REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1144/2015-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u V. G., protiv tuženika P. c. d.o.o., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica R. E., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i zabrane, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3010/14-2 od 11. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-984/13-12 od 28. veljače 2014., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je odlučeno:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u izvršavanju suvlasničkih ovlaštenja na nekretnini – kčbr. 509/1 stambeno-poslovni objekt i dvorište u … i … od 1799 četvornih metara upisanoj u z. k. ul. 2515 k. o. K. na način da je na zapadnom dijelu iste pokraj čestice 510 postavio i još drži postavljenu terasu s drvenim podom, stolove, stolice i druge naprave.

2. Nalaže se tuženiku da nekretninu iz t. 1. izreke ove presude vrati u stanje kakvo je bilo prije počinjenja smetanja, na način da ukloni terasu s drvenim podom, stolove, stolice i po potrebi druge naprave i predmete koji bi mogli ometati tužiteljicu u mirnom izvršavanju suvlasničkih ovlaštenja na navedenoj nekretnini.

3. Zabranjuje se tuženiku da ubuduće smeta tužiteljicu u izvršavanju njenih suvlasničkih ovlaštenja na način opisan u t. I. izreke ove presude ili na bilo koji drugi način.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka koliko budu iznosili, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg prethodnog dana polugodišta za pet posto, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude.“

II/ Nalaže se tužiteljici M. L. da naknadi tuženiku P. c. d.o.o. Z. parnični trošak u iznosu od 9.180,00 kn, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv drugostupanjske presude, s obzirom na to da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kn (označena je iznosom od 201.000,00 kn), tužiteljica je podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovo revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da njen tužbeni zahtjev prihvati ili da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se ona odbije kao neosnovana.

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužiteljica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na drugostupanjsku presudu nije ostvaren jer ta presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Naime, neosnovano tužiteljica u reviziji tvrdi da je sud drugoga stupnja u obrazloženju pobijane presude propustio „određeno naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog prava“. U drugostupanjskoj je presudi, obrazlaganjem kako je sud prvoga stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, sud drugoga stupnja jasno odgovorio na tužiteljičin žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

7. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice opisani u t. I. obrazloženja ove presude. Spor je od početka, pa i u ovoj revizijskome stadiju, isključivo u vezi s primjenom materijalnoga prava. Nesporne su, naime, odlučne činjenice:

- da su parnične stranke suvlasnici k. č. br. 509/1, Stambeno-poslovni objekt i dvorište u … i XI. … od 1799 četvornih metara upisane u z. k. ul. 2515 k. o. K. i to tužiteljica u 2,2/100, a tuženik u 2,04/100 idealnog dijela, na kojoj nekretnini je uspostavljeno etažno vlasništvo i u kojoj tužiteljica u vlasništvu ima stan, a tuženik „lokal“, koji posebni dijelovi su neodvojivo povezani s njihovim suvlasništvom,

- da je tuženik na zapadnoj strani nekretnine, dijelu zelene površine ispred zgrade površine od 23,50 četvornih metara, postavio terasu sa stolovima i stolcima i drugim predmetima radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti u lokalu („buffetu“) u tuženikovu vlasništvu,

- da se tuženik kao na pravni temelj posjedovanja dijela zelene površine poziva na „Ugovor o najmu“ kojeg je 11. travnja 2013. kao najmoprimac sklopio sa „suvlasnicima zgrade u Z., … “, kao najmodavcima, koji je na strani najmodavaca sklopila većina suvlasnika, a na temelju izmijenjenog Međuvlasničkog ugovora, o kojoj izmjeni se također suglasila većina suvlasnika, a prema kojem posao davanja u najam i zakup zajedničkog zemljišta za potrebe postavljanja ugostiteljskih terasa ispred poslovnih prostora predstavlja posao redovite uprave te se odluke s tim u vezi smatraju donesenim kada se za njih izjasne suvlasnici čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade te time odluka obvezuje sve suvlasnike.

8. Na temelju tih su činjenica nižestupanjski sudovi zaključili o neosnovanosti tužbenih zahtjeva, obrazloživši:

- da je čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 143/12, dalje: ZV) propisano da suvlasnici u pisanom obliku donose odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom),

- da je čl. 86. podst. 1. i 7. ZV određeno što su poslovi redovite uprave cijelom nekretninom, s tim da je odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZV (Narodne novine br. 146/08) propisano da se u taj članak iza podstavka 7. dodaje podstavak 8. prema kojem u posao redovite uprave spada i iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade, odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture i plaćanje naknade vlasnicima u skladu s posebnim propisima,

- da je čl. 375. st. 1. ZV propisano kako se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), kao i da je odredbom stavka 2. toga članka što osobito sadrži međuvlasnički ugovor, a stavkom 3. toga članka da je propisano da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine,

- da stoga neosnovano tužiteljica smatra kako je ugovor o najmu na koji se tuženik poziva ništetan.

9. Tužiteljica u reviziji osporava izloženu primjenu materijalnoga prava ukazujući na to da je neodlučno to što je u vezi s davanjem u najam dijela zelene površine ispred zgrade uređeno međuvlasničkim ugovorom, pored činjenice da ZV uređuje koji se to poslovi smatraju poslovima redovite uprave, a koji su izvanredni, pa zaključuje da se posao na temelju kojeg tuženik posjeduje dio zelene površine ispred zgrade ima smatrati izvanrednim poslom koji je trebao biti sklopljen uz odobrenje svih suvlasnika, i pritom se poziva na odredbe čl. 86. i 87. ZV.

10. Pozivanje nižestupanjskih sudova na odredbu čl. 86. podst. 8. ZV kao materijalno pravo koje bi bilo relevantno u predmetnom sporu doista je pogrešno, jer se ovom odredbom kao posao redovite uprave cijelom nekretninom određuje iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade, odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture i plaćanje naknade vlasnicima u skladu s posebnim propisima. Zasnivanje pravnih odnosa radi postavljanja terase s namještajem i uređajima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na zemljištu ispred zgrade po naravi stvari ne spada u odnose vezane za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture.

11. U ostalome dijelu materijalno pravo pravilno je primijenjeno. Naime, suvlasnici međuvlasnički ugovor, kako je to propisano odredbom čl. 375. st. 1. ZV, sklapaju upravo zato da bi se uredili odnosi glede dijelova nekretnine kakav je predmetni, a na kojima, za razliku od stana, ne vrše isključivo pravo vlasništva. U konkretnom su slučaju međuvlasničkim ugovorom suvlasnici uredili način sklapanja pravnoga posla u vezi s davanjem u najam zelene površine od 23,50 četvornih metara koji se nalazi ispred zgrade, te potom, upravo u skladu s odredbama međuvlasničkoga ugovora, sklopili s jednim od suvlasnika ugovor o najmu dijela zelene površine ispred zgrade na razdoblje od godine dana, a prihod od najma pripada svim suvlasnicima, kako to proizlazi iz sadržaja ugovora u spisu. Stoga činjenica da se većina suvlasnika dogovorila kako će se koristiti 23,50 četvornih metara zelene površine ispred zgrade ne vrijeđa pravo suvlasnice koja je ostala u manjini.

12. Zato nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.