REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2349/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. P., R., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u K. i punomoćnice S. D. i M. V., odvjetnice u Z., protiv tuženika-protutužitelja M. S., R., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u R., radi utvrđenja (tužbeni zahtjev) i isplate (protutužbeni zahtjev), odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1136/2020-2 od 26. studenog 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-484/2019-29 od 19. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1136/2020-2 od 26. studenog 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-484/2019-29 od 19. kolovoza 2019.

2. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pitanja:

„1. Je li ugovor o zajmu relativno prividan ugovor koji ne proizvodi pravne učinke samo zbog toga što je zajmodavac u jednom dijelu, umjesto novca, predao drugu vrstu pokretnih stvari?

2. Kad je utvrđeno da je ugovor prividan, je li on, ujedno, i ništetan?

3. Mora li sud, kod utvrđenja da se radi o relativno prividnom pravnom poslu, utvrđivati valjanost pravnog posla koji se njime prikriva?

4. Prestaje li obveza zajmodavca na predaju novčanog iznosa predajom zajmoprimcu, uz njegovu suglasnost, pokretne stvari ekvivalentne vrijednosti?

5. Je li valjan kupoprodajni ugovor predmet kojeg je nekretnina, ako je kupoprodajna cijena plaćena prijebojem s tražbinom koju kupac ima prema prodavatelju?“

5. Postavljajući gore navedena pitanja tuženik osporava pobijanu odluku u dijelu kojim je utvrđeno da su predmetni ugovori o zajmu te ugovori o kupoprodaji i predkupoprodaji nekretnine bez pravnog učinka. U odnosu na prvo, treće i peto postavljeno pitanje valja reći da tuženik postavljajući navedena pitanja prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onoga kako su ga utvrdili nižestupanjski sudovi. Naime, nižestupanjski sudovi nisu zaključili da su predmetni ugovori o zajmu prividni pravni poslovi samo zbog razloga koje tuženik navodi u prvom postavljenom pitanju, već s obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno kako prava volja ugovornih strana u ovome predmetu nije bila sklapanje ugovora o zajmu, već ugovora o kupoprodaji pokretnih stvari pa je slijedom navedenog zaključeno da se radi o prividnom ugovoru u smislu odredbe čl. 66. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01). Na isti način je sud u odnosu na peto postavljeno pitanje utvrdio kako prava volja ugovornih strana nije bila sklapanje ugovora o kupoprodaji i predkupoprodaji nekretnine već sklapanje sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva, a što je potvrdio i sam tuženik u iskazu pred prvostupanjskim sudom. Suprotno navodima iz trećeg postavljenog pitanja, sud je utvrdio valjanost prikrivenih (disimuliranih) pravnih poslova. Drugo postavljeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora s obzirom na to da je tuženik u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništavim predmetnih pravnih poslova uspio u sporu, pa samim time nema pravni interes pobijati nižestupanjsku presudu u navedenom dijelu. Četvrto postavljeno pitanje također nije bitno za rješenje ovoga spora s obzirom na to da predmet revizijskog postupka nije zahtjev za isplatu već utvrđenje da su predmetni ugovori bez pravnog učinka.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.