- 1 -              III Kr 143/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 143/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. K. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21. - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-212/2021-16 od 15. ožujka 2022. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž-269/2022-4 od 14. rujna 2023., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenika D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude djelomično osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. ožujka 2022. broj K-212/2021-16 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 14. rujna 2023. broj Kž-269/2022-4 u dijelu u kojem je osuđenik D. K. osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11. na način da se protiv osuđenika D. K. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi) na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.)

 

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

 

da bi

 

dana 2. prosinca 2005. u P., V. i O., svjestan da mu nikada nije dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) te da se nikada zbog tog poremećaja nije liječio u Općoj županijskoj bolnici P. i Općoj županijskoj bolnici P., kao i da nikada nije bio pripadnik Hrvatskih oružanih snaga (HOS-a), nakon što je prethodno na točno neutvrđeni način pribavio dvadeset krivotvorenih liječničkih nalaza Opće županijske bolnice P. i jedan krivotvoreni liječnički nalaz i mišljenje Opće županijske bolnice P. u kojima je neistinito navedeno da se od 7. kolovoza 1995. liječio od PTSP-a te krivotvorenu potvrdu pripadnosti HOS-u i ratni put u kojima su neistinito navedeni podaci o vremenu i pripadnosti vojnoj postrojbi, ratnom putu i doživljenim ratnim traumama, navedenu krivotvorenu dokumentaciju podnio Uredu državne uprave u P.-s. ž. uz zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida,

dakle, lažnu ispravu uporabio kao pravu, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave, opisano po članku 311. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. i 84/05. – ispravak; dalje: KZ/97.), a kažnjivo po članku 311. stavku 2. KZ/97.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka u odnosu na to kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pravomoćna presuda u odluci o kazni na način da se osuđenik D. K. za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je tom pravomoćnom presudom proglašen krivim, na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te mu se na temelju članka 57. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko osuđenik D. K. u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

III. U ostalom dijelu zahtjev osuđenika D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-212/2021-16 od 15. ožujka 2022. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž-269/2022-4 od 14. rujna 2023., osuđenik D. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci te za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11. za koje kazneno djelo mu je utvrđena kazna zatvora od osam mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11. osuđenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine. Na temelju članka 57. KZ/11. osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi osam mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca se neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 153. – 158. ZKP/08. naloženo je osuđeniku D. K. da naknadi imovinskopravni zahtjev Državnom proračunu Republike Hrvatske u iznosu od 650.176,02 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. osuđenik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime troškova vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna, na ime troškova za svjedoka u iznosu od 2.802,00 kuna i na ime sudskog paušala u iznosu od 1.000,00 kuna sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je putem branitelja I. B., odvjetnika u P., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točaka 1., 3. i 4. ZKP/08. s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak Općinskom sudu u Osijeku.

 

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

 

4. Zahtjev je djelomično osnovan.

 

4.1. U pravu je osuđenik kada tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točke 3. ZKP/08. jer je u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave nastupila zastara kaznenog progona.

 

4.2. Naime, osuđeniku je stavljeno na teret da je 2. prosinca 2005., nakon što je na točno neutvrđen način pribavio 20 krivotvorenih liječničkih nalaza Opće županijske bolnice P. i 1 krivotvoreni liječnički nalaz i mišljenje Opće županijske bolnice P. u kojima je neistinito navedeno da se od 7. kolovoza 1995. liječio od PTSP-a te krivotvorenu potvrdu pripadnosti HOS-u i ratni put u kojima su neistinito navedeni podaci o vremenu i pripadnosti vojnoj postrojbi, tu krivotvorenu dokumentaciju priložio uz zahtjev Uredu državne uprave u P.-s. ž. za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, temeljem čega mu je rješenjem od 29. studenog 2007. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida s određenim postotkom oštećenja organizma s pravom na osobnu invalidninu. To inkriminirano postupanje osuđenika kvalificirano je, kako u optužnici, tako i u pravomoćnoj presudi, kao kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11.

 

4.3. S obzirom da je kazneno djelo krivotvorenja isprave formalno kazneno djelo, isto je dovršeno danom poduzimanja radnje, a to je u konkretnom slučaju 2. prosinca 2005. kad je predana, prethodno na neutvrđeni način pribavljena, krivotvorena dokumentacija nadležnom upravnom tijelu kao prilog zahtjevu za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, kako to s pravom u zahtjevu navodi i osuđenik. Budući da je to kazneno djelo počinjeno u vrijeme kada je na snazi bio KZ/97., u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. tog Zakona to kazneno djelo je trebalo kvalificirati kao kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje isprave iz članka 311. stavka 2. KZ/97., jer se u konkretnom slučaju radi, između ostalog, o krivotvorenim liječničkim nalazima Opće županijske bolnice P. i Opće županijske bolnice P., koje isprave su, nasuprot mišljenju osuđenika, javne isprave. To iz razloga što, uz one osnovne sastavnice koje treba sadržavati svaka isprava, ispunjavaju i dodatne kriterije za priznavanje statusa javne isprave, a to je da ih je u propisanoj formi i u granicama svojih ovlasti sastavilo nadležno državno tijelo ili organizacija u obavljanju javnih ovlasti ili neka ustanova, što opća bolnica, kao zdravstvena ustanova svakako jest.

 

4.4. Za počinitelja kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. KZ/97. u vrijeme počinjenja djela bila je propisana kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina. Odredbom članka 19. stavkom 1. alinejom 4. KZ/97. bilo je propisano da se kazneni progon ne može poduzeti kad protekne pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora, a sukladno odredbi članka 20. stavka 1. KZ/97. zastara kaznenog progona počela je teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno.

 

4.5. Budući da je, prema stanju spisa, na temelju podnesene kaznene prijave Policijske uprave o.-b., Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta od 26. veljače 2015., Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku pod brojem K-DO-232/2015. dana 27. ožujka 2015. donijelo rješenje o provođenju istrage protiv osuđenika D. K. zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 2. i članka 278. stavka 3. KZ/11., a koje rješenje je postalo pravomoćno 14. travnja 2015., tzv. relativna zastara kaznenog progona nastupila je 2. prosinca 2010., odnosno, prije poduzete prve postupovne radnje koja je poduzeta radi kaznenog progona, u smislu odredbe članka 20. stavka 3. KZ/97.

 

4.6. Slijedom iznijetoga trebalo je, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., odbiti optužbu protiv osuđenika D. K. zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. KZ/97. i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

 

5. U odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. osuđenik u zahtjevu ističe da "nema mjesta zaključku o postojanju realnog stjecaja kaznenog djela krivotvorenja isprave i kaznenog djela prijevare-uporaba lažnih isprava predstavlja radnju dovođenja u zabludu te time predstavlja jedno od obilježja kaznenog djela prijevare."

 

5.1. Iako je, s obzirom na činjenicu da je za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 2. KZ/97. u točki I. izreke ove presude odbijena optužba, bespredmetno odgovarati na ovu tvrdnju osuđenika, ipak treba reći da je, nasuprot mišljenju osuđenika, moguć realni stjecaj kaznenog djela krivotvorenja isprave i kaznenog djela prijevare, a takvo pravno shvaćanje zauzeto je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (III Kr-406/2000., III Kr-233/2012., III Kr-48/2018.).

 

5.2. Također je neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u dijelu u kojem osuđenik tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točke 1. ZKP/08. jer da "pred upravnim tijelom koje provodi dokazni postupak" nije moguće počiniti kazneno djelo prijevare, "već da je, ovisno o okolnostima slučaja, moguće počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprava ili kaznenog djela davanja lažnog iskaza".

 

5.3. Bitno zakonsko obilježje kaznenog djela prijevare jest dovođenje nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili održavanje u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, sve s ciljem da počinitelj sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist.

 

5.4. Prilaganjem krivotvorene medicinske dokumentacije Opće županijske bolnice P. i Opće županijske bolnice P. uz zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida, osuđenik je, u konkretnom slučaju, doveo u zabludu službenika upravnog tijela ovlaštenog za odlučivanje o zahtjevu, koji u priloženu dokumentaciju, kao javnu ispravu, nije imao razloga sumnjati, a na temelju te dokumentacije doneseno je rješenje o priznavanju statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida s određenim postotkom invaliditeta, temeljem kojeg rješenja je u inkriminiranom periodu osuđenik primao novčani iznos naveden u izreci pobijane presude. Za razliku od kaznenog djela prijevare, kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 2. KZ/11., na koje kazneno djelo upućuje osuđenik, čini stranka u postupku, osim okrivljenika, koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

 

5.5. Osuđenik u zahtjevu navodi da je ostvarena i povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točke 1. KZ/11., koju vidi u tome da sud nije ispitao postoji li pravni kontinuitet između kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11., a prema mišljenju osuđenika "egzistira znatna razlika kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare iz dva zakonska teksta".

 

5.6. Osim toga, ističe da je "drugostupanjski sud propustio ocijeniti navode žalbe sadržane u točki V. upravo vezano uz pitanje pravnog kontinuiteta", čime zapravo ukazuje, iako to izričito ne navodi, i na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koja povreda nije ostvarena.

 

5.7. Iako je osuđenik u pravu kada tvrdi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao razloge o postojanju pravnog kontinuiteta, a također i da drugostupanjski sud nije izričito odgovorio na navode žalitelja u odnosu na pitanje pravnog kontinuiteta sadržane u točki V. žalbe protiv prvostupanjske presude, ta povreda nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude jer, nasuprot mišljenju osuđenika, postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11. jer oba zakonska teksta sadržavaju bitna zakonska obilježja kaznenog djela prijevare, kako u osnovnom tako i u kvalificiranom obliku.

 

5.8. Slijedom iznijetoga, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je u tom dijelu neosnovan.

 

6. Uslijed odluke navedene u izreci ove presude pod točkom I. trebalo je preinačiti pravomoćnu presudu u odluci o kazni za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11. te je osuđenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, koja kazna je bila utvrđena i pravomoćnom presudom za predmetno kazneno djelo. S obzirom na činjenicu da je osuđenik ranije bio neosuđivan, što mu je sud pravilno cijenio olakotnim te da nisu nađene nikakve otegotne okolnosti, ocjena je i ovog suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da osuđenik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela pa mu je, na temelju članka 7. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina osuđenik ne počini novo kazneno djelo. Upravo takva kazna izražava individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecat će na osuđenika da ubuduće ne čini kaznena djela te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, čime su ostvareni zahtjevi, kako generalne, tako i specijalne prevencije.

 

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. i člankom 512. ZKP/08. 

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća

Damir Kos, v.r.