Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-350/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća,, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. N., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 21. rujna 2021. broj K-11/2021., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022. i 11.svibnja 2022., u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika I. S., odvjetnika u R.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog V. N. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi V. N., proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. Nakon toga za počinjena kaznena djela utvrđene su mu pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od 3 (tri) godina i 6 (šest) mjeseci u odnosu na oštećenog B. N. te u trajanju od 3 (tri) godine u odnosu na oštećenu L. N. pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci. U tu kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. kolovoza 2019. nadalje.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) uz primjenu članka 145 stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 optuženik je snositi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od paušalne svote u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, od troškova stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc.D. C. u iznosu od 4.040,00 (četiritisućečetrdeset) kuna, troškova svjedoka M. B. u iznosu od 285,00 (dvijestoosamdesetpet) kuna, te troškova branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbene razloge te optuženiku izrekne kako pojedinačne tako jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

4. Optuženik se žali osobno i po branitelju, I. S., odvjetniku u R. što će se razmatrati kao jedinstvena žalba. Žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak i odluku te odredi da s predmet u ponovnom postupku povjeri drugom vijeću na odlučivanje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i njegov branitelj jer su to zahtijevali, kao i nadležni državni odvjetnik.

8. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno i njegovog branitelja, u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 4 ZKP/08.

9. Optuženik u žalbi, u najvećoj mjeri koristi istu argumentaciju i u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će ovaj sud, radi lakšeg razumijevanja i bolje preglednosti na taj način razmatrati žalbene razloge.

9.1. Nije u pravu optuženik kad u žalbi navodi da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Optuženik ukazuje da iz činjeničnog opisa presude proizlazi da je namjera optuženika na lišenje života oštećenog B. N. opisana tek nakon udarca višestrukim zamahivanjem bocom u glavu, odnosno u trenutku kada je optuženik navodno nasrnuo na oštećenika nakon udarca u glavu i to grlićem boce na način da ga je zarezao ispod brade i po ramenu. Vezano uz opisano subjektivno obilježje kaznenog djela optuženik citira nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine (koje u potpunosti prihvaća i prvostupanjski sud) a po kojem se oštećeni B. N. našao u stanju životne ugroze (nastup hemoralgijskog šoka) zbog opsežnog krvarenja iz reznih rana lijeve strane glave, a po stavu optuženika nije u tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno kako i na koji način su te posljedice nastale.

9.2. Temeljem odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji, između ostalog, ako se presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna sama sebi (na što ukazuje optuženik u žalbi), a što ovdje nije slučaj. U prvom redu treba reći da optuženik u žalbi ispravno citira činjenični opis presude, ali očiti gramatički propust u koncipiranju činjeničnog opisa inkriminacije državnog odvjetnika, pa i prvostupanjskog suda, nema težinu koju mu pripisuje optuženik u smislu da se zbog toga presuda ne može ispitati jer činjenica da je subjektivno obilježje djelo opisano tek nakon prvih udaraca u glavu nije dovela u pitanje egzistiranje činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela u cijelosti. Naime, čitav događaj, opisan u činjeničnom opisu, čini jednu nedjeljivu životnu cjelinu pa postupanje i radnje optuženika nije moguće razmatrati odvojeno, tim više što optuženikova namjera da usmrti oštećenika, egzistira od početka što je vidljivo iz opisanih riječi koje on izgovara nakon tih udaraca oštećenika po glavi , obraćajući se oštećeniku „što si još živ, što te nisam ubio“ (sukladno činjeničnom opisu), a koje bez ikakve sumnje ukazuju na namjeru lišavanja života oštećenika već prilikom zadavanja prvih udaraca u glavu razbijenom bocom.

9.3. Nadalje, brojnost i raznovrsnost radnji koje optuženik prema činjeničnom opisu inkriminacije poduzima nakon udaraca oštećenika po glavi je takva da ne dovodi u pitanje opstojnost bitnih objektivih i subjektivnih elemenata tog kaznenog djela. Naime, optuženik nakon toga zarezuje grlićem razbijene boce oštećenika ispod brade i po ramenu, dva puta ga udara nogom u glavu, davi ga, uzima s terase crijevo za vodu iz kojeg teče voda i stavlja ga oštećeniku u usta, potom opet grlićem razbijene boce kreće prema vratu, uzima kuhinjski nož i zarezuje oštećenika po prsima i nadlaktici i opet zalijeva oštećenika vodom, a sve te postupke prati verbalno izrazima koji ne ostavljaju prostora nagađanju što je htio učiniti, a te su riječi također sastavni dio činjeničnog opisa inkriminacije.

9.4. Uostalom, prvostupanjski sud u obrazloženju (točka 3.62) iznosi razloge zbog kojih smatra da su sve radnje koje je optuženik poduzeo (u odnosu na oboje oštećenika) bile takve da se njima ostvaruju i objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela pokušaja ubojstva. Pritom se prvostupanjski sud poziva upravo na ustrajnost postupaka optuženika, različita sredstva kojima je zadavao ozljede, brojnost ozljeda, područje ozljeđivanja, ozljede koje su oštećenici zadobili i upotrijebljene riječi optuženika.

10. Optuženik ujedno smatra da je prvostupanjski sud samoinicijativno izmijenio činjenični opis kada navodi da je optuženik sa stola uzeo već odranije razbijenu bocu viljamovke i da je B. N. višestrukim zamahivanjem udario po glavi. U prilog toj tvrdnji optuženik citira nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine prof.dr.sc. D. C., iskaz oštećenog B. N., smatrajući ga nevjerodostojnim te optuženikovu obranu koju dovodi u vezu s iskazom svjedoka S. N. smatrajući da je izreka presude proturječna sama sebi i nerazumljiva te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza iz samih tih isprava ili iskaza (optuženik u žalbi navodi da je izreka presude proturječna rezultatima provedenih dokaza). Ujedno, u žalbi optuženik smatra da je činjenično stanje u tom dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10.1. Međutim, valja ukazati da se suštinski radi o nezadovoljstvu optuženika zaključcima prvostupanjskog suda, dakle žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se kao takvi u nastavku razmatrati. Prvostupanjski sud u presudi (točke 3.27-3.31) navedenu izmjenu činjeničnog opisa ali i dinamiku događaja je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cjelini dostatno, valjano i prihvatljivo obrazložio, pritom se pozivajući upravo na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine (točka 3.27.), iskaz oštećene L. V. (točka 3.28.) te optuženikovu obranu (3.30.) i to na način sukladan iskazima danim u tijeku postupka.

10.2. Naime u obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud (suprotno žalbenim razlozima) izuzetno veliki značaj daje upravo dinamici događaja pa i prethodno opisanim radnjama optuženika, koje su po zaključku prvostupanjskog sud rezultirale višestrukim reznim ranama na glavi i obrazu. ( točke 3.21-3.22, 3.24, 3.27.-3.31. ) a posebno nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine prof.dr.sc. D. C. (koje ispravno citira prvostupanjski sud) na raspravi 1. rujna 2020.(list 211 spisa) pa navodi da je upravo najozbiljnije krvarenje koje bi životno ugrozilo oštećenika nastalo iz opsežnih i velikih reznih rana na lijevoj strani glave te do ovakvog opsežnog krvarenja, uslijed kojeg nastupa hemoragijski šok i komatozno stanje, može doći zbog ozljeda krvnih žila mekog oglavka, a koje su bile oštećene neposredno ispod kože i potkožnog tkiva na glavi. U odnosu na mehanizam nastanka višestrukih reznih rana na glavi (izmjene činjeničnog opisa) prvostupanjski sud osnovano prihvaća upravo nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine iznesen na raspravi 17. lipnja 2021. (list 395 spisa) gdje vještak navodi da su rezne rane mogle nastati udarcima razbijenom bocom višestrukim zamahivanjem. Ovdje je značajno napomenuti da upravo vještak sudske medicine (list 211 spisa) isključuje mehanizam nastanka tih reznih rana na način kako to pokušava prezentirati obrana. Određene razlike u pogledu mehanizma nastanka tih ozljeda kako je prezentirao sudskomedicinski vještak i iskaza oštećenog B. N. doista postoje, ali se one sasvim sigurno mogu pripisati izuzetno stresnoj situaciji u koju je doveden oštećenik i koja je duže trajala, a što zasigurno utječe na percepciju i zapamćivanje oštećenika. Dodatno, prvostupanjski sud je u pogledu dinamike samog inkriminiranog događaja, točne pozicije na terasi gdje je ozlijeđen oštećeni B. N., (točka 3.6 presude), sredstva počinjenja (točka 2.50., 3.6. i 3.32., presude) te vjerodostojnosti iskaza oštećenog B. N. ( 3.4., 3.6.), iznio jasne i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati pa valja zaključiti da je činjenično stanje u odnosu na prethodno navedene odlučne činjenice pravilno i u potpunosti utvrđeno.

11. Nadalje, u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka (tako ih optuženik naznačuje iako se ponovo suštinski radi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju) optuženik smatra da su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze obrane nejasni i nerazumljivi i to prvenstveno zato što su u suprotnosti sa sadržajem dokaza koji „doslovno anuliraju postojanje razloga zbog kojih prvostupanjski sud odbija provesti dokaze predložene od strane obrane“, pa da je iz tog razloga pobijana presuda „opterećena“ bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski sud je u pogledu dokaznih prijedloga obrane iznio, suprotno optuženikovom stavu, razumljivu, jasne i dostatne razloge, i to kako u odnosu na dokazni prijedlog za provođenje traseološkog vještačenja (točka 5.1. presude), biološkog vještačenja (točka 5.2. presude), provođenje očevida na mjestu događaja i rekonstrukcije događaja (točka 5.3. presude) te pribave podataka o pozivu s talijanskim broja hitne pomoći na broj 112 (točka 5.4. presude) pa valja zaključiti da je i činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

12. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik citira nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine te navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da bi područje temporomandibularnog zgloba predstavljalo područje „ispod brade“ , a na koji način je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis kaznenog djela, (u optužnici je navedeno „po bradi“ a isto se odnosi i konstataciju u činjeničnom opisu da je optuženik zarezao oštećenika i po „ramenu“). Iako optuženik smatra da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka pobijane prvostupanjske presude izravno proturječna medicinskoj dokumentaciji i nalazu mišljenju vještaka sudske medicine, valja ukazati da se suštinski radi o žalbi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa će se nastavno žalbeni razlozi razmatrati u okviru te žalbene osnove. Naime, postojanje razlike na koju se žalbom upire nije takvo da se presuda ne može ispitati.

12.1. Nadalje, prema činjeničnom opisu kaznenog djela u presudi, B. N. je, između ostalog, zadobio „višestruke rezne rane na glavi i obrazu sljepoočno lijevo u području temporomandibularnog zgloba… te rezne rane na lijevoj nadlaktici“. Time je ustvari prihvaćen i citiran nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine prof. dr.sc. D. C. ( list 254 spisa). U obrazloženja prvostupanjske presude (točka 4.1.) prvostupanjski sud jasno i precizno navodi da radnje optuženika kojom isti zarezuje grlićem staklene razbijene boce „ispod brade“ povezuju s konstatacijom vještaka da je optuženik zadobio reznu ranu i u području temporomandibularnog zgloba (zgloba vilice) s kojom ozljedom prvostupanjski sud povezuje „zarezivanje grlićem staklene razbijene boce ispod brade“. Iako se, s obzirom na, prethodno navedenu brojnost radnji i ozljeda u smislu ispunjenja subjektivnog i objektivnog obilježja kaznenog djela, radi o nepotrebnom i donekle nepreciznom zahvatu u činjenični opis, valja ukazati da se, laički gledajući termin „obraz“ može podvesti pod termin „ispod brade“ (i jedno i drugo se može podvesti pod područje temporomandibularnog zgloba). Isto se odnosi i na razliku u terminima „nadlaktica – rame“, a i vještak sudske medicine na raspravi 1.rujna 2020. citira medicinsku dokumentaciju specijaliste maksilofacijalnog kirurga i spominje ozljedu nadlaktice (list 211 spisa). U svakom slučaju isto ne predstavlja pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica.

13. Optuženik u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34.KZ/11., i to u odnosu na oštećenu L. V., smatra da je izreka presude u kojoj se navodi uporaba grlića boca od strane optuženika nejasna i nerazumljiva jer daktiloskopskim vještačenje nije potvrđeno da bi optuženik koristio grliće boce, jer na istima nisu pronađeni optuženikovi tragovi, pa postoje „nejasnoće o odlučnim činjenicama i nejasnoće razloga“ te da je time ostvare bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

13.1. Iako se, s obzirom na žalbene navode, radi o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu će naknadno biti riječ), valja ukazati da je prvostupanjski sud vezano uz sredstvo počinjenja kaznenog djela, u odnosu na L. V., grlić razbijene boce, iznio dostatne, razumljive i prihvatljive razloge ( točka 3.32-3.33 presude) te je i izreka presude u tom dijelu u potpunosti jasna razumljiva pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na koju ukazuje optuženik iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

14. S obzirom da optuženik, u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i to u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga, iznosi iste žalbene navode kao i u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. prema B. N., sud žalitelja upućuje na obrazloženje u točki 13.1. ove presude. Optuženik nadalje smatra da mu je odbijanjem tih dokaznih prijedloga, posebno rekonstrukcije događaja, povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje koje se jamči člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava sloboda te člankom 14. stavak 1. Međunarodnog Pakta o građanskim političkim pravima. Time optuženik ustvari ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

15. Međutim, valja ukazati, da je u ovom kaznenom postupku i to rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž–41/2021 (list 363 iz spisa) ukinuta prvostupanjska presuda od 4. prosinca 2020. zbog, između ostalog, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. uz uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se u ponovljenom postupku, kao dokazni prijedlog obrane, saslušaju svjedoci I. N. i S. N.. U nastavku dokaznog postupka sud je postupio po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izveo saslušanje navedenih svjedoka ali je prihvatio i druge dokazne prijedloge obrane, od kojih kao značajno valja izdvojiti daktiloskopsko vještačenju. S obzirom na brojnost i značaj prihvaćenih dokaznih prijedloga obrane u kaznenom postupku, kao i razloge koje iznosi prvostupanjski sud u pogledu odbijanja dokaznih prijedloga, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, treba zaključiti da odbijanjem dokaznih prijedloga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. odnosno da optuženiku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

16. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kada i na koji način su na stražnjoj strani njegove košulje zaostali tragovi oštećene L. V.. Optuženik pritom selektivno citira iskaz oštećene u dijelu kada ona osporava da bi bilo kada kasnije, i to nakon što je skočila na optuženikovu leđa, bila u kontaktu s optuženikovim leđima.

16.1. Međutim, prvostupanjski sud je prilikom obrazlaganja odbijanja dokaznog prijedloga za provođenjem traseološkog vještačenja (točka 5.1. presude), zaključio da je oštećenica L. V. dirala optuženika u trenucima kada ga odvajala od svog supruga, a da su tada krvarili i L. V. i B. N.. Treba dodati da iz iskaza oštećene L. V. (koji dio ne spominje optuženik u žalbi) proizlazi da je u jednom trenutku, pokušavajući odgurnuti optuženika dalje od supruga, pala pa je moguće da se tada povrijedila na način da je krvarila, a s obzirom da je nesporno da je na tlu bilo staklo. Nadalje oštećenica spominje i tjelesni kontakt s optuženikom kada mu je uzimala grlić boce da ne bi dalje ozljeđivao njenog supruga. Dakle, očito da je s obzirom na izuzetnu dinamiku događaja, moguće da je trag krvi oštećenice prenesen na optuženikova leđa i prije njezinog ozljeđivanja od strane optuženika ali i nakon toga.

16.2. Optuženik nadalje smatra da prvostupanjski sud nije cijenio iskaz svjedoka S. N. a za koji iskaz navodi da je sukladan obrani optuženika, i to u dijelu u kojem isti opisuju mogućnost ozljeđivanje i mehanizma nastanka ozljeda kod oštećene L. V.. Međutim prvostupanjski sud je jasno i precizno obrazložio, u pogledu mehanizma nastanka ozljeda kod L. V., sredstvo nanošenja ozljede kao i dinamiku događaja, kome je i u kojoj mjeri poklanja vjeru, pa tako i u odnosu na svjedoka S. N. čiji iskaz, suprotno žalbenim navodima, smisleno dovodi u vezu sa obranom optuženika i nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine (točka 3.52.-3.55. ) te iznosi razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i koje nema potrebe ovdje ponavljati. Ipak valja ukazati da je vještak sudske medicine prof. dr.sc. D. C. nalaz i mišljenje, u odnosu na mehanizam nastanka ozljede kod L. V. iznosio na raspravi 17. lipnja 2021. (list 395/2 presude) i naveo da je oštećenica zadobila, između ostalog, dvije rane razderotine brade kao i to da se u odnosu na te rane moralo raditi o dva zamaha, a ne o jednom. Nalaz i mišljenje vještaka, u odnosu na broj zamaha, razlikuje se u odnosu na iskaz oštećenice, što je u potpunosti razumljivo s obzirom na dinamiku događaja i izuzetno stresnu situaciju kojoj je bila izložena oštećenica.

17. Nadalje, optuženik u žalbi smatra da je povrijeđen Kazneni zakon jer je prvostupanjski sud pogrešno „pravno ocijenio postojanje, odnosno nepostojanje zakonskih obilježja kaznenog djela“. Naime, optuženik ukazuje na nalaz mišljenje vještaka sudske medicine po kojem je optuženik djelovao prema oštećenoj L. V. silom na granici slabije i srednjeg intenziteta, a što ne ukazuje na postupanje s namjerom lišenja života, a zbog čega se onda ne može govoriti o učinu kaznenog djela pokušaja ubojstva. Iz žalbenih navoda je vidljivo da se optuženik ustvari žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje valja uputiti obrazloženje te žalbene osnove u točki 18.2. ove presude.

18. U odnosu na odluku o kazni žali se državni odvjetnik i ukazuje na po prvostupanjskom sudu utvrđene otegotne okolnosti i smatra da je izrečena kazna preblaga, te neće u dovoljnoj mjeri izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, niti će u dovoljnoj mjeri utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini slična kaznena djela. S obzirom da je optuženik podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud je vodio računa i o odredbi čl. 478. ZKP/08., u skladu s kojom takva žalba sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

18.1. Međutim, nakon što je ispitao odluku o kazni u svjetlu suprotstavljenih stanovišta stranaka, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene otegotne okolnosti. Osnovano je cijenio kao otegotne okolnosti brutalnost, ustrajnost i upornost u postupanju prema bratu (brojne radnje opisane u činjeničnom opisu koje nema potrebe ponavljati) i bratovoj izvanbračnoj supruzi (grlićem razbijene boce zarezao ju po bradi, trbuhu i nadlaktici), izostanak bilo kakvog kajanja i žaljenja, posljedice koje i danas oštećenici imaju u pogledu svog psihičkog zdravlja te činjenicu da je oštećena L. V. zadobila tešku tjelesnu a B. N. tešku i po život opasnu ozljedu. Kao olakotnu okolnost prvostupanjski sud osnovano ocijenio dosadašnju optuženikovu neosuđivanost.

18.2. Stoga su i po stavu ovog drugostupanjskog suda odgovarajuće pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to kazna zatvora za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., u odnosu na oštećenog B. N. u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci i za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., u odnosu na oštećenu L. V. u trajanju od 3 (tri) godine, a sve na temelju članka 110. i uz primjenu članka 34. stavak 2. u vezi s člankom 48. stavak 1. i 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. Također adekvatnim ovaj drugostupanjski sud nalazi izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci. Upravo ta kazna je primjerena osobnim prilikama i ličnosti optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

19. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.