REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2408/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. R., OIB ..., iz O. G., ..., kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz T., ..., protiv tuženika: 1. S. K., OIB ..., M., ... i 2. Ivana K., OIB ..., T., ..., koje zastupaju punomoćnici M. P. i M. P., odvjetnici u I., ..., radi raskida ugovora o kupoprodaji i isplate kunske protuvrijednosti od 100.000,00 eura, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-202/2016 od 29. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-326/2015 od 29. siječnja 2016., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-202/2016 od 29. lipnja 2016. kojim je odlučeno o raskidu ''predugovora o kupoprodaji'', kao nedopuštena.

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-202/2016 od 29. lipnja 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-326/2015 od 29. siječnja 2016., u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu radi isplate kunske protuvrijednosti od 100.000,00 eura sa zateznom zakonskom kamatom i o parničnom trošku pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

Raskida se predugovor o kupoprodaji zaključen između S. K. i I. K. kao prodavatelja s jedne strane i N. R. kao kupca s druge strane od 11. srpnja 2007. godine, a kojim predugovorom o kupoprodaji su prodavatelji prodali kupcu nekretnine označene kao č. zem. ... i č. zem. ... položene u K.O. P., pa su dužni tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost od 100.000,00 eura sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po prodajnom tečaju S. G. S. banke d.d. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženicima na ime parničnog troška iznos od 60.937,05 kuna.''

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP), podnio tužitelj navodeći da je tužbom zatražio raskid predugovora o kupoprodaji od 11. srpnja 2007., pozivajući se na odredbu čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO). Naime, radilo bi se o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti i izgradnji stanova koji se zbog recesije ne bi mogli uopće prodati na tržištu, ili bi se mogli prodati po neisplativoj kupoprodajnoj cijeni. Tužitelj je predlagao saslušanje svjedoka M. O., svojeg punomoćnika u ovim poslovima, na okolnost da je nakon proteka godinu dana od sklapanja predugovora saopćio tuženicima da tužitelj upravo zbog recesije i neispunjenja obveza tuženika iz predugovora više nije zainteresiran za realizaciju odredbi iz predugovora o kupoprodaji, te da predugovor u cijelosti i raskida. Sud je iz neobjašnjivih razloga odustao od njegovog saslušanja, a pobijana presuda se ni u jednom dijelu ne osvrće na te žalbene navode. Sud je trebao primijeniti i odredbu čl. 363. ZOO. Istaknuo je i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

3. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

4. Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u dijelu u kojemu zahtijeva raskid ''predugovora o kupoprodaji'' i da prvostupanjski sud nije utvrdio vrijednost predmeta tog dijela spora na način određen u čl. 40. st. 4. ZPP najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Zato se, na temelju čl. 40. st. 5. ZPP, smatra da je vrijednost predmeta toga dijela spora 50.000,00 kn.

6. Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona. (čl. 382. st. 1. ZPP).

7. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda je donesena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, a iz sadržaja ove revizije ne proizlazi da se radi i o reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Zato revizija protiv tog dijela presude nije dopuštena pa je, primjenom čl. 392. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

8. Predmet preostalog dijela spora je tužiteljev zahtjev radi povrata plaćenog dijela cijene s osnove kupoprodajnog ugovora u kunskoj protuvrijednosti 100.000,00 EUR, a za što je prethodno pitanje jesu li bile ispunjene pretpostavke za raskid ugovora primjenom čl. 363. ZOO u trenutku podnošenja ove tužbe.

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da su parnične stranke u srpnju 2007. godine zaključile predugovor o kupoprodaji dvije čestice zemlje, za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 530.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, s time da je prilikom sklapanja predugovora isplaćeno 100.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 430.000,00 EUR-a trebao je biti isplaćen prilikom sačinjenja ugovora u kupoprodaji u roku od 6 mjeseci od dana sačinjenja predugovora o kupoprodaji, uz uvjet da prodavatelji na dan zaključenja ugovora predoče kupcu vlasnički list predmeta kupoprodaje koji glasi na njihova imena, slobodan od svih tereta, uz napomenu da se rok može iz objektivnih razloga, radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja, prolongirati,

- da je upis u zemljišne knjige izvršen u siječnju 2010. godine.

11. Prema ustaljenoj praksi ovog, revizijskog suda (npr. presuda broj Rev 1491/2012 od 4. travnja 2017. i rješenje broj Revt-320/2015) kada su stranke predugovorom ugovorile predmet i cijenu, te odredile dinamiku i način isplate cijene, a ugovorile su i kaparu koju je kupac predao prodavatelju, time su faktički sklopile ugovor o kupoprodaji, iako su ga naslovile kao predugovor.

12. Tužitelj se tijekom ovoga postupka pozivao na čl. 363. ZOO prema kojemu vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

13. Isplata preostalog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 430.000,00 EUR-a trebala je biti isplaćena uz uvjet da prodavatelji predoče kupcu vlasnički list predmeta kupoprodaje koji glasi na njihova imena, slobodan od svih tereta, a iz nižestupanjskih presuda proizlazi da tijekom provedenog postupka nije utvrđeno da su tuženici kao prodavatelji do podnošenja ove tužbe predočili tužitelju kao kupcu takav vlasnički list. Štoviše, u nižestupanjskim presudama se uopće ne ocjenjuje značaj te odlučne činjenice već se samo u prvostupanjskoj presudi navodi kako je tužitelj iskazao da nikakve komunikacije između njega i tuženika nije bilo punih 4-5 godina, sve dok tuženici nisu riješili pitanje vlasništva na predmetnim nekretninama, iz čega bi proizlazilo da su uspostavili kontakt tek nakon podnošenja ove tužbe. Na to upućuje i činjenica da je tužitelj u tužbi naveo kako ''prodavatelji do danas nisu ishodili uredan vlasnički list na predmetnim nekretninama na svoje ime'' pa proizlazi da su tuženici predočili takav vlasnički list tek uz odgovor na tužbu.

14. Naime, ta činjenica je važna jer upućuje na neosnovanost shvaćanja drugostupanjskog suda na kojemu je utemeljio pobijanu presudu – da u vrijeme podnošenja tužbe, u travnju 2011. (koja bi bila tretirana kao izjava o raskidu), nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid ugovora. To iz razloga jer činjenica da tuženici više od dvoje i pol godine nakon sklapanja predmetnog ugovora nisu ishodili uredan vlasnički list i, što je još važnije, više od tri i pol godine nakon sklapanja predmetnog ugovora nisu predočili tužitelju takav vlasnički list, iako su to bili dužni učiniti u roku od šest mjeseci od sklapanja ugovora, upućuje na držanje tuženika iz kojeg proizlazi da oni svoju osnovnu obvezu iz predmetnog kupoprodajnog ugovora – predaju nekretnine, ne bi ispunili niti u naknadnom roku. Pritom je trebalo uzeti u obzir i da tuženici nikada nisu ni pokušali pisanim putem kontaktirati tužitelja kao kupca i na taj način mu predočiti vlasnički list, te utvrditi jesu li ga tuženici, nakon izvršenog upisa u zemljišne knjige, u bilo kojem obliku i na bilo koji način, pa i putem posrednika, pozvali na isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene i primopredaju nekretnine. S tim u vezi se prvostupanjski sud poziva na činjenicu da su tuženici pokušali stupiti u kontakt s tužiteljem preko njegovih roditelja, ali pritom citira dio tužiteljevog iskaza iz kojeg proizlazi da se i to dogodilo 4-5 godina nakon sklapanja ugovora, dakle, također nakon podnošenja ove tužbe. U svakom slučaju, s obzirom na iznos kapare i kupoprodajne cijene logično bi bilo da su tuženici pokušali stupiti u kontakt s tužiteljem pisanim putem, a iz nižestupanjskih presuda to ne proizlazi.

15. Nadalje je trebalo uzeti u obzir i da tuženici niti tijekom ovog postupka, pa tako niti u odgovoru na tužbu, ni na koji način nisu pokušali održati predmetni kupoprodajni ugovor na snazi. Upravo suprotno, tuženici su u odgovoru na tužbu, pogrešno držeći da je sklopljen predugovor, naveli kako je tužitelj propustio pravodobno podnijeti tužbu radi sklapanja glavnog ugovora iz čega proizlazi da i oni to nisu svojevoljno učinili, a niti su podnijeli tužbu ili protutužbu radi isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene.

16. Stoga je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno neprimjene mjerodavne odredbe čl. 363. ZOO jer, prema opisanom stanju stvari, proizlazi kako je iz držanja tuženika kao prodavatelja u vrijeme podnošenja ove tužbe, proizlazilo da oni svoju osnovnu obvezu iz predmetnog kupoprodajnog ugovora – predaju nekretnine, ne bi ispunili niti u naknadnom roku. Iz toga bi nadalje proizlazilo da su obje ugovorne strane odnosno i tužitelj i tuženici konkludentnim radnjama odnosno pasivnošću i postupanjem protivno odredbama čl. 5., čl. 9. i čl. 10. ZOO, prestankom postojanja volje za ispunjenjem ugovora, zajedno dovele do raskida predmetnog ugovora jer iz tužbe jasno proizlazi da ni tužitelj više nije imao volju za održanje i ispunjenje predmetnog kupoprodajnog ugovora. U tom slučaju tuženici bi bili dužni vratiti tužitelju ovdje utuženi iznos.

17. Nižestupanjski sudovi, međutim, u obrazloženjima svojih presuda nisu niti spomenuli odredbu čl. 363. ZOO na kojoj je tužitelj utemeljio deklaratorni raskid ugovora i na koju se poziva i u ovoj reviziji (a ranije i u žalbi), zbog čega nisu iznijeli niti razloge o navedenim odlučnim činjenicama. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije ocijenio iskaze saslušanih osoba (nego ih je samo citirao), a drugostupanjski sud te iskaze nije niti spomenuo. Zato je i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

18. Osnovan je revizijski navod tužitelja da je predlagao saslušanje svjedoka M. O., za kojeg je tužitelj u iskazu naveo da je bio njegov posrednik prilikom sklapanja predmetnog ugovora, da prvostupanjski sud nije adekvatno obrazložio zašto je odustao od njegovog saslušanja, dok drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije niti naveo žalbeni navod u vezi odustanka prvostupanjskog suda od izvođenja dokaza saslušanja tog svjedoka. I zato je u oba postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

19. Stoga je, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije ocijeniti je li potrebno saslušati svjedoka M. O., a nakon toga će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu u kojoj će, imajući u vidu sve prethodno navedeno, ocijeniti sve dokaze pa tako i iskaze saslušanih osoba, te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.