REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 551/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. d.o.o., M., OIB:..., zastupan po zakonskoj zastupnici M. K., koju zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., protiv tuženika D. T. iz T., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u T., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1495/16-2 od 28. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Povrv-2546/14 od 10. lipnja 2016., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz T. P. Ž. broj Ovrv-180/13 od 13. lipnja 2013., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 755.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja te na ime troškova ovršnog postupka iznos od 10.800,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, dok je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za troškove ovršnog postupka u iznosu do 3.075,00 kuna, sa zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 51.875,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je kao osnovana žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 755.000,00 kuna i troškove ovršnog postupka u iznosu od 10.800,00 kuna, sve sa zateznim kamatama, te u točki III. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz T. P. Ž. broj Ovrv-180/13 od 13. lipnja 2013., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 755.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja i u dijelu kojim je obvezan na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 10.800,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 52.531,25 kuna, dok nepobijeni dio točke I. izreke kojim je platni nalog ukinut za iznos ovršnih troškova od 3.075,00 kuna sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2013. do isplate nije ispitivan u drugostupanjskom postupku.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku preinačiti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 755.000,00 kuna sa zateznim kamatama na ime neplaćene usluge za posredovanje pri kupoprodaji nekretnine.
7. Sud prvog stupnja zaključio je da su stranke zaključile usmeni ugovor o posredovanju, da su između njih bili dogovoreni svi bitni sastojci tog ugovora - predmet i cijena, te da je tužitelj svoj dio ugovora izvršio, a tuženik nije. Naime, sud prvog stupnja zaključio je da je kupac S. u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za nekretninu te da je zakonskoj zastupnici tužitelja, u skladu s ugovorom, izdao račun 3. lipnja 2013. na kunsku protuvrijednost ugovorenog iznosa od 100.000,00 Eura, koji je tuženik dužan platiti, radi čega je sud prvog stupnja održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika na temelju čl. 835. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 dalje: ZOO).
8. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP smatrajući da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer nije ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije koji je tuženik isticao tijekom cijelog postupka. Naime, sud drugog stupnja zaključio je da tuženik nije bio vlasnik predmetne vile koju je kupio kupac S., radi čega nije bio ovlašten sklopiti usmeni ugovor o nalogu za posredovanje oko prodaje te nekretnine u svoje ime, niti je bez valjane punomoći bio ovlašten sklopiti takav ugovor, kao nalogodavac, u ime svoga oca S. Sud drugog stupnja stoga ocjenjuje da tuženik nije mogao biti nalogodavac za prodaju tuđe nekretnine, bez obzira što se radilo o nekretnini njegovog oca, te da između stranaka nije zaključen usmeni ugovor o posredovanju na temelju kojeg bi tuženik bio u obvezi plaćanja provizije prema tužitelju, radi čega je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.
9. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud, te ista nije dovedena u pitanje revizijskim navodima.
10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
11. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi, činjenične navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
13. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj nepravilnost pobijane odluke obrazlaže tvrdnjom da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za primjenu čl. 835. ZOO.
14. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident u ovom predmetu.
15. Naime, prema odredbi čl. 312. st. 1. ZOO ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga, bez njegova ovlaštenja, obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen (st. 3.).
16. S obzirom na naprijed navedeno utvrđenje da tuženik nije bio vlasnik predmetne nekretnine, a sklopljeni ugovor o posredovanju nije ni naknadno odobren, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da predmetni ugovor o posredovanju nije ni sklopljen.
17. Stoga je ovaj sud ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužiteljev tužbeni zahtjev.
18. Slijedom svega navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa ju je na temelju odredbe članka 393. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 11. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
