Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž Ob-235/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M., OIB: …, Republika A., M., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z.1 , protiv tužene E. M., OIB: …, Republika A., M., s boravištem u V., zastupane po punomoćnici K. Š., odvjetnici u Z.2 , radi utvrđenja izvanbračne zajednice i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-50/2017 od 19. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja R. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-50/2017 od 19. studenog 2021. pod toč. I. izreke, te pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 157.406,25 kn.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je vlasnik odnosno suvlasnik u ½ dijela (odnosno 50%:50%) zajedničke nepokretne imovine stečene u izvanbračnoj zajednici između tužitelja i tužene, koja je trajala u razdoblju od 1999. pa do 2009., i to nekretnina koje se nalaze u P. D., otok V., a koje u naravi čini kuća P. D. i dvorište i sve to nalazeći na kč. br. 14133/8, ukupne površine 785 m2, odnosno vlasnik–suvlasnik objekta sagrađenog na kč. br. 14133/8 k.o. V. u naselju P. D., a u naravi kuća, P. D., površine 202 m2, i dvorište površine 583 m2, ili ukupno površine 785 m2, kako to stoji u zk. ul. broj: 12715 što je tužena dužna priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu (isprava tabulandi) podobnu za upis i uknjižbu prava suvlasništva i to u omjeru od ½ dijela na ime tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zk. odjel na opisanim nekretninama, a u suprotnom će tu ispravu zamijeniti ova presuda (toč. I.a)) izreke), radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik odnosno suvlasnik u ½ dijela (odnosno 50%:50%) zajedničke nepokretne imovine stečene u izvanbračnoj zajednici stranaka i to pokretnina, odnosno pokretnih stvari koje čini kućni i dvorišni materijal odnosno inventar, kućne potrepštine, alati priključni strojevi, bijela tehnika, akustika, kućanski aparati i uređaji namjenski kupljeni u tu svrhu, a sve prema konačnom popisu i utvrđenom stanju po stalnom sudskom vještaku ogovarajuće struke (toč. I.b)) izreke), te nalaganja tuženoj isplatiti tužitelju 50% (pedeset posto) naknade ostvarene sa naslova korištenja, odnosno sa naslova iznajmljivanja i korištenja objekta, odnosno nekretnina, korištenih za iznajmljivanje za trajanja turističke sezone počevši od svibnja 2009. pa do pravomoćnosti ove presude, odnosno ulaska tužitelja u posjed predmetne nekretnine po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I.c)) izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 157.406,25 kn u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženice za naknadom troška za iznos koji predstavlja razliku od dosuđenog do zatraženog iznosa odbijen kao neosnovan.

2. Tužitelj se žali protiv presude pod toč. I. izreke, te pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 157.406,25 kn, bez navođenja žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjenog suca, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, i to iskaza stranaka te svjedoka R. Š., A. K., J. B. i M. I., S. T. i A. Ž., J. M. i A. B., zaključuje:

- da je tužitelj bio u braku od 1989. do 2001., kada je razveden njegov brak sa H. C., da je već 2002. u A. sklopio brak sa A. Đ., koji brak je trajao do 2004. te se 4 mjeseca nakon razvoda tog braka, vjenčao s Dž. N., s kojom je bio u braku do veljače 2006. (potvrde list 144-148 spisa),

- da je tuženičina kuća građena svakako u periodu od 2001., i tuženica neposredno prije kupnje ove nekretnine podigla je kredit,

- da su stranke u navedenom razdoblju održavale vezu, no kada se utvrđenje da je tužitelj u gotovo cijelom utuženom razdoblju bio u braku, a da je i tuženica bila u braku u razdoblju od 2002. do 2005., dovede u vezu sa zakonskom definicijom izvanbračne zajednice, takova veza nikako nije imala obilježja izvanbračne zajednice,

- da ni u vremenu za koje je, uvidom u podatke o činjenicama sklapanja braka stranaka, utvrđeno da je tužitelj bio neoženjen i tuženica neudana, a to je razdoblje od 2006., kada je razveden brak tužitelja i Dž. N., pa do 2009., kada i sam tužitelj navodi da je prestao njihov odnos, tužitelj nije dokazao da bi se između ovdje stranaka radilo o zajednici u kojoj je postojala trajnija egzistencijalna i emocionalna povezanost, kao i volja obaju izvanbračnih drugova da stvaraju i dijele iste pravne posljedice kao u bračnoj zajednici.

5. Slijedom iznesenih utvrđenja, da veza između stranaka nije imala obilježja izvanbračne zajednice, pa tako ni učinaka koje je izvanbračna zajednica ima u pogledu imovinskih odnosa, odnosno da tužitelj nije stekao pravo suvlasništva na imovini tuženice, sud prvog stupnja zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, i odlučuje kao u izreci.

6. Tuženik u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja, tvrdeći da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, da je tužitelj sudjelovao u izgradnji zajednički stečenog objekta za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka i da je doprinio u stjecanju te imovine čak i više nego tužena, no uvažavajući sveukupne odnose stranka traži da se utvrdit suvlasnikom u ½ dijela iste. Osim toga tužitelj navodi da je promijenio pravni osnov tužbe, o čemu sud prvog stupnja nije odlučio, kao i da time što sud nije izveo predložene dokaze (očevid radi popisa pokretnina i vještačenje njihove vrijednosti, pribavljanje podataka o godišnjem prihodu s osnova iznajmljivanja predmetne nekretnine, te izvođenje građevinskog i financijskog vještačenja) onemogućen je da konačno specificira svoj zahtjev.

7. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Bez osnove je prigovor tužitelja da mu je, odbijanjem izvođenja predloženih dokaza onemogućeno raspravljanje pred sudom, što bi ukazivalo na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

10. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza pridržano je za sud prvog stupnja (čl. 8. ZPP) kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), to prema ocjeni ovoga suda tužitelj neosnovano smatra da mu je sud, koji je koristeći ovlaštenje iz čl. 220. st. 2. ZPP, odbio izvesti daljnje predložene dokaze (tako i očevid radi popisa pokretnina i vještačenje njihove vrijednosti, kao i pribavljanjem podataka o godišnjem prihodu s osnova iznajmljivanja predmetne nekretnine, te građevinsko i financijsko vještačenje), smatrajući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužitelja i da bi daljnje izvođenje dokaza doprinijelo odugovlačenju postupka te povećanu troškova onemogućio raspravljanje pred sudom.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, odbijanjem zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

12. Polazeći od izvedenih dokaza i njihove ocjene u postupku sud prvog stupnja je izrazio pravilno stajalište da u konkretnom slučaju stranke nisu bile u izvanbračnoj zajednici, kako to tvrdi tužitelj u razdoblju od listopada 1999. do 2009., a što predstavlja prethodno pitanje (čl. 12. ZPP) za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za stjecanjem prava suvlasništva u ½ dijela (u izvanbračnoj stečevini) predmetnih nekretnina, pokretnina i isplatom 50% naknade koristi koju je tuženica ostvarila iznajmljivanjem predmetne nekretnine.

13. U smislu čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98-dalje ObZ/98) odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme (čl. 262. ObZ). Jednako tako i u smislu odredbi čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07-dalje. ObZ/03) odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

14. Odredbom čl. 252. ObZ/98 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz čl. 253. st. 1. ObZ/98 proizlazi kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Iz čl. 257. st. 1. ObZ/98 proizlazi kako imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a iz st. 2. tog članka proizlazi da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u čl. 252. tog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i slično). Jednako tako propisano je i odredbama čl. 248., čl. 249. st. 1. i čl. 253. ObZ/03.

15. Jedan od konstitutivnih elemenata obiteljsko pravne definicije i priznavanja pravnih učinaka izvanbračne zajednice jest da je riječ o životno zajednici neudane žene i neoženjenoga muškarca. Okolnost da je makar jedan od članova faktične životne zajednice žene i muškarca istodobno u braku isključuje mogućnost da se takva zajednica smatra izvanbračnom zajednicom, a njezini članovi izvanbračnim drugovima.

16. Navedenim odredbama čl. 3. ObZ, a niti nekom drugom odredbom navedenog Zakona nije određeno koje pretpostavke mora ispunjavati zajednica muškarca i žene da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom. No uvažavajući izvanbračnu zajednicu kao intimni odnos muškarca i žene koji podrazumijeva složeni životni odnos sačinjen od više životnih aspekata (emocionalnih, psihičkih, ekonomskih) ocjena je suda prvog stupnja kako mora postojati visoki stupanj povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihova odnosa, ali i namjerom da takva zajednica bude trajna te da takva zajednica bude osim emocionalne i ekonomska zajednica, kako bi se kao takva mogla izjednačiti sa bračnom.

17. Osim toga, da bi se radilo o zakonom priznatoj izvanbračnoj zajednici potrebna je volja obiju strana za uspostavljanje takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku. O takvim činjenicama kao obilježjima izvanbračne zajednice tužitelj, i po ocijeni ovog suda nije pružio uvjerljive dokaze njezina postojanja.

18. Iz sadržaj izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza stranka, te svjedoka, kao i materijalnih dokaza nije moguće zaključiti da se radi o izvanbračnoj zajednici između stranaka, koja treba predstavljati ne samo intimnu i emotivnu vezu već ekonomsku zajednicu zajedničkog kućanstva i života, to je prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje, koje u potpunosti ovaj sud prihvaća, unatoč žalbenim navodima tužitelja.

19. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazilo bi da je predmetna nekretnine tuženice građena svakako u razdoblju od 2001., i da je tuženica neposredno prije kupnje nekretnine digla kredit, da je tužitelj bio u braku od 1989. do 2001., kada je razveden njegov brak sa H. C., da je već 2002. u A. sklopio brak sa A. Đ., koji brak je trajao do 2004. te se 4 mjeseca nakon razvoda tog braka, vjenčao s Dž. N., s kojom je bio u braku do veljače 2006., da je i tuženica bila u braku u razdoblju od 2002. do 2005., kao što je navedeno za vrijeme trajanja braka stranaka nije bilo moguće utvrđivati pa,

i istodobno postojanje njihove izvanbračne zajednice, a posljedično tome niti postojanje imovine stečene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.

20. I u vremenu za koje je utvrđeno da je tužitelj bio neoženjen, a tuženica neudata, a to je razdoblje od 2006. pa do 2009., kada i sam tužitelj navodi da je prestao njihov odnos i po ocjeni ovog suda, između stranaka je postojala emotivna (i intimna) veza, ali među njima zajednica života i rada koja bi imala karakter izvanbračne zajednice nije postojala.

21. U takvom stanju stvari, dakle, i prema shvaćanju ovog suda, tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje da su stranke temeljem stjecanja u izvanbračnoj zajednici suvlasnici predmetne nekretnine i pokretnina, i to svaki u ½ dijela istih pa ni isplatu naknade koristi koju je tuženica ostvarila iznajmljivanje predmetne nekretnine, kako to pravilno drži i sud prvog stupnja.

22. U odnosu na žalbene navode da sud prvog stupnja nije odlučio o promjeni pravne osnove (kako je to navedeno u raspravnom zapisniku od 8. svibnja 2017. i podnesku od 25. svibnja 2018. - list 55. i 86. spisa), a što bi ukazivalo na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. i čl. 191. ZPP, valja reći da su neosnovani.

23. U konkretnom slučaju tužitelj je na ročištu održanom dana 8. svibnja 2017., te dodatno pojašnjeno u podnesku od 28. svibnja 2018. naveo da neovisno o tome kako se zajednica življenja parničnih stranaka tretirala i kako je tko shvaćao (izvanbračnom i/ili ekonomskom i /ili bilo kojom drugom), da je u izgradnju ulagao svoj rad i sredstva (radi i materijal) slijedom čega ima pravo na naknadu štete za iznos svojih ulaganja i ima pravo na obeštećenje za uloženi iznos jer bi u protivnom tuženica bez osnove stekla imovinu koju su zajedno stranke gradile. No iz stanja spisa, te sadržaja žalbe i dalje je razvidno da tužitelj svoj zahtjev u biti temelji na činjenici da je između stranaka postojala izvanbračna zajednica i da radi o imovini koju su strane stekle zajedničkim radom i sredstvima tijekom trajanja izvanbračne zajednice, pa su utoliko navodi tužitelja kontradiktorni.

24. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP, tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

25. Iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtijeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti. Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP). Jednako tako, iznijeti činjenični osnov na kojem se temelji zahtjev tužitelja od značaja je kod određenja istovjetnosti spora, a s tim u svezi s primjenom instituta preinake tužbe (čl. 191. ZPP). S druge strane tužitelj u tužbi nije dužan izložiti pravnu osnovu svog zahtijeva, ukoliko je izloži, sud za nju nije vezan, te ista sama po sebi nije od značaja za određenje istovjetnosti spora (čl. 186. st. 3. ZPP), a s tim u svezi, ni u primjeni instituta preinake tužbe.

26. U konkretnom slučaju, iako je tužitelj tvrdio da bi ulaganjem svojih sredstava i rada u nekretninu koju su stranke zajedno izgradile imao pravo na naknadu uloženog (novčanih sredstva, rada i materijala) u predmetnu nekretninu (i to kako navodi prema pravilima o stjecanju bez osnove), tužitelj u skladu s time nije postavio tužbeni zahtjev, pa takva ulaganja ne predstavljaju osnovu za utvrđenje da su stranke temeljem stjecanja u izvanbračnoj zajednici suvlasnici predmetne nekretnine i pokretnina, i to svaki u ½ dijela istih, pa ni isplatu 50% naknade koristi koju je tuženica ostvarila iznajmljivanje predmetne nekretnine - kako je postavljen predmetni tužbeni zahtjev.

27. Moglo bi se eventualno raditi o obveznopravnom zahtjevu, a takav zahtjev nije istaknut u ovoj parnici, pa sud o njemu nije mogao odlučivati (arg. iz čl. 2. st. 1. ZPP).

28. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl.155. st. 1. ZPP), a koju odluku tužitelj žalbom određeno niti ne spori.

29. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

30. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.