REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1207/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz R., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz R., ..., protiv tuženika P. K. d.o.o. iz Z., ... OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., P. i S. iz Z., ..., radi isplate 479.886,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2558/2013-2 od 7. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1970/2010 od 4. veljače 2013., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2558/2013-2 od 7. listopada 2015., kojom je potvrđena toč. I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1970/2010 od 4. veljače 2013. (odluke o glavnoj stvari) kao neosnovana.
r i j e š i o je:
Odbacuje se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2558/2013-2 od 7. listopada 2015., kojom je potvrđena toč. II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1970/2010 od 4. veljače 2013. (odluke o trošku) kao nedopuštena.
Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju u iznosu od 6.250,00 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate 479.886,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedinačne iznose glavnice od zakašnjenja tuženika kao dužnika do isplate, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 51.012,50 kn u roku od 15 dana.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP), podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naveo je da sudovi nisu smjeli razmatrati pitanje je li predmetni ugovor o zakupu prividan jer tuženik nije istaknuo protutužbu. U odnosu na tvrdnju da izjave o priznanju duga nisu valjane napomenuo je kako bi to bilo točno da je postojala skupština tuženika, međutim, tuženik nije imao ni skupštinu niti nadzorni odbor, dakle, jedina osoba koja ih je mogla potpisati bio je tužitelj. Naveo je i kako su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i u odnosu na odluku o trošku te da iz obrazloženja nije razvidno trošak kojih pravnih radnji je priznat tužitelju, za koje nije, za koje je u cijelosti, a za koje djelomično. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 13.750,00 kn.
3. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu i zatražio naknadu troška sastava odgovora na reviziju u iznosu od 6.250,00 kn.
4. Revizija protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a protiv odluke o trošku nije dopuštena.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu zakupnine u ukupnom iznosu od 479.886,00 kn za poslovni prostor u R., ..., kojega je dao u zakup tuženiku za razdoblje od ožujka 2001. do srpnja 2010.
7. U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice, da:
- je ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 26. ožujka 2001. između tužitelja kao zakupodavca i tuženika, zastupanog po tužitelju, kao zakupca,
- je tuženik imao upisano sjedište u R., ..., da bi odlukom od 10. siječnja 2003. bilo promijenjeno sjedište u Z., ..., a odlukom od 5. srpnja 2004. u Z., ...,
- je tužitelj bio član uprave tuženika s pravom zastupanja tuženika (samostalno i pojedinačno) od osnivanja tuženika, 6. travnja 2000., do 8. ožujka 2010. godine,
- je ugovor o zakupu poslovnog prostora prividan jer je sklopljen radi pribavljanja odobrenja Ministarstva potrebnog za obavljanje djelatnosti kladionice koje odobrenje je tuženiku izdano 4. lipnja 2001. godine,
- osim toga, tužitelj nije dokazao da je kao direktor trgovačkog društva obavljao poslove za trgovačko društvo (tuženika) u poslovnom prostoru na adresi u R., ..., već da iz provedenih dokaza proizlazi da je sjedište tuženika izmijenjeno već tijekom 2001. godine, s time da je upis takve promjene u registru trgovačkog suda uslijedio tijekom 2003. godine, što dodatno potvrđuje da je predmetni ugovor prividan,
- stoga ugovor o zakupu poslovnog prostora nije bio ispunjavan niti tijekom godine u kojoj je sklopljen jer je već tada faktično bilo izmijenjeno sjedište tuženika na adresu u Z.,
- je tužiteljevo postupanje, i u odnosu na izjave o priznanju duga, protivno odredbi čl. 43. st. 1. u vezi s čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 52/00 – Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15 - dalje ZTD) jer tužitelj nije imao kao zastupnik po zakonu tuženika posebnu ovlast tuženika za poduzimanje predmetnog pravnog posla, budući da mu je takva ovlast mogla biti dana samo od strane skupštine tuženika, koja pak o takvoj suglasnosti nije nikada odlučivala,
- je jedini član društva tuženika od osnivanja tuženika, 6. travnja 2000., do 12. veljače 2003., bio M. M. i da tužitelj nikada nije bio član društva tuženika,
- saslušanom svjedoku M. M. nije bilo poznato da je tužitelj sklopio predmetni ugovor sam sa sobom.
8. Tužitelj u pretežnom dijelu revizije citira odredbe ZPP o bitnim povredama odredaba parničnog postupka bez konkretiziranja tih povreda i obrazlaže razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ne može isticati u ovom revizijskom postupku. Također, tužitelj ne može tek u ovom revizijskom postupku predložiti dokaz da ovaj, revizijski sud zatraži službenim putem od Porezne uprave je li predmetni ugovor o zakupu bio prijavljen.
9. Neosnovano tužitelj drži da je tuženik morao podnijeti protutužbu radi utvrđenja prividnog ugovora nepostojećim ili radi utvrđenja ugovora ništetnim jer se i prividnost ugovora i ništetnost ugovora zbog sklapanja ugovora sa samim sobom mogu isticati prigovorom u parnici te na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO).
10. Neosnovano revident drži da predmetni ugovor o zakupu poslovnog prostora nije prividan jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava – čl. 66. st. 1. ZOO, na utvrđeno činjenično stanje, zaključili kako se radi o prividnom pravnom poslu koji nema učinka među ugovornim stranama.
11. Neosnovano je i revidentovo shvaćanje da tuženik nije imao skupštinu jer svako trgovačko društvo mora imati skupštinu, a u konkretnom slučaju ju je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora činio osnivač i ujedno jedini član društva M. M. S obzirom na to da je utvrđeno kako navedenome uopće nije bilo poznato da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o zakupu sam sa sobom, taj bi ugovor, da nije prividan, bio ništetan, primjenom čl. 103. st. 1. ZOO u vezi s čl. 41. st. 3. i čl. 49. ZTD.
12. Zato je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju protiv odluke o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena.
13. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
14. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena revizija protiv odluke o trošku.
15. Zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskog postupka nastalog podnošenjem odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 11. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
