REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4. P-212/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Malvich, u pravnoj stvari tužitelja B., T. I. S. d.o.o. S., P., Podružnica T., Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik iz J., protiv tuženika S. T. d.o.o., M., OIB: …, radi isplate 123.095,91 kuna s kamatama i 320,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-97/2020 od 26. studenog 2020. koje je donio javni bilježnik M. B. iz D., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 123.095,91 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- 30.534,13 kuna od 26. travnja 2019. do isplate;

- 18.335,82 kuna od 11. svibnja 2019. do isplate;

- 18.613,32 kuna od 16. svibnja 2019. do isplate;

- 17.357,63 kuna od 16. svibnja 2019. do isplate;

- 19.008,75 kuna od 15. lipnja 2019. do isplate;

- 15.650,66 kuna od 21. lipnja 2019. do isplate;

- 962,17 kuna od 6. veljače 2020. do isplate;

- 2.633,43 kuna od 6. veljače 2020. do isplate, koje teku od 26. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 7,75%, godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 5.157,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. studenoga 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do isplate po stopi od 5,75%, godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 320,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na 320,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate koje teku na pojedine iznose:

- 40,00 EUR od 26. travnja 2019. do isplate;

- 40,00 EUR od 11. svibnja 2019. do isplate;

- 40,00 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate;

- 40,00 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate;

- 40,00 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate;

- 40,00 EUR od 21. lipnja 2019. do isplate;

- 40,00 EUR od 6. veljače 2020. do isplate;

- 40,00 EUR od 6. veljače 2020. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 10.956,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku M. B. iz D. protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 123.095,91 kuna s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – računa: 19-393-0007 od 26. ožujka 2019.;19-393- 0008 od 10. travnja 2019.;19-393-0009 od 15. travnja 2019.;19-393-0010 od 15. travnja 2019.;19-393-0011 od 15. svibnja 2019.; i 19-393-0012 od 21. svibnja 2019..

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-97/2020 od 26. studenog 2020. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Tvrdi da ima nepodmirenih dugovanja prema tvrtki B. d.o.o., OIB: …, te mu je nejasan prijedlog za ovrhu naslovljen na tvrtku pod drugačijim OIB-om te u tom dijelu nalazi prijedlog neosnovan. Navodi da između tuženika i tvrtke B. d.o.o. postoji sporazum o zatvaranju duga sa dobavom drvnih otpadaka (piljevina i refili) sklopljen 12. studenoga 2020.. Smatra da nije bilo osnove za pokretanje ovršnog postupka prisilne naplate, budući su stranke o dugovanju nesporno postigle pisani dogovor o podmirenju koji je sklopljen nepunih dva tjedna prije izrade prijedloga za ovrhu. Prigovara osnovanosti i visini troška odvjetnika i javnog bilježnika.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj Povrv–188/2021-2 od 25. veljače 2021. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 97/2020 od 26. studenoga 2020. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama se oglasio stvarno nenadležnim, te je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (stranica 12 spisa).

4. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 25.6.2021. predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-212/2021-13 od 22. listopada 2021. odlučio odvojeno raspravljati o prijedlogu tužitelja za određivanje prethodne mjere u postupku pod poslovnim brojem R1-131/2021..

5. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je u podnesku od 19.10.2021. ispravio svoj naziv. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan. Tuženik ne osporava dug od 123.095,91 kuna koji proizlazi iz ugovornog odnosa stranaka, ali smatra da ga nije dužan platiti jer je sklopljen sporazum o zatvaranju duga od 12. studenog 2020. Tužitelj i tuženik su bili u ugovornom odnosu kupoprodaje trupaca. Prema sporazumu koji je dostavljen na slovenskom jeziku, a čiji sadržaj tužitelju nije sporan pa ga sukladno načelu ekonomičnosti postupka nije potrebno prevoditi, proizlazi da će tuženik podmiriti dug tužitelju predajom određene količine materijala. Prema svome sadržaju taj sporazum ne predstavlja novaciju (obnovu) u smislu odredbe čl. 145. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a) pa da bi se novčana obveza ugasila i zamijenila novom – predajom materijala. Zato novčana obveza u iznosu od 123.095,91 kuna i dalje postoji i tuženik ju je dužan platiti. Odredbom čl. 146. ZOO-a propisano je da se obnova ne predmnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove. Odredbom čl. 167. st. 1. ZOO-a obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. Dakle, kako tužitelj nije primio od tuženika materijal sukladno sporazumu o zatvaranju duga od 12. studenog 2020., to je tuženik dužan i dalje platiti tužitelju utuženi iznos od 123.095,91 kuna. Tužitelj je preinačio tužbu na način da zahtjeva i naknadu od 40,00 EUR-a po računu, ukupno 320,00 EUR-a s kamatama sukladno odredbi čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Ovdje se radi o poslovnoj transakciji između poduzetnika u smislu odredbe čl. 3. t. 1. i 16. uvećano za zatezne kamate.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik nije iznosio nikakva očitovanja, a na pripremno ročište 8.3.2022. i na ročište za glavnu raspravu 11.4.2022. na kojem je zaključena glavna rasprava, nije pristupio iako je o održavanju istih bio uredno obaviješten (povratnica sa str. 66 i 71 spisa).

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik isplati 123.095,91 kuna s kamatama prema ukupno 8 računa, te dodatni zahtjev za isplatu posebne naknade od 320,00 EUR-a koja se sastoji od 40,00 EUR-a za svaki neplaćeni račun.

8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz ugovora iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), te da je iz tog odnosa preostala tuženikova obveza na plaćanje kupoprodajne cijene od 123.095,91 kuna. Te činjenice tuženik priznaje u prigovoru, ali i potpisom sporazuma od 12.11.2020. (stranica 10 spisa). Iz sadržaja tuženikova prigovora proizlazi da priznaje dug od 123.095,91 kuna, ali smatra da ga nije dužan platiti jer je sklopljen sporazum o zatvaranju duga od 12. studenog 2020.. Međutim ne tvrdi i ne dokazuje da je na bilo koji način ispunio obvezu. Da tužiteljeva tražbina sukladno odredbi čl. 221. b. st. 1. ZPP-a postoji, dokazuje i dopis Ministarstva Klasa: …, Ur.br. … od 28.10.2021. (stranica 63-64 spisa), koji je sud pribavio po prijedlogu tužitelja i prema kojem dopisu je tuženik po svim utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

9. Kako tuženik nije dokazao da je isplatio tužitelju cijenu niti ispunio obvezu na bilo koji drugi način, sud je pozivom na odredbu čl. 376. st. 1. ZOO-a obvezao tuženika da tužitelju isplati 123.095,91 kuna s kamatama, te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih računa, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

10. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu u točki I. izreke presude temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, prema stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a teče od dospijeća prema utuženom računu, kako je to tužitelj ispravno zatražio.

11. U točki I. izreke presude sud je tužitelju održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 5.157,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Radi se o trošku javnog bilježnika od 2.032,80 kuna obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12), o trošku zastupanja po odvjetniku od 2.500,00 kuna (Tbr. 11.), te PDV (25%) od 625,00 kuna (Tbr. 42.) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12). Taj trošak je bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi.

12. Tužitelj je preinačio tužbu tako što je u daljnjem tijeku postupka zahtijevao i naknadu od 40,00 EUR-a po računu kojih je osam, ukupno 320,00 EUR-a s kamatama sukladno odredbi čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (dalje: ZFPIPN-a, Narodne novine broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, U odnosu na tih 40,00 EUR po osnovi posebne naknade za troškove 121/13, 78/15).

prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama (čl. 13. st. 1. ZFPPN-a) potrebno je istaknuti da predmetna naknada predstavlja poštenu naknadu vjerovnicima zbog dužnikova zakašnjenja s plaćanjem. Posebna naknada je fiksni iznos koji vjerovnik može ili ne mora naplatiti svome dužniku za svaki račun ili drugi odgovarajući zahtjev za plaćanje i na koji se ne plaća porez, ali niti kamate. Dakle, tužitelju pripada 40,00 EUR-a po računu odnosno ukupno 320,00 EUR-a.

13. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 13. st. 1. ZFPPN-a obvezao tuženika na isplatu 320,00 EUR-a, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

14. Kako se ovdje radi o posebnoj naknadi koja predstavlja fiksni iznos, to tužitelju ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate, pa je sud temeljem čl. 13. st. 1. ZFPPN-a taj tužiteljev zahtjev odbio, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12) za slijedeće radnje u postupku:

- trošak sastava obrazloženog podneska od 25.6.2021. od 2.500,00 kuna (Tbr. 8. t. 1.);

- trošak zastupanja na ročištima održanim 8.3.2022. i 11.4.2022. u iznosima od po 2.500,00 kuna za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 5.000,00 kuna;

- trošak PDV-a (25%) od 1.875,00 kuna (Tbr. 42), odnosno ukupno 9.375,00 kuna.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 1.581,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

16. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 10.956,00 kuna s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki IV. izreke presude.

17. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 11. svibnja 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.