REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 91/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 129/00 – dalje: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbama opt. B. P., opt. R. P., opt. R. H. i opt. Z. Ž. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 21. listopada 2020. broj K-13/2013-558, u sjednici održanoj 11. svibnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice opt. R. P., optuženog R. H., zamjenika branitelja opt. R. P., odvjetnika E. M., te branitelja opt. R. H., odvjetnika M. M. i odvjetnice J. P.,

p r e s u d i o  j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. B. P., opt. R. P., opt. R. H. i opt. Z. Ž. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola proglašeni su krivima opt. B. P. i opt. R. P. zbog tri kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97 opisana pod točkama 1., 2. i 3. izreke, opt. Z. Ž. zbog dva kaznena djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97 opisana pod točkama 2. i 3. izreke te opt. R. H. zbog jednog kaznenog djela razbojništva čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97 opisanog pod točkom 1. izreke. Optuženicima B. P., R. P. i Z. Ž. su za svako od tih djela, na temelju čl. 218. st. 2. KZ/97, utvrđene kazne zatvora i to opt. B. P. u trajanju od po tri godine, a opt. R. P. i opt. Z. Ž. u trajanju od po tri godine i šest mjeseci svakome pa su, uz primjenu članka 60. st. 1. i 2. KZ/97, osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to opt. B. P. u trajanju od osam godina, opt. R. P. u trajanju od osam godina i šest mjeseci, a opt. Z. Ž. u trajanju od pet godina i šest mjeseci, dok je opt. R. H., na temelju čl. 218. st. 2. KZ/97, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

I Kž 91/2021-16

1.1. Na temelju čl. 82. KZ/97 od optuženika B. P., R. P., R. H. i Z. Ž. oduzeta je imovinska korist ostvarena navedenim kaznenim djelima.

1.1.1. Za kazneno djelo opisano pod toč. 1. izreke optuženici B. P., R. P., R. H. i Z. Ž. obvezani su platiti iznos od po 31.250,00 kuna svaki te je, na temelju čl. 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), utvrđeno da taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske i svakom je od optuženika naloženo da navedeni iznos isplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.1.2. Za kazneno djelo opisano pod toč. 2. izreke optuženici B. P., R. P. i Z. Ž. obvezani su platiti iznos od po 43.748,05 kuna svaki te je, na temelju čl. 560. ZKP/08, utvrđeno da taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je svakom od optuženika naloženo da navedeni iznos isplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.1.3. Za kazneno djelo opisano pod toč. 3. izreke optuženici B. P. i R. P. obvezani su platiti iznos od po 50.807,18 kuna svaki te je, na temelju čl. 560. ZKP/08, utvrđeno da taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je svakom od optuženika naloženo da navedeni iznos isplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i. 6. ZKP/08 optuženici B. P., R. P., R. H. i Z. Ž. u cijelosti su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1- 6. ZKP/08 te su optuženici B. P., R. P. i Z. Ž. oslobođeni i obveze naknade nagrade nužnih izdataka postavljenih branitelja.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli svi optuženici.

2.1. Optuženi B. P. se podneskom naslovljenim "Zahtjev za preinaku pod prijetnjom ovrhe u solidarno plaćanje imovinskopravnog zahtjeva" žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi te predlaže da se ta odluka preinači na način da ga se obveže na solidarno plaćanje sveukupnog iznosa oduzete imovinske koristi, pri čemu u privitku podneska dostavlja medicinsku dokumentaciju zajedno s potvrdom o imovnom stanju.

2.2. Optuženi R. P. je žalbu i dopunu žalbe podnio osobno, a žali se i po branitelju, odvjetniku R. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred izmijenjeno vijeće, podredno da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe. Obje žalbe optuženika se međusobno preklapaju i sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedna žalba.

I Kž 91/2021-16

2.3. Optuženi R. H. je žalbu i dopunu žalbe podnio po branitelju, odvjetniku M. M., a žali se i po braniteljici, odvjetnici J. P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede načela jednakosti oružja iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija), povrede presumpcije nedužnosti iz čl. 6. st. 2. Konvencije i čl. 28. Ustava RH te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće. Obje žalbe optuženika podnesene po njegovim braniteljima se međusobno preklapaju i sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedna žalba.

2.4. Optuženi Z. Ž. je žalbu podnio po braniteljici, odvjetnici L. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Optuženi Z. Ž. je osobno podnio dopunu žalbe kojom predlaže da se presuda Vrhovnog suda od 23. rujna 2021. broj I Kž 362/2019-4 "analizira i koristi kao dokazni materijal u postupku rješavanja žalbe".

2.5. Optuženi R. P., branitelji optuženog R. H., odvjetnik M. M. i odvjetnica J. P., te braniteljica optuženog Z. Ž., odvjetnica L. Š., su u žalbama tražili da se izvijeste o održavanju sjednice vijeća.

3. Državni odvjetnik je podnio odgovore na žalbu opt. R. P. podnesenu putem branitelja optuženika, odvjetnika R. M., i na žalbu opt. R. H., podnesenu po branitelju, odvjetniku M. M., kao i odgovor na žalbu opt. Z. Ž., podnesenu po braniteljici optuženika, odvjetnici L. Š., s prijedlozima da se žalbe opt. R. P., opt. R. H. i opt.Z. Ž. odbiju kao neosnovane.

4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća je održana u nazočnosti opt. R. P. i opt. Z. Ž., zamjenika branitelja opt. R. P., odvjetnika E. M., te branitelja opt. R. H., odvjetnika M. M. i odvjetnice J. P., a u skladu s odredbom čl. 475. st. 4. ZKP/08, u odsutnosti uredno obaviještenih zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, opt. R. H. te njegovog branitelja, odvjetnika R. M., kao i odvjetnice T. M. B., preuzimateljice ureda braniteljice opt. Z. Ž., odvjetnice L. Š., koji su svi uredno obaviješteni o sjednici.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Optuženi R. H. ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 nalazi u proturječnosti izreke presude njezinim razlozima kao i u izostanku razloga o odlučnoj činjenici u vidu objektivne sastavnice supočiniteljstva.

I Kž 91/2021-16

8. U nastojanju da opravda takav stav žalitelj navodi da je za supočiniteljstvo potrebno postojanje zajedničke odluke kao subjektivne sastavnice, s jedne strane, te zajedničkog sudjelovanja u počinjenju djela koje se očituje u tome da supočinitelj ili sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju djela kao objektivne sastavnice, s druge strane, a da je iz činjeničnog opisa kaznenog djela razvidno da opt. R. H. nije proglašen krivim što je, kao ostali suoptuženici sudjelovao u počinjenju radnje kojom se izravno ostvaruje obilježje kaznenog djela razbojništva jer nije prijetio pištoljima i oduzeo novac, već da je, postupajući u skladu s podjelom rada, ispred banke pazio da nitko ne naiđe, odnosno čuvao stražu, dakle, na drugi način bitno doprinio počinjenju djela. Međutim, da o toj odlučnoj činjenici na koju materijalno kazneno pravo nadovezuje određenu pravnu posljedicu, u smislu odredbe čl. 35. st. 3. KZ/97, u pobijanoj presudi nije iznesen ni jedan razlog, čime da je ostvarena istaknuta postupovna povreda.

8.1. Međutim, ovaj prigovor je neosnovan jer prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, iznoseći utvrđenja vezano uz svijest o protupravnosti te stupnju i obliku krivnje, navodi da su svi optuženici tempore criminis znali da oduzimaju tuđe pokretne stvari kao i da su tu radnju vršili na način koji je podoban da kod oštećenika stvori strah da će izravno napasti na njihov život i tijelo, nakon čega ocjenjuje da su te radnje poduzete s ciljem oduzimanja i protupravnog prisvajanja tih stvari kao i da su svi optuženici bili svjesni postupanja i htjeli njihovo počinjenje, čime su ostvarili sve bitne elemente kaznenog djela razbojništva.

8.2. Prema tome, nema dvojbe da su optuženici, uključujući i opt. R. H., postupajući na inkriminirani način, neposredno sudjelovali u počinjenju djela jer njihove radnje predstavljaju zajedničko počinjenje djela koje u sebi uključuje ne samo zajedničku odluku da djelo počine već i prethodno postojanje detaljno razrađenog plana o načinu postupanja svakog od neposrednih supočinitelja uz zajedničku podjelu obveza vezanih uz neposredno izvršenje djela. Dakle, svaki od supočinitelja doprinosi ostvarenju predmetnog kaznenog djela i to u mjeri da je njihov doprinos bitan u smislu odredbe čl. 35. st. 2. KZ/97 i zbog toga je svaki od njih ima neposrednu vlast nad djelom jer se bez njihovih radnji predmetno djelo ne bi moglo obaviti na planiran način.

8.2.1. Optuženi R. H. je u izvršenju predmetnog kaznenog djela sudjelovao kao supočinitelj jer je njegova funkcija u ostvarenju djela značajna budući da on ostalu trojicu supočinitelja čeka u vozilu ispred banke kako bi ih u bilo kojem trenutku mogao odvesti i pobjeći, što i čini. Bez takvog doprinosa opt. R. H. zajednički plan o izvršenju djela se ne bi mogao ostvariti tako da, u smislu prihvaćene teorije vlasti nad djelom, i ovaj optuženik kroz svoju ulogu, koja je značajna, ima funkcionalnu vlast i kontrolu nad djelom.

8.3. Slijedom iznesenih utvrđenja, sasvim je irelevantno je li optuženik čekajući ostale supočinitelje u vozilu, spreman za bijeg, istovremeno pazio i da netko ne naiđe ili je to bila uloga nekog drugog supočinitelja pa su neosnovani i žalbeni prigovori opt. R. H. kojima ostvarenje naprijed istaknute postupovne povrede u vidu proturječja izreke presude i iznesenih razloga, ali i u nejasnoći razloga, nalazi i u tome što iz izreke

I Kž 91/2021-16

pobijane presude proizlazi da je opt. R. H. čekao u automobilu i pazio da netko ne naiđe, što znači da je čuvao stražu, dok je u obrazloženju presude, prilikom iznošenja obrane opt. B. P., vezano uz sudjelovanje opt. R. H., navedeno da je opt. R. H. po prethodnom dogovoru spremno čekao u upaljenom autu i nakon toga vozio poznatim cestama, a da je opt. Z. Ž. bio taj koji je čuvao klijente i ulaz u banku.

9. Optuženi R. H. u žalbi nadalje tvrdi da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi s čl. 459. st. 5. ZKP/08 ostvarena time što su u pobijanoj presudi izostali razlozi o mogućoj drugačijoj pravnoj oznaci sudjelovanja opt. R. H. u počinjenju djela u smislu primjene odredbe čl. 35. st. 3. i 5. KZ/97 odnosno obrazloženja je li doprinos opt. R. H. bio nužan da bi se kazneno djelo moglo počiniti na zamišljen način ili je opt. R. H. inkriminiranim radnjama samo olakšavao počinjenje djela zbog čega ih je trebalo označiti kao pomaganje.

9.1. Međutim, pored već svega naprijed navedenog vezano uz nužnost doprinosa opt. R. H. počinjenju djela, žalitelju treba ukazati da je opt. R. H. pobijanom presudom proglašen krivim da je u svojstvu supočinitelja počinio kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97, a kako mu je to potvrđenom optužnicom bilo i stavljeno na teret. Prvostupanjski sud je o ovim odlučnim činjenicama iznio razloge, a nije bio u obvezi iznositi razloge o nekim drugim mogućim varijantama za koje obrana smatra da su relevantne, ali se ne odnose na odlučne činjenice.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, povrede načela jednakosti oružja iz čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije te povrede presumpcije nedužnosti iz čl. 6. st. 2. Konvencije i čl. 28. Ustava RH, opt. R. H. upire na nedostatnost razloga koje je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio vezano uz odluku o odbijanju dokaznih prijedloga obrane.

10.1. Optuženi R. H. je tijekom dokaznog postupka predlagao izvođenje većeg broja dokaza, sve u cilju potvrđivanja tvrdnji obrane da su njegovi problemi s opt. B. P. započeli u trenutku kada je opt. B. P. u njegovom stanu počinio ubojstvo i pokušaj ubojstva zbog kojih je pravomoćno osuđen. Naime, obzirom na to da je opt. B. P. upravo u povodu prijave opt. R. H. uhićen kada mu je i oduzeta sloboda (2001.), opt. R. H. tvrdi da je opt. B. P., imajući na umu svoju starosnu dob, preostali dio neizdržane kazne te nemogućnost bijega iz zatvora, skovao plan da mu se osveti i to na način da ga lažno prijavi za predmetno kazneno djelo, smatrajući ga zaslužnim za položaj doživotnog zatvorenika. U cilju potkrijepe takvih tvrdnji, opt. R. H. je, između ostalog, predlagao pribavljanje zdravstvenog kartona opt. B. P. iz K. u L., čiji bi se podaci koristili kod provođenja psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja opt. B. P., te pribavljanje podataka o tome je li opt. B. P. za vrijeme boravka u K. u L. stegovno odgovarao zbog posjedovanja dijelova pištolja uz pomoć kojeg je namjeravao pobjeći iz kaznionice.

10.2. Međutim, prvostupanjski je sud s pravom odbio izvođenje tih dokaza, sasvim dostatno obrazloživši da ne postoji povezanost između činjenice koju se izvođenjem tih dokaza želi utvrditi i odlučnih činjenica. Naime, motiviranost opt. B. P. za prijavljivanje predmetnih kaznenih djela, kraj ostalih nedvojbenih utvrđenja da su djela počinjena upravo na način kako je optužnim aktom opisano te upravo od osoba

I Kž 91/2021-16

koje je opt. B. P. naveo kao počinitelje, nije odlučna činjenica niti je od važnosti za pravilnost činjeničnih utvrđenja u ovom kaznenom postupku.

11. Također, budući da su neki od predloženih dokaznih prijedloga opt. R. H. prihvaćeni te izvedeni (ispitivanje svjedoka M. P., D. C., G. C., od kojeg su kasnije odustalo, i J. V. kao i čitanje dijelova spisa Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-281/2001.) nema govora ni o povredi načela jednakosti oružja niti o povredi presumpcije nedužnosti, na što se također upire žalbom opt. R. H..

12. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 opt. R. P. tvrdi da je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno da u presudi nisu navedeni razlozi o činjenicama, a oni koji su izneseni da su u znatnoj mjeri proturječni. S tim u vezi ističe da u pobijanoj presudi nisu valjano ni argumentirano izneseni razlozi na temelju kojih prvostupanjski sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je opt. R. P. počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim odnosno da nisu iznesene činjenice i dokazi iz kojih s izvjesnom sigurnošću proizlazi da je opt. R. P. svojim radnjama ostvario bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela.

12.1. Međutim, prvostupanjski je sud detaljnom analizom obrane svih optuženika (str. 26-38), osobito potkrijepljenosti navoda obrane opt. B. P. u ostalim izvedenim dokazima, a potom i ocjenom istinitosti obrana opt. R. P., opt. R. H. i opt. Z. Ž., iznio jasne i valjane razloge za utvrđenja u pogledu svih odlučnih činjenica pa i u pogledu neprihvaćanja obrane optuženika.

13. Iz istih su razloga neosnovane i žalbene tvrdnje kojima opt. R. P., upirući na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, ističe da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 9. ZKP/08 time što nije s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete opt. R. P. i koje mu idu u korist.

14. Optuženi Z. Ž. također smatra da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koja se sastoji u izostanku razloga o odlučnim činjenicama. Uporište za takav stav opt. Z. Ž. nalazi u tome što je protiv njega zbog kaznenog djela opisanog pod toč. 3. izreke već vođen kazneni postupak u kojem je donesena pravomoćna oslobađajuća presuda, a u kojem postupku je odlučivano na temelju istih materijalnog dokaza – kape na kojoj je pronađen epitel s DNA opt. Z. Ž. te je utvrđeno da je tu kapu nosio i sada pok. M. T. zbog čega je životno da su na kapi pronađeni DNA tragovi optuženika. Optuženi Z. Ž. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, unatoč takvom utvrđenju u već postojećoj pravomoćnoj presudi koja je dio dokaznog materijala u ovom kaznenom predmetu u pobijanoj presudi uzeo kao utvrđenu činjenicu da je upravo opt. Z. Ž. inkriminirane zgode nosio navedenu kapu, ne očitujući se na prigovor optuženika da je na temelju istih dokaza drugačije presuđeno te da se radi o povredi načela pravomoćno presuđene stvari. Smatra da mu je time što je, unatoč postojanju pravomoćne oslobađajuće presude, imenom i prezimenom unesen u činjenični opis djela pod toč. 3. izreke pobijane presude, povrijeđeno načelo zabrane dvostrukog suđenja. Također, dodaje da je činjenica postojanja navedene pravomoćne presude od velikog značaja za odluku o kaznenopravnoj odgovornosti opt. Z. Ž. jer su kaznena

I Kž 91/2021-16

djela počinjena u T. i V. međusobno povezana mjestom i vremenom počinjenja, slijedom čega ga se ne može teretiti za počinjenje kaznenog djela počinjenog u T., ukoliko ga se ne tereti za počinjenje kaznenog djela počinjenog u V..

14.1. Iako je točno da je opt. Z. Ž., u nedostatku dokaza, pravomoćnom presudom oslobođen optužbe za kazneno djelo razbojništva počinjeno u V., koja presuda je i pročitana tijekom dokaznog postupka, žalitelj zanemaruje da se svojstvo pravomoćnosti vezuje uz izreku, a ne i uz obrazloženje presude. Budući da činjenica postojanja pravomoćne oslobađajuće presude ne predstavlja zapreku da sud analizom i ocjenom novih dokaza izvede drugačiji zaključak o odlučnim činjenicama u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u prethodno pravomoćno okončanom kaznenom postupku, nema ni zapreke da se u činjeničnom opisu kaznenog djela pod toč. 3. izreke pobijane presude navede i Z. Ž., samo ne u svojstvu suoptuženika. Stoga, nije ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda niti je povrijeđeno načelo ne bis in idem.

15. Također, premda je točno da u pobijanoj presudi, u uvodu, nije, u skladu s odredbom čl. 459. st. 2. ZKP/08, naznačen tužitelj ni optužni akt, takav propust nije od utjecaja na presudu pa, protivno žalbenim prigovorima opt. R. P. i opt. Z. Ž. niti na taj način nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Pri tome, s obzirom na to da je na samom početku obrazloženja pobijane presude jasno naznačeno da se optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola od 31. prosinca 2012. broj K-DO-30/2012, s izmjenama od 21. ožujka 2019., 15. siječnja 2020. i 10. ožujka 2020. optuženici B. P., R. P., R. H. i Z. Ž. terete za predmetna kaznena djela, u potpunosti su neutemeljene i žalbene tvrdnje opt. Z. Ž. o upitnosti postojanja tužitelja i optužnog akta po kojem se postupalo.

16. Slijedom svega navedenog, pobijanom presudom nisu ostvarene u žalbama optuženika R. P., R. H. i Z. Ž. istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ni ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno ni da bi bila počinjena koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, optuženici R. P., R. H. i Z. Ž. u žalbama ističu da se cjelokupno presuđenje temelji isključivo i jedino na iskazu opt. B. P.. Smatraju sasvim razumljivim to što je opt. B. P. vjerodostojno opisivao počinjenje predmetnih kaznenih djela jer je bio počinitelj tih djela, međutim, ističu da s izvjesnom sigurnošću nije dokazano s kim su ta djela počinjena jer niti jedan drugi dokaz ne potvrđuje inkriminaciju za ostale suoptuženike. Štoviše, smatraju da pojedini dokazi ozbiljno dovode u pitanje pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica jer u potpunosti opovrgavaju iskaz opt. B. P. te, u smislu kontrolnih činjenica, potvrđuju tezu obrana o motiviranom i lažnom terećenju.

18. Nasuprot takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud, nakon što je kritički ocijenio i podvrgnuo pažljivoj provjeri obranu opt. B. P., kako samu za sebe, tako i u odnosu s drugim dokazima, s pravom povjerovao obrani tog optuženika.

I Kž 91/2021-16

18.1. Prije svega, opt. B. P. je prilikom svih ispitivanja, od samog početka postupka, detaljno i dosljedno iskazivao o svemu što je bitno za utvrđivanje činjenica koje su relevantne kod odlučivanja o kaznenopravnoj odgovornosti svih suoptuženika, odnosno kod opisivanja načina izvršenja djela, osoba koje su sudjelovale u počinjenju djela te njihovih uloga, kao i radnji pojedinih suoptuženika koje su prethodile ili uslijedile nakon počinjenja pojedinih djela.

18.2. Takva njegova obrana je u pretežitom dijelu potkrijepljena personalnim dokazima jer su svjedoci - zaposlenici i klijenti banaka u kojima su razbojništva izvršena - iskazujući u dokaznom postupku, u bitnome potvrdili navode opt. B. P. o načinu počinjenja predmetnih kaznenih djela.

18.3. Takva njegova obrana je u cijelosti potvrđena i materijalnim dokazima. Naime, tvrdnja iz obrane opt. B. P. da su nakon počinjenja djela vozilo F. U. ostavili u šumi, a vozilo F. C. u dvorištu crkve, potvrđena je sadržajem zapisnika očevidu od 26. svibnja 2001. obavljenog radi pronalaska vozila F. U. na pošumljenom dijelu u Općini Ž. te sadržajem zapisnika očevidu od 19. srpnja 2001. o pronalasku vozila F. C. kod crkve Sv. R. u V.. Pri tome iz zapisnika proizlazi da na oba pronađena vozila nisu uočena oštećenja ni tragovi nasilnog ulaženja, što potvrđuje i navod obrane opt. B. P. da su imali univerzalne ključeve od tih vozila kojima su mogli otvoriti vrata i upaliti vozilo.

18.3.1. Nadalje, iz zapisnika o očevidu od 18. srpnja 2001. proizlazi da je na županijskoj cesti V. - T. – P. uz rub ceste, pored ostalih predmeta, pronađena kapa- šilterica na kojoj je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" od 19. rujna 2001., pronađen trag koji potječe od opt. Z. Ž.. Također, iz nalaza i mišljenja Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" od 10. siječnja 2002. proizlazi da je na električnim podizačima stakla na vozilu F. U. pronađen otisak prsta opt. Z. Ž.. Navedeno ne otvara dvojbu za utvrđivanje odlučne činjenice egzistiranja objektivne sastavnice supočiniteljstva na strani opt. R. H., kako se to ističe u žalbi opt. R. H., nego potvrđuje navode iz obrane opt. B. P. da su sva četvorica ukrala vozilo F. U., kao i da je opt. Z. Ž. sudjelovao u počinjenju sva tri predmetna kaznena djela.

18.3.2. Nadalje, iz dopisa Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta od 5. prosinca 2019., proizlazi da je nekoliko mjeseci prije počinjenja kaznenog djela razbojništva u Ž., 15. siječnja 2001., opt. R. H. zatečen prilikom upravljanja vozila marke G. žute boje. Riječ je, dakle, o istom vozilu kojim se, prema tvrdnjama obrane opt. B. P., opt. R. H. koristio poslije razbojništva u V. kako bi vozeći se ispred, provjeravao i obavještavao o stanju na cestama, odnosno ima li policije, što također ukazuje na vjerodostojnost iskaza opt. B. P.. On za tu okolnost prijašnje policijske kontrole opt. R. H. kada je vozio automobil G. žute boje nije znao, a to ukazuje da je njegov opis tog automobila u događaju nakon razbojništva u V. istinit, a ne iskonstruiran pri lažnom terećenju opt. R. H. radi osvete.

18.4. Kada se uz sve naprijed navedeno ima na umu i to da je tvrdnja iz obrane opt. B. P. da su prije počinjenja djela išli u banke te ih osmatrali, u koju svrhu su se on i

I Kž 91/2021-16

opt. R. H. vozilom A. R. dovezli do V., potvrđena iskazom svjedoka I. M. koji je iskazao da se takvo vozilo dan prije kritičnog događaja parkiralo u blizini banke u V., gdje je pet minuta stajalo i potom otišlo, što je sve bilo sumnjivo ljudima iz obližnjeg kafića koji su to vidjeli, dok je tvrdnja iz obrane opt. B. P. da su se optuženici R. P. i Z. Ž. dovezli u starom modelu ...-a koji je bio od P. cure te je služio da se njime odvezu nakon počinjenja razbojništva u Ž., potkrijepljen je iskazom svjedokinje M. P. iz kojeg proizlazi da je u to vrijeme koristila takvo vozilo (modele A. i K.), prvostupanjski sud je s pravom prihvatio obranu opt. B. P. ocijenivši je istinitom.

19. U nastojanju da dovedu u pitanje pravilnost ocjenu vjerodostojnosti iskaza opt. B. P., opt. R. P. i opt. R. H. u žalbama ističu da ispitani svjedoci - zaposlenici i klijenti koji su se u bankama zatekli prilikom počinjenja kaznenih djela - nisu potvrdili obranu opt. B. P..

19.1. Tako u odnosu na razbojništvo počinjeno u Ž. ukazuju da je dio iskaza opt. B. P. u kojem tvrdi da je opt. R. H. cijelo vrijeme bio u vozilu F. U. i na mjestu vozača čekao ispred banke te da su u vozilo nakon počinjenja djela svi ušli s jedne strane opovrgnut iskazom svjedoka Ž. F.. Naime, iz iskaza tog svjedoka proizlazi da iz tog vozila nitko nije izlazio s vozačeve strane, a da su počinitelji pri izlasku iz banke u F. U. ušli s obje strane jer su se vrata s obje strane zatvorila prije kretanja te da su neki počinitelji sjeli na stražnje sjedalo, kao i da je zapisnikom o očevidu utvrđeno da vozilo F. U. ima troje vrata što upućuje na zaključak da osobe koje sjede na stražnjem sjedalo moraju ući u auto preko vozačevog ili suvozačevog mjesta.

19.2. U odnosu na razbojništvo počinjeno u V. opt. R. P. u žalbi upire da je svjedokinja R. N. istaknula da nitko od počinitelja nije bio viši od 170 cm (svi su bili prosječne građe i visine), dok je opt. R. P. visok 187, kao i da su svjedoci M. R. i V. P. te M. B. i I. T. drugačije prezentirali dinamiku događaja, pri čemu ni snimka video nadzora razbojništva u V. ne potvrđuje postupanje supočinitelja na način kako to iskazuje opt. B. P..

19.3. Optuženi R. H. u žalbi pak tvrdi da navod obrane opt. B. P. da je pok. P. M. prilikom izvršenja djela par puta udario muškarca pištoljem nije potvrđena iskazima svjedoka I. T. i M. B. dok u odnosu na razbojništvo počinjeno u Ž. u žalbi ističe da svjedoci Ž. F., V. P. i R. N. nisu potvrdili dio obrane opt. B. P. da su počinitelj nosili kape.

20. Prije svega, treba napomenuti da je za odluku o kaznenopravnoj odgovornosti suoptuženika u ovom kaznenom postupku od značaja utvrđenje je li se opt. R. H. nalazio ispred poslovnice u kojoj je izvršeno razbojništvo te je li, prema prethodnom dogovoru, već unaprijed znanim cestama, suoptuženike nakon počinjenja djela odvezao na sigurno, za razliku od utvrđenja s koje strane vozila su nakon počinjenja razbojništva ušli u vozilo. Uostalom, nije neživotno da opt. R. H. nije cijelo vrijeme sjedio u vozilu odnosno da je, u nastojanju da ubrza bijeg, nakratko izašao iz vozila kako bi ostali supočinitelji ušli na stražnje sjedalo, što svjedok Ž. F., s obzirom na kratkoću vremena, nije mogao vidjeti, kao uostalom ni opt. B. P., koji je prema tvrdnjama obrane, iz banke izašao posljednji. Stoga, iskazom svjedoka Ž. F., nasuprot tvrdnjama iz žalbi, nije dovedeno u pitanje vjerodostojnost iskaza opt. B. P..

I Kž 91/2021-16

21. Što se tiče ostalih naprijed iznesenih žalbenih prigovora, riječ je o neznatnim različitostima u opisivanju tijeka događaja od strane zaposlenika i klijenata banaka u kojima su se razbojništva dogodila, a koje se ne odnose na odlučne činjenice od kojih ovisi odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika pa nisu niti od značaja za ocjenu vjerodostojnosti iskaza opt. B. P.. Uostalom, sasvim je životno da ti svjedoci, s obzirom na kratkoću vremena u kojem su razbojništva izvršena i njihove položaje u odnosu na počinitelje nisu ni bili u mogućnosti vidjeti sve što se događalo. 22. Uz naprijed navedeno svakako treba istaknuti i da je svjedokinja R. N. na raspravi 5. lipnja 2019. decidirano iskazala da je jedan od počinitelja imao kapu frontin koja je ispred imala sjenilo, kao i to da su se tijekom izvršenja razbojništva u banci u V., osim ispitanih svjedoka M. B. i I. T., koji je iskazao da ga nitko od supočinitelja nije udario, nalazile još dvije nepoznate osobe, pri čemu je iz snimke nadzorne kamere jasno vidljivo da prva dvojica supočinitelja koji zajedno ulaze te potom i zajedno izlaze iz banke nisu jednake visine, kao i da je jedan od supočinitelja koji je naknadno ušao u banku jače gurnuo klijenta, udario ga i prisilo da legne na pod. Prema tome, i ti su dijelovi obrane opt. B. P., nasuprot žalbenim tvrdnjama opt. R. P. i opt. R. H., potvrđeni izvedenim dokazima.

23. Kraj takve potkrijepljenosti obrane opt. B. P. ne samo u odnosu na odlučne nego i u odnosu na kontrolne te pomoćne činjenice, pritom imajući na umu i protek vremena od počinjenja djela, ali i brojnost kaznenih djela razbojništava počinjenih u relativno kratkom vremenskom razdoblju, ni ostali žalbeni prigovori opt. R. P. i opt. Z. Ž. da je upravo zbog nedosljedne i neuvjerljivo prezentirane obrane opt. B. P. koja je prilagođavana potrebama postupka u više navrata vršena intervencija tužitelja u činjenični opis optužnog akta kao niti prigovori istaknuti u žalbi opt. R. H. da je opt. B. P. prilikom prvog ispitivanja 3. travnja 2012. svoj iskaz u cijelosti čitao s papira, ne dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza opt. B. P., a time niti istinitost njegovog iskaza u cijelosti. Naime, nije nelogično da se opt. B. P., s obzirom na starosnu dob, protek vremena i količinu počinjenih kaznenih djela, i to ne samo onih zbog kojih je u ovom kaznenom postupku proglašen krivim, tijekom iznošenja obrane služi bilješkama. Pritom svakako treba ponovno istaknuti da je opt. B. P. kroz nekoliko navrata iznošenja obrane o svim odlučnim činjenicama iskazivao jednako te dosljedno, pri čemu je aktivno sudjelovao u dokaznom postupku odgovarajući i postavljajući pitanja suoptuženicima i svjedocima.

23.1. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi opt. Z. Ž. kojima vezano uz jedini materijalni trag pronađen kod počinjenja razbojništva u Ž. - otisak prsta opt. Z. Ž. na električnom podizaču stakla, ističe da bi bilo logično da je u slučaju da je sudjelovao u počinjenju tog djela obrisao sve svoje tragove, dok vezano uz pronađenu kapu na kojoj se nalaze tragovi DNA koji mu pripadaju ističe da je neživotno da bi postupio tako nemarno i jedini iza sebe ostavio trag, nemaju taj značaj koji im ovaj žalitelj pridaje.

23.2. Ni daljnje žalbene tvrdnje opt. Z. Ž. da je prvostupanjski sud prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza opt. B. P. u potpunosti zanemario da je pred Općinskim sudom u Labinu protiv opt. B. P. i opt. Z. Ž. vođen kazneni postupak i to upravo zbog

I Kž 91/2021-16

kaznenog djela oduzimanja tuđe stvari – spomenutog vozila F. U., a u kojem postupku je opt. B. P. negirao sudjelovanje u otuđenju tog vozila, dok je u ovom kaznenom postupku naveo da je i on u tome sudjelovao, ne ukazuju da je opt. B. P. sklon lažima, a posebice ne umanjuju značaj potkrijepljenosti tog dijela obrane opt. B. P. materijalnim dokazima, na što žalitelj smjera takvim žalbenim prigovorima.

24. Optuženici R. P., R. H. i Z. Ž. u nastavku žalbi osporavaju pravilnost stava prvostupanjskog suda o neprihvatljivosti njihovih obrana vezano uz motivaciju opt. B. P. za podnošenje kaznene prijave protiv optuženika, odnosno razloga koji su opt. B. P. naveli da gotovo deset godina nakon počinjenja predmetnih djela podnošenjem kaznene prijave pokrene predmetni kazneni postupak.

25. Naime, sva trojica optuženika obranama u bitnome tvrde da je podnošenje kaznene prijave kod opt. B. P. bilo motivirano osvetom. Uporište za takav stav nalaze u tome što se opt. B. P. nalazi na izdržavanju dugotrajne, a time i doživotne, kazne zatvora zbog kaznenih djela ubojstva i pokušaja ubojstva koje su počinjena u stanu koji je u vlasništvu opt. R. H. i pred čijim očima su se i dogodila. Naime, opt. R. H. obranom tvrdi da je upravo on obavijestio policiju o počinitelju tih kaznenih djela, nakon čega je s opt. B. P., u cilju njegovog uhićenja, dogovorio i lažan sastanak, a potom i svjedočio u kaznenom postupku vođenom zbog ta dva djela. Optuženi R. P. pak obranom tvrdi da ga opt. B. P. sumnjiči za provalu i krađu novca iz njegovog stana, a time i za to što je ubio pogrešnu osobu, dok opt. Z. Ž. obranom tvrdi da ga je opt. B. P. naveo kao svjedoka obrane u postupku koji se vodio zbog navedenih kaznenih djela kako bi lažno iskazivao da je bio nazočan počinjenju tih djela te da opt. B. P. nije počinitelj. Uz to, optuženi Z. Ž., kao motiv za osvećivanje opt. B. P., ističe i nepovrat novca.

26. Međutim, prvostupanjski sud s pravom, imajući na umu potkrijepljenost tvrdnji obrane opt. B. P. drugim izvedenim dokazima, takve obrane optuženika nije prihvatio te ih je opravdano ocijenio neuvjerljivima i usmjerenima otklanjanju kaznenopravne odgovornosti. U prilog takvom rezoniranju, prvostupanjski sud s pravom navodi da iz obrane opt. B. P. proizlazi da sva trojica suoptuženika u inkriminirano vrijeme nisu radili i da su živjeli od njegovog novca što, unatoč žalbom opt. Z. Ž. apostrofiranoj činjenici da je u inkriminirano vrijeme radio poslove vozača i njegovatelja M. J., ukazuje na logičan zaključak da su posuđivali novce od opt. B. P. (što optuženici obranama niti ne spore) te imali zajedničke dogovore i poslove nakon kojih su te novce vraćali. U prilog takvom zaključivanju, prvostupanjski sud s pravom navodi i da je riječ o osobama koje se poznaju dugi niz godina čiji su odnosi u inkriminirano vrijeme bili isprepleteni zajedničkim druženjem, stanovanjem i pozajmljivanjem novca te opravdano zaključuje da opt. B. P. sigurno ne bi, kada bi motiv prijavljivanja kaznenih djela doista bila osveta, na podnošenje prijave čekao toliko godina nakon pravomoćnosti presude za kaznena djela ubojstva i ubojstva u pokušaju, niti bi izostavio opt. R. H. kao supočinitelja razbojništva počinjenih u V. i T., kao niti prijavljivao P. M. koji je u vrijeme podnošenja prijave već bio preminuo.

27. U nastojanju da dovede u pitanje pravilnost takvog rezoniranja prvostupanjskog suda, opt. R. H. u žalbi ističe da iz obrane opt. B. P. pred državnim odvjetnikom te na raspravi 15. siječnja 2020. proizlazi da je predmetna kaznena djela prijavio još 2006.,

I Kž 91/2021-16

„međutim, da nije išlo“ te da se u spisu nalazi prijava zaprimljena kod Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci 2006., dakle, u vrijeme kada je pok. P. M. još uvijek bio živ.

27.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se na listu 843 spisa doista nalazi preslika prijave opt. B. P. naslovljene Policijskoj upravi R., zaprimljene kod Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci 18. srpnja 2006. Međutim, ne radi se o prijavi za kaznena djela zbog kojih su optuženici pobijanom presudom proglašeni krivima već za kazneno djelo razbojništva počinjeno u mjesecu srpnju 2002. u B., pri čemu su kao počinitelji djela navedeni P. M. i S. M.. Navedeno ne samo da ne potvrđuje tvrdnje obrane opt. R. H. o postupanju opt. B. P. usmjerenom ka odmazdi, već štoviše potvrđuje tvrdnje obrane opt. B. P. o njegovoj motiviranosti da se sva kaznena djela riješe, dakle, ne samo kaznena djela razbojništva koja su predmetom inkriminacije u ovom kaznenom predmetu, u sve u cilju stjecanja mirne savjesti.

28. Ni ostali žalbeni prigovori opt. R. H. kojima s istim ciljem dovođenja u sumnju pravilnosti ocjene obrana optuženika, u žalbi ističe da iz iskaza opt. B. P. u biti proizlazi da je opt. R. H. radnjama koje je poduzimao vezano uz razbojništva u T. i V. pomagao nakon počinjenja kaznenog djela odnosno ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 301. KZ/97, za koje je odavno nastupila zastara kaznenog progona, ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza opt. B. P.. Upravo suprotno, činjenica da opt. B. P. opt. R. H. nije istaknuo i kao supočinitelja ostalih kaznenih djela razbojništva koja su predmetom inkriminacije u ovom kaznenom postupku, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda samo govori u prilog vjerodostojnosti iskaza opt. B. P. te daje dodatnu potvrdu pravilnosti ocjene dokazne građe.

28.1. Kraj takvog stanja stvari, neprihvatljive su i žalbene tvrdnje opt. R. H. kojima upire da je protiv opt. B. P. i opt. Z. Ž. već ranije vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari u odnosu na vozilo F. U. koje je korišteno prilikom počinjenja razbojništva u Ž., zbog čega je opt. B. P. imao pristup dokazima i podacima o okolnostima počinjenja djela te je mogao naknadno uplesti opt. R. H. u počinjenje kaznenih djela kako bi mu se osvetio.

29. Nadalje, vezano uz motivaciju opt. B. P. za lažno terećenje, opt. R. H. i opt. R. P. u žalbi napominju i da je prvostupanjski sud pogrešno negativno vrijednosno ocijenio iskaze svjedoka J. V., M. P. i D. C.. Ističu da je riječ o svjedocima koji su suglasno iskazali da im je opt. B. P. osobno govorio da će se osvetiti opt. R. H. na način da će mu "smjestiti" kaznena djela koja nije počinio, a koji iskazi su u suglasju i s kontrolnim dokazima – dokumentacijom i zapisnicima o iskazima svjedoka iz predmeta Županijskog suda u Zagrebu, a koji su neposredno izvedeni na raspravi 15. siječnja 2020. S tim u vezi posebno naglašavaju i da svjedok B. T., koji je ispitan na prijedlog opt. B. P., ne podupire obranu opt. B. P. u dijelu u kojem je govorio o porukama koje su mu upućivane od strane opt. R. H. i opt. R. P. nakon podnošenja prijave već štoviše potvrđuje ono o čemu su iskazivali svjedoci J. V., M. P. i D. C..

29.1. Međutim, prvostupanjski je sud s pravom, analizirajući iskaze svjedoka J. V., M. P. i D. C. zaključio da je riječ o osobama koje nemaju neposrednih saznanja o predmetnim kaznenim djelima te ih potom ocijenio neistinitima i neuvjerljivima uz

I Kž 91/2021-16

obrazloženje da su načinom svog iskazivanja prvenstveno pazili da ne naštete suoptuženicima s kojima su poznanici i povezani su na različite načine, a sve kako bi ih oslobodili od kaznene odgovornosti. Pravilnost takvog zaključka dodatno je pojačana činjenicom što je svjedok B. T., premda je riječ o osobi koja je trebala potvrditi navode obrane opt. B. P., iskazivao jednako kao i svjedoci obrane opt. R. H..

29.2. Ni ostalim žalbenim prigovorima opt. R. H. kojima se pravilnost ocjene vjerodostojnosti tih dokaza nastoji dovesti u pitanje isticanjem da navedeni svjedoci ne poznaju baš sve optuženike već da svjedoci J. V., M. P. i B. T. poznaju optuženike B. P. i opt. R. H. dok svjedok D. C. poznaje optuženike B. P., R. P. i R. H., ni u najmanjoj mjeri poljuljana pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Upravo suprotno, istima je samo potvrđena okolnost njihovog međusobnog poznanstva i povezanosti.

30. Isto tako prvostupanjski sud s pravom, protivno žalbenim prigovorima opt. R. P., nije kao uvjerljiv prihvatio iskaz svjedokinje M. P., bivše supruge opt. R. H., kojim mu je pokušala osigurati alibi. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sama činjenica da su svjedokinja i opt. R. H. gotovo cijeli mjesec srpanj 2001. boravili na R., nije dostatan dokaz da su i inkriminiranog dana na tom mjestu bili zajedno. Uostalom, prvostupanjski sud s pravom ističe da je riječ o osobi očito zainteresiranoj za ishod ovog kaznenog postupka, osobito s obzirom na to da s opt. R. H. ima zajedničko dijete.

31. Neosnovani su i žalbeni prigovori opt. Z. Ž. kojima, u nastojanju da ospori pravilnost ocjene vjerodostojnosti obrane prvostupanjskog suda, vezano uz postojanje materijalnog dokaza - pronalazak kape s tragom koji potječe od opt. Z. Ž. - ističe da je već naprijed spomenutom pravomoćnom oslobađajućom presudom utvrđeno da je pok. M. T. živio u stanu opt. Z. Ž. i od njega posuđivao garderobu. Naime, prilikom analize i ocjene dokazne građe na kojoj utemeljuje utvrđenja o postojanju odlučnih činjenica, sud nije vezan činjeničnim utvrđenjima suda u drugim pravomoćno okončanim postupcima, kao što je to već prethodno objašnjeno u ovoj odluci.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, neutemeljene su i žalbene tvrdnje opt. R. H. kojima u cilju potvrđivanja obrane opt. R. H. o lažnom terećenju opt. B. P. s ciljem osvete, upire da je za potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud trebao prihvatiti dokazne prijedloge obrane da se pročitaju rezultati psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja opt. B. P. provedenog u drugom kaznenom predmetu, a čime bi se, po stavu žalitelja, potvrdilo da je riječ o osobi s dissocijalnim poremećajem osobnosti kojeg karakterizira sklonost odmazdi onome koga smatra zaslužnim za doživotno zatvaranje, ali i dokazne prijedloge da se u svojstvu svjedoka ispita Š. M., koji je navodno opt. B. P. prenosio poruke B. T., a koji ih je dobivao od opt. R. H., kao i odvjetnica N. D. koja je bila prisutna tijekom ispitivanja opt. R. H. kod Županijskog suda u Zagrebu u kaznenom predmetu koji se vodio protiv opt. B. P. zbog kaznenih djela ubojstva i pokušaja ubojstva.

33. Naime, prvostupanjski je sud s pravom, odbio provesti navedene dokazne prijedloge obrane, ocjenjujući ih nevažnima, ispravno zaključivši da činjenice koje bi

I Kž 91/2021-16

izvođenjem tih dokaza trebalo utvrditi nisu važne za odlučivanje odnosno da ne postoji povezanost između činjenice koju se želi utvrditi i odlučnih činjenica.

34. Iz istog su razloga, nerelevantnosti za utvrđivanje kaznene dogovornosti optuženika, protivno žalbenim prigovorima opt. R. H. i opt. Z. Ž., s pravom odbijeni i ranije ovom odlukom već spomenuti dokazni prijedlozi obrane opt. R. H. da se od K. u L. pribavi podatak o tome je li opt. B. P. za vrijeme boravka u kaznionici stegovno odgovarao kao i preslika zdravstvenog kartona opt. B. P. na temelju kojeg bi se provelo psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje.

35. Što se tiče žalbenih navoda opt. R. H. kojima upiranjem na presude Europskog suda za ljudska prava Erkapić protiv Hrvatske te Ajdarić protiv Hrvatske ističe da je, u situaciji kada postoje motivi za lažno terećenje, a nema niti jednog materijalnog dokaza koji bi izvan personalnog dokaza osobe koja tereti optuženika, njega dovodio u vezu s počinjenjem djela, sud dužan pažljivo preispitati sve okolnosti na koje se optuženik poziva, a koje bi mogle dovesti do potvrde njegove obrane da je nedužan i njegovog oslobođenja od optužbe, žalitelju se ukazuje da je upravo postupajući na takav način prvostupanjski sud prihvatio prijedlog opt. R. H., te su, u cilju provjere tvrdnji iz obrane, ispitani svjedoci J. V., M. P. i D. C. i pročitana je dokumentacija iz kaznenog predmeta Županijskog suda u Zagrebu K-281/2001. odnosno iz postupka koji se protiv opt. B. P. vodio zbog kaznenih djela ubojstva i pokušaja ubojstva. Prema tome, nema govora da je predmetni postupak proveden povredom načela jednakosti sredstava i povredom presumpcije nevinosti, kako se to tvrdi u žalbi opt. R. H..

36. Slijedom svega navedenog, žalbe optuženika R. P., R. H. i Z. Ž. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane, a takav zaključak ni u najmanjoj mjeri nije doveden u sumnju navodima iznesenima u dopunama žalbi kojima sva trojica optuženika upirući na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. rujna 2021. broj I Kž 362/2019., kojom je potvrđena oslobađajuća presuda Županijskog suda u Karlovcu od 14. ožujka 2019., ističu da se radi o identičnoj situaciji kakva je u ovom kaznenom predmetu jer se odnosi na iste osobe, isti način počinjenja i vrstu kaznenog djela, pri čemu je i način inkriminiranja identičan s obzirom na to da opt. B. P. ostale suoptuženike tereti bez potvrde u drugim personalnim i materijalnim dokazima.

36.1. Uostalom, uvidom u e-SPIS, provedenim u skladu s odredbom čl. 474. st. 2. ZKP/08, utvrđeno je da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. prosinca 2013. broj I Kž 624/2013., za razliku od u dopunama žalbi istaknutoj presudi, potvrđena osuđujuća presuda Županijskog suda u Rijeci od 17. svibnja 20013. broj K-42/2013. kojom su optuženici B. P., Z. Ž., R. H., R. P. i S. M. proglašeni krivima zbog kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97. Tom je drugostupanjskom presudom ocijenjeno pravilnim prihvaćanje obrane opt. B. P. kao uvjerljive, usprkos nepostojanju drugih materijalnih i personalnih dokaza, kao i pokušajima ostalih suoptuženika da nađu motive za neosnovano terećenje opt. B. P..

I Kž 91/2021-16

37. Također, ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. 38. Optuženici R. P. i R. H. u žalbama posebno ne ističu da se žale zbog odluke o kazni niti za tu žalbenu osnovu iznose bilo kakve argumente, međutim, takva je žalba u smislu čl. 478. ZKP/08 sadržana u njihovim žalbama zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Optuženi Z. Ž. u žalbi, osporavajući odluku o kazni, pored po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti proteka vremena, upire i na druge olakotne okolnosti i to u vidu kaznene neosuđivanosti u vrijeme i prije počinjenja predmetnih kaznenih djela te sudjelovanja u Domovinskom ratu.

38.1. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Tako je svim optuženicima s pravom olakotnim cijenjen protek vremena od počinjenja kaznenih djela, dok je pravilno otegotnom cijenjena njihova dosadašnja kaznena osuđivanost, kao i način počinjenja djela u smislu pomne isplaniranosti, organiziranosti i detaljne pripremljenosti zajedno s visinom pribavljene protupravne imovinske koristi. Imajući na umu naprijed utvrđene okolnosti važne za proces individualizacije kazne, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su utvrđene pojedinačne kazne zatvora kao i izrečene jedinstvene kazne zatvora primjerene težini i posljedicama djela te stupnju krivnje za svakog suoptuženika.

38.2. Naime, upravo će se takvim kaznama ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

39. Stoga nisu osnovane ni žalbe opt. R. P., opt. R. H. i opt. Z. Ž. zbog odluke o kazni.

40. Neosnovane su i žalbe opt. R. P., opt. R. H. i opt. Z. Ž. zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi koje su, u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08, sadržane u žalbama tih optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, s obzirom na to da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom prvostupanjski je sud na temelju ispravno utvrđenih činjenica, pravilno i na zakonu osnovano, utvrdio da iznos od 31.250,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je svaki od suoptuženika (opt. B. P., opt. R. P., opt. R. H. i opt. Z. Ž.) ostvario kaznenim djelom iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97 opisanim u točki 1. izreke pobijane presude, zatim da iznos od 43.748,05 kuna predstavlja imovinsku korist koju je svaki od suoptuženika (opt. B. P., opt. R. P. i opt. Z. Ž.) ostvario kaznenim djelom iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97 opisanim u točki 2. izreke pobijane presude kao i da iznos od 50.807,18 kuna predstavlja imovinsku korist koju je svaki od suoptuženika (opt. B. P. i opt. R. P.) ostvario kaznenim djelom iz čl. 218. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97 opisanim u točki 3. izreke pobijane presude, te potom s pravom naložio svakom od optuženika da te iznose uplate u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

I Kž 91/2021-16

41. Optuženi B. P. podneskom naslovljenim kao zahtjev za preinaku pod prijetnjom ovrhe u solidarno plaćanje imovinskopravnog zahtjeva, pozivajući se na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Rijeci od 17. svibnja 2013., navodi da je obvezan u korist Državnog proračuna RH uplatiti sveukupan iznos od 125.805,13 kuna te, upirući na svoje teško zdravstveno stanje i loše imovinske prilike, predlaže da svi suoptuženici solidarno snose iznos "imovinskopravnog zahtjeva". Međutim, pobijanom presudom nije odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu jer isti od strane oštećenih osoba tijekom postupka nije bio niti postavljen, slijedom čega su takvi žalbeni navodi opt. B. P. u cijelosti promašeni.

42. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.