REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-1812/2022-2

U  I M E  RE P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H., M. O., OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u S. B., protiv tuženika Đ. Đ. A. d.o.o., OIB ..., S. B., kojeg zastupa punomoćnik R. D., odvjetnica u S. B., radi predaje u posjed pokretnina, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-178/2020-56 od 14. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Republika Hrvatska kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-178/2020-56 od 14. ožujka 2022. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 102.812,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev zahtjev za predajom u posjed 5010 tehničkih ispravnih raketa 128 mm TF M91 A-2 (točka I. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 911.836,00 kn (točka II. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 684.881,88 kn (točka III. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 229.345,62 kn (točka IV. izreke).

2. Protiv dijela ove presude pod točkama I., II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 100.315,00 kn.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže tužiteljevu žalbu odbiti. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 102.812,50 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je predaja u posjed pokretnina tj. 5010 tehnički ispravnih raketa 120 mm oznake TF M91 A-2.

6. Među strankama nije prijeporno da je na temelju ponude tuženika, ministar obrane, izdao suglasnost 26. studenog 2001. na temelju koje je izvršena primopredaja 5100 raketa 128 mm TF M91 A-2 u razdoblju od 4. siječnja 2022. do 29. siječnja 2022., da je tužitelj 29. svibnja 2013. oduzeo tuženiku 90 komada raketa 128 mm TF M91 A-2.

7. Također nije prijeporno da je tuženik od tužitelja zatražio da mu se ustupi na raspolaganje 5100 raketa 128 mm na rok od šest mjeseci, radi korištenja dijelova tih raketa zbog realizacije ugovora o prodaji takvih raketa ino kupcu preko trgovačkog društva RH A. u vlasništvu tužitelja. Naime, rok za isporuku raketa bio je dva mjeseca, a koji rok tuženik ne bi mogao ispoštovati bez ustupanja tih raketa od strane tužitelja. Tuženik je ispunio ugovor o kupoprodaji prema ino kupcu na način da je od ustupljenih raketa iskoristio eksploziv i raketno gorivo te one dijelove koji su bili ispravni.

8. Tijekom postupka je utvrđeno da se 1734 rakete nalaze u posrednom posjedu tuženika, jer je tužitelj preuzeo skladištenje tih raketa kao opasnih stvari u tužiteljevim ovlaštenim skladištima, dok se za ostataka od 3276 komada raketa ne zna gdje se nalaze. Također je utvrđeno da niti jedna od 1734 rakete nije u potpunosti spremna za isporuku, jer su sastavljene oko 95%, s obzirom na to da nedostaju dopunski detonatori i žute oznake kojima se označava serija, godina proizvodnje i proizvođač. Naime, na raketama postoje stare oznake kojima je naznačeno da su bile proizvedene 2001. godine, a što je prema provedenom vještačenju pogrešno jer su rakete rastavljene i ponovo sastavljene, a pri čemu su korišteni novi dijelovi.

9. Među strankama je prijeporno radi li se o ugovoru o posudbi ili ugovoru o zajmu, te je li nastupila zastara potraživanja predaje raketa u isključivi posjed tužitelja.

10. Točno je da je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev na način da je u točki I. izreke pogrešno naznačen tuženik kao dioničko društvo, umjesto društvo s ograničenom odgovornošću, iako je tužitelj podneskom od 15. listopada 2014. ispravio tužbu na način da je pravilno označio tuženika kao društvo s ograničenom odgovornošću. Međutim, zbog toga pobijana presuda nije nejasna, jer se radi o grešci u pisanju, koja se može u svako doba ispraviti.

11. Sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, pa je pobijani dio presude moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbama članka 354. stavka 2 točke 11. ZPP-a.

12. Naime, iako je sud prvog stupnja naveo da je dio tužbenog zahtjeva za predaju 90 komada raketa odbio iz razloga što ih je tužitelj već preuzeo 2013. godine, to je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari neodlučno, jer tužitelj, kao što to sam navodi u žalbi, tih 90 komada raketa niti ne potražuje tužbenim zahtjevom (tužitelj je tuženiku predao 5100 komada raketa, a tužbenim zahtjevom potražuje 5010 komada raketa).

13. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

14. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o predaji zamjenjivih stvari, a zbog čega su stranke sklopile ugovor o zajmu, a ne ugovor o posudbi.

15. Naime, iz samih činjeničnih navoda tužbe, tužbenog zahtjeva, a i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o zamjenjivim stvarima, raketama određene vrste koje se ne mogu pojedinačno identificirati. Tužitelj traži predaju određenog broja raketa 128 mm oznake TF M91 A-2 bez naznake godine proizvodnje, proizvođača i serijskog broja svake pojedine rakete kako bi se one mogle razlikovati od druge takve rakete istih karakteristika. Upravo zbog nemogućnosti razlikovanja utuženih raketa od drugih takvih raketa istih karakteristika radi se o zamjenjivim stvarima.

16. Predmet ugovora o posudbi može biti samo nepotrošna stvar i samo povrat iste stvari koja je i posuđena.

17. Odredbom članka 557. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac da najmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a najmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije određenog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete.

18. Dakle utužene rakete, u konkretnom slučaju, predstavljaju zamjenjivu stvar, jer tužitelj traži povrat raketa iste vrste u utuženoj količini, a ne povrat točno onih raketa koje su tuženiku i predane, a čiji dijelovi su djelomično iskorišteni za proizvodnju istovrsnih raketa koje su prodane ino kupcu.

19. Sud prvog stupnja je na temelju dopisa tužitelja od 11. srpnja 2003. (strana 439. spisa) utvrdio da je rok vraćanja iznosio šest mjeseci od „posudbe“, te da je tuženiku istekao rok za povrat cijele količine isporučenih raketa 29. srpnja 2002. (tuženiku je posljednja količina raketa isporučena 29. siječnja 2002.).

20. S obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. srpnja 2014. tj. nakon gotovo 12 godina od isteka roka za povrat pozajmljenih raketa, sukladno odredbi članka 371. ZOO/91 protekao je petogodišnji zastarni rok.

21. Zbog navedenog valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti u odnosu na isporuku utužene količine raketa zbog osnovanog prigovora zastare, a ne samo u odnosu na količinu od 1734 komada raketa koja se nalaze na poznatoj lokaciji u ovlaštenom skladištu tužitelja.

22. Pravilna je odluka i o parničnom trošku kako po osnovi tako i po visini.

23. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjske presude.

24. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je jer je bio nepotreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

25. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio, v.r.