Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-191/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M., zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 1. i 5. u vezi sa člankom 166. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-16/2022. (Kzd-3/2022.) od 22. travnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog B. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Kvm-16/2022. (Kzd- 3/2022.) od 22. travnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-2/2022. od 31. siječnja 2022., zbog dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. i 5. u vezi sa člankom 166. stavak 2. KZ/11. i dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. i 6. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. M. iz zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. u koji istražni zatvor mu je pod točkom II izreke rješenja uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 3. prosinca 2021. pa nadalje.
1.1. Pod točkom III izreke rješenja odbijen je prijedlog optuženog B. M. za ukidanje istražnog zatvora.
2. Protiv dijela rješenja kojim je produljen istražni zatvor (točka I i II izreke) pravodobnu žalbu podnio je optuženi B. M. po braniteljici odvjetnici V. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje, podredno da istražni zatvor zamijeni istražnim zatvorom u domu ili nekom od mjera opreza.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženi B. M. kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da je izreka proturječna obrazloženju, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno, da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega da se pobijano rješenje ne može ispitati. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora. Prvostupanjski sud je za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. U tom smislu, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Optuženik u žalbi navodi da nije prisustvovao ročištu na kojem se odlučivalo o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora jer nije razumio što se od njega traži prilikom potpisivanja izjave o tome da ne želi prisustvovati ročištu, obzirom na sve slabiji sluh, čime upire na bitnu povredu odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
6.1. No, iz zapisnika sa ročišta od 22. travnja 2022. proizlazi da nije osigurana prisutnost optuženika na tom ročištu jer je dostavio vlastoručno potpisanu izjavu da ne želi prisustvovati ročištu, a prisutni zamjenik branitelja optuženika nije predlagao odgodu ročišta radi osiguranja prisutnosti optuženika niti je prigovorio sadržaju zapisnika, štoviše, aktivno i opširno je iznosio razloge zbog kojih smatra da bi istražni zatvor trebalo ukinuti, odnosno zamijeniti ga blažim mjerama. Iako iz podataka u spisu proizlazi da optuženik ima teško oštećenje sluha i mogućnost razumijevanja govora samo "ad conham"- na ušku, nisu osnovani žalbeni navodi da optuženik nije razumio što se od njega traži prilikom potpisivanja izjave o prisustvovanju predmetnom ročištu jer iz podataka u spisu ne proizlazi da ne bi mogao pročitati izjavu koju potpisuje ili da bi bio raspravno nesposoban i u nemogućnosti komunicirati s braniteljem i pripremati obranu kako se to u žalbi ističe, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
7. Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika, kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a zbog dosadašnje neosuđivanosti i starije životne dobi optuženika, jer je su to samo neke od okolnosti, ne nužno i odlučne, koje se ocjenjuju prilikom donošenja odluke o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora.
7.1. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud svoj zaključak da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi počiniti isto, istovrsno ili slično kazneno djelo, opravdano temelji u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se tereti i to da bi počinio četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta na štetu svoje praunuke, za tri kaznena djela, od prosinca 2018. do kolovoza 2021., koja je tada bila u dobi od sedam do deset godina, a sve u obiteljskoj kući gdje je dolazila boraviti s ocem i članovima njegove obitelji. Postupanje optuženika navedeno u točkama 11. i 12. pobijanog rješenja upućuje na izrazitu upornost, ustrajnost i bezobzirnost te visok stupanj kriminalne volje zbog čega je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., koje okolnosti ujedno predstavljaju iznimne okolnosti zbog kojih se istražni zatvor može produljiti i protiv osobe koja je navršila 70 godina života, dakle i protiv optuženika koji ima 84 godine.
8. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora, suprotno navodima optuženika da bi bio pod nadzorom obitelji u kontroliranim uvjetima i da on i žrtva prebivaju na različitim adresama, ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama.
8.1. Nadalje, protivno žalbenim navodima, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni zakonske osnove za istražni zatvor na način, koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom raspravnom stadiju postupka, pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela nije dovedena u pitanje žalbenim navodima o narušenom zdravstvenom stanju optuženika jer mu se zdravstvena skrb može osigurati unutar zatvorskog sustava, niti žalbenim navodima o tome da je u zatvoru podložan viktimizaciji zbog prirode kaznenih djela za koja je optužen, jer neprimjerena postupanja može prijaviti upravi zatvora.
10. Nije u pravu optuženik kada upire na povredu načela razmjernosti navodeći da bi se istražni zatvor mogao pretvoriti u kaznu, jer drugostupanjski sud ocjenjuje da nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 122. stavak 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja se tereti optuženika, propisanoj kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
11. Kako žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke te da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 11. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
