Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-3575/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz K., OIB …, koju zastupa punomoćnik H. E., odvjetnik u K. S., protiv tuženika Ustanove T. d. iz O. G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i Č. u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-783/2020-(bez podbroja) od 18. listopada 2021., dana 11. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-783/2020 od 18. listopada 2021. pod točkom I/ izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.811,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate te pod točkom III/ izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.385,00 kn.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-783/2020 od 18. listopada 2021. pod točkom I/ izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici preko iznosa od 19.811,60 kn do iznosa od 31.698,56 kn (za iznos od 11.886,96 kn) te pod točkom III/ izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od preko iznosa od 3.385,00 kn do iznosa od 11.306,75 kn (za iznos od 7.921,75 kn), i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 11.886,96 kn, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.921,75 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici, u roku od 15 dana, na ime naknade štete iznos od 31.698,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos na ime naknade štete, a u iznosu od 18.058,16 kn kao neosnovan.

Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 11.306,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu pod točkama I/ i III/ izreke, žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično, a trošak sastava žalbe ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U obrazloženju pobijane presude je navedeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. siječnja 2010, i to na radnom mjestu kuharice,

- da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu dana 16. siječnja 2017., kojeg je tuženica zaprimila dana 26. siječnja 2017. te je 30. siječnja 2017. podnijela zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik zaprimio 2. veljače 2017.,

- tuženik nije u zakonskom roku od 15 dana udovoljio zahtjevu za zaštitu prava te je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari, to jest dana 28. veljače 2017.,

- da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom donesena prvostupanjska presuda broj Pr-141/2017 od 3. rujna 2018.godine (list 172-181 spisa), a koja je djelomično ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj 77 Gž R-1453/18-4 od 3.ožujka 2020.godine i to u točki III/ izreke presude kojom je sud naložio tuženiku- protutužitelju da isplati tužiteljici-protutuženoj s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 49.756,72 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u točki V/ koja se odnosila na parnične troškove,

- da je u ovoj pravnoj stvari pravomoćno utvrđen sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika i tužiteljice dana 1. siječnja 2010., i to s danom 24. srpnja 2017., a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz točke II/ presude prvostupanjskog suda Pr-141/2017 od 3. rujna 2018. (list 172-181 spisa), te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1453/18-4 od 3. ožujka 2020. (list 200-204 spisa),

- da je tužiteljica radila kod tuženika od 1. siječnja 2010. pa do poslovno uvjetovanog otkazivanja Ugovora o radu 16. siječnja 2017., dakle sedam godina, a u trenutku otkazivanja ugovora o radu 16. siječnja 2017., odnosno sudskog raskida ugovora o radu 24. srpnja 2017., bila je u dobi od navršenih 55 godina života (rođena …1962.),

- da iz iskaza tužiteljice (list 81-82 spisa) proizlazi da ona nije imala obvezu uzdržavanja drugih osoba u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu, budući da je istakla da je udana "i da ima sina od 35 godina i dvoje vjenčane djece",

- da tuženik nije dostavio u spis, unatoč višekratnom traženju prvostupanjskog suda, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2010. pa nije bilo moguće uvidom u taj Ugovor utvrditi visinu ugovorene plaće,

- da je prvostupanjski sud, u svrhu utvrđivanja činjenice kolika je bila ugovorena plaća tužiteljice, pribavio podatke od strane HZMO, Područne službe S. (list 221 spisa), iz kojih je razvidno da je tužiteljica na ime bruto plaća u 2010. primila ukupno 47.547,84 kn, te kad se taj iznos podijeli sa dvanaest mjeseci, dobije se iznos od 3.962,32 kn mjesečno.

7. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica u trenutku nedopuštenog otkazivanja ugovora o radu Odlukom tuženika od 16. siječnja 2017. kao i u trenutku sudskog raskida ugovora o radu 24. srpnja 2017., imala 55 godina života, da ista nije imala obvezu uzdržavanja drugih osoba jer je imala punoljetnu djecu te je imala sedam godina radnog staža kod tuženika, prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljici sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) pripada osam ugovorenih mjesečnih plaća, posebno uvažavajući njen radni staž kod tuženika i životnu dob. Pritom je uzeo u obzir da iz pregledanih podataka koje je ovom sudu dostavio HZMO, Područna služba u S., proizlazi da je mjesečna ugovorena plaća tužiteljice u bruto iznosu iznosila 3.962,32 kn pa kad se navedeni iznos pomnoži sa osam dobije se iznos od 31.698,56 kn u kojoj visini je prihvaćen tužbeni zahtjev.

8. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici maksimalni iznos naknade štete od osam ugovorenih mjesečnih plaća, i to iz sljedećih razloga.

9. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a je propisano da će sud, u slučaju određivanja sudskog raskida ugovora o radu, dosuditi naknadu štete radniku u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. Imajući u vidu:

- trajanje radnog odnosa tužiteljice kod tuženika od sedam godina (što predstavlja, primjerice, 1/5 mirovinskog staža radnika potrebnog za ostvarivanje prijevremene starosne mirovine sukladno čl. 34. Zakona o mirovinskom osiguranju /"Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18 i 102/19/),

- životnu dob od 55 godina i činjenicu da se tužiteljica, šest mjeseci nakon što joj je tuženik otkazao radni odnos, zaposlila kod drugog poslodavca,

- kao i činjenicu da u vrijeme otkazivanja radnog odnosa tužiteljica nije imala zakonske obveze uzdržavanja druge osobe,

trebalo je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatiti zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u visini pet mjesečnih ugovorenih plaća.

11. Kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio maksimalan iznos naknade štete u visini od osam ugovorenih mjesečnih plaća, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 11.886,96 kn (točka II 1. izreke), a u preostalom dijelu od 19.811,96 kn žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

12. U odnosu na odluku o troškovima postupka, žalitelj ističe da se u ovom postupku raspravljalo samo o nezakonitosti odluke o otkazu te su svi troškovi nastali samo po toj osnovi tužbenog zahtjeva pa bi tužiteljica imala pravo na jednokratnu nagradu sukladno odredbi Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15 – dalje: Tarife).

13. Odredbom Tbr. 7. t. 2. Tarife je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, između ostalog, u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. t. 1. Tarife.

14. U konkretnom slučaju se, do donošenja prvostupanjske presude poslovni broj Pr- 141/2017 od 3. rujna 2018., raspravljalo u pretežnom dijelu o nezakonitosti odluke o otkazu te o osnovanosti zahtjeva tužiteljice i (protutužbenog) zahtjeva tuženika o sudskom raskidu ugovora o radu, te su sve provedene radnje u postupku i bile upravo i jedino s tim u vezi, dok u pogledu tužbenog zahtjeva na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu prvostupanjski sud nije niti izvodio bilo kakve dokaze pa tužiteljici za radnje poduzete do ročišta za objavu presude dana 3. rujna 2018. treba priznati trošak jednokratne nagrade u iznosu od 2.000,00 kn te trošak vještačenja u iznosu od 1.250,00 kn.

15. Međutim, nakon što je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1453/18-č4 od 3. ožujka 2020. djelomično ukinuta presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pr-141/2017 od 3. rujna 2018. pod točkama III. i V. izreke, u ponovljenom postupku se raspravljalo isključivo o visini naknade štete pa se u tom dijelu radi o procjenjivom predmetu te tužiteljici pripada pravo na naknadu parničnog troška za sastav podneska od 14. rujna 2020. u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima 18. rujna 2020., 11. siječnja 2021., 19. veljače 2021. i 14. travnja 2021. u iznosu od po 500,00 kn (Tbr. 9. t. 2. Tarife), za sastav podneska od 11. kolovoza 2021. u iznosu od 1.000,00 kn i za zastupanje na ročištu 10. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, dok na ročište za objavu presude dana 10. rujna 2021. (list 227-228 spisa) tužiteljica nije pristupila pa joj ne pripada zatraženi trošak od 250,00 kn. Dakle, ukupan trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku po punomoćniku, u skladu s odredbama čl. 155. ZPP-a, iznosi 7.000,00 kn.

16. Tužiteljica je u ovoj pravno stvari s osnovom uspjela u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od 39% (utužena naknada štete 49.756,72 kn/ dosuđeno 19.811,60 kn), što predstavlja ukupan uspjeh u omjeru od 69,50% (100% + 39% = 139% : 2 = 69,50%), dok je tuženik uspio u omjeru od 30,50%

17. Sukladno odredbi čl. 154 .st. 2. ZPP-a tužiteljici pripada pravo na naknadu troška zastupanja u omjeru od 39,50%, što konkretno iznosi 2.135,00 kn, dok je trošak vještačenja od 1.250,00 kn valjalo priznati u cijelosti, tako da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 3.385,00 kn pa je u toj visini odluku o trošku potvrđena, a za preostali iznos od 7.921,75 kn je odluka preinačena i odbijen je taj dio zahtjeva.

18. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke ove odluke.

19. Na kraju, sudu prvog stupnja skreće se pozornost na odredbu čl. 62. st. 7. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18 i 81/19, 128/19, 39/20 i 47/20) prema kojoj se u gornjem desnom kutu u svim odlukama stavlja poslovni broj spisa i podbroj pod, a koju odredbu je sud djelomično propustio primijeniti prilikom izrade pobijane presude jer na istoj nedostaje podbroj.

U Zagrebu, 11. svibnja 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.