Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-107/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. J., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. veljače 2022. broj K-23/2021-41, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.,u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog F. J., odvjetnika D. M.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženi F. J., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.
II Odbija se žalba u ostalom dijelu državnog odvjetnika kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi F. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. uz primjenu odredbi iz članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženom F. J. uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. prosinca 2018. do 11. travnja 2019. godine.
1.2. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom F. J. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju koje je 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora te počinje teći od izvršnosti ove presude.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom F. J. naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 15.229,00 kn, od čega se iznos od 8.854,00 kn odnosi na troškove vještačenja, iznos od 2.500,00 kuna predstavlja izradu obdukcijskog nalaza, iznos od 125,00 kn se odnosi na trošak uzimanja uzoraka od pok. A. P., iznos od 750,00 kuna se odnosi na analizu alkohola u krvi okrivljenika, dok iznos od 3.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se uvaži žalba, pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne strože kazna i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u duljem trajanju.
3. Optuženik je, putem branitelja D. M. odvjetnika iz S. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženog F. J., odvjetnika D. M.dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni optuženik i zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
8. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
9. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio djelomično priznanje kaznenog djela, iskazano kajanje, raniju neosuđivanost, mlađu životnu dob, činjenicu da je otac malodobnog djeteta, da je jedini hranitelj obitelji i da ga posebno teško pogađaju posljedice počinjenog djela.
10. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud optuženiku cijeni kao olakotnu okolnost korektno ponašanje pred sudom jer se radi o činjenici koja se pretpostavlja. Također, niti činjenica da je sin sudionika Domovinskog rata ne može biti okolnost koja se cijeni prilikom odmjeravanja kazne. Osim toga, nije u pravu prvostupanjski sud kada kao naročito olakotnu okolnost optuženiku uzima činjenicu što oštećenici- posredne žrtve nisu zainteresirane za njegov kazneni progon pa upravo tu okolnost uzima kao osnov za ublažavanje kazne ispod propisanog minimuma za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11.
11. Naime, po stavu ovog suda, olakotne okolnosti isto kao i otegotne se odnose na određene osobine, prijašnji život, ponašanje nakon počinjenog djela, odnos prema djelu i oštećeniku samog optuženika, a niti u kom slučaju se ne odnose i na oštećenika i njegov stav odnosno zainteresiranost za kazneni progon koji je u krajnjem slučaju i poduzet po službenoj dužnosti na što oštećenici nemaju utjecaj.
12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotne okolnosti optuženiku cijenio činjenice da je prouzročena smrt mlade osobe i prekršajnu osuđivanost zbog posjedovanja opojne droge jer je i predmetno kazneno djelo počinjeno pod utjecajem opijata.
13. Dakle, pobijajući odluku o kazni osnovano državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti zbog čega je i pogrešno utvrdio postojanje naročito olakotnih okolnosti, pri čemu je i podcijenio otegotne okolnosti i propustio cijeniti da je optuženik izazvao prometnu nesreću kršeći niz propisa o sigurnosti prometa odnosno da je postupio protivno odredbama članka 51. stavka 1., članka 54. stavka 1., članka 196. stavka 1., članka 197. i članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
14. Stoga nije bilo mjesta sudskom ublažavanju kazne i osnovano državni odvjetnik tvrdi da sve utvrđene olakotne okolnosti ni u svom zbiru ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti i ne daju osnova za primjenu instituta ublažavanja zakonom propisane kazne za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. KZ/11. već, po ocjeni suda drugog stupnja, uz postojanje specijalno i generalno preventivnih razloga, kako se to s pravom navodi u žalbi državnog odvjetnika, u konkretnom slučaju opravdavaju izricanje strože kazne zatvora optuženiku i jedino na taj način, odnosno izricanjem kazne zatvora u trajanju od 3 godine, bez primjene odredbi o ublažavanju, će se prema optuženiku u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
15. Slijedom navedenog, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na odluku o kazni, trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, na način kako je to pobliže označeno u izreci ove presude.
16. Nasuprot tome, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je izrečena sigurnosna mjera u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora “preblaga“. Prvenstveno, valja naglasiti da je svrha sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Sigurnosne mjere su kaznenopravne mjere pa je pogrešno cijeniti ih “preblagim“ kao kaznu. U konkretnom slučaju, kada se dovede u vezu kazna zatvora u trajanju tri godine na koju je osuđen optuženi F. J., s izrečenom sigurnosnom mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju dvije godine, žalba državnog odvjetnika u tom dijelu nije osnovanom pa je odbijena.
17. Naime, s obzirom na činjenicu da je ovom odlukom optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, to konkretno znači da optuženik, počev od izvršnosti ove presude u smislu članka 67.a. KZ/11. tj. od njezine uredne dostave, ne smije upravljati motornim vozilima svih kategorija i to, kako za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, tako prije i nakon toga u trajanju od dvije godina. U protivnom, izlaže se opasnosti da počini kazneno djelo iz članka 311. stavaka 1. i 2. KZ/11. Stoga je sud prvog stupnja optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru u primjerenom trajanju, a sve zbog okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, pa državni odvjetnik nije u pravu kada tvrdi kako je optuženiku sigurnosnu mjeru trebalo izreći u duljem trajanju.
18. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.
19. Slijedom izloženog, na temelju članka 482. i 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
