Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-277/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. B., OIB: …iz S., kojeg zastupa odvjetnik B. P. iz K., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz o. d. G.&G. iz Z., radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini posl.br. P-197/2021-4 od 18. veljače 2022., 11. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Kutini posl.br. P-197/2021-4 od 18. veljače 2022. na način da se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti uvažuje, i Općinski sud u Kutini oglašava mjesno nenadležnim i predmet ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, koji je tuženik temeljio na činjenici da su parnične stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda prema njegovom sjedištu.

2. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor odbio smatrajući da je riječ o ništetnoj ugovornoj odredbi i to stoga što je riječ o potrošačkom ugovoru, što se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te što ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa se ima smatrati nepoštenom, a to za posljedicu ima ništetnost. Pri tom se prvostupanjski sud pozvao na odredbe članaka 96. stavak 1. i 2. te članka 50. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP 07).

3. Zaključak o znatnoj neravnoteži prvostupanjski sud temelji na činjenici što je mjesto tužiteljeva prebivališta do suda ugovorene nadležnosti udaljeno 90 km u jednom smjeru, pa bi putovanje vlakom za tužitelja trajalo duže od 2 sata, dok je njegov punomoćnik od tog suda udaljen 82 km u jednom smjeru, pa bi putovanje njegovim vozilom trajalo 1 sat i 20 minuta u jednom smjeru, što bi značilo izbivanje iz kancelarije duže od tri sata, a te troškove, kao i one za gorivo i cestarinu koje bi punomoćnik imao, sud u pravilu ne priznaje.

4. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijano rješenje preinačiti i njegov prigovor prihvatiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuje žalitelj.

8. Ovaj sud, međutim, nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to ne samo zbog toga što se pozvao na ZZP 07, koji nije bio na snazi u vrijeme kada su parnične stranke zaključile ugovor koji sadrži spornu prorogacijsku klauzulu, točnije 7.5.2007., budući je identične odredbe sadržavao i tada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03), samo u člancima 81. stavak 1. i 87. stavak 1., već zbog zaključka o tome da bi ugovaranje suda općemjesno nadležnog za tuženika, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo takvu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka koja bi bila znatna. Jer samo ako je sve navedeno ispunjeno tada je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna.

9. S obzirom na okolnosti navedenog slučaja u kojem je ugovorena nadležnost suda općemjesne nadležnosti prema sjedištu tuženika, da je taj sud udaljen od prebivališta tužitelja manje od 100 km, da je tužitelj za zastupanje angažirao odvjetnika zbog čega nije nužan njegov odlazak na sudska ročišta, da za tužitelja ne postoji zapreka za izbor odvjetnika u sjedištu suda prema ugovorenoj mjesnoj nadležnosti i time izostanka troškova na koje ukazuje prvostupanjski sud, ovaj sud nalazi da nema mjesta zaključku o postojanju neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana koja bi bila znatna.

10. Slijedom navedenog zaključiti je da sporna ugovorna odredba nije ništetna, pa je stoga tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, a s obzirom na ugovorenu mjesnu nadležnost prema sjedištu tuženika, valjalo prihvatiti.

11. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 11. svibnja 2022

Sutkinja:

Josita Begović