REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 53/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. S., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2021. br. K-50/2019-49 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 3. studenog 2021. br. I Kž-294/2021-6, u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2021. br. K-50/2019-49 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 3. studenog 2021. br. I Kž-294/2021-6, osuđen je D. S. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u vezi st. 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) Državno
III Kr 53/2022-3
odvjetništvo Republike Hrvatske je odgovorilo na zahtjev osuđenika na način da ga smatra neosnovanim.
3.1. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
5. U vrlo opširnom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik najprije citira izreku prvostupanjske presude, zatim u cijelosti prenosi žalbe na prvostupanjsku presudu podnesene osobno i po branitelju, citira članke Ustava Republike Hrvatske kao i neke odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda za koje smatra da su povrijeđene na njegovu štetu, ali ne navodi u čemu se te povrede očituju u konkretnom slučaju.
5.1. Ne navodeći osnov iz čl. 517. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik vrlo opširno osporava i utvrđeno činjenično stanje da bi zaključio da drugostupanjska odluka nije dala odgovor na žalbene navode i da ista "predstavlja eklatantan primjer povrede prava stranke na dobivanje obrazložene sudske odluke u postupku, odnosno povrede i ustavnog prava na pravično suđenje i pristup sudu". Smatra i da drugostupanjski sud nije sankcionirao propuste prvostupanjskog suda, "slijedom čega su u donošenju pobijanih presuda počinjene grube povrede zakona i prava podnositelja zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom".
6. Protivno navodima osuđenika iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude drugostupanjski sud je, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dao jasne i dostatne razloge zbog kojih nije prihvatio žalbe osuđenika podnesene protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih osnova. Pri tome se osuđeniku ukazuje na odredbu čl. 487. st. 1. ZKP/08. prema kojoj drugostupanjski sud u obrazloženju presude, odnosno rješenja, treba ocijeniti žalbene razloge i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju, drugostupanjski sud je to ispoštivao, a nije sporno da drugostupanjski sud nije u obvezi očitovati se i odgovarati na svaku žalbenu tvrdnju, jer to ne proizlazi iz navedene zakonske odredbe, već treba iznijeti svoju ocjenu suštine bitnih žalbenih navoda i dati ocjenu njihove osnovanosti, što je drugostupanjski sud i učinio, utvrđujući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno u odnosu na sve odlučne činjenice, što žalbenim navodima nije bilo s uspjehom osporeno.
7. Stoga u žalbenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja bi utjecala na presudu (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.), a na koju u suštini ukazuje osuđenik, iako ne navodi osnov iz čl. 517. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako je to naprijed rečeno.
8. Ostali, opširni navodi iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odnose se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer osuđenik smatra da iz provedenih dokaza "nije nedvojbeno utvrđeno počinjenje kaznenog djela na način kako se inkriminira u pobijanoj presudi". Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije osnov iz čl. 517. ZKP/08. za podnošenje ovog
III Kr 53/2022-3
izvanrednog pravnog lijeka, jer bi to predstavljalo žalbu na treći stupanj mimo zakonskih uvjeta.
9. Slijedom svega navedenog, nije prihvaćen zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Žarko Dundović, v.r.
