REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-4397/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić- Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A.P., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika A.P.

, podnijetoj po branitelju A.J., odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog suda u Zadru, Prekršajni odjel od 14. srpnja 2020., poslovni broj: 12. Pp P- 2574/2020, na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik A.P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik A.P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom instituta ublažavanja kazne temeljem članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu 4.500,00 (četiritisućepetsto) kuna, te mu je omogućeno plaćanje iste u roku od 90 dana, a što je u smislu članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji rok određen za plaćanje izrečene novčane kazne.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 100,00 (sto) kuna.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 11. Prekršajnog zakona i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik ističe da je u obrani naveo da je brže vozio jer je kasnio na posao te je molio ublažavanje kazne obzirom na mala primanja, uzdržavanje obitelji kao jedini zaposleni te neophodnost vozila za obavljanje posla. Sud da iako je primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona da je izrečenom kaznom ugrozio egzistenciju cijele obitelji okrivljenika budući je izrečena kazna veća od prihoda koje okrivljenik ostvaruje te da je sud imajući u vidu odredbu članka 32. Prekršajnog zakona radi postizanja svrhe kažnjavanja mogao izreći i blažu kaznu. U vezi izrečene zaštitne mjere ističe da je počinjena bitna povreda postupka budući je nerazumljivo temeljem čega je ista izrečena, jer da je u obrazloženju navedeno da se radi o jednom od najtežih prekršaja, a što je ostalo nedorečeno budući počinjenim prekršajem okrivljenik nikog nije doveo u opasnost niti ugrozio, a koji kriterij je člankom 58. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisan za izricanje zaštitne mjere, pa razlozi koje za izricanje ove mjere navodi sud predstavlja subjektivnu ocjenu suda o težini prekršaja, a što nije propisano cit. odredbom Prekršajnog zakona, pa je u tom dijelu presuda nerazumljiva i ne može se ispitati. Također se poziva na primjenu članka 51.a Prekršajnog zakona navodeći da ne postoji razmjernost između počinjenog prekršaja i izrečene zaštitne mjere.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, neosnovani su navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe

, jer suprotno žalbenim tvrdnjama, članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona

prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i razlozima na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, o visini izrečene kazne i zaštitne mjere, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da je počinjena bitna povreda postupka iz cit. odredbe.

10. Naime, iz izrečene novčane kazne, a koja je okrivljeniku izrečena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona i to znatno ispod propisanog posebnog minimuma za navedeni prekršaj jasno proizlazi da je sud imao u vidu osobne i imovinske prilike okrivljenika, a što je u pobijanoj presudi valjano i obrazložio.

11. Pri tom valja napomenuti da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 4.500,00 kuna, dakle, novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kao što je već navedeno, znatno ispod propisanog posebnog minimuma, iz čega nesporno proizlazi da je sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, navodeći za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, smatrajući da će se i tako ublaženom kaznom postići kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

12. Dakle, s obzirom na izrečenu kaznu sukladno članku 36. stavku 2. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša za počinitelja prekršaja, a kako je to i naveo u obrazloženju pobijane presude.

13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud prilikom obrazlaganja razloga za izricanje zaštitne mjere opravdano naveo da se radi o jednom od najtežih prekršaja, a što proizlazi i iz Zakonom propisane kazne, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana.

14. Stoga nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da izrečena zaštitna mjera nije u srazmjeru sa težinom prekršaja, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, tim više što je ista izrečena u minimalnom trajanju od 1 mjesec.

15. Naime, ispitujući odluku o izrečeno zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

16. Dakle, budući je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.