Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž 2097/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P., iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i vraćanja stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-292/2019-19 od 7. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-292/2019-19 od 7. kolovoza 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.2. ugovora o namjenskom stambenom kreditu broj … sklopljenog između tužiteljice M. M. i tuženika Z. b. d.d. dana 5. prosinca 2007. solemniziranog kod javnog bilježnika N. B. dana 7. prosinca 2007. godine pod brojem OV-19407/07, a koja glasi: "Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d."

II. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici M. M. iz P., OIB: … isplati ukupni iznos od 21.702,24 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to tekućim:

- od dana 1. ožujka 2008. do isplate na iznos od 171,21 kuna,

- od dana 1. travnja 2008. do isplate na iznos od 171,03 kuna,

- od dana 1. svibnja 2008. do isplate na iznos od 170,86 kuna,

- od dana 1. lipnja 2008. do isplate na iznos od 170,68 kuna,

- od dana 7. srpnja 2008. do isplate na iznos od 170,50 kuna,

- od dana 8. kolovoza 2008. do isplate na iznos od 170,31 kuna,

- od dana 9. rujna 2008. do isplate na iznos od 170,12 kuna,

- od dana 13. listopada 2008. do isplate na iznos od 169,92 kuna,

- od dana 14. studenog 2008. do isplate na iznos od 169,74 kuna,

- od dana 11. prosinca 2008. do isplate na iznos od 169,83 kuna,

- od dana 13. siječnja 2009. do isplate na iznos od 169,33 kuna,

- od dana 16. veljače 2009. do isplate na iznos od 169,12 kuna,

- od dana 17. ožujka 2009. do isplate na iznos od 168,91 kuna,

- od dana 10. travnja 2009. do isplate na iznos od 168,69 kuna,

- od dana 15. svibnja 2009. do isplate na iznos od 168,47 kuna,

- od dana 12. lipnja 2009. do isplate na iznos od 168,25 kuna,

- od dana 14. srpnja 2009. do isplate na iznos od 168,03 kuna,

- od dana 14. kolovoza 2009. do isplate na iznos od 363,60 kuna,

- od dana 11. rujna 2009. do isplate na iznos od 363,17 kuna,

- od dana 12. listopada 2009. do isplate na iznos od 362,73 kuna,

- od dana 12. studenog 2009. do isplate na iznos od 362,28 kuna,

- od dana 11. prosinca 2009. do isplate na iznos od 361,82 kuna,

- od dana 14. siječnja 2010. do isplate na iznos od 361,36 kuna,

- od dana 8. veljače 2010. do isplate na iznos od 360,88 kuna,

- od dana 8. ožujka 2010. do isplate na iznos od 360,40 kuna,

- od dana 13. travnja 2010. do isplate na iznos od 359,90 kuna,

- od dana 7. svibnja 2010. do isplate na iznos od 359,40 kuna,

- od dana 10. lipnja 2010. do isplate na iznos od 358,89 kuna,

- od dana 12. srpnja 2010. do isplate na iznos od 358,37 kuna,

- od dana 10. kolovoza 2010. do isplate na iznos od 357,84 kuna,

- od dana 10. rujna 2010. do isplate na iznos od 357,30 kuna,

- od dana 7. listopada 2010. do isplate na iznos od 356,75 kuna,

- od dana 10. studenog 2010. do isplate na iznos od 356,19 kuna,

- od dana 10. prosinca 2010. do isplate na iznos od 303,79 kuna,

- od dana 11. siječnja 2011. do isplate na iznos od 303,28 kuna,

- od dana 9. veljače 2011. do isplate na iznos od 302,75 kuna,

- od dana 14. ožujka 2011. do isplate na iznos od 302,22 kuna,

- od dana 11. travnja 2011. do isplate na iznos od 301,68 kuna,

- od dana 10. svibnja 2011. do isplate na iznos od 301,13 kuna,

- od dana 9. lipnja 2011. do isplate na iznos od 300,57 kuna,

- od dana 11. srpnja 2011. do isplate na iznos od 300,00 kuna,

- od dana 9. kolovoza 2011. do isplate na iznos od 249,01 kuna,

- od dana 9. rujna 2011. do isplate na iznos od 248,50 kuna,

- od dana 10. listopada 2011. do isplate na iznos od 247,99 kuna,

- od dana 9. studenog 2011. do isplate na iznos od 247,47 kuna,

- od dana 8. prosinca 2011. do isplate na iznos od 246,94 kuna,

- od dana 11. siječnja 2012. do isplate na iznos od 246,40 kuna,

- od dana 9. veljače 2012. do isplate na iznos od 245,85 kuna,

- od dana 9. ožujka 2012. do isplate na iznos od 245,29 kuna,

- od dana 6. travnja 2012. do isplate na iznos od 244,74 kuna,

- od dana 8. svibnja 2012. do isplate na iznos od 244,16 kuna,

- od dana 8. lipnja 2012. do isplate na iznos od 243,59 kuna,

- od dana 11. srpnja 2012. do isplate na iznos od 242,99 kuna,

- od dana 9. kolovoza 2012. do isplate na iznos od 242,40 kuna,

- od dana 11. rujna 2012. do isplate na iznos od 241,80 kuna,

- od dana 9. listopada 2012. do isplate na iznos od 241,18 kuna,

- od dana 7. studenog 2012. do isplate na iznos od 240,56 kuna,

- od dana 7. prosinca 2012. do isplate na iznos od 239,94 kuna,

- od dana 10. siječnja 2013. do isplate na iznos od 239,29 kuna,

- od dana 8. veljače 2013. do isplate na iznos od 238,65 kuna,

- od dana 11. ožujka 2013. do isplate na iznos od 238,00 kuna,

- od dana 10. travnja 2013. do isplate na iznos od 237,33 kuna,

- od dana 10. svibnja 2013. do isplate na iznos od 236,65 kuna,

- od dana 10. lipnja 2013. do isplate na iznos od 235,96 kuna,

- od dana 9. srpnja 2013. do isplate na iznos od 235,28 kuna,

- od dana 7. kolovoza 2013. do isplate na iznos od 241,88 kuna,

- od dana 12. rujna 2013. do isplate na iznos od 241,14 kuna,

- od dana 15. listopada 2013. do isplate na iznos od 240,41 kuna,

- od dana 15. studenog 2013. do isplate na iznos od 239,66 kuna,

- od dana 13. prosinca 2013. do isplate na iznos od 238,90 kuna,

- od dana 16. siječnja 2014. do isplate na iznos od 238,13 kuna,

- od dana 11. veljače 2014. do isplate na iznos od 196,55 kuna,

- od dana 7. ožujka 2014. do isplate na iznos od 195,87 kuna,

- od dana 8. travnja 2014. do isplate na iznos od 195,18 kuna,

- od dana 9. svibnja 2014. do isplate na iznos od 194,49 kuna,

- od dana 10. lipnja 2014. do isplate na iznos od 193,79 kuna,

- od dana 11. srpnja 2014. do isplate na iznos od 193,09 kuna,

- od dana 8. kolovoza 2014. do isplate na iznos od 147,66 kuna,

- od dana 8. rujna 2014. do isplate na iznos od 147,07 kuna,

- od dana 7. listopada 2014. do isplate na iznos od 146,49 kuna,

- od dana 7. studenog 2014. do isplate na iznos od 145,89 kuna,

- od dana 8. prosinca 2014. do isplate na iznos od 145,29 kuna,

- od dana 9. siječnja 2015. do isplate na iznos od 144,69 kuna,

- od dana 9. veljače 2015. do isplate na iznos od 117,47 kuna,

- od dana 6. ožujka 2015. do isplate na iznos od 116,95 kuna,

- od dana 8. travnja 2015. do isplate na iznos od 116,42 kuna,

- od dana 8. svibnja 2015. do isplate na iznos od 115,89 kuna,

- od dana 8. lipnja 2015. do isplate na iznos od 115,35 kuna,

- od dana 9. srpnja 2015. do isplate na iznos od 114,80 kuna,

- od dana 6. kolovoza 2015. do isplate na iznos od 90,22 kuna,

- od dana 7. rujna 2015. do isplate na iznos od 89,76 kuna,

- od dana 9. listopada 2015. do isplate na iznos od 89,30 kuna,

- od dana 6. studenog 2015. do isplate na iznos od 88,84 kuna,

- od dana 9. prosinca 2015. do isplate na iznos od 88,37 kuna,

- od dana 12. siječnja 2016. do isplate na iznos od 87,90 kuna,

- od dana 9. veljače 2016. do isplate na iznos od 56,62 kuna,

- od dana 26. veljače 2016. do isplate na iznos od 46,90 kuna,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Z. b. d.d. da tužiteljici M. M. iz P., OIB: …, u roku od petnaest (15) dana na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 9.265,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na taj iznos od 7. kolovoza 2020. godine pa do isplate.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.086,20 kn.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

- da su stranke 5. prosinca 2007. sklopile Ugovor o kreditu, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 274.700,00 kn;

- da se ugovorena kamatna stopa mijenjala i to na temelju odluke banke,

- da je predmetni kredit odobren za kupnju stana;

- da razlika ukupne više plaćene redovne kamate zbog povećanja kamatnih stopa iznosi 21.702,24 kn.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te odredbu čl. 502.c. ZPP, ocijenio da je ugovor o kreditu od 5. prosinca 2007. u dijelu i to u čl. 2. ugovora koji se odnosi na promjenjivost kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, ništetan, jer se radi o ugovornoj odredbi kojoj ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom predvidjele egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, niti je tužitelj kao potrošač informiran o navedenom, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, radi čega proizlazi da je tuženik postupao suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev. Pri tome je prvostupanjski sud otklonio prigovor tuženika kojim osporava tužitelju svojstvo potrošača ističući da je tužitelj fizička osoba te da je ugovor sklopljen u svrhu kupnje stana. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17-2 prema kojem pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je konkretno 13.lipnja 2014., pa kako je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da pobijana presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može valjano i pouzdano ispitati, a to iz razloga jer ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a na što pravilno ukazuje tuženik u svojoj žalbi ističući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 249/14 od 9. travnja 2015., utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovore odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke, a da da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, brj: 96/03, 46/07 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07,125/07,79/09,89/09,133/09,78/12 – dalje: ZZP/09) i to odredbama čl. 96. i 97. ZZP/09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose na tužitelja koji je bio korisnik kredita u kunama, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

11. U navedenoj odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014. navedeno je, kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna, jer je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, dakle, neizvjesni su bitni elementi ugovora, koji su u pravilu dugoročni, s time da cijenu koja ovisi o visini glavnice, jer se određuje u postotku toga iznosa o visini kamatne stope, određuje banka koja je vjerovnik. Dodatna okolnost, koja je po ocjeni toga suda presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke, na koji potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara. Nadalje je u toj odluci navedeno, da činjenica da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara, jer u razdoblju od 2004. do 2008. nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio na koju se tuženici pozivaju, tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojega u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost kao promjene stope, a s time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga, nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

12. Stoga su, za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari, odlučne okolnosti:

- je li ugovor sklopljen u navedenom vremenskom periodu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.;

- je li ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke;

- je li se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo;

- je li odredba nejasna, teško razumljiva, teško uočljiva kao i

- je li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, a zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, što konkretno znači da bi se smatrala nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. O tome uzrokuje li predmetna odredba članka 2. Ugovora sklopljenog između stranaka značajnu neravnotežu na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u pobijanoj presudu nisu navedeni nikakvi razlozi jer u tom smislu prvostupanjski sud nije proveo test nepoštenosti, a prethodno nema razloga ni vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 96. st. 5. i čl. 99 ZZP/09 te s tim u vezi nije proveden test transparentnosti i ocjena u smislu odredbe čl. 98. i 100. ZZP/07.

15. Radi postojanja navedene bitne povrede odredaba postupka prvostupanjska presuda se ne može ispitati, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP žalba tuženika uvažena i prvostupanjska presuda ukinuta.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski će na novoj glavnoj raspravi otkloniti nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka te će provesti predloženi dokaz saslušanjem tužitelja, a koji je na pripremnom odlučio provesti, a nije proveo, i u skladu s pravilima o teretu dokazivanja utvrditi odlučno činjenično stanje na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će prilikom donošenja nove odluke ocijeniti i ostale navode iz žalbe tuženika.

16.1. Pri tome je potrebno voditi i računa o pravnom shvaćanju iznesenom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. prema kojem je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa i to na štetu potrošača.

17. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na glavni zahtjev, ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Zagrebu, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.