1                                       Gž R-91/2023-2

 

     

                                                                                                                                                      

     Republika Hrvatska                                                                                             

Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  Gž R-91/2023-2

 

                                                                                                                             

 

                                                                                                                 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ordane Labure, kao predsjednice vijeća, Maje Skorić, sutkinje izvjestiteljice i članica vijeća, te Tonija Šantić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz S., OIB:…, koga zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika HP d.d., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju M. D., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-3347/2019 od dana 4. travnja 2023.godine, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2024. godine

 

 

 

                                                      p r e s u d i o j e

 

 

I. Uvažava se žalba tužitelja te se pod točkom I. izreke u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke, ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-3347/2019 od dana 4. travnja 2023.godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud.

 

 

 

                                                         Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata iznosa od 121.200,00 kuna bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne  iznose od 10.100,00 kuna od svakog 16. u mjesecu do isplate, za razdoblje od listopada 2014. godine do rujna 2015. godine, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 621,88 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate (točka II. izreke), te odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka na ime sudske pristojbe za tužbu i odgovor na tužbu, prema odmjeri suda (točka III. izreke).

              2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke, žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona  o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,  80/22 i 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi tužitelju parnični trošak, uključujući i zatraženi parnični trošak žalbenog postupka

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće u utuženom razdoblju od listopada 2014. do rujna 2015., a koji su prema činjeničnim navodima tužbe dospjeli nakon pravomoćnosti presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2010. godine poslovnog broja Pr-2418/05-40, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2011. poslovnog broja Gžr-155/11-2, kojom je utvrđeno da otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora od 1. ožujka 2005. godine, odluka tuženika od 10. svibnja 2005.godine i Ugovor o radu od 23. ožujka 2005.godine  nisu dopušteni te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na rad na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njegovog ranijeg radnog mjesta "voditelja skupa procesa 1“ i isplatiti tužitelju naknadu plaće sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od travnja 2005. godine do ožujka 2010. godine, s obzirom da tuženik nije vratio tužitelja na navedeno radno mjesto, te je u tijeku ovršni postupak u kojem je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-33161/11-3 od 9. prosinca 2011. godine koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž-1140/2013-2 od 13. listopada 2014. godine određeno vraćanje tužitelja na rad, uz zaprječivanje novčane kazne.

              6 .Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza, u postupku utvrdio:

- da među strankama nije sporno da je temeljem Ugovora o radu broj P-6-6270/2001 tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu "voditelj skupa procesa 1" s plaćom od 1100 bodova, da su stranke 23. ožujka 2005. godine sklopile ugovor o radu za radno mjesto "referent" s plaćom od 780 bodova, a da su stranke, nakon donošenja nove sistematizacije kod tuženika 6. studenog 2009. sklopile Ugovor o radu za radno mjesto "referent" s plaćom od 780 bodova,

- da je presudom Općinskog radnog suda u Splitu od 13. studenog 2018. poslovnog broja Pr-1351/15-23 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu od 14. ožujka 2014. te vraćanje na rad i radno mjesto referent, divizija podrška, Splitsko-dalmatinska županija, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 6. studenog 2009. godine, te da je presuda  potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 17. lipnja 2021. godine, poslovni broj Gž R-300/2019-3 stekla svojstvo pravomoćnosti dana 17. lipnja 2021. godine, a ovršnosti dana 7. rujna 2021. godine.

              7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj ne raspolaže pravnom osnovom za isplatu zatražene naknade plaće za razdoblje od listopada 2014.godine do rujna 2015. godine, budući da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao na temelju otkaza Ugovora o radu donesenog 14. ožujka 2014. godine a koji se odnosi na Ugovor o radu sklopljen dana 6. studenog 2009. godine koji otkaz da je pravomoćno utvrđen dopuštenim, te da stoga ne postoji  pravna  osnova za isplatu prema odredbi članka 95. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR).

              8. Žalitelj u žalbi ističe da tuženik nije dokazao da je postupio po pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2010. godine poslovnog broja Pr-2418/05-40 i vratio tužitelja na radno mjesto “voditelja skupa procesa 1“ sa utvrđenih 1100 bodova plaće, a Ugovor o radu P-6-6270/2001 za to radno mjesto da je istom presudom  osnažen, te proizvodi sve pravne učinke, pa tako i pravo na isplatu plaće, te da tužena nije dokazala da se poslovi radnog mjesta „voditelja skupa procesa 1“ više ne obavljaju ili da se poslovi radnog mjesta obavljaju u sklopu radnog mjesta „referent“ ili nekog drugog radnog mjesta, odnosno, nije dokazao da bi se tužitelju plaća od 780 bodova isplaćivala po redovnom tijeku stvari, pa slijedom toga da na to pravo tužitelja nema utjecaja činjenica da je otkazan Ugovor o radu od 14. ožujka 2014. godine na radnom mjestu „referenta“.

              9. Iz razloga koje navodi tužitelj nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koji se uopćeno  poziva tužitelj, već se sadržajno radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega je žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka neosnovana.

              10. Osnovana je žalba tužitelja zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

              11. Iz razloga prvostupanjske presude  proizlazi da među strankama nije sporno da su sklopile više ugovora o radu i to – ugovor o radu od 7. siječnja 2002. godine za radno mjesto „ voditelja procesa 1“ s plaćom od 1100 bodova, koji je bio otkazan i koji je osnažen pravnim učincima pravomoćna presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2010. godine poslovnog broja Pr-2418/05-40, ugovor o radu od 23. ožujka 2005. godine koji je tužitelj sklopio povodom Otkaza ranijeg ugovora o radu iz 2002. godine s ponudom izmijenjenog ugovora,  za radno mjesto „referenta“ s plaćom od 780 bodova (a koji ugovor je utvrđen također nedopuštenom pravomoćnom  presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-2418/05 od 13. listopada 2010. godine), te nakon donošenja nove sistematizacije ugovor o radu 6. studenog 2009. godine za radno mjesto „referenta“ s plaćom od 780 bodova, koji je otkazan.

              12. Osnovano ističe tužitelj da je prvostupanjski sud propustio pravo tužitelja na isplatu predmetne plaće sagledati kroz ugovor o radu na radnom mjestu „voditelja skupa procesa 1“ koji je otkazan odlukom koja je pravomoćno utvrđena nedopuštenom, a koji, sukladno odredbi članka 5. stavak 1.,  članka 6. stavak 1. i članka 8. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: RZR) obvezuje i stvara učinke, jer je obveza tuženika da tužitelja dovede u ravnopravni status kao da nedopuštene odluke o otkazu nije ni bilo, uključujući i pravo na isplatu plaće koju je imao za cijelo vrijeme kroz koje nije radio kao „voditelj skupa procesa 1“ pa do vraćanja na to radno mjesto, pri čemu u postupku nije utvrđeno da li je Ugovor o radu od 6. studenog 2009. godine sklopljen po novoj sistematizaciji s obzirom na poslove „voditelja skupa procesa 1“, sklopljen za potpuno novo radno mjesto s drugačijim opisom poslova, te vezano za to da li bi onda sklapanjem tog ugovora prestao važiti ugovor o radu iz 2002. godine na kojeg se odnose pravni učinci pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2010. godine poslovnog broja Pr-2418/05-40, za koje tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Ovr-33161/11-3 u tijeku ovršni postupak radi vraćanja na rad na radno mjesto „voditelja skupa procesa 1“ na temelju pravomoćnog  rješenja o ovrsi.

              13. Zavisno od naprijed navedenog, kod nesporne činjenice da je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen 2009. godine za radno mjestu „referenta“, u tom pravcu, nije utvrđeno da li se poslovi radnog mjesta „voditelj skupa procesa 1“ više ne obavljaju i od kada, odnosno nije utvrđeno  da bi se poslovi tog radnog mjesta zbog preraspodjele poslova obavljali u okviru poslova radnog mjesta „referenta“ za koje je tužitelju isplaćivana plaća po redovnom tijeku stvari u visini od 780 bodova, a u odnosu na koje je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Splitu od 13. studenog 2018. poslovnog broja Pr-1351/15-23 odbijen zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu iz 2009. godine i zahtjev za vraćanje tužitelja na poslove tog radnog mjesta ili radnog mjesta  koje po koeficijentima, bodovima u plaći, kao i stručnoj radnoj spremi i radnim sposobnostima tužitelja odgovara radnom mjestu na koje je raspoređen prije donošenja odluke o otkazu 2014. godine, kada po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u utuženom periodu za koji tvrdi da mu je zbog otkaza prestala i isplata plaće za radno mjesto referenta do umirovljenja, više ne bi imao pravo na naknadu plaće radnog mjesta „voditelja skupa procesa 1“, te bi u odnosu na navedene činjenice, s obzirom na učinke  pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2010. godine pod poslovnim brojem Pr-2418/05, teret dokaza bio na tuženiku.

              14. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja je trebalo uvažiti i pobijanu presudu ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje (članka 370. ZPP).

              15. U ponovnom postupku, prvostupanjski će sud raspraviti prethodno navedena sporna pitanja, u tom pravcu ponovo će izvesti sve već izvedene dokaze, pribaviti predmet  Ovr-33161/11 na koji se glede  ovrhe radi vraćanja na rad  na radno mjesto „voditelja skupa procesa 1“ poziva tužitelj, kao i dokaz saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju, zavisno od utvrđenog odlučit će o izvođenju dokaza predloženih na visinu zahtjeva (u tom pravcu raspraviti i tuženikov prigovor zastare), da bi potom nakon ocijene svih u postupku izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP, te pravilnom  primjenom materijalnog prava  bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

              16. Odluka o parničnom  trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

              17. U odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke (u odnosu na tuženika), jer nije pobijana žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

             

 

                                 U Šibeniku, 12. ožujka 2024. godine

 

 

                                                                                             PREDSJEDNICA  VIJEĆA

 

                                                                                                          Ordana Labura v.r.