- 1 -              Revd 3151/2023-2

Broj: Revd 3151/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: ..., iz B., S., P., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Č. iz Š., protiv tuženice R. J., OIB: ..., iz Š., koju zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u Š., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-1014/22-2 od 21. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istoga suda br. Gž-1014/22-6 od 29. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. Ps-7/17 od 13. listopada 2022., ispravljena rješenjem istoga suda br. Ps-7/17 od 24. svibnja 2023., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-1014/22-2 od 21. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istoga suda br. Gž-1014/22-6 od 29. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. Ps-7/17 od 13. listopada 2022., ispravljena rješenjem istoga suda br. Ps-7/17 od 24. svibnja 2023.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da tuženica, iako je postavila određeno pravno pitanje, u samom prijedlogu nije navela razloge u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojih je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti zbog čega bi postavljeno pitanje bilo važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženica je u reviziji navela da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, pa prijedlog za dopuštenje podnosi i primjenom odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Pri tome tuženica ističe da je drugostupanjski sud protivno čl. 12. st. 1. ZPP potvrdio stav prvostupanjskog suda da tužitelj kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik ima pravo zahtijevati predaju u posjed nekretnine revindikacijskom tužbu, te da je prethodno pitanje je li tuženica vlasnica sporne nekretnine na temelju ugovora o darovanju. Osim toga, ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, time što je utvrdio da prigovor prava na dom nije osnovan.

6. Prema ocjeni revizijskog suda tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa revizija nije dopuštena niti po tom osnovu. Naime, drugostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega nije osnovan prigovor prava na dom tuženice, odnosno zbog čega rješenje drugog parničnog postupka nije prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP u ovom predmetu.

7. Radi navedenog valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten u smislu odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP, jer tuženica nije navela razloge važnosti za postavljena pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 3. ZPP, a jednako tako nije dopušten niti prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.

Zagreb, 12. ožujak 2024.