Broj: Ppž-8571/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika N.J., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika N.J., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 19. siječnja 2021., poslovni broj: 58. Pp P-1755/2020-23, na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika N.J. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik N.J. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, proglašen je krivim okrivljenik N.J. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, s time da je u vrijeme trajanja zaštitne mjere uračunato vrijeme za koje je okrivljeniku privremeno oduzeta vozačka dozvola temeljem Naredbe o određivanju mjere opreza u trajanju od 12 (dvanaest) sati.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je točno da je 25. rujna 2019. u 21,45 sati, u Bilicama bio zaustavljen, na županijskoj cesti ŽC dok je upravljao svojim vozilom te je prihvatio alkotestiranje po naredbi djelatnika policije, da je puhao u alkometar više puta, a kako je plućni bolesnik (priložio otpusno pismo Kliničke bolnice Dubrava zbog prijema suspektnog infiltrata desnog gornjeg plućnog režnja od 16. rujna 2014.) obavijestio je navedenog djelatnika i zamolio ga da ga odvede na vađenje krvi, te da mu dozvoli da pozove sina da mu donese pumpicu ventolin i liječničku potvrdu, budući je kod sebe imao ventolin kojeg više nije bilo, te se počeo gušiti, te navedeni djelatnik nije prihvatio njegovu zamolbu, već mu je ponudio zapisnik tražeći da isti potpiše što je on i učinio, a s obzirom da je bila noć i nije bilo osvjetljenja nije vidio što potpisuje. Ističe da je rasprava na kojoj je ispitan djelatnik policije M.G. održana bez prisutnosti tužitelja. Ispitani djelatnik policije u svom je iskazu naveo da je on navedene zgode puhao u alkometar, što je točno, te znači da nije odbio alkotestiranje, te je policijskom službeniku priznao da je popio dvije bevande. Slijedom navedenog moli da ga se oslobodi od optužbe, oslobodi plaćanja kazne i da mu se ukine zaština mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik osporava djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

10. Prvostupanjski je sud na osnovu detaljno provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka M.G., policijskog službenika, provedenog suočenja između okrivljenika i navedenog svjedoka, te uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu osnovano zaključio da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret.

11. Naime, ispitani svjedok policijski službenik M.G. je iskazao da je okrivljenika upozorio na koji način mora koristiti alkolmetar, te da okrivljenik koji je puhao u alkometar u nekoliko navrata nije postupao po tim uputama, te je i prilikom suočenja, kao osoba kvalificirana i ovlaštena da provodi alkotestiranje ostao pri svom iskazu.

12. Iskaz ovog svjedoka ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika, koji očito nije postupao po uputama policijskog službenika, koji je okrivljenika prethodno upoznao na koji način mora koristiti alkometar, pa sama činjenica da je okrivljenik prihvatio alkotestiranje nije od utjecaja na postojanje njegove prekršajne odgovornosti, te s obzirom na to da okrivljenik nije postupao po uputama djelatnika policije isti nije bio u obvezi odvesti ga na vađenje krvi, pri čemu je policijski službenik u svom iskazu posebno istaknuo da je okrivljenik kod sebe imao liječničku dokumentaciju da ne može puhati i ispravno upotrijebiti alkometar, on bi ga u tom slučaju mogao odvesti na vađenje krvi.

13. Naime, u konkretnom slučaju nije bila sporna činjenica upravljanja okrivljenika s vozilom, zaustavljanja istog i ponuđenog alkotestiranja, kao i da je okrivljenik prije zaustavljanja od strane policijskog službenika konzumirao alkohol, što je naveo u svojoj obrani, kao i u žalbi.

14. Također okolnost da okrivljeniku nije ponuđeno vađenje krvi, nije od nikakvog utjecaja na postojanje njegove prekršajne odgovornosti, jer isto okrivljeniku ne mora biti ponuđeno, prije samog alkotestiranja, a isti, kao što je već navedeno kod sebe nije imao liječničku dokumentaciju na koju se pozivao prilikom alkotestiranja.

15. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Nadalje okolnost na koju se poziva žalitelj da je glavna rasprava na kojoj je ispitan djelatnik policije M.G. održana bez prisutnosti tužitelja, nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, budući je odredbom članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona izričito propisano da ako tužitelj nije uredno pozvan, glavna rasprava se može iznimno održati i bez njegove nazočnosti samo ako to nije na štetu njegova pravnog interesa i ne ugrožava pravilno utvrđivanje činjenica u postupku.

17. Dakle, i u slučaju da tužitelj nije uredno pozvan glavna rasprava se može održati bez njegove prisutnosti, pri čemu je prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog postupka, pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje zakonite odluke, te žalbenim navodima, kao što je već navedeno, činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica

18. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

19. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna propisa propisana novčana kazna u iznosu

zatvora u trajanju do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ispod propisanog posebnog zakonskog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

20. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

21. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika, za koje je alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

23. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.