REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4780/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić- Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.A., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D.A., podnesenoj po branitelju M.P., odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, Prekršajni odjel od 11. veljače 2021., poslovni broj: Pp P-1171/2019-47, na sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D.A. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D.A. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D.A. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desetisuća) kuna.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju mjeru je uračunato vrijeme privremeno oduzete vozačke dozvole Naredbom PPP Krapina, ser. broj: 0244624, pa je okrivljeniku preostalo za izvršenje 5 (pet) mjeseci i 29 (dvadesetdevet) dana zaštitne mjere, upis koje zaštitne mjere će se izvršiti po pravomoćnosti pobijane presude upisom u evidenciju o izdanim vozačkim dozvolama, a zaštitna mjera počinje teći od izvršnosti presude.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 280,00 (dvjestoosamdeset) kuna, koji se u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna odnose na paušalne troškove postupka, a u iznosu od 80,00 (osamdeset) kuna na troškove alkotestiranja.
4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. U žalbi okrivljenik navodi da je iznio životnu i logičnu obranu kako uopće nije zatečen u prometu i upravljanju motornim vozilom, jer doista živi 30 metara od parkirališta gdje je zapravo pozvan te je tada pored parkiranog vozila sačinjen predmetni zapisnik. Navodi da je sasvim jasno da na ovakav način nisu ostvareni svi bitni elementi ovog prekršaja, jer da je izostalo zaustavljanje - vozača u prometu - od strane policijskih službenika. Iskaz policijskog službenika da je neistinit, dok obrana okrivljenika nikako nije usmjerena na izbjegavanje odgovornosti.
6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.
10. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju svoje odgovornosti za predmetni prekršaj navodeći da je iskaz policijskog djelatnika neistinit.
11. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka policijskog službenika R.M., jer je isti dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza kako se to pokušava prikazati u žalbi.
12. Naime, iz iskaza svjedoka R.M. proizlazi da se isti sjeća predmetnog događaja, te da je kao član ophodnje osobno postupao prema vozaču osobnog vozila koje su pratili u vožnji u mjestu Veliko Trgovišće na duljini oko 500 metara i da nema nikakve dvojbe da je osoba za koju je utvrdio identitet D.A. i da je isti upravljao vozilom jer je u vozilu bio sam, te mu je ponudio alkotestiranje, što je vozač, ovdje okrivljenik, prihvatio i nije poricao rezultate ispitivanja, o čemu je sastavljen zapisnik koji je okrivljenik potpisao.
13. Iskaz ovog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Iskaz navedenog svjedoka je u potpunoj suglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, te je na osnovu provedenog postupka pravilno donio zaključak o krivnji okrivljenika, dajući za to razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
14. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
15. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
16. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
17. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedeni prekršaj te izrečenu novčanu kaznu ovaj sud smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
18. Okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna koji je propisana novčana kazna u iznosu
zatvora u trajanju do 60 dana.
19. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.
20. Naime, ponašanje okrivljenika glede navedenog djela predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, pri čemu s obzirom na navedeno ovaj sud nije našao osnove za izricanjem iste u kraćem trajanju bez obzira na to što je u odnosu na dvije pravomoćne odluke nastupila rehabilitacija.
21. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio. 22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
23. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
