REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3969/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. F. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u J., protiv tuženika T. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-465/2021-5 od 12. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1099/2020-14 od 25. veljače 2021., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-465/2021-5 od 12. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1099/2020-14 od 25. veljače 2021.
2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, jer pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije, problematizirajući shvaćanje drugostupanjskog suda da bi tužitelj imao pravni interes tražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima nakon što je prijenos sredstava obavljen, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Sud je u pobijanoj odluci zauzeo shvaćanje da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 56. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), s obzirom na to da odredba članka 210. stavak 2. OZ u odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka isključivo upućuje na odgovarajuću primjenu odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.), a ne i na odgovarajuću primjenu odredbe članka 56. stavak 1. OZ. Kako je odredbom članka 210. stavak 4. OZ propisano da ovršenik može, za slučaj da prijenos sredstava s njegova računa bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava kao i pravo na naknadu štete, onda prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj ima pravo tražiti da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate proglasi nedopuštenom, a pravo na povrat tih sredstava moći će zahtijevati u posebnoj parnici protiv tuženika.
4. Kako je u konkretnom slučaju riječ o postupku izravne naplate tražbine, na koji se primjenjuje odredba članka 210. OZ, a da se sve odluke na koje se tuženik u obrazloženju svojih pitanja poziva odnese na postupke ovrhe u kojima je ovrha na temelju rješenja o ovrsi provedena (dovršena) ili je ovršni postupak obustavljen prije nego što je glavna rasprava u postupku za proglašenje ovrhe nedopuštenom zaključena, dakle u primjeni odredbe članka 56. OZ, onda nema dvojbe da te odluke nisu donesene u istovrsnim činjeničnim i pravnim situacijama, odnosno u istom postupku, pa nisu niti odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja.
5. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
