REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2041/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. P. b. d.d., K., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Z. i 2. Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2173/2014-2 od 12. srpnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 904/11-21 od 24. siječnja 2014.,u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja glede odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja glede odluke o naknadi parničnih troškova odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženici solidarno plate 4.400.000,00 kn sa zateznim kamatama (t. I. izreke), naloženo je tužitelju da prvotuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 330.000,00 kn i drugotuženiku u iznosu od 308.000,00 kn (t. II. i IV. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova u iznosu od 13.750,00 kn (t. III. izreke) i odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (t. V. izreke, očitom greškom u pisanju označena kao t. IV.).

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i presuda suda prvoga stupnja je potvrđena u t. I. i V. izreke te djelomično u t. II. izreke za iznos od 218.240,00 kn i u t. IV. izreke za 176.500,00 kn (t. I. izreke), a preinačena je djelomično u t. II. izreke tako da su kao neosnovani odbijeni zahtjev prvotuženika za naknadu troška u iznosu od 111.760,00 kn i drugotuženika u iznosu od 131.500,00 kn (t. II. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (t. III. izreke).

3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u sopru, podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude.

4. Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

5. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je tužitelj pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu imovinske štete utemeljen na tvrdnjama:

- da je stekao 2000 redovnih dionica prvotuženika P. b. d.d. (dalje i: banka) na temelju Ugovora o prijenosu dionica sklopljenog 4. siječnja 2007. s prenositeljicom L. M.,

- da su predmetne dionice uknjižene na tužiteljevom računu kod Središnje depozitarne agencije d.d. (dalje: SDA),

- da su 16. ožujka 2007. bez tužiteljeva dopuštenja dionice prenijete na račun i u korist prvotuženika P. b. d.d. na temelju rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: Hanfa), koje rješenje se odnosi na upis tužiteljeve prednice L. M. obavljen u postupku povećanja temeljnog kapitala prvotuženika, a prvotuženik ih je potom otuđio trećim osobama,

- da je pretrpio štetu u vidu izmakle koristi jer je dionice nakon što ih je stekao mogao prodati po višoj cijeni (na koju se odnosi iznos iz tužbenog zahtjeva).

8. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je glavna skupština prvotuženika P. b. d.d. donijela odluku o povećanju temeljnog kapitala ulozima s pravom prvenstva upisa dotadašnjih dioničara, slijedom čega je tužitelj kao punomoćnik svoje majke L. M. uplatio 2000 dionica,

- da je zbog nepravilnosti do kojih je došlo prilikom upisa dionica, konkretno zbog toga što je do prekida upisa dioničara došlo prije nego što su svi dioničari koji su na to imali pravo ostvarili pravo prvenstva pri upisu i uplati dionica, rješenjem od 16. ožujka 2007. Hanfa naložila prvotuženiku P. b. d.d. da ponovi upis dionica a SDA-u da određene dionice preknjiži s računa investitora na trezorski račun (blokiranu vlasničku poziciju) te je prvotuženiku P. b. d.d. naložila i da dioničarima koji su dionice upisali i uplatili vrati uplaćena sredstva uvećana za zatezne kamate, slijedom čega je banka tužitelja isplatila,

- da je potom prvotuženik P. b. d.d. ponovila i okončala upis i uplatu dionica, a tužitelj u tom krugu više nije sudjelovao uplatom.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da drugotuženica Republika Hrvatska nije u obvezi naknade štete tužitelju na temelju odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 199/03 i 79/07) jer, s obzirom na to da je presudom Upravnog suda RH Us-3261/2007 od 6. travnja 2010. odbijena tužiteljeva tužba kojom je osporavao zakonitost rješenja Hanfe od 16. ožujka 2007., proizlazi da nije bilo nezakonitoga i nepravilnoga rada Hanfe.

10. Također zaključuje da nema obveze prvotuženika P. b. d.d. za naknadu štete tužitelju na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) jer je banka postupila po nalogu Hanfe, da tužitelj nije iskoristio mogućnost i ponovno sudjelovao u ponovljenom krugu upisa dionica, te, ako se uzme da je riječ o krivnji banke (propusta pri upisu i uplati dionica pri povećanju temeljnoga kapitala) zbog koje je došlo do rješenja Hanfe, da ne postoji pravno relevantna uzročna veza između nepravilnog postupanja banke i štete koja bi se ogledala u tome da je tužitelj mogao zaraditi na prodaji dionica, jer pod takvom uzročnom vezom treba uzeti samo radnju podesnu da izazove štetnu posljedicu, a ne i radnju koja posljedicu izazove zbog specifične i neočekivane okolnosti o kojoj se po redovnom tijeku stvari ne vodi računa.

11. Tužitelj smatra da su nižestupanjske presude opterećene binom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog toga što je, kako on to smatra, prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo kako je tužitelju zapravo šteta nastala i to u zahtijevanoj svoti te da postoji uzročna veza između nepravilnog postupanja banke i te štete, pa da nije jasno zašto je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika P. b. d.d.

Tužiteljeve tvrdnje o ovakvim navodnim zaključcima prvotupanjskoga suda ne odgovaraju sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude. Suprotno, tome, prvostupanjski je sud, a drugostupanjski sud smatra da je takva primjena materijalnoga prava pravilna, obrazložio, kako je to opisano u t. 10. obrazloženja ove presude revizijskoga suda, da ne postoji adekvatna uzročno posljedična veza između postupanja banke i štete koja bi se ogledala u izmakloj koristi za tužitelja.

12. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan. 13. Tužitelj u reviziji osporava pravilnost primjene materijalnoga prava koje je prvostupanjski sud primijenio ocijenivši tužbeni zahtjev neosnovanim. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se, kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, dok je prema st.

2. navedene zakonske odredbe u slučaju st. 1. ovog članka, revizijski sud dužan na svojim internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koje se poziva.

S obzirom na to da ovaj sud prihvaća razloge iznese u obrazloženju drugostupanjske presude, revidenta se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.

15. Glede revizije protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija jer ta odluka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.) Stoga je u ovom dijelu reviziju valjalo na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu te je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.