Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 3 P-753/19-37

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Nataši Miletić, u pravnoj stvari tužitelja I. J., Š.

…, . P., OIB: …, zastupan po OD B… j.t.d., odvjetnicima iz V., protiv tuženika H. b. za o. i r., OIB: …, S. …, Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28.09.2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. B., odvjetnika iz Č., dana 9. studenog 2021. u odsutnosti stranaka, je objavio i,

presudio je:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos određeni temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog temeljem Zadužnice broj OV-17908/09, ovjerene po Javnom bilježniku I. H. Ž. iz Z. dana 20.06.2007. godine, zaprimljenog kod F. a. dana 26.06.2019. godine, u odnosu na tužitelja J. I., Š.

…, P., OIB: ….

II. Nalaže se tuženiku H. b. za o. i r., S. . …, Z., OIB: … da tužitelju J. I., Š.

…,

P., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

Obrazloženje:

1. Tužitelj I. J. je podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi da je temeljem zaključka Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-365/19 od 11.07.2019. upućen da pokrene parnicu protiv tuženika, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim, a koji je zatražen zahtjevom za izravnu naplatu zaprimljenim kod FINE 27.6.2019. temeljem zadužnice broj OV-17908/09 ovjerene po javnom bilježniku I. H. Ž. iz Z. od 20.06.2007. Tužitelj je obaviješten o podnijetom zahtjevu za izravnu naplatu dana 28.6.2019. a temeljem tog zahtjeva je blokiran njegov račun. Tužitelj je protivno zahtjeva za izravnu naplatu podnio ovom sudu prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Tužitelj smatra da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem zadužnice OV-1725/07 na način da se dopusti provedba ovrhe neposredno Fini, jer smatra da prema čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima /NN 112/12 je propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15.10.2012. Navodi da tuženik u svom zahtjevu navodi da je tražbina postala ovršna 31.01.2009. dakle prije 15.10.2012., a osim toga iz potvrde o pisanom priopćenju otkaza ugovora o kreditu od 14.08.2009. koja je sastavljena po javnom bilježniku I. H. pod brojem OU-405/09 također proizlazi da je tražbina postala ovršna prije 15.10.2012. Smatra da ne postoje uvjeti za obraćanje F. a. već da se tuženik morao prvo obratiti sudu te tražiti donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, a tek nakon toga da je sud dužan dostaviti rješenje o ovrsi na provedbu agenciji. Nadalje navodi da je predmetna zadužnica privatna isprava na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, pa smatra da je tražbina iz zadužnice zastarjela te je ovrha nedopuštena, te se poziva na mišljenje građanskog odjela VSRH od 9.11.2018. prema kojem tražbine iz zadužnice koje su privatne isprave i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, a koje su sastavljene prije 1.1.2001. (tužitelj pogrešno naznačuje godinu jer se u pravnom shvaćanju VSRH radi o 2011.g.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika primjenjuje se zastarni rok od 5 godina dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika tj. solemnizirane primjenjuje zastarni rok od 10 godina, ističe i prigovor zastare. Slijedom iznijetog predlaže donošenje odluke temeljem koje će se ovrha proglasiti nedopuštenom temeljem predmetne zadužnice a koja je predana FINI.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi da je predmetna zadužnica predana na naplatu 27.6.2019., a na istu se primjenjuje Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima/18 a navedeni zakon ne navodi ograničenja vezana za datum ovršnosti ovršne odluke i nagodbe na koje se tužitelj poziva u tužbi te smatra da navedeni zakon navodi da zadužnica predstavlja osnovu za plaćanje bez obzira na datum ovršnosti tražbine koja je zadužnicom osigurana te smatra da je tuženik bio ovlašten temeljem predmetne zadužnice izravno F. agenciji podnijeti zahtjev za naplatu. Protivi se i prigovoru zastare, obzirom da navodi da je predmetno potraživanje koje proizlazi iz ugovora o kreditu broj 8/2007-HBOR/DPOD od 13.6.2007. osigurano sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 18.6.2007. a koji je solemniziran kod javnog bilježnika L. Š. S. i I. H. Ž. pod brojem OV-7524/07, te smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 233. ZOO a zastare za te tražbine nastupaju za 10 godina. Nadalje navodi da je zastara prekinuta u niz navrata i to podnošenjem prijedloga za ovrhu kod Općinskog suda u Koprivnici pod borjem Ovr- 268/10 pri čemu je zastarni rok počeo ponovno teći nakon pravomoćnog završetka postupka tj. rješenjem o obustavi ovršnog postupak koje je donijeto 18.6.2013., nadalje je zastara prekinuta podnošenjem novog prijedloga za naplatu zadužnice izdane od strane tužitelja 22.02.2010. te ponovno 14.08.2015. podnošenjem novog prijedloga za ovrhu pred Općinskim sudom u Koprivnici pod brojem Ovr-969/15 pri čemu je zastarni rok počeo ponovno teći tek nakon pravomoćnosti završetka postupka i to rješenja o obustavi ovršnog postupka koje je donijeto 14.09.2016. te se poziva na čl. 241. ZOO prema kojem se zastara prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili nadležnim tijelom radi utvrđenja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tu se napominje da je u odgovoru na tužbu tuženik naveo da se radi o predmetima Trgovačkog suda u Bjelovaru a kasnije je korigirao te navode te je naveo da se radi o predmetima Općinskog suda u Koprivnici a koje preslike spisa je sud onda pribavio. Tuženik također navodi da je ovršni postupak na koji se poziva u odgovoru na tužbu Općinskog suda u Karlovcu pod borjem Ovr- 268/10 pokrenut radi naplate potraživanja tuženika po ugovoru o kreditu broj 8/2007- HBOR/DPOC zaključen 14.06.2007. između tuženika kao direktora P. d.o.o. kao korisnika kredita, i tužitelja kao jamca platca, te smatra da prema čl. 126. ZOO tražbina tuženika prema tužitelju zastarijeva u istom roku kao i tražbina tuženika prema glavnom dužniku, te navodi da je do prekida zastare došlo i u odnosu na tužitelja kao jamca platca.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za izravnu naplatu na listu 6-7, zahtjev za naplatu po zadužnici na listu 8, očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom na listu 9, potvrdu o pisanom priopćenju o otkazu ugovora o kreditu na listu 10-12, sporazum zasnivanju založnog prava na listu 23-32, ugovor o kreditu na listu 37-47, zahtjev za naplatu po zadužnici na listu 48, rješenje na listu 52-53, uvid u preslik dijela spisa Ovr-365/19 na listu 54-59, u preslik dijela spisa Ovr- 969/15 OS u Koprivnici na listu 93-105, te spisa istog suda broj Ovr-268/10 prije Ovr- 1820/09 sa lista 106-155, te je izvršio uvid u zadužnicu na listu 162-163, zahtjev za naplatu na listu 164, dostavnicu na listu 165, te popis na listu 166, obavijest o izvršenoj osnovi za plaćanje na listu 167, zahtjev za naplatu po zadužnici na listu 172, dostavnicu na listu 173, te je izvršio uvid u spis Ovr-365/19.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

5. U tijeku postupka sud je utvrdio da je ovosudnim rješenjem broj Ovr-365/19 od 11.7.2019. tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv tuženika na način da zatraži da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava a koji je zatražen zahtjevom za izravnu naplatu zaprimljenim kod FINE 27.6.2019. proglasi nedopuštenim. Na temelju tog rješenja je tužitelj pokrenuo ovu parnicu. Prethodno je u ovosudnom predmetu Ovr-365/19 tražio od suda donošenje rješenja kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos zaprimljen kod Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu. U tom postupku je ovdje tuženik dao odgovor kojim se usprotivio prijedlogu tužitelja, iz istih razloga kao što je naveo i u odgovoru na tužbu u ovom postupku.

6. Pogrešan je stav tužitelja da u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima NN 112/12, obzirom na to da je sporna zadužnica predana na naplatu 27.06.2019., a što nije sporno između stranaka. U to vrijeme je bio je na snazi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima NN 68/18 u kojem je čl. 2 propisano da ovrhu između ostalog provodi FINA, te još dodatno H. n.b. i banke, dok je čl. 3. st. 1. t. 1. istog određeno da je jedan od dokumenata za ovrhu upravo zadužnica. Nadalje čl. 5. je propisano da ovrhovoditelj podnosi ovrhu za plaćanje FINI. Ujedno u čl. 10 istog zakona je predviđeno da stupanjem na snagu tog Zakon prestaje važiti Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima NN 91/10 a ujedno i NN 112/12 na koji se poziva tužitelj.

7. Dakle u konkretnom slučaju u vrijeme kad je sporna zadužnica predana na naplatu na snazi je bio Zakon objavljen u NN 68/18 koji nije predviđao ograničenja u pogledu toga na kakve ovršne isprave se taj zakon primjenjuje te ne određuje datum kada je isprava trebala postati ovršna a da bi taj zakon bio primjenjiv. Slijedom iznijetog su neosnovani prigovori tužitelja glede ograničenja u odnosu na naplatu sporne zadužnice, a iz čega se izvlači zaključak da je tuženik mogao direktno FINI poslati zadužnicu na naplatu, a kao što je i učinio.

8. Nadalje tužitelj prigovara zastari potraživanja. Prigovor zastare je neosnovan. Između stranaka nije sporno da je predmetna zadužnica ovjerena 20.06.2007. također nije sporno da obveza iz koje proizlazi zadužnica je utvrđena Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 18.06.2007. a što je solemnizirano 20.06.2007. Sama obveza proizlazi iz ugovora o kreditu broj 8/2007- HBOR-DPOC od 13.06.2007., a koji je sklopljen između H. p. b. u ime tuženika, te P. d.o.o. G. …, koji je zastupan po tužitelju kao korisniku kredita, te tužitelju ujedno i kao jamcu platcu, te D. D. kao također drugom jamcu platcu. Prema čl. 233. ZOO/05 tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom zastaruju za 10 godina. Nadalje, prema čl. 241. ZOO zastara se prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili nadležnim tijelom radi utvrđenja osiguranja ili ostvarenja tražbine.

9. Tuženik je u pravu kad tvrdi da je zastara prekinuta prije pokrenutim postupcima protiv glavnog dužnika kod Općinskog suda u Koprivnici i to pod brojem Ovr-268/10 raniji broj Ovr-1820/09 u kojem je rješenje o ovrsi donijeto 10.02.2020. dok je postupak pokrenut 13.11.2009. Nadalje u tom predmetu je donijeto rješenje o obustavi postupka te ukidanju svih provedenih radnji u odnosu na tuženika i to rješenjem Ovr-1820/09 od 18.06.2013. a koje rješenje je postalo pravomoćno 01.08.2013. (razvidno iz preslike e-spisa list 155) iz čega se zaključuje da je taj postupak pokrenut 13.11.2009. a obustavljen 18.06.2013. a koje rješenje o obustavi je postalo pravomoćno 01.08.2013. Nadalje je zastara prekinuta predajom zadužnice na naplatu 23.02.2010. a što je razvidno iz dostavnice na listu 173, makar su stranke govorile o datumu 22.02.2010. Nakon toga 14.08.2015. je podnijet novi prijedlog za ovrhu pod brojem Ovr-969/15 kod Općinskog suda u Koprivnici dok je rješenje donijeto 17.08.2015. te je u tom predmetu donijeto rješenje o obustavi ovrhe dana 14.09.2016. te je postalo pravomoćno 5.10.2016. Dakle potonji postupak je pokrenut 17.08.2015. a obustavljen je rješenjem od 14.09.2016. koje je postalo pravomoćno 5.10.2016.

10. Prema čl. 111. st. 3. ZOO/05 ako se jamac obvezao kao jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

11. Uzevši u obzir pravno shvaćanje VSRH od 19.11.2018. prema kojem tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava na kojem je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika a to su one koje su sastavljene prije 1.1.2011. i koje nisu potvrđene tj. solemnizirane kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 5 godina, a imajući u vidu da konkretna zadužnica ispunjava sve te uvjete tj. radi se o privatnoj ispravi kod koje je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika te zadužnica nije solemnizirana i sastavljena je prije 1.1.2011. pa se zaključuje da je zastarni rok u konkretnom slučaju za naplatu potraživanja 5 godina. Međutim, imajući u vidu da prema čl. 111. st. 3. ZOO se tužitelj obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca, ili bilo od obojice istovremeno, te uzevši u obzir da je javni bilježnik I. H. Ž. dana 14.08.2009. izdala potvrdu o pisanom priopćenju otkaza ugovora o kreditu sa konstatacijom da je dana 31.07.2009. preporučenom pošiljkom s povratnicom poslala glavnom dužniku i jamcima platcima istu obavijest koju obavijest je tužitelj primio 3.8.2009., drugi jamac platac D. D. nije primila kao niti glavni dužnik P. d.o.o., međutim čl. 10.1. Ugovora o kreditu stranke su se usuglasile da se sva pismena dostavljaju na adrese iz ugovora gdje je dostava i izvršena, te da se dostava smatra urednom pa i samim pokušajem dostave. Slijedom iznijetog se utvrđuje da je ugovor o kreditu otkazan te je obveza dospijela svakako sa 14.08.2009. kada je potvrda o pisanom priopćenju otkaza ugovora o kreditu sačinjena po javnom bilježniku a što je bio ujedno i datum povrata neuručene pošiljke glavnom dužniku P. d.o.o. koji je ujedno bio i zadnji datum povrata neuručene pošte za sve sudionike ugovornog odnosa.

12. Nakon toga je tuženik pokrenuo ovrhu kao što je već navedeno 13.11.2009. koja je obustavljena rješenjem od 18.06.2013. što je postalo pravomoćno 01.08.2013. U međuvremenu je zastara prekinuta i predajom zadužnice na naplatu 22.02.2010. te je ponovno pokrenut ovršni postupak Ovr-969/15 dana 14.8.2015. koji postupak je obustavljen 14.09.2016., a koje rješenje je pravomoćno s 5.10.2016., dok je sporna zadužnica dana na naplatu 27.06.2019. a iz čega se zaključuje da je uvijek postojao kontinuitet početka i prekida zastare unutar kojih nikad nije proteklo više od 5 godina a slijedom čega je prigovor zastare tužitelja neosnovan, te tuženik ima pravo potraživati od tužitelja potraživanje temeljem sporne zadužnice, kako direktno putem FINE, s obzirom na primjenu recentnih zakonskih propisa, što je objašnjeno u gornjem dijelu, a također uzevši u obzir da se sudbina tužitelja ne može promatrati izolirano u odnosu na glavnog dužnika, jer je obvezu preuzeo kao jamac platac, te je prekidom zastare prema glavnom dužniku došlo do prekida zastare i prema tužitelju kao jamcu placu,to se utvrđuje da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila. (tako i VSRH Rev-278/09 od 01.04.2009.)

13. Slijedom iznijetog je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

14. Tuženik nije tražio parnični trošak, pa odluka o trošku nije niti donijeta.

Čakovec, 9. studenog 2021.

Sutkinja:

Nataša Miletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tom obavijest:

1. pun. tužitelja OD B. j.t.d., odvjetnici iz V.

2. tuženik H. b.za o. i r.