Poslovni broj: Gž Ob-219/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne N. N., OIB: …, iz D., zastupane po roditelju s kojim stanuje, majci i zakonskoj zastupateljici A. N. i punomoćniku H. K., odvjetniku u D., protiv tužene M. M., OIB:…, iz N. K., zastupane po punomoćniku V. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. – V. & p. d.o.o., u S., radi uzdržavanja maloljetnog djeteta, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem 3 P Ob-30/2020 od 23. srpnja 2021., u sjednici vijeća, održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene M. M. kao neosnovana i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem 3 P Ob-30/2020 od 23. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženoj da isplati maloljetnoj tužiteljici iznos od 289,84 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom i to za mjesec veljaču 2018. godine, te 1.352,60 kuna za svaki mjesec počevši od ožujka 2018. godine pa do 23. srpnja 2021. godine, kao dana presuđenja, a ubuduće, pa nadalje mjesečno novčani iznos od 1.352,60 kuna najkasnije do kraja mjeseca za koje se uzdržavanje plaća, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, a točkom II. izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Žali se tužena, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je supsidijarni zahtjev maloljetne tužiteljice, da joj tužena, inače baka po ocu, doprinosi za njezino uzdržavanje.

6. Nije u pravu žaliteljica, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tužene, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužena, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tužena, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako je po provedenom dokaznom postupku, a na temelju rezultata kompletne raspravne građe, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- pravomoćnom presudom tog suda pod poslovnim brojem POb-32/2016 od 30. svibnja 2016., da je utvrđeno da je u tom postupku tuženik A. M., rođen…, od oca Z. i majke M., biološki otac maloljetne N. N., rođene dana …, te da je odlučeno da maloljetna N. N. nastavi živjeti s majkom i da su određeni susreti i druženja s ocem, a tuženiku A. M. da je naloženo da za uzdržavanje zajedničkog djeteta doprinosi 1.000,00 kuna mjesečno do kraja mjeseca za tekući mjesec, počevši od rođenja djeteta…, pa ubuduće;

- pravomoćnom presudom tog suda pod poslovnim brojem Kzd-6/2018 od 19. lipnja 2019., optuženik A. M. (sin tužene u ovoj parnici) da je proglašen pravomoćno krivim jer "iako temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku br. POb-32/16 od 30. svibnja 2016. koja je postala pravomoćna 4. listopada 2016. godine, a ovršna 19. studenog 2016. godine, obvezan na ime uzdržavanja doprinositi po 1.000,00 kuna mjesečno i to počevši od 11. prosinca 2011. godine pa nadalje, iako svjestan ove svoje obveze i iako u mogućnosti, budući je radno sposoban i raspolaže dostatnim primanjima iz kojih može podmiriti uzdržavanje, od 19. studenog 2016. godine do 19. lipnja 2019. godine ne doprinosi za uzdržavanje svoje maloljetne kćeri, a do 19. lipnja 2019. godine nije podmirio ni dospjelo, a neplaćeno uzdržavanje za razdoblje od 11. prosinca 2011. godine do 19. studenog 2016. godine, čime je svojoj maloljetnoj kćeri uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 90.000,00 kn", čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - po čl. 172, st. 1 i 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 s izmjenama – KZ/11), te je osuđen na uvjetnu osudu, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik u roku kušnje od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te mu je izrečena i posebna obveza da u roku od 1 godine od pravomoćnosti te presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da na ruke majke i z.z. oštećenice A. N. iz D. uplati dospjele, a neisplaćene dužne obroke uzdržavanja u iznosu od 89.000 kn, te da ubuduće redovito ispunjava obvezu uzdržavanja prema svojoj maloljetnoj kćerki N. N., uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, te je određeno da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze navedene u čl. 62 KZ/11 ili ih teško ili uporno krši, te je maloljetnoj oštećenici N. N. dosuđen imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 89.000,00 kn (u granicama njenog zahtjeva) koji iznos je optuženik dužan platiti uroku od 1 godine od pravomoćnosti presude;

- tužena M. M., rođena B., da je majka A. M.;

- otac maloljetne tužiteljice, A. M., da ne plaća zakonsko uzdržavanje za svoju maloljetnu kćer N. N., a tužena da je baka maloljetne tužiteljice po ocu;

- maloljetna tužiteljica da je rođena 11. prosinca 2011. godine i sada da se nalazi u dobi od 9 godina;

- ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje maloljetne tužiteljice, koja živi s majkom u stanu bake po majci, da iznosi 2.705,20 kuna;

- tužena da ima mirovinu, koju da je stekla u N., u iznosu od 650 EUR-a (oko 4.875 kuna), da ima u vlasništvu ¼ suvlasničkog dijela kuće u B. B., da ima kuću u N. K. s površinom u tlocrtu oko 100 m2 (na više etaža koja da je potpuno uređena, u naseljenom mjestu s okućnicom, u kojoj da je ranije živio i njen sin s prvom ženom), te da nema drugih obveza uzdržavanja;

12. Kada je na temelju ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza zakonske zastupateljice maloljetne tužiteljice i tužene, kao i cjelokupnih rezultata glavne rasprave, koje je ispravno ocijenio, pouzdano utvrdio, da otac maloljetne tužiteljice, a sin tužene, koji je bio obvezan na plaćanje uzdržavanja za maloljetnu tužiteljicu, ne plaća uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, primjenom odrede članka 288. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 i 98/19; dalje: ObZ), a imajući u vidu potrebe maloljetne tužiteljice, kao i mogućnosti tužene kao njezine bake, naložio tuženoj da doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice u iznosima, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

13. To stoga, što je odredbom članka 288. stavkom 1. ObZ-a propisano, da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, a stavkom 2. istoga članka propisano je, da ako roditelji ne uzdržavaju maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

14. Stoga, žalbenim navodima tužene – kojima ista u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke svoje presude naložio tuženoj da plaća uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja naložio tuženoj da na ime uzdržavanja maloljetne tužiteljice doprinosi dosuđene iznose, pa se tužena, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto nalaže tuženoj da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice, inače svoje unuke, doprinosi dosuđene iznose, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Tuženoj je, a u odnosu na njezine daljnje žalbene prigovore, i za navesti, da, u okolnostima kada otac maloljetne tužiteljice ne plaća za nju uzdržavanja, a na koje plaćanje uzdržavanja je obvezan pravomoćnom presudom, tada, u tim okolnostima, tužena, kao baka maloljetne tužiteljice po ocu, koji ne uzdržava maloljetnu tužiteljicu, temeljem odredbe članka 288. stavka 2. ObZ-a, je dužna uzdržavati svoju unuku, neovisno o činjenici što maloljetna tužiteljice nije utužila i svoga djeda po ocu, a u odnosu na koju činjenicu tužena nije niti prigovarala tijekom prvostupanjskog postupka.

16. Nadalje, žaliteljici je i za navesti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je maloljetna tužiteljica pokušala prisilnim putem i to u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od svog oca naplatiti dužnu tražbinu, ali iz dopisa Fine od 15. svibnja 2017. (list 13 spisa) proizlazi da ovršenik nema računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima, a i sama žaliteljica u svojoj žalbi navodi, da njezin sin nema aktivnih računa u Republici Hrvatskoj, a suviše, žaliteljici je i za navesti, da je njezin sin i osuđen zbog neplaćanja uzdržavanja maloljetne tužiteljice.

17. Isto tako, tuženoj je i za navesti, da iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja proizlazi, da tužena, osim što prima mirovinu, ima i duge imovine (nekretnine), kako je to i sama tužena navela u svom iskazu (list 112 spisa), koja u svom iskazu nije niti navodila da ima bilo kakvih zdravstvenih problema, pa i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, dosuđeni iznos uzdržavanja, koji je tužena obvezana na plaćanje za maloljetnu tužiteljicu, ne bi trebao dovesti u pitanje egzistenciju tužene, kako to ispravno obrazloženjem svoje presude i zaključuje prvostupanjski sud.

18. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada je tuženoj naložio da maloljetnoj tužiteljici plati i pripadajuće zatezne kamate na neplaćene mjesečne iznose uzdržavanja, koje teku od dospijeća svakog neplaćenog mjesečnog iznosa, pa do isplate, jer je isto utemeljeno na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO/05).

19. Prema tome, žalba tužene, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

20. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, jer je ista ispravno utemeljena na odredbama članka 366. stavka 1. ObZ-a.

21. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i u potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v, r.