba financijska situacija obitelji, pa iako ne može kazati da li su to vidjela njihova djeca, moguće je da su ona to osjećala. Točan je navod da se liječio na R. zbog psihičkih problema.

35. Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pročitan je iskaz svjedoka N. M. oca nerođenog djeteta G. K. (Prilog 4, list 109-112 spisa), koji je istaknuo kako je 2006. u D. pri osiguranju bratovog osobnog vozila u O. društvu TAS u kojem je radila kao agent osiguranja, upoznao G. K. S njom je stupio u ljubavnu vezu, te su neko vrijeme zajedno stanovali u njezinom stanu. Potom je G. stanovala s majkom, on ju je posjećivao, a ponekad, rijetko bi prespavao. Krajem kolovoza 2012. G. se vratila s odmora koji je provela u H. Kazala mu je kako je upoznala muškarca imenom B. I dalje je bio u odnosu s G., te joj je više puta ponudio da registriraju brak, ali mu je G. kazala kako se to ne radi na taj način, želeći pravu svadbu. Nije znao da je B. dolazio kod G., premda mu je G. kazala kako B. želi doći vidjeti grad. U travnju 2013. saznao je da je G. dva mjeseca trudna, a dijete je njegovo. Ponovno je ponudio G. da registriraju brak, ali bez svadbe zbog financijskih prilika. No, G. je odgovorila kako želi pravo vjenčanje, pa su odlučili čekati. On i G. tada nisu živjeli zajedno, G. otac nije odobravao njihovu vezu, povremeno su se sastajali. Nećakinja ga je pozvala na svoju svadbu u B. (A.), kamo je otputovao, prešavši granicu 10. rujna 2013. zajedno sa svojim bratom, rekavši to G.. Do 15. rujna 2013. bio je u B. kojega je napustio oko 16 sati, a u D. je doputovao toga dana oko 23 sata. Napisao je G. da je došao, ali mu ona nije odgovorila, pa je pomislio da spava. Nakon nekog vremena mu je G. prijateljica O. G. kazala da je G. mrtva. Bio je šokiran i zajedno sa svojim bratom je otišao u G. stan, gdje je razgovarao s njezinom majkom, koja je također bila u šoku. Bio je na G. sprovodu, a od policije je doznao što se dogodilo. Posljednji put je s G. razgovarao 10. rujna 2013. kazavši joj kako će otputovati, a ona mu je napisala kako će joj biti dosadno čekati i tražila da se što brže vrati. G. mu nije kazala da dolazi B. Č. G. mu je rekla da se dopisivala s B. Č. preko SKYPEA, ali je kazala da joj to ne znači ništa i da želi biti s njim, dakle s N.

35.1. Nadalje suglasnošću stranaka temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitan je iskaz majke žrtve G. K., oštećene žrtve svjedokinje L. M. (Prilog 4, list 93 spisa), koja je također preminula, te je dala izjavu kako želi sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika. Navela je kako je posljednje dvije godine živjela u stanu u D. (sada D.) sa svojom kćeri G. K., rođenom ...., G. je osam godina radila kao voditelj odjela prodaje tvrtke za O. T. u D. Tijekom ljeta 2012. G. je otputovala u H. u kojoj je provela jednotjedni odmor. Tada je u H. G. upoznala B. Č. rođenog … Od tada su G. i B. Č. bili u prijateljskom odnosu. Nekoliko puta je B. Č. dolazio u D. i sastajao se s G. Od 2005. G. je bila u vezi s N. M. koji je stanovao u D. U ožujku 2013. G. je doznala da je trudna, a rekla je kako je djetetov otac N. M. Tada G. nije živjela s N., ali su održavali svoju vezu. Čitavo vrijeme G. je kontaktirala s B. Č. i pričala mu o svim svojim životnim situacijama. G. joj je ispričala kako je B. Č. ponudio G. da dođe živjeti kod njega u H., a B. je znao da G. već živi s N. Istakla je i to da je dana 15. rujna 2013. oko 13,00 sati G. otišla u grad proslaviti dan grada. Bila je odjevena u crnu kožnu jaknu, džemper s crnim, bijelim i crvenim prugama, tamnoplave rebatinke i crne cipele. Nosila je malu torbicu crne boje. Imala je dva službena mobitela. Toga dana oko 22,00 sata nazvala je jedan od G. brojeva mobitela, ali je bio isključen. Potom je nazvala i drugi G. broj mobitela, ali je i on bio isključen. Do 16. rujna 2013. u 1,00 sat nazivala je stalno na ove mobitele. O tome je obavijestila i sina O. koji ju je smirio govoreći kako je G. odrasla. Ujutro 16. rujna 2013. u 6,00 sati ponovno je više puta nazivala kćer G. na oba mobitela, ali su bili isključeni. Oko 11,00 sati nazvala je bivšeg supruga V. K. i obavijestila ga o svemu. Suprug joj je kazao neka ode u policiju. No, sjetila se kako joj je G. 8. rujna 2013. kazala da će možda za Dan grada 14. rujna 2013. u D. doći B. Č. Kada je B. Č. prije dolazio u D. odsjedao je u Hostelu M. Stoga je otišla u taj H. Na petom katu, na recepciji Hostela pitala je recepcionarku je li u Hostelu G. K., njezina kći. Recepcionarka joj je odgovorila kako je G. u Hostelu, te kako je rezervirala sobu broj 102 od 14. do 16. rujna 2013. Zatražila je da otiđe u sobu, pa ju je recepcionarka povela, uzevši ključ. Ona i recepcionarka koja je ključem otvorila sobu ušle su u sobu u kojoj nije bilo nikoga. Recepcionarka je primijetila da nedostaje jedan pokrivač u sobi. Tada je došao njezin bivši suprug V. Ponovno su svi troje ušli u sobu. Uočila je mrlju crvene boje i upozorila na to bivšeg supruga. Njezin bivši suprug V. se nagnuo ispod kreveta i ugledao nešto zamotano u pokrivač. Otvorio je pokrivač i našao mrtvo tijelo njihove kćeri G.

35.2. Kao žrtva L. M. je, prema zapisniku, nazočila očevidu sustava video nadzora Hostelu M. i pregledu video zapisa, kojom prigodom je na video zapisu prepoznala B. Č. i svoju kćer G.

35.3. Nadalje, sud je suglasnošću stranaka temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 sud je pročitao iskaz svjedokinje A. H. koja je opisala da je u prodavaonici koja se nalazi u Kompleksu M. u sklopu kojega je i Hostel, u D., sada D., kao svjedok opisuje kako je 15. rujna 2013. oko 11,40 sati u prodavaonicu došao nepoznati muškarac sa stranim naglaskom te mu je posudila svoj mobitel da bi nekog nazvao da bi se nakon kraćeg vremena ponovno vratio i zatražio da mu posudi mobitel te je ponovno nekog nazvao i razgovarao, a riječ je upravo o broju mobitela G. K., što potvrđuje da su se optuženi B. Č. i žrtva G. K. dana 15. rujna 2013. upravo i dogovorili da se sastanu u Hostelu M., a što proizlazi iz obrane optuženog B. Č. 35.4. Isto tako suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedokinje O. G., žrtvina prijateljica, koje je potvrdila činjenicu da je G. već bila u braku koji je razveden, te da joj je G. pričala da je krajem 2005. upoznala N. M., oca njezinog nerođenog djeteta te joj je pričala da sa istim ima dobar odnos te je znala da ista dugo vremena nije mogla zatrudnjeti.

36. Iz evidencije Hotela Z. u P. proizlazi kako je G. K. boravila kao turist u Hotelu Z. od 9. kolovoza 2012. do 13. kolovoza 2012. što u potpunosti proizlazi iz iskaza svjedoka koji potvrđuju kako je žrtva G. K. upoznala optuženika tijekom ljetnog odmora 2012. u H., u vrijeme dok je boravila kao gost u Hotelu Z. u P., a što su potvrdili njezini roditelji.

36.1. Suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedoka radnih kolega pokojne žrtve G. K., E. B. i M. Š., koji su potvrdili navod da je G. u kolovozu 2012. bila u odmoru u H. te im ispričala da se u njezin život pojavio čovjek s kojim je bila sretna.

36.2. Isto tako sud je suglasnošću stranaka pročitao iskaze svjedoka L. S. i E. J. ispitane u svojstvu svjedoka opisuju kako su sudjelovale kao svjedoci pretrage na mjestu pronalaska odjeće na odlagalištu otpada. Ističu kako je pronađen prekrivač s tragovima krvi u koji je bila umotana odjeća i to ženski grudnjak, ženski džemper na pruge s mrljama krvi, na čijem je vratnom dijelu pronađena ženska crna kosa, tamnoplave rebatinke, kožna jakna, bijeli ručnik s mrljama krvi, muške hlače bež boje na kojima su s prednje strane prskotine krvi, a u predjelu koljena mrlja krvi, te muški zeleni džemper na čijem su prednjem dijelu i to u predjelu prsiju i vrata prskotine krvi.

36.3. Naime, utvrđeno je tijekom postupka i to da je optuženi B. Č. prema evidenciji prisutnosti na poslu u društvu P. hoteli, Hotela Z. u kojem je radio i bio zaposlen u rujnu 2013. nije bio na poslu od 12. rujna 2013. do 23. rujna 2013. (list 36-37, 100-102 spisa). Ovo potvrđuju i ispitani svjedoci, zaposlenici hotela B. P. i A. B.

36.4. Navedeni svjedoci i to svjedok B. P. potvrdio je da je optuženi više godina sezonski radio kao konobar u Hotelu Z. u P. tijekom 2012. i 2013. Sjeća se da je isti u rujnu 2013. tražio slobodne dane. Iako je to bilo neuobičajeno dugo razdoblje s obzirom da je još uvijek trajala turistička sezona i bilo je puno posla, međutim B. Č. mu je kazao kako su mu potrebni ovi slobodni dani kako bi riješio neke privatne stvari te mu je i odobreno korištenje slobodnih dana. Naknadno je doznao od A. B. kako optuženi B. Č. ima djevojku u U. te ju je otišao posjetiti. Nakon korištenja slobodnih dana kako je bilo i planirano B. Č. se vratio na posao u Hotel Z. 24. rujna 2013. Nakon nekog vremena u listopadu 2013. čuo je kako konobari i šefovi sale govore da je za B. Č. raspisana Interpolova tjeralica zbog kaznenog djela ubojstva, u što se uvjerio vidjevši tjeralicu na mrežnoj stranici Interpola. U dogovoru s direktorom hotela obavijestio je Policijsku postaju u P., a potom i samog optuženika B. Č. koji je bio iznenađen i šokiran. Odlukom direktora B. Č. nije produljen ugovor o radu tako da je prestao raditi u Hotelu Z. u listopadu 2013. S nepoznatog broja mobitela dobivao je poruke čudnog sadržaja da bi otkrio kako ih šalje B. Č.

36.5. Navode ovog svjedoka potvrdila je i svjedokinja A. B. i S. P. P., zaposlenice Hotela Z. te svjedoci M. S. i J. B.

37. Dakle, optuženik B. Č. je priznao da je lišio života oštećenu žrtvu G. K. Međutim, isti nije priznao da je kazneno djelo počinio na način kako ga se to tereti optužnicom, već da je počinio kazneno djelo usmrćenja, što sud nije prihvatio.

38. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka i tijekom svih izvedenih dokaza sud je zaključio da je optuženi počinio kazneno djelo teškog ubojstva i to da je usmrtio osobu posebno ranjivu zbog njezine trudnoće, dakle žrtvu G. K. Stoga je sud uredio činjenični i pravni opis.

39. Prije svega, u odnosu na ono što je dokazano, a utvrđeno je da je dana 15. rujna 2013. u 14:03:07 sati u sobu hostela ušao B. Č., istog tog dana u sobu je ušla i žrtva u 14:08:15 sati u kojoj se nalazio optuženi B. Č., da bi žrtva izašla iz sobe i otišla na recepciju u 14:12:22 sati te ponovno u istu sobu broj 102, u hostelu M. ušla u 14:12:46 sati, koje je u potpunosti utvrđeno sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka te iz iste izašla nije.

39.1. Upravo ovo je razlog zašto je sud uredio činjenični opis glede vremena počinjenja kaznenog djela. Ovome u prilog ide i sudskomedicinsko vještačenje sudskog vještaka dr. D. M. koji je konstatirao da se vrijeme od ozljeđivanja do smrti je bilo kratko i moglo se mjeriti u minutama te točno vrijeme koje bi bilo potrebno za davanje ozljeda ne može se egzaktno utvrditi te je kod ovakvih okolnosti i načina usmrćivanja udarci se tipično zadaju jedan za drugim u brzom slijedu tako da čitav akt ozljeđivanja mogao trajati i kraće od jedne minute dok gornju granicu vremenskog intervala nije moguće ocijeniti te je vrijeme od ozljeđivanja do smrti bilo kratko i moglo se mjeriti u minutama.

39.2. S obzirom na ove istaknute navode sud nije prihvatio i navod da je kazneno djelo teškog ubojstva počinjeno na okrutan način. Glede dinamike nastanka ozljeđivanja od kojih osobito teških ozljeda opasnih po život, a koje su prouzrokovale smrtni ishod oštećene i njezinog djeteta očitovao se sudski vještak dr. sc. D. M., čiji je navod sud u potpunosti prihvatio da je dinamika nastanka ozljeda uslijedila na način da je oštećena najprije zadobila udarce šakom u lice od kojih udaraca se nastoji obraniti te je i zadobila udarce po lijevoj šaci, šta su obrambene ozljede, zadobila je najmanje četiri snažna udarca po licu neutvrđenim tupotvrdim sredstvom od kojih udaraca pada i zadobiva udarce u glavu i to najmanje deset snažnih udaraca po glavi neutvrđenim masivnim tupotvrdim predmetom. Dakle, ovo ozljeđivanje žrtve od optuženog te okolnosti i načini usmrćivanja kada se udarci tipično zadaju jedan za drugim u brzom slijedom, te kada čitav akt ozljeđivanja je mogao trajati i kraće od jedne minute dok gornju granicu nije moguće ocijeniti te kada je vrijeme od ozljeđivanja do smrti bilo kratko i moglo se mjeriti u minutama ukazuje na okolnost da ne bi bilo riječ o teškom ubojstvu na okrutan način. Ovo još stoga da bi bila ispunjena zakonska obilježja osobite okrutnosti prema ustaljenoj sudskoj praksi potrebno je da žrtva trpi bolove, muke i patnje koje po trajanju ili jakosti prelaze one muke patnju i bolove koje uobičajeno prate kaznena djela usmrćenja i koji su redovito povezani uz usmrćenje druge osobe.

39.3. Treba se raditi o takvoj jakosti ili trajanju bolova ili patnji koje prelaze mjeru okrutnosti koja inače prati svako usmrćenje. Svako namjerno usmrćenje uvijek prati određena mjera okrutnosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo jer je žrtva zadobila četiri snažna udarca u lice, zatim najmanje deset snažnih udaraca po glavi i jednu obrambenu ozljedu petog prsta lijeve šake. I sam vještak je kazao da je kod ovih ozljeda žrtva imala bolove jakog intenziteta radi osjećaja neposredne životne ugroze. Što je uobičajeno i prema sudskoj praksi za svako usmrćenje.

39.4. Isto tako prema navodima vještaka udarci u lice koji su nastali u ranijem dijelu dinamike događaja mogli su dovesti do ošamućenosti, dok su udarci metalnim predmetom doveli do dubljeg poremećaja, a potom i do potpunog gubitka svijesti. U prilog brzog gubitka svijesti kod oštećene govori i izostanak brojnih opsežnih obrambenih ozljeda što upućuje na izostanak pružanja bitnijeg otpora počinitelju. Po prirodi stvari žrtva mora biti svjesna jer samo ako nije pri svijesti ne osjeća vanjske podražaje.

40. U prilog tvrdnji da ne bi bilo riječi o teškom ubojstvu na okrutan način govori i okolnost da žrtva nije imala ozljede po ostalim dijelovima tijela već isključivo glave. U prilog ovog ide i iskaz vještaka sa rasprave kada ističe da je u vrijeme zadobivanja ozljeda lica oštećenica osjećala bolove uslijed fizičke komponente udaraca također i strah, međutim točan trenutak unutar dinamike ozljeđivanja u kojem je došlo do gubitka svijesti, a time i do prestanka doživljaja bolova i strahova ne može egzaktno tvrditi. Gubitak svijesti rastao je s porastom broja udaraca, pa je gubitak svijesti nastupio u drugom dijelu vremenskog intervala nanošenja deset udaraca, te gubitak svijesti ne mora biti trenutan već postoji mogućnost postupovnog poremećaja svijesti u tijeku zadavanja udaraca u glavu što slabi osjećaj boli i straha. Sama smrt oštećenice je uslijedila unutar par minuta nakon ozljeđivanja, a koje ozljeđivanje je moglo trajati i kraće od jedne minute. Sve ovo ukazuje da je žrtva već prilikom zadobivenih prvih udaraca u lice bila ošamućena i u drugom intervalu zadobivanja udaraca kada pada na pod postupno gubi svijest, što isključuje kvalificirani oblik okrutnosti pa ako postoji dvojbe oko odlučne činjenice koliko je svijest trajala mora se uzeti u obzir u korist optuženika.

41. Sud nije prihvatio navod optužbe da je teško ubojstvo počinjeno na podmukao način. Ovo stoga što je oštećena žrtva dobrovoljno se sastajala sa optuženim, dobrovoljno je došla u hostel M. te je u ovom slučaju prilikom njihovog zajedničkog sastanka optuženi nije postupao prikriveno u mjeri koja nadilazi obično lukavstvo i na iznadprosječno podmukao način, jer se iz njegovog ukupnog ponašanja ne može zaključiti da je smišljeno stvarao situaciju pogodnu za izvršenje ovog kaznenog djela, jer svako ubojstvo ima određenu mjeru podmuklosti.

41.1. Isto tako, sud nije prihvatio kvalifikaciju da je kazneno djelo počinjeno iz niskih pobuda, osjećaj ljubomore ne mora predstavljati nisku pobudu već je optuženi postupao u cilju da kazni žrtvu, zbog trudnoće i intimne veze s drugim muškarcem, ali ne iz bezobzirne osvete. Dakle, kod kvalificiranih oblika teškog ubojstva traži se iznadprosječno okrutnost, podmuklost i niske pobude.

42. Međutim, ono što je dodatno važno istaknuti utvrđeno postojanje trudnoće kod oštećene i svijest počinitelja o tome kada je u pitanju stjecaj više kvalifikatornih okolnosti o počinjenju kaznenog djela teškog ubojstva tada je sud dužan kvalificirati kazneno djelo prema onoj kvalificiranoj okolnosti koja dominira u djelu. Dominantna kvalifikatorna okolnost konzumira sve ostale. U konkretnom slučaju sve da je i utvrđeno postojanje neke od kvalifikatornih okolnosti, a što nije, dominira kvalifikatorna okolnost trudnoća oštećene kao posebno ranjive osobe. Stoga je sud proglasio optuženika krivim za teško ubojstvu posebno ranjive osobe zbog njezine trudnoće. Ova posebna ranjivost očituje se u okolnosti njezinog psihološkog stanja koje zasigurno ima utjecaj na trudnicu koja je zabrinuta za svoje zdravlje i zdravlje svog još nerođenog djeteta, a što je vidljivo iz njezinog ponašanja tijekom korespondencije sa optuženikom. Isti je bio svjestan da je zbog stanja izazvanog podmaklom trudnoćom ista ima instinktivno nastojanje da zaštiti nerođeno dijete koje nosi te je iskoristio takvo njezino stanje.

42.1. Naime, kao što se već prethodno i isticalo, a s obzirom na okolnost da optuženik B. Č. u svojoj obrani ističe da je kazneno djelo počinio u afektu i da je prilikom razgovora sa žrtvom G. K. došlo do njihove međusobne verbalne agresivne prepirke kada je žrtva počela histerizirati da će zvati hotelsko osoblje, ali su se ipak uspjeli smiriti i mirno razgovarati. Međutim, kako je njihov razgovor učestalo prekidao zvuk njezinog mobitela, što je ukazivalo na okolnost da ona mora otići ili da je netko čeka, u čemu je on nije sprečavao i kada je krenula prema vratima započela je njegova agresija prema G. K. i počeo ju je naguravati te dalje svoj čin nije mogao objasniti. Dakle, obrana optuženika B. Č. temelji se na okolnosti da je kazneno djelo počinio u afektu.

43. Sud nije prihvatio ovakvu obranu optuženika B. Č., važno bi bilo istaknuti da je optuženik B. Č., a kako je i sam iskazao u svojoj obrani nakon učina, kojeg smo detaljno opisali, postavio sebi pitanje "šta da radi", jer se nalazio u stranoj državi. Nakon ovako sebi postavljenog pitanja, a da je optuženik B. Č. bio u afektu, ne bi imao hladnokrvnosti ni snage skinuti odjeću s mrtvog tijela žrtve koju je volio kako on to ističe i s kojom je imao namjeru živjeti i oženiti se u R. H., već je s njezinog mrtvog tijela osim što je skinuo odjeću i ostavio je neodjevenu, zamotao krvavo tijelo u plahtu, povukao ga ispod kreveta, sakrio krvavu posteljinu u spušteni strop, izašao iz sobe s punom torbom njezine i njegove odjeće koja je bila krvava, pronašao smetlište u stranom gradu gdje je bacio odjeću te otišao iz U. i vratio se u R. H. gdje je nakon dolaska nastavio živjeti i normalno raditi.

43.1. Upravo u odnosu na ovakvo postupanje optuženika B. Č. očitovale su se i sudske vještakinje psihijatrica dr. D. B. i mr. D. D., koje su iznijele mišljenje o optuženikovoj potpuno očuvanoj ubrojivosti, imajući u vidu sveukupnost podataka iz spisa, kao i optuženikovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te je vještak psihijatar prof. dr. sc. D. B. istakla već i na raspravi od 21. listopada 2020. da svoje vještačenje smatra dovršenim te da okolnost činjenice optuženikovog bijega nakon rasprave od 2. rujna 2020. ne utječe bitno na njezin nalaz i mišljenje, već je riječ o ponašanju optuženika koje može biti posljedica situacije u kojoj se našao tijekom rasprave i samog postupka, što ne utječe na procjenu njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Isto tako vještak psiholog mr. D. D. na istoj raspravi od 21. listopada 2020. istakla je da iznošenje obrane optuženika koji se branio šutnjom na početku ovog postupka ne bi utjecalo na izmjenu psihologijskog dijela nalaza jer je u psihologijskom dijelu vještačenja optuženik uredno surađivao te ispunio sva psihologijska sredstva koja su mu dana na ispunjavanje i odgovarao na pitanja koja mu je ona postavljala te su dobiveni najrelevantniji mogući podaci o ispitaniku koji je bio predmet vještačenja.

43.2. Okolnosti na koje se poziva optuženik B. Č. da je prilikom počinjenog kaznenog djela bio pod određenim utjecajem nije ničim potkrijepljeno.

44. Obrana se poziva da je optuženik počinio kazneno djelo usmrćenja što tijekom cjelokupno provedenog dokaznog postupka na niti jedan način nije utvrđeno da bi žrtva napala, teško vrijeđala ili zlostavljala optuženika što bi istog dovelo u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti. Ovome u prilog ide i okolnost da je tijekom predzadnjeg dolaska B. Č. u U. u posjet G. K. u lipnju 2013., kada je žrtva već bila trudna nije otišao u stanu kod G. već je boravio u hostelu te je tijekom ovog boravka G. dala do znanja optuženom B. Č. da njihova veza nije moguća. Nadalje, da je ona odlučila prekinuti vezu s B. Č. proizlazi iz okolnosti što je tijekom njegovog boravka u U. u rujnu 2013. G. nije prespavala u hostelu M. 14. na 15. rujna 2013. već je otišla kući. Što sve ukazuje na njezinu volju da prekine vezu sa B. Č. unatoč njegovom inzistiranju.

44.1. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kaznenopravne sankcije prema optuženiku B. Č. sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.

44.2. Kao otegotne okolnosti cijenio je jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra koja je ovdje maksimalna jer se ne radi samo o smrti mlade ženske osobe i njezinom nerođenom djetetu koja ničim nije doprinijela ovakvom činu, osim činjenice što je jasno kazala optuženiku svoj stav da ne želi nastaviti vezu s njime niti otići živjeti s njime u R. H., da se s time pomiri, što očito on nije mogao pa ju je na opisan način kaznio. Optuženik postupa s maksimalnim stupnjem krivnje izravne namjere potpune ubrojivosti, neokrnjene svijesti o protupravnosti svoga postupanja, što ukazuje i njegovo ponašanje nakon što je usmrtio žrtvu odlazi iz sobe baciti odjeću i njegovu i njezinu te njezin mobitel, vraća se u sobu u kojoj je usmrtio žrtvu te je žrtvu u određenom trenutku spremio ispod kreveta zamotanu u plahtu, a rublje, plahte od kreveta u otvor na stropu sobe te otišao iz U. u R. H. gdje je živio i nastavio živjeti do trenutka uhićenja, dakle punih šest godina.

44.3. Način počinjenja graniči sa surovošću, pa se same ozljede podvode pod otegotnu okolnost, bešćutnost prema mrtvom tijelu oštećene i djetetu, te optuženikovo ponašanje nakon počinjenja djela.

44.4. Sve navode koji se odnose na kvalifikaciju teškog ubojstva, a sud nije okvalificirao kao teško ubojstvo okrutnost, podmuklost i niske pobude uvrstio ih je u otegotne okolnosti glede odmjeravanja kazne.

44.5. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio činjenicu da optuženik nije osuđivan te da je priznao da je lišio života žrtvu te u olakotnu okolnost je sud uzeo i činjenicu šta je obrana omogućila brže okončanje ovog postupka jer sud nije morao zvati svjedoke iz U. što bi dodatno otežalo okončanju postupka.

45. Slijedom svega iznesenog sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi B. Č. počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teško ubojstvo, djelo opisano i kažnjivo po članku 111. točka 2. KZ/11.

46. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela optuženi B. Č. je postupao u cilju oduzimanja života G. K. s kojom je bio u intimnoj vezi i za koju je znao da je u osmom mjesecu trudnoće iz intimne veze sa drugim muškarcem, svjestan da je zbog stanja izazvanog podmuklom trudnoćom i instinktivnom nastojanju da zaštititi nerođeno dijete koje nosi, iskoristio takvo njezino stanje i hoće njegovo ostvarenje.

46.1. U odnosu na objektivni element kaznenog djela sud je rukovodeći se ukidnom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj IKž-93/2021-21 od 23. veljače 2022. proveo dopunsko psihijatrijsko psihologijsko vještačenje te pozvao vještakinje prof. dr. sc. D. B. i mr. D. D. na raspravu u ponovljenom postupku, a nakon što su iste upoznate s navodima iz optuženikove obrane od 10. studenoga 2020. uvidom u njegovu obranu kao i bolestima optuženikovih roditelja. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja očitovale su se i to s psihologijskog aspekta mr. D. D. da prema definiciji u psihologijskoj znanosti kod optuženika B. Č. nije utvrđeno postojanje duševne bolesti niti bolesti ovisnosti te sve duševno zdrave osobe i osobe koje ne boluju od bolesti ovisnosti imaju mogućnost odlučiti da se od neprimjerenih oblika ponašanja nauče kontrolirati i izraze na društveno prihvatljiv način. Kod optuženika B. Č. kao što je istaknuto psihijatrijskim vještačenjem nije utvrđeno postojanje duševne bolesti niti bolesti ovisnosti. U odnosu na dopunu nalaza i mišljenja psihijatra dr. D. B. proizlazilo bi da optuženi B. Č. potječe iz disfunkcionalne obitelji u kojoj kod oba roditelja dominirao alkoholizam, uslijed čega su se događala nasilnička ponašanja. Također, isto tako je navela da ni u prethodnom nalazu i mišljenju ličnost optuženika B. Č. kao važan podatak istakla dijagnozu poremećaja ličnosti u kojem je opisan kao osoba s crtama emocionalne nestabilnosti, smanjene mogućnosti emocionalnog vezivanja shizoidnosti i reduciranih empatijskih kapaciteta i impulzivnosti. U nastanku opisanog poremećaja ličnosti kao i kod većine poremećaja ličnosti od utjecaja je međuigra složenih bioloških i okolnosnih čimbenika. Okolnost da je žrtva G. K. zatrudnjela s drugim muškarcem kod optuženika B. Č. nije prouzrokovala nikakvu traumu. Isto tako u odnosu na navode iskaza svjedoka M. Ć., oca optuženika u odnosu na obiteljske prilike, slabog imovnog stanja koje je prouzrokovalo nasilje u obitelji kako to ističe svjedok M. Ć. ne utječe na mišljenje ubrojivosti optuženika B. Č. u vrijeme počinjenog kaznenog djela.

47. Naime, i u ovoj dopuni kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja vještakinje su ostale pri mišljenja da je optuženik B. Č. tempore criminis bio ubrojiv, te je mogućnost shvaćanja značenja postupanja i upravljanja bila očuvana.

48. Dakle, u odnosu na objektivni element kaznenog djela sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje kao i dopunu nalaza i mišljenja sudskih vještaka za psihologiju i psihijatriju prof. dr. sc. D. B. i mr. D. D. te je kod B. Č. utvrđene su značajke emocionalne nestabilnosti, impulzivnosti, smanjene mogućnosti emocionalnog vezivanja i redukcija empatijskih kapaciteta što ukazuje na poremećaj ličnosti s crtama emocionalne nestabilnosti. U odnosu na djelo za koje ga se tereti mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima tempore criminis bila je očuvana. Dakle, isti je bio ubrojiv. Obzirom na nasilnu prirodu djela preporučuje se uključivanje u obvezan psihosocijalni tretman.

48.1. Dakle, optuženi B. Č. kao što je već isticano, a potkrijepljeno je i dopunom nalaza i mišljenja imenovanih sudskih vještaka koje su izvršile uvid u njegovu obranu koju je dao u prethodnom postupku na raspravi od 10. studenoga 2020., kao i dostavljenu medicinsku dokumentaciju od branitelja optuženika, a pri kojoj obrani je i u potpunosti ostao i u ponovljenom postupku na raspravi od 11. svibnja 2022., a isti nije iznio niti jednu novu objektivnu ili subjektivnu okolnost vezanu za način počinjenja predmetnog kaznenog djela, te je u potpunosti utvrđeno prema navodima sudskih vještaka da je optuženi B. Č. u vrijeme počinjenog kaznenog djela za koje se tereti bio ubrojiv.

49. Imajući u vidu sve prethodno iznesene okolnosti kako otegotne tako i olakotne, težinu počinjenog kaznenog djela, ugroženosti zaštićenog dobra majici i djetetu, te životu kao najvećoj vrijednosti koja čovjeku pripada, sud je istog osudio na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 (tridesetpet) godina.

50. Sud je zaključio da ovakva dugotrajna kazna zatvora u potpunosti je primjerena osobi optuženika, naprijed navedenom počinjenom kaznenom djelu, te će se jedino ovakvom dugotrajnom kaznom zatvora ostvariti svrha specijalne prevencije da isti ubuduće ne čini kaznena djela, a također i generalne prevencije općenito s obzirom na visinu dugotrajne kazne zatvora.

51. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku B. Č. u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru tj. od lišenja sa slobode 5. srpnja 2019. pa nadalje.

52. Sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka, a temeljem odredbe članka 70. KZ/11 prema optuženiku B. Č. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana koja temeljem odredbe članka 70. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine te se ista izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskih vještaka za psihologiju i psihijatriju.

53. Temeljem odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici V. K. i O. K. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

54. S obzirom da je sud optuženika proglasio krivim, isti je dužan temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 8. ZKP/08, na ime troškova ovog kaznenog postupka i to na ime troškova sudskih vještaka, prevoditelja i nužnih izdataka oštećenika isplatiti ukupan iznos od 59.681,62 kune te na ime troškova paušala iznos od 7.000,00 kuna.

U Splitu 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ivona Rupić, v. r.