REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3968/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., protiv tuženice M. R. iz L., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-27/2020-2 od 20. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj P-781/19 od 12. rujna 2019., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-27/2020-2 od 20. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj P-781/19 od 12. rujna 2019.
2. Tužitelj u prijedlogu postavlja pitanja:
„Je li pravilno proveden test razmjernosti sukladno odredbi čl. 8. Konvencije, ako sudovi nisu uzeli u obzir sve činjenice o financijskom stanju stranaka te činjenicu da je ista nekretnina dom tužitelja koji postavlja vindikacijski zahtjev?
Je li za odlučivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dovoljno u tužbi navesti (nepošteni) način posjedovanja te zahtijevati isplatu koristi te je li sud dužan poznavati pravo na temelju načelu jura novit curia, kao i sukladno odredbi čl. 356. ZPP-a?“
3. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama ovoga suda broj Rev-13/2011-3 od 4. prosinca 2013., odluci Županijskog suda u Sisku broj Gž- 1085/2016 od 14. lipnja 2017., te presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetu Z protiv Finske od 25. veljače 1997. i predmetu Zrilić protiv Hrvatske od 3. listopada 2013.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja.
6. Valja dodati i da se odluke, na koje se tužitelj pozvao kao na revizijske razloge ne mogu smatrati kao odluke u kojima bi se radilo o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama s ovopredmetnom situacijom (Rev-13/2011-3 i Gž-1085/16). Naime, u predmetu Europskog suda za ljudska prava Zrilić protiv Hrvatske od 3. listopada 2013. se navodi „ (...) da nije došlo do povrede članka 8. Konvencije i povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju podnositeljice zahtjeva, (...) i da su domaći sudovi bili suočeni s problemom utvrđivanja poštene ravnoteže između privatnih interesa podnositeljice zahtjeva i njezinog bivšeg supruga u diobi njihove obiteljske kuće. Ti su interesi obuhvaćali prava prema članku 8. Konvencije te je stoga, zbog prirode spora, miješanje odluka domaćih sudova u prava jedne od stranaka, zajamčena tom odredbom, bilo neizbježno. U takvim okolnostima, Sud mora preispitati je li proces odlučivanja koji je doveo do mjera miješanja bio pošten i takav da je mogao propisno poštivati interese koje pojedincu jamči članak 8. Konvencije (...)“. U konkretnom slučaju sudovi nižeg stupnja su utvrdili da bi, bez obzira na pravo tužitelja kao vlasnika nekretnine na podnošenje vlasničke tužbe, gubitak doma tuženice predstavljao bi oblik miješanja u pravo na poštivanje doma (...).
7. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5.
ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 11. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
