Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-63/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. V., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.
– ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Ik-I-88/2022. od 21. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika I. V.kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Splitu odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika I. V. na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ( ''Narodne novine'' broj 14/21.- dalje: ZIKZ). Zatvorenik I. V. nalazi se na izdržavanju kazne zatvora temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-Us-34/21 od 13. siječnja 2022. kojom je osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11., prisile prema službenoj osobi iz članka 314. KZ/11. i kaznenog djela nedozvoljene trgovine duhanom u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. KZ/11., s tim da mu izvršenje zatvorske kazne ističe 15. rujna 2022.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik I. V. ''zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnom otpustu''. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da odobri uvjetni otpust ili vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i člankom 52. stavak 1. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u Izvješću Zatvora u Splitu i same te isprave, a što je odlučna činjenica. Međutim, u navedenom žalitelj nije u pravu budući iz Izvještaja Zatvora u Splitu od 28. ožujka 2022. proizlazi da je zatvorenik aktualno procijenjen na razini ''zadovoljava'' kao prvoj procjeni što je prvostupanjski sud i reproducirao u pobijanoj odluci. Istina, naknadno je dostavljen dopis Zatvora u Splitu da je zatvorenik izvanredno preispitan nakon čega je donesena odluka da se zatvorenik procjenjuje razinom uspješnosti '' uspješan''. No, ova okolnost pobijano rješenje ne čini proturječnim ispravama u spisu, a ne čini ga niti nerazumljivim pa nije osnovana žalba zatvorenika u tom dijelu.
6. Nadalje, neosnovana je žalba i zbog povrede kaznenog zakona za koju smatra da je ostvarena jer se nalazi u zatvoru neprekidno od 15. ožujka 2021., dok se pogrešno navodi u prvostupanjskom rješenju da je u zatvoru ''svega 5 mjeseci'' čime zapravo osporava činjenična utvrđenja te pod žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ponavlja jednake navode koje su istaknuti pod žalbenim osnovama povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.
7. Međutim, izloženim žalbenim navodima zatvorenik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio (jedinstvene) kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora posebno cijeneći raniji život zatvorenika odnosno njegovu višestruku osuđivanost za različita kaznena djela. Naime, zatvorenik je u periodu od 2010.- 2017. bio sedam puta osuđivan od čega su mu 6 puta izrečene uvjetne osude, a radilo se o imovinskim deliktima, ali i nedozvoljenoj trgovini, sprječavanju službene osobe u obavljanju službene dužnosti, tjelesnoj ozljedi te prijetnji.
8. Takva ispravna utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnja niti žalbenim navodom da je nakon sačinjavanja Izvještaja, Zatvor u Splitu izmijenio ocjenu ''zadovoljava'' u ocjenu "uspješan" u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora.
9. Neosnovan je žalbeni argument da se pogrešno navodi kako je zatvorenik u zatvoru ''svega 5 mjeseci'' jer se u pobijanom rješenju navodi da mu je preostalo još oko 5 mjeseci obzirom je stupio na izdržavanje kazne zatvora 22. listopada 2021. Slijedom svega iznijetog očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao okolnost da je zatvorenik ocijenjen kao ''uspješan'' u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, što žalbeni navodi nisu uspjeli osporiti.
10. Prilikom donošenja odluke sud je dužan voditi računa i o tome koliki je preostali dio neizdržane kazne, ali navedena okolnost, sama po sebi, nema odlučujući, odnosno pretežiti značaj i važnost za samo donošenje odluke o uvjetnom otpustu. Smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procijeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi.
11. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
12. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne promjene u njegovom ponašanju tijekom izvršavanja jedinstvene kazne zatvora, prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi da se zatvorenik nalazi neprekidno u zatvoru od 15. ožujka 2021. kada je lišen slobode, koje lišenje slobode nije u vezi s izdržavanjem predmetne kazne zatvora.
13. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 11. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
