Poslovni broj: Usž-1492/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., R., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-895/2021-4 od 21. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-895/2021-4 od 21. siječnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-895/2021-4 od 21. siječnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II- 471-02/19-01/497, urbroj: 513-04-21-2 od 2. lipnja 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/19-01/302, urbroj: 513-07-08/19-1 od 23. rujna 2019. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode. Ponavlja da porezno tijelo nije izvršilo uvid u naplatne uređaje u ugostiteljskom objektu tužitelja niti je obradilo podatke s tih uređaja. Stoga nije razvidan način na koji je utvrđen iznos porezne osnovice budući da porezno tijelo nije izvršilo uvid u račune tužitelja. Tužitelju je nejasno koji su to podaci koje je MUP dostavio poreznom tijelu. Dodaje da se prvostupanjski sud nije očitovao o svim tužbenim navodima te da je presudu donio bez razmatranja pravnih i činjeničnih pitanja zbog koji je pokrenut ovaj upravni spor. Navodi da su pobijana rješenja nejasna jer iz istih proizlazi da porezno tijelo nije izvršilo uvid u isprave na temelju kojih je utemeljilo poreznu obvezu. Ističe da mu nije omogućeno očitavanje o činjenicama i okolnostima bitnim za donošenje poreznog akta (CD, sporni računi). Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio hitno postupanje poreznih tijela vezano za početak poreznog nadzora. Ustraje i na prigovorima koje je isticao tijekom upravnog postupka i spora na utvrđenu visinu porezne obveze. Slijedom navedenog, predlaže da Visoki upravni sud poništi presudu i rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. rujna 2019. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak od kapitala i porez na dobit za razdoblje 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2016.
7. Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika, održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava p.-g., Sektor kriminalističke policije, Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije uz dopis od 6. svibnja 2019. dostavila poreznom tijelu CD medij s podacima tužitelja na daljnje postupanje, slijedom čega je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2016. o čemu je sastavljen zapisnik od 19. srpnja 2019. Tijekom nadzora je utvrđeno da je tužitelj u ugostiteljskom objektu V. & K. izdavao račune na ukupan iznos naknade za obavljenu ugostiteljsku uslugu, da je naknadno putem naplatnog uređaja račune fiskalizirao te umanjene iznose dostavljao poreznoj upravi te evidentirao u poslovnim knjigama i evidencijama. S obzirom na navedeno, porezno tijelo je utvrdilo razliku između iznosa iskazanog na računima izdanim i naplaćenim od kupaca i fiskaliziranog i u poslovnim knjigama i evidencijama evidentiranih umanjenih iznosa računa, koja razlika je utvrđena za svaki pojedini račun nadziranog razdoblja.
10. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članka 4. stavka 1. točke 3., članka 33. stavka 1., članka 85. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 148/13., 143/14. i 115/16.), odredbe članka 5., članka 7. stavka 1. točke 12. i članka 33. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16. i 115/16.), članka 30. stavaka 1. i 2. i članka 51. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/1.1, 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), članka 62. stavaka 1. i 4., članka 66. stavaka 1., 2. i 3., članka 89. i članka 120. stavka 3.
Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16.).
3. Pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitim.
14. Ovaj Sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj u nadziranom razdoblju nije evidentirao sav promet ostvaren u ugostiteljskom objektu u kojem obavlja djelatnost budući da je obradom podataka s naplatnih uređaja utvrđeno da je na fiskaliziranim računima iskazao umanjene iznose za obavljene ugostiteljske usluge u odnosu na račune ispostavljene kupcima.
15. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te pravilno ocijenio rješenje tuženika zakonitim.
16. Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
17. Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
18. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
20. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 11. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić
