REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2148/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., OIB: ..., kojeg zastupa generalni punomoćnik V. D., dipl. iur., protiv tuženice V. M. iz B. V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u M., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-871/17-2 od 30. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj br. P-1194/16 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 31.714,30 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 5. listopada 2012. do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

– dalje: ZPP), budući je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a ZPP. Revizija se podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati, ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Drugostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 373.a st. 3. ZPP, te je usprkos utvrđenju da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ocijenio da je presudu moguće donijeti u smislu st. 1. istog članka, jer bitne činjenice između stranaka nisu sporne, odnosno da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

8. Naime, drugostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj isplaćivao osiguranici O. L. mirovinu na njezin tekući račun kod Z. b. d.d. i to nakon smrti pok. O. L.,

- da je tuženica bila opunomoćena na računu sada pok. O. L.,

- da je tuženici bilo isplaćeno nakon smrti O. L. ukupno 52.968,00 kn,

- da je protiv tuženice bila podignuta optužnica od strane Općinskog državnog odvjetništva u Makarskoj br. K-DO-76/12 od 10. prosinca 2012. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st .3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08),

- da je tuženica dana 3. listopada 2012. uplatila u korist tužitelja iznos od 53.000,00 kn, ali da pri tom nije naznačila na koje se dugovanje uplata točno odnosi, odnosno da li se uplata odnosi na ime dugovanja same glavnice ili na ime kamata,

- da iz rekapitulacije dugovanje tuženice proizlazi da je ista na dan 4. listopada 2012. dug tuženice iznosio ukupno 84732,30 kn, od čega se na glavnicu odnosi iznos od 52.968,00 kn, a na zatezne kamate 31.746,30 kn, pa je navedenom uplatom tuženica platila dospjele kamate u iznosu od 31.746,30 kn i dio glavnice od 21.253,70 kn, te da je ostao nepodmireni dug po osnovi glavnice u iznosu od 31.714,30 kn.

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud je odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu, budući je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 172. st. 1. ZOO propisano je da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate, te na kraju glavnicu, pri čemu iz stanja spisa proizlazi da stranke nisu postigle drugačiji sporazum glede redoslijeda ispunjenja.

10. Suprotno tvrdnji tuženice sud drugoga stupnja prilikom donošenja pobijane odluke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, te sadrži razloge o svim pravno relevantnim odlučnim činjenicama.

11. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP. To iz razloga što je drugostupanjski sud ocijenio sve relevantne žalbene navode, navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom predmetu.

12. Tuženica ukazuje da je tužitelj obavijestio sud o tome da je tuženice podmirila dugovanje, da je predložio preotvaranje rasprave i povlačenje tužbe. No, nakon ukidanja prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda, rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gžo-240/15 od 11. veljače 2016., tužitelj nije povukao tužbu, već se pozvao na odredbu ZOO o uračunavanju.

13. S druge strane tuženica neosnovano ukazuje da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja. Naime, u slučaju kada je tužitelj izvršio obračun dugovanja, kojem je tuženica prigovarala, ali nije predlagala provođenje nikakvih dokaza, pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili visinu dugovanja na osnovi rekapitulacije koju je tužitelj dostavio u spis, a kojoj rekapitulaciji tuženica nije prigovarala. Stoga su nižestupanjski sudovi osnovano utvrdili visinu na osnovi dokumenta koji je priložio tužitelj u spis.

14. Treba istaći da tuženica u reviziji ukazuje da je pogrešno obvezana na vraćanje i iznosa od 6.182,28 kn, na ime tzv. obeštećenja umirovljenika, te da se ne radi o uplati redovite mirovine. Takva tvrdnja zapravo predstavlja osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova, a zbog tog razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

15. Kako revizijski razlozi nisu osnovani, valjalo je reviziju tuženice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.