Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-2750/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz Z., OIB…, koju zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K. G., iz Z., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik iz Z., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-757/20-114 od 26. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-757/20-114 od 26. listopada 2020. u točki I izreke, te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku K. G. iz Z., OIB:… predati tužiteljici M. G. iz Z., OIB:… u suposjed zauzeti dio prostora u potkrovlju zgrade sagrađene na zkč.br. 627 kuća popisni broj 2183 i dvorište K. br. 2 i … br. 11 površine 118,4 čhv odnosno 426, m2, upisane u zk.ul.br. 902 k.o. G. Z., a koja odgovara nekretnini upisanoj u katastarskom operatu u posjedovni list 427 k.o. Č. (Mbr. 335266) kao kč.br. 2750 M.- K. površine 388 m2 i to 2 kuće br. 11 i 2 i zgrada, Z., …, …, površine 311 m2 i dvorište površine 77 m2, i to dio prostora prikazanog u elaboratu sudskog vještaka Ž. Ž. broj 304/2017/MS od 03.07.2017., kao SOBA 1 neto površine 12,64 m2 ( korisne površine 8,48 m2), na str. 15 elaborata omeđena plavom bojom, sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima postupka iz dijela točke II navedene presude, kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka.

II Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava odluka o troškovima postupka u dijelu točke II izreke, kojim tuženiku nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, te se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku daljnje troškove postupka u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku K. G. iz Z., OIB:… predati tužiteljici M. G. iz Z., OIB:… u suposjed zauzeti dio prostora u potkrovlju zgrade sagrađene na zkč.br. 627 kuća popisni broj 2183 i dvorište K. br. 2 i … br. 11 površine 118,4 čhv odnosno 426, m2, upisane u zk.ul.br. 902 k.o. G. Z., a koja odgovara nekretnini upisanoj u katastarskom operatu u posjedovni list 427 k.o. Č. (Mbr. 335266) kao kč.br. 2750 M.- K. površine 388 m2 i to 2 kuće br. 11 i 2 i zgrada, Z., …, Z., …, površine 311 m2 i dvorište površine 77 m2, i to dio prostora prikazanog u elaboratu sudskog vještaka Ž. Ž. broj 304/2017/MS od 03.07.2017., kao SOBA 1 neto površine 12,64 m2 ( korisne površine 8,48 m2), na str. 15 elaborata omeđena plavom bojom, sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Protiv dijela točke II. navedene presude, kojom joj nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, a koja se na temelju čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje ZPP) smatra rješenjem, tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o troškovima te joj dosudi daljnje troškove postupka i troškove žalbe.

3. Tuženik je podnio žalbu kojom navedenu presudu pobija u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika dok tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice pobija navode žalbe i predlaže ukinuti pobijanu presudu uz naknadu parničnog troška tuženiku od strane tužitelja.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana u odnosu na glavnu stvar, te djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U predmetnom postupku tužiteljica je tražila iseljenje tuženika i predaju u posjed, alternativno u suposjed nekretnina kčbr. 627 k.o. Z. kuća u K. 2 i … 11 površine 118,4 čhv, kojih je vlasnica u 12/24 dijela.

8. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji, da je između suvlasnika provedena dioba 1996. godine, iako nije proveden elaborat o etažiranju, ali da su stranke sklopile usmeni sporazum prema kojem bi tuženiku pripadao samo poslovni prostor u prizemlju koji ima ulaz sa adrese K.., a ne i dio potkrovlja iznad tog prostora i dvorište.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, u bitnom:

- da sporna nekretnina upisana u z.k.ul. 902 k.o. G. Z. ima tri suvlasnika i to M. B., tužiteljicu i tuženika, s time da su tuženik i M. B. predmnijevani suvlasnici,

- da se u Planu posebnih dijelova zgrade … 11 sačinjenom po vještaku V. B. 30. listopada 1996. navodi da su suvlasnici suglasni izvršiti upis posebnih dijelova zgrade i to poslovnog prostora u prizemlju, katu i dijelu potkrovlja pov. 321,80 m (65%) kao vlasništvo F. i S. G. i S. L., poslovnog prostora u prizemlju i katu pov. 44,39 m2 (9%) kao vlasništvo M. B., caffe bara u prizemlju i podrumu pov. 79,37 m2 (16%) kao vlasništvo M. B., poslovnog prostora u prizemlju pov. 14,90 m2 (3%) kao vlasništvo K. M., kao i stana u prizemlju pov. 34,51 m2 (7%) uz napomenu da su zajednički dijelovi tavan nad jugoistočnim dijelom zgrade koji pripada M. B. i K. M., dok zemljište zajedno koriste svi suvlasnici,

- da je tužiteljica 3. svibnja 2007. podnijela molbu za uknjižbu prava vlasništva 12/24 dijela kčbr. 627 k.o. G. Z., na temelju ugovora sklopljenog s F. i S. G. i S. L.,

- da su kao suvlasnici sporne nekretnine upisani L. P. (6/24) i N. D. (6/24) te tužiteljica (12/24), dok su kao posjednici upisani M. B., K. M. i tužiteljica,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka dipl.ing. Ž. Ž. sporni prostor u potkrovlju u naravi predstavlja dio dvoetažnog stana smještenog u prizemlju i potkrovlju kojem je pristup omogućen stubištem iz prizemlja stambenog prostora, u koji se ulazi iz dvorišta te se prostor u potkrovlju sastoji od stubišta, hodnika i tri sobe neto površine 43,76 m2 a korisne površine 28,27 m2, da je vještak mjerio onaj dio koji se u Planu posebnih dijelova zgrade iz 1996. naziva „slobodni tavan“ te da korisna površina sobe br. 1 na str. 12 nalaza iznosi 8,48 m2 a neto površina 12,64 m2,

- da iz iskaza svjedoka I. G. proizlazi da postoji skica-elaborat koja nije provedena u zemljišnoj knjizi i on je u ime i za račun svoje supruge – tužiteljice pokušao prema istoj odvojiti dio tavanskog prostora, ali nije pripojio spornu prostoriju jer tuženik tvrdi da pripada njemu jer se nalazi iznad njegovog lokala a iz njezinog dijela tavanskog prostora ne može se ući u sporni zbog zida kojeg je on podigao (suprug tužiteljice), da je tuženik probio prolaz iz svog prostora u prizemlju u tavanski prostor i tamo napravio stan sastavni dio kojeg je i sporna prostorija a nije tražio od ostalih suvlasnika suglasnost za izvođenje radova, kao što niti on sam ni od koga nije tražio nikakve dozvole za uređenje prizemlja i potkrovlja, već je radove poduzimao prema onom što je navedeno u skici-elaboratu,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je tužiteljica, nakon što je on kupio svoju nekretninu, podigla na tavanskom dijelu zgrade zid, kojeg prethodno tamo nije bilo i odvojila jedan dio tavanskog prostora od drugog te u isključivom posjedu drži dio tavana koji se nalazi pored spornog dijela, da je on napravio stepenište iz svog poslovnog prostora u spornu prostoriju i nikakve nove zidove nije podizao na tavanu, da između suvlasnika nema sporazuma o korištenju zajedničkih dijelova, da je smatrao da mu pripada dio potkrovlja koji se nalazi iznad njegovog dijela prizemlja.

10. S obzirom na navedeno, sud je zaključio, na temelju čl. 30., 37., 38. i 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) da tužiteljica ima pravo kao suvlasnik posjedovati i izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Sud naime zaključuje, da Plan posebnih dijelova na koji se tužiteljica poziva ne sadrži potpise suvlasnika i ne može predstavljati pisanu suglasnost u smislu čl 71-73 ZV koja bi suvlasnike obvezivala, a eventualni raniji usmeni sporazum o podjeli posjeda stvari i izvršavanju svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje uvijek je opoziv i ne obvezuje nove suvlasnike odnosno predmnijevane vlasnike. S obzirom na to, da su prema stanju u zemljišnoj knjizi stranke suvlasnici čije je vlasništvo podijeljeno po obujmu, a uspostava vlasništva posebnog dijela nekretnine nije izvršena i nema sporazuma da bi tužiteljica imala pravo na posjed bilo kojeg dijela tavanskog prostora, odnosno da bi isto imao tuženik kao predmnijevani vlasnik, sud zaključuje da obje stranke imaju pravo na suposjed bilo kojeg dijela tavanskog prostora, Radi toga je sud, na temelju čl. 161. ZV, naložio tuženiku predaju spornog dijela tavanskog prostora u suposjed (pri čemu tuženik neosnovano prigovara, da bi sud primijenio odredbu čl. 24. ZV za što nisu ispunjene pretpostavke jer se odluka suda ne temelji na navedenoj odredbi).

11. Odredbom čl. 42. st. 1. ZV propisano je, da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Odredbom čl. 42. st. 2. ZV propisano je, da je donošenje odluke iz stavka 1. toga članka posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

Pri tom za valjanost sporazuma o podjeli posjeda stvari u suvlasništvu, nije potrebna pisana forma, jer isto ne proizlazi iz citirane odredbe.

12. Iz ponašanja same tužiteljice, čiji je suprug u njezino ime podigao zid na dijelu tavana, koji je po Planu na koji se tužiteljica poziva, zajednički dio, i time onemogućio da bilo tko osim tužiteljice, pristupi tom dijelu tavana, proizlazilo bi da je do faktične podjele između stranaka doista i došlo, ali ne onako kako tužiteljica tvrdi.

13. Sama tužiteljica je, kako navodi njezin suprug a potvrđuje tuženik, pregradila tavan na način da je podigla na tavanskom dijelu zgrade zid, kojeg prethodno tamo nije bilo i odvojila jedan dio tavanskog prostora od drugog te u isključivom posjedu drži dio tavana koji se nalazi pored spornog dijela, a isto je izvršeno nakon što je sačinjen navedeni Plan, i nakon što je tuženik kupio svoj dio nekretnine.

Nadalje iz spisa predmeta proizlazi da je i tužiteljica, kao i tuženik, izmijenila dio krovišta i tavanske konstrukcije (nakon čega je povukla tužbu u dijelu, u kojem je tražila vraćanje u prvobitno stanje krovišta odnosno izgradnje međukatne konstrukcije na spornom dijelu koje je izvršio tuženik nakon kupnje dijela nekretnine).

14. Iz iskaza tuženika koji je dao prilikom dopunskog saslušanja dana 2. ožujka 2022. proizlazi, da smatra da je sama tužiteljica, time što je jedan dio za sebe odvojila, time odredila kako će biti riješeno na tavanu, odnosno da samim time, što je tužiteljica jedan dio za sebe odvojila, smatra da je to u stvari dogovor. Iz iskaza svjedoka I. G., koji je sud prihvatio kao iskren i uvjerljiv u dijelu iz kojeg u bitnom proizlazi, da postoji skica-elaborat koja nije provedena u zemljišnoj knjizi, i on je u ime i za račun svoje supruge pokušao prema istoj odvojiti dio tavanskog prostora, ali nije pripojio spornu prostoriju jer je tuženik iznio tvrdnju da pripada njemu jer se nalazi iznad njegovog lokala, slijedom čega se iz njezinog dijela tavanskog prostora ne može ući u sporni prostor zbog zida kojeg je on podigao, a da je tuženik probio prolaz iz svog prostora u prizemlju u tavanski prostor. Tužiteljica je dakle pokušavala uspostaviti stanje u skladu s elaboratom na koji se poziva a koji po strankama, niti njihovim prednicima, nikad nije potpisan, ali je njezin suprug, radeći u njeno ime i za njen račun, prihvatio tvrdnju tuženika da sporna prostorija pripada njemu, te je podigao zid na tavanu kojim je onemogućio ulaz u sporni dio tavanskog prostora (kako samoj tužiteljici, tako i bilo kome drugome) nakon čega je tuženik probio prolaz iz svog posebnog dijela u prizemlju i taj tavanski prostor.

15. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica u ovom postupku traži isključivi posjed, odnosno suposjed dijela zajedničkog tavana u nekretnini čiji su stranke suvlasnici u idealnom dijelu, iako je svojom radnjom, podizanjem zida, sama onemogućila pristup tom dijelu bilo kome, pa i sebi.

Takva radnja, koju je tuženik prihvatio (jer je stupio u posjed preostalog, neograđenog dijela, ne tražeći suposjed na dijelu koji je ogradila tužiteljica) po mišljenju ovog suda predstavlja izvršenje sporazuma o načinu posjedovanja zajedničkog tavana u smislu čl. 42. st. 1. ZV.

16. Neosnovano tužiteljica prigovara odluci o troškovima postupka iz točke II. u dijelu kojim joj nisu dosuđeni troškovi.

17. Ovom odlukom izmijenjen je omjer uspjeha stranaka u sporu te je tuženik uspio u parnici u omjeru od 100% (pri čemu je tužiteljica prethodno neke od postavljenih tužbenih zahtjeva povukla, dok je tužbeni zahtjev za predaju spornog dijela nekretnine u isključivi posjed pravomoćno odbijen).

18. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan, budući da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.

19. Nadalje, o troškovima tuženika pravomoćno je odlučeno u odluci posl. br. P- 11942/09-91 od 28. veljače 2018. koja je u tom dijelu potvrđena odlukom ovog suda posl. br. Gž-3364/18-2, a tuženik je prvostupanjsku presudu pobijao samo u točci I. kojim je njemu naloženo tužiteljici naknaditi trošak postupka.

20. U ponovljenom postupku tuženik je zahtijevao trošak sastava žalbe i pristupa na ročište od 10. rujna 2020. u iznosu od 5.000,00 kn.

21. Budući da u žalbi protiv presude posl. br. P-11942/09-91 od 28. veljače 2018. nije određeno zatražio trošak, tuženik isti ne može tražiti nakon što je odlučeno o tom pravnom lijeku, u kojem je odlučeno i o troškovima žalbenog postupka.

22. U žalbi protiv presude P-757/20. od 26. listopada 2020. također nije određeno zatražena naknada troškova.

23. Radi toga je tuženiku dosuđen trošak pristupa na ročište od 10. rujna 2020., u iznosu od 5.000,00 kn, uz PDV od 25%, odnosno ukupno 6.250,00 kuna.

24. Na temelju odredbe čl. 373.b st. 3. i 5. ZPP, te u odnosu na troškove postupka, na temelju čl. 380. t. 2. i 3., 166. st. 2. i 164. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.