Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 3 Pr-54/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Nataši Miletić, u pravnoj stvari tužitelja Z. I. iz Č., T. …, OIB: …, zastupan po J.Č.-Ž., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Đ. d.o.o. iz Č., U. B. G. …, OIB: …, zastupan po ZOU P. – K. – K., odvjetnicima iz Č., radi isplate, nakon dovršene glavne i javne rasprave dana 8.10.2021. u prisutnosti tužitelja Z. I., punomoćnice tužitelja J. Č.-Ž., odvjetnice iz Z., direktora tuženika Z. Đ. te punomoćnice tuženika N. K., odvjetnice iz Č., dana 22. studenog 2021. u prisutnosti tužitelja Z. I. osobno te punomoćnice tuženika N. K., odvjetnice iz Č., je objavio i

p r e s u d i o j e:

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženom Đ. d.o.o. iz Č., U. B. G. …, OIB:… da u roku od 15 dana isplati tužitelju Z. I. iz Č., T.. …, OIB: … razliku s osnova bruto plaće u ukupnom iznosu od 52.896,08 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koje se određuje za svaki pojedini iznos od njegova dospijeća pa do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to :

- za iznos 176,74 kn počam od 16.12.2013. do isplate

- za iznos 176,74 kn počam od 16.01.2014. do isplate

- za iznos 176,73 kn počam od 16.02.2014. do isplate

- za iznos 176,74 kn počam od 16.03.2014. do isplate,

- za iznos 176,74 kn počam od 16.04.2014. do isplate,

- za iznos 219,74 kn počam od 16.05.2014. do isplate

- za iznos 219,74 kn počam od 16.06.2014. do isplate

- za iznos 219,74 kn počam od 16.07.2014. do isplate

- za iznos 219,74 kn počam od 16.08.2014. do isplate

- za iznos 219,75 kn počam od 16.09.2014. do isplate

- za iznos 219,75 kn počam od 16.10.2014. do isplate

- za iznos 219,75 kn počam od 16.11.2014. do isplate

- za iznos 219,74 kn počam od 16.12.2014. do isplate

- za iznos 409,39 kn počam od 16.01.2015. do isplate

- za iznos 409,39 kn počam od 16.02.2015. do isplate

- za iznos 409,39 kn počam od 16.03.2015. do isplate

- za iznos 742,31 kn počam od 16.04.2015. do isplate

- za iznos 866,20 kn počam od 16.05.2015. do isplate

- za iznos 1.032,63 kn počam od 16.06.2015. do isplate

- za iznos 1.698,53 kn počam od 16.07.2015. do isplate

- za iznos 1.199,10 kn počam od 16.08.2015. do isplate

- za iznos 1.587,54 kn počam od 16.09.2015. do isplate

- za iznos 1.421,06 kn počam od 16.10.2015. do isplate

- za iznos 1.032,64 kn počam od 16.11.2015. do isplate

- za iznos 1.421,06 kn počam od 16.12.2015. do isplate

- za iznos 1.143,62 kn počam od 16.01.2016. do isplate

- za iznos 1.199,10 kn počam od 16.02.2016. do isplate

- za iznos 866,16 kn počam od 16.03.2016. do isplate

- za iznos 1.032,64 kn počam od 16.04.2016. do isplate

- za iznos 1.131,14 kn počam od 16.05.2016. do isplate

- za iznos 1.075,64 kn počam od 16.06.2016. do isplate

- za iznos 1.852,50 kn počam od 16.07.2016. do isplate

- za iznos 1.353,09 kn počam od 16.08.2016. do isplate

- za iznos 2.018,95 kn počam od 16.09.2016. do isplate

- za iznos 989,16 kn počam od 16.10.2016. do isplate

- za iznos 1.131,14 kn počam od 16.11.2016. do isplate

- za iznos 1.075,64 kn počam od 16.12.2016. do isplate

- za iznos 1.167,68 kn počam od 16.01.2017. do isplate

- za iznos 1.167,68 kn počam od 16.02.2017. do isplate

- za iznos 1.003,68 kn počam od 16.03.2017. do isplate

- za iznos 1.440,98 kn počam od 16.04.2017. do isplate

- za iznos 1.757,28 kn počam od 16.05.2017. do isplate

- za iznos 1.429,33 kn počam od 16.06.2017. do isplate

- za iznos 1.484,00 kn počam od 16.07.2017. do isplate

- za iznos 1.046,70 kn počam od 16.08.2017. do isplate

- za iznos 2.194,55 kn počam od 16.09.2017. do isplate

- za iznos 1.046,70 počam od 16.10.2017. do isplate

- za iznos 1.046,70 kn počam od 16.11.2017. do isplate

- za iznos 1.429,33 kn počam od 16.12.2017. do isplate

- za iznos 1.374,66 kn počam od 16.01.2018. do isplate

- za iznos 1.374,64 kn počam od 16.02.2018. do isplate

- za iznos 1.156,03 kn počam od 16.03.2018. do isplate

- za iznos 1.046,70 kn počam od 16.04.2018. do isplate

- za iznos 1.199,03 kn počam od 16.05.2018. do isplate

- za iznos 870,75 kn počam od 16.06.2018. do isplate.

II. Nalaže se tuženom Đ. d.o.o. iz Č., U. B. G. …, OIB: … da u roku od 15 dana isplati tužitelju Z. I. iz Č., T. …, OIB: … s osnova jednokratnog dodatka plaći ukupan iznos od 7.200,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koje se određuje za svaki pojedini iznos od njegova dospijeća pa do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to :

- za iznos 1.800,00 kn počam od 16.01.2014. do isplate

- za iznos 1.800,00 kn počam od 16.01.2015. do isplate

- za iznos 1.800,00 kn počam od 16.01.2017. do isplate

- za iznos 1.800,00 kn počam od 16.01.2018. do isplate, dok se odbija sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 1.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 16.01.2016. do isplate.

III. Nalaže se tuženom Đ. d.o.o. iz Č., U. B. G. …, OIB: … da u roku od 15 dana isplati tužitelju Z. I. iz Č., T. …, OIB: … s osnova neisplaćene dnevnice iznos od 180 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koje se određuje za svaki pojedini iznos od njegova dospijeća pa do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 16.7.2014. pa do isplate.

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

IV. "Nalaže se tuženom Đ. d.o.o. iz Č., U. B. G. …, OIB: … da isplati tužitelju Z.. I. iz Č., T. …, OIB: … s osnova naknade za prekovremene sate ukupan iznosu od 88.226,85 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koje se određuje za svaki pojedini iznos od njegova dospijeća pa do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to :

- za iznos 1.804,47 kn počam od 16.12.2013. do isplate

- za iznos 1.636,32 kn počam od 16.01.2014. do isplate

- za iznos 1.647,55 kn počam od 16.02.2014. do isplate

- za iznos 1.799, 95 kn počam od 16.03.2014. do isplate

- za iznos 1.353,35 kn počam od 16.04.2014. do isplate

- za iznos 1.816,26 kn počam od 16.05.2014. do isplate

- za iznos 1.816,26 kn počam od 16.06.2014. do isplate

- za iznos 2.537,00 kn počam od 16.07.2014. do isplate

- za iznos 1.902,75 kn počam od 16.08.2014. do isplate

- za iznos 1.087,29 kn počam od 16.09.2014. do isplate

- za iznos 1.729,77 kn počam od 16.10.2014. do isplate

- za iznos 1.654,56 kn počam od 16.11.2014. do isplate

- za iznos 1.902,75 kn počam od 16.12.2014. do isplate,

- za iznos 1.240,92 kn počam od 16.01.2015. do isplate,

- za iznos 1.816,26 kn počam od 16.02.2015. do isplate,

- za iznos 1.902,75 kn počam od 16.03.2015. do isplate,

- za iznos 1.643,28 kn počam od 16.04.2015. do isplate,

- za iznos 1.823,96 kn počam od 16.05.2015. do isplate,

- za iznos 1.819,81 kn počam od 16.06.2015. do isplate

- za iznos 1.389,68 kn počam od 16.07.2015. do isplate

- za iznos 1.661,58 kn počam od 16.08.2015. do isplate

- za iznos 1.455,86 kn počam od 16.09.2015. do isplate

- za iznos 1.476,54 kn počam od 16.10.2015. do isplate

- za iznos 2.171,38 kn počam od 16.11.2015. do isplate

- za iznos 1.261,74 kn počam od 16.12.2015. do isplate

- za iznos 1.512,03 kn počam od 16.01.2016. do isplate

- za iznos 1.498,32 kn počam od 16.02.2016. do isplate

- za iznos 1.656,04 kn počam od 16.03.2016. do isplate

- za iznos 1.584,04 kn počam od 16.04.2016. do isplate

- za iznos1.504,64 kn počam od 16.05.2016. do isplate

- za iznos 1.587,43 kn počam od 16.06.2016. do isplate

- za iznos 1.058,29 kn počam od 16.07.2016. do isplate

- za iznos 1.346,26 kn počam od 16.08.2016. do isplate

- za iznos 1.084,58 kn počam od 16.09.2016. do isplate

- za iznos 1.663,02 kn počam od 16.10.2016. do isplate

- za iznos 1.821,41 kn počam od 16.11.2016. do isplate

- za iznos 1.587,43 kn počam od 16.12.2016. do isplate

- za iznos 1.587,43 kn počam od 16.01.2017. do isplate

- za iznos 1.587,43 kn počam od 16.02.2017. do isplate

- za iznos 1.663,02 kn počam od 16.03.2017. do isplate

- za iznos 1.373,80 kn počam od 16.04.2017. do isplate

- za iznos 1.252,51 kn počam od 16.05.2017. do isplate

- za iznos 1.452,18 kn počam od 16.06.2017. do isplate

- za iznos 1.442,28 kn počam od 16.07.2017. do isplate

- za iznos 1.670,01 kn počam od 16.08.2017. do isplate

- za iznos 943,92 kn počam od 16.09.2017. do isplate

- za iznos 1.670,01 počam od 16.10.2017. do isplate

- za iznos 1.670,01 kn počam od 16.11.2017. do isplate

- za iznos 1.442,28 kn počam od 16.12.2017. do isplate

- za iznos 1.510,96 kn počam od 16.01.2018. do isplate

- za iznos 1.452,18 kn počam od 16.02.2018. do isplate

- za iznos 1.670,01 kn počam od 16.03.2018. do isplate

- za iznos 2.732,74 kn počam od 16.04.2018. do isplate

- za iznos 1.756,86 kn počam od 16.05.2018. do isplate

- za iznos 1.093,69 kn počam od 16.06.2018. do isplate

V. Nalaže se tuženom Đ. d.o.o. iz Č., U. B. G. …, OIB: … da isplati tužitelju Z. I. iz Č., T. …, OIB: … razliku s osnova prekovremenog rada iznos od 258,97 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koje se određuje za svaki pojedini iznos od njegova dospijeća pa do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 16.11.2015. pa do isplate."

VI. Tužba tužitelja za 180,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15.5.2017.g. do isplate je povučena.

VII. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.709,76 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelj Z. I. je podnio protiv tuženika Đ. d.o.o. tužbu radi isplate u kojoj navodi:

- da je sa tuženikom dana 22.04.200.9 sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelj elektroprojekata i voditelj sigurnosti,

- da ga je dopisom od 25.03.2009. tuženik obavijestio da je izabran na predmetno radno mjesto, te ga je izvijestio da je radno vrijeme od 07,00 do 16,00 sati,

- da je od dana zasnivanja radnog odnosa radno vrijeme ostalo nepromijenjeno što znači da radnici rade duže od zakonom propisanog radnog vremena od 40 sati tjedno, a kako je to utvrđeno čl. 61. Zakona o radu,

- da mu je tuženik kao poslodavac obećavao da će vrijeme provedeno na poslu iznad punog radnog vremena biti plaćeno kao prekovremeni rad, što do danas unatoč traženu tužitelja i obećanju tuženika nije učinjeno, te s tog osnova potražuje na ime prekovremenog rada – razlika plaće za period od studenog 2013. pa do svibnja 2018.,

- da je tuženik pogrešno obračunavao bruto primanja tužitelja, obzirom da su Ugovorom o radu čl. 6. stranke dogovorile da će tuženik kao poslodavac isplaćivati radniku tj. tužitelju plaću u iznosu od 8.600,00 kuna uvećanu za dodatak za radni staž,

- da iz platnih listića za period od studenog 2013. do prosinca 2013. proizlazi da je tuženik isplaćivao manji iznos bruto plaće uvećan za dodatak na staž od ugovorenog,

- da mu je tuženik također ostao dužan na ime jednokratnog dodatka na plaću temeljem č. 49. Granskog kolektivnog ugovora za graditeljstvo i to u razdoblju od 2013. do 2017. za svaku godinu po 1.800,00 kuna,

- da tuženik nije vodio evidenciju o radnom vremenu, te je Inspektorat rada, Područni ured Varaždin podnio optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu u Čakovcu radi osnovane sumnje da je počinjen prekršaj iz čl. 5. Zakona o radu, a koji postupak je u tijeku, pa je tužitelj bio primoran voditi vlastitu evidenciju o radnom vremenu,

- da je često bio na službenim putovanjima, a za koja službena putovanja mu tuženik nije isplatio dnevnice, iako je tužitelj uredno predavao putne račune i ostalu dokumentaciju, te mu je s tog osnova ostao dužan dnevnicu za službeni put na M. L.dana 18.6.2014. i za dan 27.04.2017. za službeni put u V.

- da je po nalogu poslodavca radio i subotom dana 17.10.2015. u trajanju od 8,00 do 13,30 sati, što čini ukupno 5,30 sati prekovremenog rada, a što tuženik nije platio kao prekovremeni rad.

2. Stoga je protiv tuženika podnio tužbu kojom traži naknadu plaće s osnova minulog rada, prekovremenog rada, jednokratnog dodatka na plaću i dnevnice.

3. Tužitelj je konačno sredio tužbeni zahtjev podneskom od 17.9.2021.g. a kojim je ujedno povukao tužbeni zahtjev s osnova dnevnice u iznosu od 180 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je sud u odnosu na taj dio konstatirao da je tužba povučena.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da je kod tuženika radno vrijeme raspoređeno u rasponu od 7 do 16 sati – klizno, tako da neki rade od 7-15, a neki od 8-16, dakle ukupno 8 sati. Također navodi da je tužitelj podnio ovu tužbu radi upozorenja na obveze iz radnog odnosa koje je primio, a neosnovanost tužbenog zahtjeva vidi u tome da je utužio samo period koji ne podliježe zastari. Navodi da je kod tuženika proveden inspekcijski nadzor 3.5.2018. i da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Također navodi da je tužitelj podnio i ODO u Č. kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba tuženika u vezi neisplate plaća i svih dodataka na plaću, uključujući i prekovremeni rad, međutim kaznena prijava je odbačena. Također navodi da je evidencija radnog vremena vršena sukladno zakonskim propisima. Naglašava da tužitelj nikad nije prigovarao obračunu plaće a također niti izračunu plaće.

5. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva prema podnesku tužitelja od 17.09.2021.g. u odnosu na t. I i II tužbenog zahtjeva a koja se odnosi na potraživanje s osnova minulog rada u iznosu do 52.896,08 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te s osnova prekovremenog rada u iznosu od 88.226,85 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom budući da se radilo o sređenju tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja kada je tužitelj samo precizirao iznose koje je vještakinja točno izračunala a što točno nije mogao prije znati pa se radi o opravdanom razlogu iz č. 190 ZPP radi kojeg je preinačio tužbeni zahtjev do kraja glavne rasprave dakle to je učiono bez svoje krivnje. Stoga je prigovor tuženika neosnovan u tom pogledu.

6. U dokaznom postupku sud je ispitao tužitelja Z. I., direktora tuženika Z. Đ., svjedoke M. D., V. I., F. Z., B. K., G. V., T. K., P. R, N. I., J. N., N. I., B. A., H,t D,, te je izvršio uvid u platni listić na listu 9, te platne listiće do lista 63, u razliku obračuna plaće na listu 64-67, kolektivni ugovor na listu 68-97, u rješenje o odbačaju kaznene prijave na listu 107-110, zapisnik na listu 111-114, upozorenje na listu 115, podatke o radnom vremenu na listu 116, obračun plaće na listu 117, potpisnu listu na listu 118, podatke o radnom vremenu na listu 119, isplatnu listu na listu 120, te potpisne liste podatke o radnom vremenu i platne listiće od lista 121-200, te od 201-290, popis na listu 294-295, obračunske listiće na listu 296-297, podnesak na listu 298-299, dopis na listu 300, evidenciju radnog vremena na listu 301-311, preslik prekršajnog spisa na listu 316-338, presudu na listu 346-347, izjavu na listu 348, dopis na listu 349- 350, odluku na listu 351, presudu na listu 404-411, izvršio je uvid u predane Pravilnike o radu od 1.7.2010. i 28.9.2006., izvršio je uvid u ugovor o radu na listu 410-411, dopis na listu 412, razliku obračuna bolovanja na listu 413, dopis na listu 414, putni nalog na listu 416-417, radni list na listu 418-419, evidenciju službenih putovanja na listu 420-421, ispis prolazaka na listu 422, račune na listu 423, evidenciju službenih putovanja na listu 424, uz suglasnost stranaka čita se nalaz i mišljenje vještaka, te njegove dopune, Ugovor o radu na listu 488-489, rješenje na listu 495-501, rješenje na listu 507-513, Pravilnik o radu na listu 533-569, Pravilnik o radu na listu 571-589, Pravilnik o radu na listu 593-629.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomice osnovan na način označen u izreci presude dok je u ostatku neosnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja elektroprojekata i voditelja sigurnosti, s time da tužitelj u spis dostavlja ugovor o radu koji nije potpisan po direktoru, dok direktor tvrdi da je on bio jedina ovlaštena osoba za potpisivanje takove dokumentacije, dok i sam tužitelj potvrđuje da direktor nije potpisao ugovor o radu već se sve detalje ugovora sa direktorom dogovorio i to posebice dogovorio je plaću u iznosu od 7.000,00 kuna, što potvrđuje i sam direktor, te naglašava da se radilo o neto plaći. Tužitelj navodi da je on imao saznanja da je djelatnica tuženika S.P. i za druge djelatnike potpisivala u ime tuženika ugovore o radu, međutim tu valja naglasiti da tužitelj nije dokazao da bi S. P. bila ovlaštena za potpisivanje takove vrste dokumentacije, pa se zaključuje da stranke nisu sklopile pismeni ugovor o radu, nego su se usmene dogovorile s time da su suglasne u vezi iznosa plaće, dok direktor pojašnjava da je radno vrijeme bilo redovito 8-satno, ali je bilo klizno od 7-15 te od 8-16. Uzevši u obzir da tužitelj nije dokazao da je potpisan pismeni ugovor o radu nije potpisan,zaključuje se da je u konkretnom slučaju došlo do sklapanja usmenog ugovora o radu.

9. Doduše prema čl. 16. Zakona o radu/04 koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora o radu između parničnih stranaka, ugovor o radu sklapa se u pismenom obliku, međutim propust ugovornih strana da sklope ugovor o pisanom oblike ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora, dok je prema st. 3. istog članka poslodavac dužan zaposleniku izdati pismenu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a prema st. 4. ukoliko oboje nije učinjeno tj. nije sklopljen pisani ugovor o radu a niti je izdana potvrda, smatra se da je sa radnikom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Dakle, tužitelj je imao ugovoren ugovor o radu na neodređeno vrijeme što nije sporno, nije mu izdana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, dok postojanje usmenog dogovora ne utječe na valjanost ugovora o radu.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj obavljao poslove voditelja elektroprojekata i voditelja sigurnosti, a za što je i zaposlen, s time da sam tužitelj navodi da unatrag 5 godina nije radio na gradilištu jer nije bilo vremena, a direktor navodi da iako tužitelj nije obavljao sve poslove nije mu davao otkaz niti mu je smanjivao plaću. Tu se navodi da nije od posebnog značaja činjenica da li je osoba koja je naknadno zaposlena na poslovima voditelja sigurnosti u manjem vremenskom opsegu obavljala te poslove, obzirom na to da je tužitelj sklopio sa direktorom tuženika ugovor o radu na puno radno vrijeme. Osim toga, i iz platnih lista je razvidno da je radno mjesto tužitelja bilo voditelj elektroprojekata i voditelj sigurnosti.

11. Sporno je da li su tužitelju isplaćena sva utužena potraživanja. Tuženik tvrdi da su mu isplaćena sva potraživanja, a tužitelj navodi suprotno.

12. U tijeku postupka je radi provjere navoda tužitelja provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji J. D. iz čijeg nalaza i mišljenja slijedi da tužitelju nije obračunata i isplaćena plaća vezana za dodatak na staž, s time da je vještakinja kao ugovorenu plaću uzela plaću od 8.600,00 kuna bruto plaće kao što je navedeno u ugovoru o radu, što je bila osnovica za izračun, dok su stranke iskazivale o dogovorenoj neto plaći od 7.000,00 kuna, a uvidom u platne listiće se može vidjeti da je neto plaća bila nešto manja od 7.000,00 kuna neto, dok je bruto plaća bila obračunata u iznosu većem od 8.600,00 kuna, pa se zaključuje da je obračun vještakinje napravljen unutar gabarita dogovora stranaka, a također i isplaćenih plaća prema platnim listama tužitelju, dakle ono što je vještakinja izračunala nije više od onoga što su stranke dogovorile i što je tužitelju redovito isplaćivano, a na takav način i priznato od poslodavca. Tu se također navodi da je tužitelj i sredio tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka tako da takav izračun u cijelosti i prihvaća ovaj sud, te utvrđuje da tužitelju nije isplaćen dodatak na staž za utuženi period, a kao što i potražuje po sređenom tužbenom zahtjevu u ukupnom iznosu od 52.896,08 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao što je to vještakinja izračunala i predočila u tablici na listu 443-444 spisa. Tuženik nije dokazao da bi cjelokupno potraživanje s tog osnova bilo isplaćeno. Na sva utužena potraživanja s tog osnova tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 84. st. 3. Zakona o radu /09 odnosno čl. 92/3 Zakona o radu 93/14.

13. Nadalje djelomice je osnovano potraživanje tužitelja na ime jednokratnog dodatka na plaću na godišnjoj razini od 1.800,00 kuna, u ukupnom iznosu od 7.200,00 kuna, za 2013. 2014. 2016. i 2017. godinu, dok nije osnovano potraživanje u iznosu do 1.800,00 kuna za 2015. godinu zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obzirom da pri utuženju makar je to naznačio u tužbi nije naznačio u tužbenom zahtjevu, što je kasnije uočio, te je za to potraživanje povećao tužbeni zahtjev, a čime je ujedno izvršio i preinaku tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik protivio, a koji prigovor je sud i uvažio, obzirom na to da je preinačenje moguće do kraja rasprave samo ukoliko tužitelj iz objektivnih razloga nije to mogao napraviti prije, što u konkretnom slučaju nije slučaj, već se radi o propustu tužitelja, a slijedom čega takva preinaka nije dozvoljena. Naime prema čl. 190. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka a do zaključenja glavne rasprave samo ukoliko bez svoje krivnje nije to mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje prema čl. 191. ZPP preinaka je povećanje stojećeg zahtjeva.

14. Nadalje provedenim vještačenjem je utvrđeno u vezi tog potraživanja da tužitelju doista nije isplaćen jednokratni dodatak prema kolektivnom ugovoru za graditeljstvu u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje, a koji je utužen za 2013., 2014., 2016. i 2017. u ukupnom iznosu od 7.200,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16.1. svake naredne godine. Naime prema čl. 47. kolektivnog ugovora za graditeljstvo/15, odnosno čl. 49. KU/13 radnik ima pravo na jednokratni dodatak za plaću u iznosu do 1800 kn godišnje. Obzirom da se taj dodatak isplaćuje u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ali ne prije 30.6. za tekuću godinu a kako tužitelj potražuje kamatu od 16.1. od naredne godine to je njegovo potraživanje osnovano zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Kako je tužbeni zahtjev djelomice odbijen u iznosu od 1.800,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom zbog nedozvoljene preinake to je kao takav taj dio tužbeniog zahtjeva neosnovan.

15. Također je osnovano potraživanje tužitelja s osnova neisplaćene dnevnice u iznosu od 180,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16.7.2014., obzirom na to da je to potraživanje tužitelj dokazao, tj. ista dnevnica se odnosi na službeno putovanje u M. L. 18.6.2014. a ta dnevnica iznosi 180,00 kuna, a što je sve potvrđeno i provedenim financijskim vještačenjem. Na to potraživanje tužitelj ponovno potražuje sukladno zakonu od narednog mjeseca tj. od 16-og u mjesecu zakonsku zateznu kamatu, obzirom da to potraživanje dospijeva sa 15-im u narednom mjesecu sukladno čl. 92 st. 3. Zakona o radu/14.

16. Nadalje, makar je tužitelj u tijeku postupka prvo utužio potraživanje i za službeni put u V. 27.4.2017. u vezi toga nije priložio putni nalog i putni radni list za vozilo reg. oznake ČK-…. Kasnije u tijeku postupka tužitelj je odustao u sređenom tužbenom zahtjevu od toga potraživanja, pa to potraživanje nije niti predmet odlučivanja, makar je osobno mimo odvjetnika tužitelj naknadno i nakon odustanka od tog dijela tužbenog zahtjeva to i navodio u podnescima, s tim u vezi valja naglasiti da iz nalaza i mišljenja vještakinje slijedi da to potraživanje nije dokazano jer nema materijalne dokumentacije, a i tužitelj sam navodi da nema putni nalog za V. pa slijedom toga nije dokazao navode na koje se sam poziva, a nije niti to zatražio konačno sređenim tužbenim zahtjevom tako da je usvojeno kao osnovano potraživanje koje je i dokazao a što je maloprije pojašnjeno.

17. Nadalje, tužitelj potražuje i 88.226,85 kuna vezano za prekovremeni rad, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u periodu od prosinca 2013. do lipnja 2018., međutim to potraživanje nije dokazao, obzirom da nije dokazao da je radio prekovremeno. Naime, tužitelj nije dokazao da je dobio pismeni ili usmeni nalog poslodavca da radi prekovremeno, već je naveo da je smatrao da treba ostati duže, a da je to ponekad zahtjevala i priroda posla, s time da navodi da formalne odluke o preraspodjeli radnog vremena nije bilo, ali da se nekad višak sati prebacivao na druge dane kad je bilo manjka sati. Tu treba navesti da sud neće ulaziti u navode tuženika da je tužitelj podnio tužbu kako bi se inatio tuženiku, kao i da je prije tužio bivše poslodavce budući da tužitelj ima pravo podnijeti tužbu, što je i učinio, međutim u odnosu na taj dio potraživanja nije dokazao svoje navode. Naime prema čl. 131. Zakona o radu /09 odnosno čl. 135. st. 1. Zakona o radu /14 u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Kako glede te vrste sporova nije drugačije određeno teret dokaza je na tužitelju a koje navode prekovremenog rada nije dokazao.

18. Naime, iz iskaza svjedoka slijede razna očitovanja pa tako neki svjedoci kao V., D., Z., K., govore o fiksno ugovorenoj plaći bez obzira na vrijeme provedeno na radu. Također neki govore kao V. i D. da nisu dobivali dnevnice te su smatrali da je to sve isplaćeno unutar fiksne plaće, međutim u konkretnom slučaju to nije od važnosti jer je tužiteljevo pravo da dobije isplaćenu dnevnicu, a što mu je i dosuđeno. S druge strane neki svjedoci su iskazivali o tome da su dobivali i neki dodatak uz plaću, kao V., D. i K., s time da neki misle da je to bilo za prekovremene sate a neki misle da je to bio terenski dodatak. Tužitelj je isto ukazivao na takve iznose isplate, dok iz iskaza direktora slijedi da je to bila naknada za korektan odnos prema poslodavcu, a tako se očitovao i svjedok D., stoga se zaključuje da isplata tog iznosa ne predstavlja naknadu za prekovremene sate, tim više jer se radi o uvijek istom okruglom iznosu od 500,00 kuna.

19. S druge strane svjedokinja V. kao i svjedoci B. A. i H. D. govorili su o tome da nisu radili prekovremeno a radilo se o administratoru, konobarici i prodavaču. Također su svjedoci a i direktor iskazivali o tome da je evidencija putem kažiprsta postojala određeno vrijeme koja nije služila u službene svrhe već radi isprobavanja softwera, tako da se ta evidencija ne može uzeti kao relevantna, a osim toga niti ne postoji evidencija za cjelokupni period u tom smislu. Nadalje, iz iskaza većine svjedoka slijedi da se dolazak i odlazak nije trebao evidentirati već samo izlazak za vrijeme radnog vremena, i to uglavnom kod tajnice ili u dogovoru sa direktorom, dok tužitelj tvrdi da se pri samom dolasku i odlasku trebao javiti tajnici. S druge pak strane, iz nalaza i mišljenja vještakinje slijedi da je tuženik za tužitelja vodio evidenciju u periodu od travnja 2014. do svibnja 2018. a također i prema podacima iz obračuna plaća za utuženi period slijedi da tužitelj nije radio prekovremeno. Doduše tužitelj je vodio svoju evidenciju prisutnosti, te bi ga prema toj evidenciji pripadala veća plaća za ukupno 1082 prekovremena sata rada za period od 11/13 do 5/18 u iznosu od 88.226,85 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao što je to i prikazano u tabeli vještakinje na listu 444-445 spisa, međutim to samo po sebi ne može biti dovoljno kao dokaz o vremenu provedenom na radu. Naime, tužitelj nije priložio pisani dokaz da je dobio nalog od poslodavca da mora svaki dan raditi 1 sat duže, ili da mora dolaziti izvan radnog vremena, a obzirom da je prekovremeni rad po svojoj prirodi rad kada radnik ostaje na poslu izvan okvira radnog vremena iz čl. 45. st. 1. Zakona o radu/09, odnosno čl. 65. st. 1. Zakona o radu /2014 a koji rad mora odrediti poslodavac u izvanrednom slučaju potrebe za dodatnim radom radnika (tako i sudska praksa VSRH Rev- 5060/19),. Stoga se duže ostajanje zaposlenika na radu bez naloga i dogovora sa poslodavcem ne smatra prekovremenim radom (Ustavni sud RH broj U-III-400/13 od 22.2.2017., VSRH Rev-2993/18 od 10.3.2020., ŽS Osijek Gž. R 574/2019 od 19.11.2020.g.)Tužitelj sam navodi da nije dobio nalog od direktora da ostaje prekovremeno već je smatrao da treba ostati, a što svakako nije dokaz da je dobio nalog od poslodavca da radi prekovremeno.

20. Osim toga tužitelj se nikad nije žalio niti pismeno tražio isplate navodnih prekovremenih sati, a niti se žalio da su mu prekovremeni sati neispravno obračunati odnosno da mu nisu obračunati. Također nikada nije utužio poslodavca za vrijeme rada kod istog a niti je promijenio posao. Slijedom toga kako iz evidencije tuženika te isplate plaća slijedi da tužitelj nije radio prekovremeno, a tužiteljeva evidencija sama po sebi nije dovoljan dokaz da je radio prekovremeno, to je taj dio njegovog tužbenog zahtjeva neosnovan. Naime, neki svjedoci su tvrdili da su radili također jedan sat duže, međutim oni su mahom govorili o fiksno ugovorenoj plaći, a i radi se o bivšim zaposlenicima, pa se takva njihova očitovanja ne mogu uzeti kao pouzdana. Primjerice svjedok V. govorio je od tome kada je prvi dan došao na posao da je odmah shvatio da se radi do 16 sati dok su započinjali u 7 te da nije bilo uputno postavljati pitanje o prekovremenim satima ali isto tako da nikada nije tražio isplatu prekovremenih stati jer je prekovremeni rad u građevinarstvu normalan. Iz iznijetog se izvlači zaključak da niti taj svjedok nije dobio nalog za radi duže od 8 sati dnevno. Nadalje, svjedok D.je iskazivao da je zaticao kolege da rade do 16 sati. Nadalje svjedok N. I. r. ….g. navodi da se radilo od 7-16 sati te da su svi radili prekovremeno kao i da nije bilo kliznog radnog vremena do kraja 2014. kada je on otišao. Svjedok Z. navodi da je radio od 7 do 15 ali je znao ostajati i izvan tog vremena kada je to posao zahtijevao ali naglašava da je imao ugovorenu fiksnu plaću. Svjedokinja V. i K. i svjedoci P. R., N. I. r. ….g., J. N. govore o kliznom radnom vremenu od 7 do 15 odnosno od 8 do 16 sati. Svjedok K. je također smatrao da je sve dogovoreno unutar fiksne plaće. Uz to i sam tužitelj je naveo da se ponekad višak sati prebacivao na druge dane. Osim toga tužitelj se poziva da je pri zasnivanju radnog odnosa dobio i dopis od S. P. da je radno vrijeme od 7-16 sati, međutim iz tog dopisa sa lista 412 ne može se zaključiti da se radi o 9-satnom radnom vremenu, tim više što Pravilnik o radu tuženika predviđa 40-satno radno vrijeme i to kako Pravilnik od 28-9-2006.g. koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora o radu u čl. 27 tako i Pravilnik koji je vrijedio od 1.7.2010.g. u čl. 40. Tu valja navesti da i iz presude ovog suda broj PpG. 108/19 od 14.1.2020.g. slijedi da je tuženik zajedno sa direktorom Z. Đ. oslobođen optužbe da ne bi vodili evidenciju o radnom vremenu na propisani način dok je odo u Koprivnici pod brojem KP DO 277/2020 od 9.3.2021.g. odbacio kaznenu prijavu protiv direktora tuženika Z. Đ. kao i M. Đ.da bi počinili kazneno djelo iz čl. 279 st. 2. u vezi st. 1. KZ odnosno unošenja neistinitih podataka u poslovnu ispravu i kao takovu je upotrijebili u poslovanju a ta prijava se odnosi na spornu odluku o kliznom radnom vremenu od 20.12.2008.g. kad je ODO u Koprivnici zaključilo da se ne može govoriti o krivotvorenoj ispravi čak i da je izrađena kasnije od vremena koji je na njoj naznačen budući da je radno vrijeme doista bilo klizno te određeno u trajanju od 8 sati. U vezi odbačaja te kaznene prijave tužitelj je nastavio kazneni progon koji je još uvijek u tijeku, dok je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi radio prekovremeno a kao što je to već gore i pojašnjeno. Dakle, iz svega iznijetog se zaključuje da su iskazi svjedoka raznoliki te koliko svjedoci koji više ne rade kod tuženika imaju razloga govoriti protiv tuženika toliko i svjedoci koji još uvijek rade kod tuženika nemaju razloga govoriti u njegovu korist dok je dužnost tužitelja da dokaže svoje navode kao što je u gornjem dijelu već i rečeno, međutim tužitelj pouzdano nije dokazao svoj prekovremeni rad. Osim toga nelogičan je i neživotan navod tužitelja da je sklopio ugovor o radu sa tuženikom na neodređeno vrijeme a niti rad na određeno mu nije bio plaćen te je i nadalje ostajao zaposlen makar nije i nadalje dobivao isplate na prekovremene sate. Kao što je rečeno tužitelj se nije žalio na obračun sati niti je tražio isplatu prekovremenih sati a i ostajao je zaposlen i nadalje, dok bi u takovim okolnostima bilo logično i životno da se takav radi odnos prekine te potraži novo radno mjesto a poslodavca radi neisplate plaće utuži a i potražuje prije toga isplatu što tužitelj nije učinio a niti je tijekom postupka dokazao svoj prekovremeni rad dovoljno pouzdanim dokazima.

21. Ujedno je sud odbio dio tužbenog zahtjeva vezano za prekovremeni rad u iznosu od 258,97 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, obzirom da tužitelj isto nije dokazao, kao niti prethodno provedeno vrijeme na prekovremenom radu kao što je to opisano u odnosu na potraživanje od 88.226,85 kuna. Naime to potraživanje se odnosi po tvrdnji tužitelja na prekovremeni rad subotom 17.10.2015. od 8-13,30 sati, a tužitelj nije dokazao da je upravo toga dana u navedenom vremenu radio prekovremeno. Argumentacija tog dijela tužbenog zahtjeva je na isti način kao i za prethodne prekovremene sate.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje D.kao objektivan i stručan a vještakinja je odgovorila na sva pitanja, dok je iskaze svjedoka prihvatio u dijelu potrebnom za presuđenje kao i iskaze stranaka osim dijela iskaza tuženika gdje navodi da je radio prekovremeno jer isto nije dokazao.

23. Odluka o trošku temelji se na članku 154. ZPP-a.

24. Naime, uspjeh u postupku se određuje prema zadnjem postavljenom tužbenom zahtjevu, a zadnji postavljeni tužbeni zahtjev je bio u iznosu od 150.561,90 kuna, dok je tužitelj uspio sa iznosom od 60.276,08 kuna, pri tome se napominje da iznos glede kojeg je povučena tužba nije uzet u izračun obzirom da se radi o neznatnom iznosu koji bitno ne utječe na ukupni trošak; slijedom čega je tužitelj uspio sa 40% potraživanja, dok je s druge strane tuženik uspio sa 60% potraživanja. Nakon što se ti postoci međusobno oduzmu zaključuje se da je u konačnici tuženik uspio sa 20%. (60-40). Kao osnovani trošak postupka tuženiku se priznaje sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), zastupanje na ročištu 28.01.2019., 07.03.2019., 12.06.2019., 13.11.2019., 12.03.2020., 25.03.2021., 23.09.2021. i 8.10.2021. u iznosu od 2.500,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), sastav podneska od 07.02.2019., 06.11.2020. i 16.03.2021. (tražena je jedna nagrada), 21.09.2021. u iznosu od 2.500,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), pripadajući pdv u iznosu od 7.500,00 kuna. Tuženiku se priznaje sudska pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 349,60 kuna (40% od 874,00 kune koliko je zatraženo), te za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 699,20 kuna (40 % od 1748,00 kuna koliko je zatraženo).

25. Tuženiku se ne priznaje trošak zastupanja na ročištu 25.04.2019., obzirom da isto nije niti održano.

26. Ukupno osnovani trošak tuženika je u iznosu od 38.548,80 kuna, a obzirom da njegov uspjeh iznosi 20 %, to mu se priznaje trošak od 7.709,76 kuna, kojeg se obvezuje platiti tužitelj jer je postotak uspjeha tuženika veći od postotka uspjeha tužitelja.

Čakovec, 22. studeni 2021.

Sutkinja:

Nataša Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dostave iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tom obavijest:

1. pun. tužitelja J. Č.-Ž., odvjetnica iz Z.

2. pun. tuženika ZOU P. – K. – K., odvjetnici iz Č.