Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2207/2022
Zagreba
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.P., zbog prekršaja iz članka 286. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel, poslovni broj: 23. Pp-2971/2021-6 od 3. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik I.P. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci pod točkama 1) i 2) počinio prekršaje iz članka 286. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna.
2. Istom presudom, okrivljeniku je temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
3. Okrivljenik je na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.
4. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
5. Žalitelj u bitnome ističe da ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjske odluke da se okrivljeniku vraća oduzeto vozilo obzirom da nije utvrđeno postojanje zakonskih osnova za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona jer da je već iz same presude vidljivo da je okrivljenik višestruko pravomoćno kažnjavan za istovjetne prekršaje, koji spadaju među teške prekršaje i da je sklon ponavljanju istih, te je mišljenja da su u potpunosti zadovoljeni uvjeti opisani u članku 76.a Prekršajnog zakona.
6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i da se pobijana presuda ukine ili preinači na način da se okrivljeniku na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona izrekne mjera oduzimanja predmetnog vozila.
7. Žalba nije osnovana.
8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
9. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke „Golf 4“ reg. oznake XX, uz jedan odgovarajući ključ, broja šasije XX koje nije vlasništvo okrivljenika I.P.. Nisu točni navodi žalitelja da je okrivljenik višestruko pravomoćno kažnjavan za istovjetne prekršaje, jer suprotno proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 2. veljače 2022., u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, te je citirao pravomoćne odluke o dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika, te je isto cijenio kod izricanja kazne, kao otegotnu okolnost.
10. Nadalje, odredbom članka 76.a Prekršajnog zakona, na koju se poziva žalitelj izričito je u stavku 1. propisano da predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem oduzet će se ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja.
11. U konkretnom slučaju radi se o vozilu koje nije u vlasništvu okrivljenika, pri čemu samo vlasništvo nije relevantan kriterij zbog kojeg se vozilo, u slučaju da su za to bili ispunjeni zakonski uvjeti ne bi moglo oduzeti, međutim iz provedenog postupka nesporno je da je okrivljenik posudio vozilo od gosp. G., kako bi mogao svoje dijete (rođeno 2020. što je vidljivo iz medicinske dokumentacije u koju je sud izvršio uvid) koje je u to vrijeme imalo epileptičke napadaje te je i hospitalizirano (sve potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom), a koji prema obrani okrivljenika, koji je u potpunosti priznao prekršaje, koji mu se stavljaju na teret, a koju obranu je sud uz ostale provedene dokaze, (izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu), cijenio kod donošenja pobijane odluke, nije znao da je njemu oduzeta vozačka dozvola, a vozilo je posudio okrivljeniku iz navedenih razloga (epileptički napadaji djeteta, koje su mjesec dana više puta hitno vozili kod liječnika), te se je isti, prema izjavi okrivljenika „ni kriv ni dužan“ našao u ovoj situaciji, jer mu je htio pomoći, pri čemu je posebno istaknuo da se doista pridržava izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom i da ne upravlja vozilom, ali zbog ove izvanredne situacije, samo zbog djeteta, na svoju odgovornost upravljao je vozilom, te je obećao da će se i dalje kloniti upravljanja vozilom.
12. Dakle, kako okrivljenik nije počinitelj istovjetnih prekršaja kako to netočno tvrdi žalitelj, te je naveo izvanredne okolnosti, uslijed kojih je došlo do počinjenja prekršaja, kao i da mu je vlasnik vozila ne znajući za njegovu dosadašnju kažnjavanost, a zbog hitnosti slučaja posudio predmetno vozilo, pri čemu je okrivljenik pred sudom obećao da će se i dalje kloniti upravljanja vozilom, to je i ovaj sud mišljenja da pri takvom stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a pri tome imajući na umu i načelo načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
13. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka da će se u konkretnom slučaju i samom izrečenom novčanom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe tužitelja da je počinjena bitna povreda postupka, s time da iako žalitelj nije pravno označio bitnu povredu postupka, iz sadržaja žalbe nesporno proizlazi da isti ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
14. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v. r.
Karmen Novak-Hrgović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
