REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 725/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. A. P. iz B. V., zastupane po punomoćniku P. M., odvjetniku u S., protiv prvotuženika Grada Z. zastupanog po punomoćnicima J. M., H. L. i K. R., odvjetnicima u Z., drugotuženika B. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-747/11-2 od 2. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1702/05-80 od 10. ožujka 2010. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-1702/05 od 31. kolovoza 2010., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-747/11-2 od 2. prosinca 2014. u dijelu kojim je potvrđena ispravljena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1702/05-80 od 10. ožujka 2010. i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Grada Z. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja koja je ispravljena rješenjem istog suda suđeno je: »I/ Nalaže se II-tuženiku B. d.o.o. platiti tužiteljici G. A. P. iznos od 366.188,00 kn (tristo šezdeset šest tisuća i sto osamdeset osam kuna) sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počevši od 10. ožujka 2010. pa do isplate, te se nalaže II-tuženiku B. d.o.o. da tužiteljici G. A. P. ubuduće isplaćuje iznos od 288,00 kn (dvjesto osamdeset osam kuna) mjesečno i to svakog 10. u mjesecu, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 70.035,84 kn (sedamdeset tisuća trideset pet kuna i osamdeset četiri lipe) sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počevši od 10. ožujka 2010. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice G. A. P. u odnosu na II-tuženika B. d.o.o. u dijelu u kojem ista potražuje isplatu daljnjih 77.900,00 kn (sedamdeset sedam tisuća devetsto kuna) sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počevši od 10. ožujka 2010. pa do isplate, te se odbija preostali dio zahtjeva za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 25.723,42 kn (dvadeset pet tisuća sedamsto dvadeset tri kune i četrdeset dvije lipe) sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počevši od 10. ožujka 2010. pa do isplate, dok se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na I-tuženika Grad Z.
III/ Nalaže se tužiteljici G. A. P. naknaditi I-tuženiku Gradu Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 56.677,00 kn (pedeset šest tisuća šesto sedamdeset sedam kuna) u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se preostali dio zahtjeva I-tuženika Grada Z. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 18.255,00 kn (osamnaest tisuća dvjesto pedeset pet kuna).«
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena pobijana presuda u dijelu izreke pod stavkama II. i III.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika reviziju je podnijela tužiteljica ne navodeći revizijske razloge, ali iz sadržaja revizije proizlazi da istu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija u odnosu na prvotuženika je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj prvotuženik Grad Z. solidarno s drugotuženikom naknadi štetu u iznosu od 366.188,00 kn koju je ista pretrpjela 19. ožujka 2004. kada se silazeći niz stepenice caffe bara H. R. C. u Z. poskliznula na stepenicama te pala i razbila staklo na vratima. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila višestruke povrede. Smatra da je prvotuženik odgovoran za štetu iz razloga što je izdao rješenje o zadovoljavanju minimalnih tehničkih uvjeta drugotuženiku, iako drugotuženik nije imao minimalne tehničke uvjete, odnosno da je to rješenje izdano suprotno pravilima određenim Pravilnikom o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore. Tužiteljica ističe da je uzrok njezinog pada sklizav pod i nepostojanje rukohvata uz predmetne stepenice koje vode do toaleta. Drugotuženik nije ispunjavao minimalne tehničke uvjete za svoj rad te mu je prvotuženik izdao nezakonito rješenje i dozvolio rad, zbog toga je i prvotuženik odgovoran za naknadu štete.
9. Također smatra da je prvotuženik kao imatelj opasne stvari odgovoran tužiteljici za nastalu štetu.
10. Prvostupanjski i drugostupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika jer su utvrdili da je prvotuženik Grad Z. sklopio s drugotuženikom B. d.o.o. iz Z. ugovor o zakupu poslovnog prostora u Z., time da zakupnik, ovdje drugotuženik, koristi poslovni prostor za obavljanje ugostiteljske i trgovačke djelatnosti. Točkom 15. navedenog ugovora utvrđeno je da je zakupnik u posjedu poslovnog prostora te da je ugovor sklopljen 30. studenoga 2001. Stoga su pravilno sudovi zaključili kako je Grad Z. (zakupodavac) kao imatelj opasne stvari na temelju ugovora o zakupu povjerio stvar drugotuženiku kao zakupniku, uslijed čega na temelju odredbe čl. 176. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO) umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar da se njome služi. Stoga je ispravan zaključak sudova da prvotuženik ne odgovara za štetu tužiteljici kao imalac opasne stvari.
11. Također su sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev protiv prvotuženika smatrajući da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost Grada Z. za eventualno nezakoniti rad tijela Grada (Gradskog ureda za gospodarstvo).
12. Za štetu koju određenim osobama eventualno počini tijelo Grada, dakle Gradske uprave, u prenijetim poslovima, isključivo je pasivno legitimirana Republika Hrvatska, a sukladno s odredbom čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00).
13. Naime, prema odredbi čl. 13. ZSDU-a štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Iz navedene izričite zakonske odredbe proizlazi da Republika Hrvatska odgovara za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijelo državne uprave, ali i za štetu koju takvim radom počine tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, pa čak i tijela pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave. Na taj se način primarna odgovornost Republike Hrvatske utvrđuje neovisno o tome na kojoj razini djelovanja (Republike, županije, općine, grada ili pravne osobe s javnim ovlastima) došlo do štete kao posljedice nezakonitog ili nepravilnog rada.
14. Stoga su u konkretnom slučaju pravilno sudovi prvog i drugog stupnja odbili tužbeni zahtjev zbog nezakonitog odnosno nepravilnog rada tijela Grada, te su pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u naprijed navedenim odredbama.
15. Kako se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužiteljice u odnosu na prvotuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.
16. U odnosu na drugotuženika je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pu P-13316/2015-104 od 23. siječnja 2018. prekinut postupak, a isti još nije nastavljen, te u odnosu na drugotuženika nije donesena odluka u povodu revizije.
Zagreb, 11. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
