REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3617/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-I. S., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u S. B., protiv tuženika H. š. d.o.o., Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1300/2018-2 od 18. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-140/16-48-19 od 15. svibnja 2018., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1300/2018-2 od 18. ožujka 2019. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„1. Nalaže se tuženom H. š. d.o.o., Z., OIB:... da tužitelju H.-I. S., Z., OIB:... isplati naknadu štete u iznosu od 45.194,55 kuna (četrdeset pet tisuća sto devedeset četiri kune i pedeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženom H. š. d.o.o., Z., OIB:... da tužitelju H.-I. S., Z., OIB:... naknadi parnični trošak u iznosu od 12.762,54 kune (dvanaest tisuća sedamsto šezdeset dvije kune i pedeset četiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Usvaja se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-140/16-19 od 15. svibnja 2018. i odbija tužitelj H.-I. S. sa postavljenim tužbenim zahtjevom da mu tuženik H. š. d.o.o. Z. naknadi imovinsku štetu u iznosu od 45.194,55 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2015. do isplate, kao neosnovanim.

Odbija se tuženikov zahtjev radi naknade mu troškova postupka.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) postavljajući materijalnopravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je predložio da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija je osnovana.

6. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je da je temelj za preinaku prvostupanjske presude odredba čl. 373.a ZPP. Slijedom navedenog, tužitelj protiv pobijane odluke može izjaviti reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Stoga je protiv predmetne drugostupanjske presude dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer se ona može izjaviti samo ako stranke ne mogu izjaviti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toga Zakona.

7. Slijedom navedenog, ovaj revizijski sud predmetnu reviziju cijenio je kao (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP i ispitao je s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti (čl. 385. st. 1. ZPP), djelomično izričito navedene u reviziji te sadržane u pitanjima koje je tužitelj postavio sastavljajući reviziju kao izvanrednu, a koja pitanja su razmotrena kao materijalnopravni prigovori.

8. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog neovlaštene sječe 14 stabala hrasta kitnjaka na nekretnini u njegovom vlasništvu, a koju štetu je prouzročio radnik tuženika.

10. Prvostupanjski je sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja obrazložio tvrdnjama:

- da je tužitelj vlasnik kč.br. 2079/1, livada E. od 5 rali 322 čhv, upisane u zk. ul. 120, k.o. S. n. K.,

- da iz potvrde HZMO od 15. studenog 2016. proizlazi da je G. V. bio u radnom odnosu kod tuženika do 14. srpnja 2015.,

- da je protiv osumnjičenika G. V. zbog smrti odbačena kaznena prijava za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, kazneno djelo krađe i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave,

- da je G. V. u vrijeme dok je bio zaposlen tuženika kao revirnik u G., iskoristivši zahtjev privatne šumoposjednice I. K., označio za sječu 14 stabala hrasta kitnjaka na čestici u vlasništvu tužitelja,

- da je nakon toga G. V. angažirao N. P. da 28. ožujka 2015. posiječe i izvuče trupce hrasta do šumskog puta, nakon čega je izdao popratnice za predmetna drva te ja na temelju navedenih popratnica drvna masa prodana L. d.o.o., a kupoprodajnu cijenu u iznosu od 4.325 EUR S. Š. je predao G. V.,

- da je upravo zahvaljujući poslovima koje je obavljao kao revirnik i ovlaštenjima koja je imao, pokojni G. V. i mogao provesti radnje koje su nužne da bi se drvna masa iz šuma privatnih šumoposjednika mogla posjeći, otpremiti i prodati, a to je: postavljanje granica katastarskih čestica, označavanje crvenom bojom stabala koje treba posjeći te sačinjavanje popratnica za drvo iz šume šumoposjednika,

- da iz svega navedenog proizlazi kako je pokojni G. V. štetu počinio upravo u vezi s radom te da tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju za počinjenu štetu na temelju odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO).

11. Nakon što je sam ocijenio dokaze koje je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim navodeći da je prvostupanjski sud propustio analizirati djelokrug rada pokojnog G. V. kao revirnika. Naime, u njegov opis poslova u odnosu na šume u privatnom vlasništvu spada isključivo oznaka stabala na nekretninama u privatnom vlasništvu, označavanje drvnih sortimenata ali ne i sječa privatnih šuma i primitak kupovnine te iz navedenog proizlazi kako je gore navedeni radnik predmetnu štetu izvršio radeći samostalno i neovisno od poslova i radnih zadataka koje obavlja kao zaposlenik tuženika. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud smatra kako je pokojni G. V. djelovao izvan okvira radnih obveza svog radnog mjesta kod tuženika, samovlasno i bez naloga pretpostavljenih koristeći opremu i dokumentaciju čime je ostvario protupravnu imovinsku korist.

12. Tužitelj u reviziji u bitnom osporava pravno shvaćanje iz pobijane presude da je gore navedeni radnik predmetnu štetu izvršio radeći samostalno i neovisno od poslova i radnih zadataka koje obavlja kao zaposlenik tuženika te navodi da je upravo zahvaljujući poslovima koje je pokojni G. V. radio za tuženika, kao i ovlaštenjima koja je imao, isti i mogao provesti radnje koje su nužne da bi se drvna masa iz privatnih šuma mogla posjeći, otpremiti i prodati.

13. Ovaj je revizijski razlog osnovan.

Naime, u skladu s odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO, za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Također, odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13 i 94/14, dalje: ZŠ) određeno je da se drvo posječeno u šumi i izvan šume te ostali šumski proizvodi mogu transportirati izvan šume samo ako su propisano obilježeni i ako je za njih izdana propisana popratnica. Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda iz pobijane odluke, ovaj revizijski sud smatra da je osnovan prigovor tužitelja kako je pokojni radnik tuženika G. V. predmetnu štetu prouzročio u svezi s radom. To proizlazi iz činjenice da je upravo pokojni zaposlenik tuženika bio ovlašten izvršiti doznaku predmetnih stabala i izdati popratnice radi njihova transporta izvan šume, a sve kako je propisano gore navedenom odredbom čl. 31. st. 1. ZŠ. Činjenica što je pokojni radnik tuženika predmetnu štetu prouzročio bez naloga samog tuženika nije od utjecaja na isključenje odgovornosti tuženika s obzirom na to da navedena šteta ne bi nastala da pokojni zaposlenik tuženika nije imao ovlaštenja propisana u gore navedenoj odredbi ZŠ.

14. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u vezi s pitanjem odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu koju njegov zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 1061. ZOO.

15. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja te je drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom će postupku drugostupanjski sud ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda, te o tužiteljevoj žalbi odlučiti novom odlukom.

17. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.