REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 306/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja R. B., OIB: ... i II-tužiteljice Ž. B., OIB: ..., oboje iz Z., oboje zastupanih po punomoćniku E. G., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2251/2013-2 od 24. listopada 2016., kojom je djelomično preinačena a djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2516/08-36 od 22. ožujka 2013., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Povodom drugopostavljenog pitanja u reviziji dopušta se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2251/2013-2 od 24. listopada 2016. te se:

1. Djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 2251/2013-2 od 24. listopada 2016. u toč. I. izreke i sudi:

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2516/08-36 od 22. ožujka 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljima iznos 10.760,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama (dio toč. I. izreke prvostupanjske presude).

2. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2251/2013-2 od 24. listopada 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2516/08-36 od 22. ožujka 2013. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu im daljnjeg iznosa 24.464,12 kn, a time i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja glede prvo i trećepostavljenog pitanja u reviziji.

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2516/08-36 od 22. ožujka 2013. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev nalaganjem tuženoj isplatiti tužiteljima iznos 10.760,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 29. travnja 2005. do isplate, pobliže naznačenim u toč. I. izreke, te je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljima na ime troška postupka iznos 4.719,98 kn, a za daljnjih 24.464,12 kn tužbeni zahtjev je odbijen i ujedno naloženo tužiteljima isplatiti tuženoj na ime troškova postupka iznos 1.176,99 kn.

2. Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2251/2013-2 od 24. listopada 2016., a povodom žalbe tužene djelomično je preinačena prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti im iznos 10.760,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijanjem žalbe tužitelja potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev da se tuženoj naloži isplatiti im daljnji iznos 24.464,12 kn i ujedno tužiteljima naloženo isplatiti tuženoj na ime troškova postupka pored iznosa dosuđenog prvostupanjskom presudom daljnji iznos 1.363,01 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

"1. Obračunava li se zakonska kamata za razdoblje od 12.01.1988.g. do 06.10.1989.g. tzv. konformnom metodom, a koja metoda podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici uz mjesečni pripis, imajući u vidu da je odredbom čl. 277. st. 1. ZOO-a propisana kamata po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez određene namjere preko godinu dana, a kamatnu stopu na štedne uloge određuje banka, u ovom slučaju tuženik koji je internim aktom propisao konformnu metodu obračuna kamata na štedne uloge?

2. Obračunava li se zakonska kamata za razdoblje od 07.10.1989.g. do 31.03.1994.g. tzv. konformnom metodom, neovisno o tome što se radi o vremenskom razdoblju dužem od godine dana, a koja metoda podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici tako da bi pripisane kamate postale sastavni dio glavnice i je li tako formirana glavnica (revalorizirana glavnica) zatečena na dan metodskog prijelaza 01.04.1994.g. osnovica za obračun daljnjih zakonskih kamata?

3. Je li prvostupanjski sud dužan u presudi naređujući da tuženik treba platiti tužitelju/ima na glavnicu i zakonsku zateznu kamatu – specificirati sve stope, načinie obračuna i vremenska razdoblja obračuna zakonske zatezne kamate, obzirom da su stopa zakonske zatezne kamate, način obračuna i vremenska razdoblja obračuna određena posebnim propisom?"

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 35/11, Rev 1891/13, Rev-x 543/09, Rev-x 122/12 izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je dopuštanje revizije te preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu im troškova postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja povodom prvo i trećepostavljenog pitanja nije dopuštena, dok je povodom drugopostavljenog pitanja dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Osporavajući pravilnost pobijane drugostupanjske presude, a kojom je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude u njezinom dosuđujućem dijelu, a potvrđivanjem prvostupanjske presude u njezinom odbijajućem dijelu, u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja za isplatu im utuženog iznosa 35.225,48 kn na ime pogrešno obračunate zatezne kamate na iznos glavnice 0,44 kn za razdoblje od 8. ožujka 1988. do 29. travnja 2005., tužitelji prvopostavljenim pitanjem pokušavaju problematizirati pravilnost obračunate zatezne kamate na iznos navedene glavnice u razdoblju od 12. siječnja 1988. do 6. listopada 1989., suprotstavljajući mu pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 35/11 od 18. svibnja 2011.

8. Iz sadržaja obrazloženja presude Rev 35/11 od 18. svibnja 2011. razvidno je da je promatrano razdoblje na koje se odnosilo pitanje pravilnosti obračuna zatezne kamate u tom predmetu bilo ono od 25. rujna 1992. do 20. travnja 1996., te je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje da se obračun zatezne kamate za razdoblje do 31. ožujka 1994. vrši primjenom konformne metode. U odnosu na metodu obračuna zatezne kamate za razdoblje prije 6. listopada 1989. u toj presudi nije izraženo pravno shvaćanje, a niti je o tome izraženo pravno shvaćanje u ostalim odlukama na koje revident upire, zbog čega je ocijeniti da u odnosu na prvopostavljeno pitanje nema razloga za dopuštenje revizije u smislu potrebe intervencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pravcu ujednačavanja navodno različite sudske prakse.

9. Treće pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, već samo po sebi ukazuje se nevažnim za odluku u ovoj pravnoj stvari, a kod činjenice da je u prvostupanjskoj presudi u dijelu kojim je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja bila određeno naznačena zatezna kamata. U svakom slučaju glede tog pitanja su u reviziji izostali određeno naznačeni razlozi njegove važnosti.

10. U skladu s prethodno navedenim u stavku 8. i 9. ovog obrazloženja, revizija zbog prvo i trećepostavljenog pitanja se ukazuje nedopuštenom, te ju je u smislu odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

11. Drugopostavljenim pitanjem u reviziji tužitelji problematiziraju pravilnost obih nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev, smatrajući da je za razdoblje od 7. listopada 1989. do 31. ožujka 1994. pripadajuću zateznu kamatu trebalo obračunati primjenom konformne metode uz pripisivanje tako obračunate zatezne kamate glavnici, dakle njezinu revalorizaciju, a koja revalorizirana glavnica da ima predstavljati iznos glavnice na dan 1. travnja 1994. na koju se obračunava zatezna kamata za daljnje razdoblje.

12. Argumentaciju za to revident nalazi u presudi Rev-x 543/09 od 3. prosinca 2009. i Rev 35/11 od 18. svibnja 2011.

13. U presudi Rev-x 543/09-2 od 3. prosinca 2009. uz ostalo izraženo je pravno shvaćanje da se obračun zatezne kamate za razdoblje do 31. ožujka 1994. vrši primjenom konformne metode, bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunava, te primjenom konformne metode od 1. travnja 1994. za razdoblje obračuna zatezne kamate kraće od jedne godine, dok se za duže razdoblje obračun zatezne kamate vrši jednostavnim kamatnim računom (tzv. proporcionalna metoda), a bez obzira na način kako se kamata obračunava, nakon 1. travnja 1994. se kamata obračunava na osnovnu, nerevaloriziranu glavnicu.

14. Kako je glede pravnog pitanja uvećavanja glavnice (revalorizacije) pripisivanjem glavnici obračunate zatezne kamate (od 1. travnja 1994.) u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 35/11-2 od 18. svibnja 2011. međutim izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz presude Rev-x 543/09-2 od 3. prosinca 2009. u smislu da se glavnici pripisuje zatezna kamata i kao takva, revalorizirana čini glavnicu za obračun zatezne kamate od 1. travnja 1994. na dalje, to je na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 21. studenog 2019. o tom spornom pravnom pitanju prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem: „Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračuna kamate (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode.“.

15. U skladu s tim, pravno shvaćanje iz presude Rev-x 543/09 od 3. prosinca 2009., prema kojem se zatezne kamate obračunate konformnom metodom do 31. ožujka 1994. ne pripisuju glavnici te da se obračun zateznih kamata od 1. travnja 1994. na dalje vrši na nerevaloriziranoj glavnici je napušteno, a nakon što je prihvaćeno pravno shvaćanje da zatezne kamate obračunate konformnom metodom se pripisuju glavnici, koja uvećana za obračunate kamate čini glavnicu na kojoj se obračunavaju zatezne kamate od 1. travnja 1994. na dalje.

Glede pak načina obračuna zatezne kamate, a prema kojem se zatezna kamata za razdoblje do 31. ožujka 1994. obračunavala primjenom konformne metode, kao i od 1. travnja 1994. za obračunsko razdoblje kraće od jedne godine obračunava primjenom konformne metode, a za razdoblje obračuna duže od jedne godine zatezna kamata obračunava jednostavnim kamatnim računom (tzv. proporcionalna metoda), pravno shvaćanje iz presude Rev-x 543/09 od 3. prosinca 2009. je ostalo nepromijenjeno. 16. Premda u obrazloženju pobijane presude u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, se drugostupanjski sud pozvao na način obračuna zatezne kamate, a kako je to navedeno u obrazloženju presude Rev-x 543/09 od 3. prosinca 2009., sadržajno je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, polazeći od jedne od verzija nalaza vještaka I. T. izrađene na zahtjev tužene tijekom postupka (u odnosu na pravilnost takvog izračuna zatezne kamate sam vještak je izrazio rezervu!), otklonio takav način obračuna zatezne kamate tužiteljima u razdoblju od 7. listopada 1989. do 31. ožujka 1994., ocijenivši da tužitelju obračun zateznih kamata pripada na glavnicu bez njezine revalorizacije i za prethodno razdoblje do 6. listopada 1989., zbog čega je drugostupanjski sud ocijenio da je isplatom iznosa 3.353,14 kn tuženik preplatio pripadajući dug tužiteljima.

17. U činjeničnopravnim okolnostima ovog spisa predmeta, a kada je sadržajno pobijana drugostupanjska presuda u dijelu kojim je preinačenjem dosuđujuće prvostupanjske presude (a kojom je zatezna kamata u razdoblju od 7. listopada 1989. nadalje bila obračunata prema nalazu vještaka I. T. ponuđenom u varijanti „B“, sve navodno sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev-x 543/09) odbijen zahtjev tužitelja za isplatu im iznosa 10.760,92 kn, je suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev-x 543/09, te je dakle pogrešno.

18. Stoga se drugopostavljenim pitanjem ova revizija ukazuje dopuštenom i osnovanom. U skladu s prednjim, a kako je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude kojom je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu zatezne kamate obračunate konformnom metodom na glavnicu 0,44 kn za razdoblje do 31. ožujka 2004. u iznosu 10.760,92 kn donio na temelju pogrešnog pravnog shvaćanja uz pogrešnu primjenu odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) u vezi s odredbama Zakona o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 53/91), te Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 19/95), te Zakona o zateznim kamatama („Narodne novine“, broj 28/96) to je u tom dijelu drugostupanjsku presudu trebalo preinačiti odbijanjem žalbe tužene i u tom dijelu potvrđivanjem prvostupanjske, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

19. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu im daljnjeg utuženog iznosa uz izraženo pravno shvaćanje da se obračun zatezne kamate za razdoblje nakon 1. travnja 1994. vrši na osnovu nerevalorizirane glavnice, dakle bez da se glavnici (u ovom slučaju iznosu 0,44 kn prema presudi broj P-9902/94 od 10. travnja 2000.) pripisuju kamate dospjele do 1. travnja 1994. obračunate konformnom metodom.

20. Ovakvo pravno shvaćanje suprotno je pravnom shvaćanju o tom pitanju zauzetom na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019., o čemu je već bilo riječi u točkama 14. i 15. ovog obrazloženja. Zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi su propustili raspraviti te utvrditi sve odlučne činjenice a na temelju kojih bi se mogla ocijeniti osnovanost odbijenog tužbenog zahtjeva, zbog čega je u tom dijelu obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u svezi s odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

21. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od pravnog shvaćanja izraženog u ovom ukidnom rješenju raspraviti sva sporna pitanja te utvrditi odlučne činjenice i donijeti novu zakonitu presudu.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.