Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž Ovr-146/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. o. d.d., OIB: …, Zagreb, koje zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z. protiv ovršenika B. S. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik u V., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2444/19-17 od 13. prosinca 2021., 11. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2444/19-17 od 13. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe podnesen 19. listopada 2021.

2. Protiv tog rješenja ovršenik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog i ovršnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i pobijano rješenje preinači na način da odgodi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P- 1685/2021, ili podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom postupku ostvaruje se novčana tražbina, a ovrha je određena na nekretninama ovršenika.

6. Ovršne isprave su javnobilježničke isprave – Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 10. srpnja 2008. godine, solemniziran dana 10. srpnja 2008. kod javnog bilježnika A. H. iz Z., pod posl.br…. i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 10. srpnja 2008., solemniziran dana 10. srpnja 2008. kod javnog bilježnika A. H. iz Z., pod posl.br…. U postupku se ostvaruju novčane tražbine u iznosima od 8.210.353,17 kn i 10.556.168,41 kn. Ovršni postupak je pokrenut 17. svibnja 2013. Prijedlog za odgodu ovršenik je podnio 19. listopada 2021.

7. Prvostupanjski sud je s ispravnog pravnog stajališta pristupio razrješenju ovog spora, a to je odredba članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ).

8. Prema toj odredbi sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu te pod uvjetom da je ispunjena i jedna od pretpostavki propisanih odredbom članka 65. stavak 1. točka 1.-8. OZ-a. Prijedlog za odgodu ovrhe temelji se na tvrdnji ovršenika da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da je ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe, jer je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti javnobilježničkih isprava na temelju kojih je dopuštena ovrha a koja je propisana odredbom članka 65. stavak 1. točka 4. OZ-a. Međutim, druga pretpostavka, koja je kumulativno postavljena, a to je da ovršenik učini vjerojatnim da će mu provedbom ovrhe nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, po stajalištu prvostupanjskog suda nije ispunjena. Naime, sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da će mu nastupiti nenadoknadiva šteta a predloženi dokaz na tu okolnost - saslušavanje odgovorne osobe ovršenika – po stajalištu prvostupanjskog suda nije adekvatan da bi se utvrdila ova činjenica. Pored toga prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj financijska institucija u odnosu na koju ne postoje sumnje u njezinu likvidnost pa tako ni u to da ovršenik što se tiče uspjeha u parnici ne bi mogao ostvariti naknadu štete odnosno, restituciju predmeta ovrhe. Stoga zaključuje da šteta koja bi eventualno nastala ovršeniku provedenom ovrhom ne bi bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

10. U prijedlogu za ovrhu ovršenik je opširno i iscrpno navodio činjenice i razloge zbog kojih smatra da je njegova tražbina koju pokušava ostvariti pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti ovršnih isprava vjerojatna, a u odnosu na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete navodi da bi provedbom ovrhe ovršenik ostao bez nekretnine koja služi za gospodarsku djelatnost ovršenika, da se na toj nekretnini obavlja osnovna djelatnost društva i da je zaposleno 15 ljudi koji egzistenciju ostvaruju u tom prostoru a prodajom bi ostali bez radnih mjesta. Poziva se na odredbu članka 76. stavak 1. OZ-a kojom je propisano da se ovrha na nekretninama ne može provesti ako su te nekretnine nužne za obavljanje djelatnosti društva. Ukazano je na sudsku praksu Suda Europske unije broj C-407/18 i praksu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-522/2021 i Županjskog suda u Osijeku broj

11. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda.

12. Prva pretpostavka za eventualnu odgodu ovrhe, a to je ona propisana člankom 65. stavak 1. točka 4. je u konkretnom slučaju ispunjena. Međutim, ovaj sud, kao i prvostupanjski smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da će mu nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

13. Kao prvo valja navesti da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe govori općenito o nastanku nenadoknadive štete, a na temelju takvih paušalnih navoda se ne može odgoditi ovrha.

14. Točno je da je ovršenik tvrdio da bi provedbom ovrhe ostao bez nekretnine koja služi za njegovu gospodarsku djelatnost i da bi zbog toga 15 radnika ostalo bez posla i bila bi im ugrožena egzistencija, i pri tom se pozivao na odredbu članka 76. stavak 1. OZ-a.

15. Odredbom članka 76. stavak 1. OZ-a propisana je zaštita djelatnosti pravnih osoba pa se ovrha ne može provesti na stvarima i pravima pravnih osoba radi ostvarenja novčane tražbina ako su te stvari ili prava nužni za obavljanje njihove djelatnosti. Dakle, radi se o zaprekama za određivanje ovrhe,a u konkretnom slučaju se odlučuje o prijedlogu za odgodu ovrhe. No, i pored toga valja navesti da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer nije naveo kojom djelatnošću se bavi, što je nekretnina po svojoj naravi i za što mu služi ta nekretnina na kojoj je određena ovrha, a bez tih činjenica ne može se osnovano zaključiti je li mu nekretnina nužna za obavljanje djelatnosti.

16. Pogrešno je pozivanje žalitelja na odluke Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr- 356/2021 i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-522/2021, ka o i na odluku Suda Europske unije broj C-407/18 jer se u tim predmetima radilo o nepoštenim, tj. ništetnim odredbama u potrošačkim ugovorima s gledišta načela djelotvornosti, a u konkretnom slučaju su ovršne isprave utemeljene na ugovorima o kreditima koji su imali gospodarsku namjenu, dakle ne radi se o potrošačkim ugovorima, pa se stoga izražena stajališta prvostupanjskog suda nisu u protivnosti sa odlukama koje je ovršenik navodio u prijedlogu za odgodu, a koje ponavlja i u žalbi.

17. Radi izloženog na temelju odredbe članka 380. točka 2. supsidijarnog ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 11. svibnja 2022.

Sudac:

Emir Čustović