Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-248/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Š. odvjetnici iz S., protiv tuženika B. B., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku E.

V. odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj 32 Povrv-4/2020-11 od 11. veljače 2021., 11. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i u pobijanom dijelu - točki I. potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj 32 Povrv- 4/2020-11 od 11. veljače 2021.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. M. posl. br. Ovrv- 3162/2019 od 13. prosinca 2019., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 2.467,08 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima kako slijedi:

- na iznos od 1.720,08 kn od 18. lipnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 249,00 kn od 18. srpnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 249,00 kn od 17. kolovoza 2019. pa do isplate

- na iznos od 279,83 kn od 17. rujna 2019. pa do isplate

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. M. posl. br. Ovrv-3162/2019 od 13. prosinca 2019., u dijelu u kojem se tuženiku nalaže da u roku od 8 dana tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 2.378,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznose teče po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 17. rujna 2019. pa do isplate.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. M. posl. br. Ovrv-3162/2019 od 13. prosinca 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove postupka u visini 899,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. prosinca 2019. pa do isplate, kao i predvidivi trošak u visini 754,75 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

IV Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Ovu presudu, u dijelu pod točkom I. izreke, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5, Predmet spora koji je započeo nakon prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, je isplata duga za pružene telekomunikacijske usluge koje potraživanje da je s pružatelja telekomunikacijskih usluga preneseno na tužitelja cesijom.

6. Prvostupanjski je sud pobijanim dijelom prvostupanjske presude na snazi održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za one usluge za koje je utvrdio da ih tuženik duguje pružatelju telekomunikacijskih usluga a bili su predmetom cesije.

7. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuje žalitelj. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda nema proturječnosti pa tako ni onih koji se u razlozima presude odnose na sadržaj isprava i samih tih isprava, a niti su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni.

9. Prvostupanjski je sud utvrđenje o prenesenim tražbinama s pružatelja telekomunikacijskih usluga na tužitelja utemeljio ne samo na Ugovoru o cesiji br. F.3- 08/2015 od 20. listopada 2015. već i Dodatku tom Ugovoru sa Specifikacijom prodanih i ustupljenih potraživanja od 17. rujna 2019., do kada su dospjela sva potraživanja na koja se pobijana odluka odnosi, pa nije točno da predmetna potraživanja nisu obuhvaćena cesijom.

10. Žalbena tvrdnja kako je nejasno zašto prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženika za prekid postupka nije osnovana. Prvostupanjski je sud upravo točkom 5. obrazloženja dao razloge zašto nije prekinuo ovaj postupak u kojem se traži naplata pruženih a neplaćenih telekomunikacijskih usluga, do okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv T. K. za kaznena djela prijevare, a žalitelj ne daje argumente koje bi takav stav prvostupanjskog suda dovele u pitanje. Jedini razlog za prekid postupka žalitelj temelji na tvrdnji da je sud odluku o prekidu donio u nekom drugom Povrv predmetu, ali to nije pravno relevantni argument koji bi žalbu činio osnovanom. Sve da je prvostupanjski sud i pogrešno odlučio o žaliteljevom prijedlogu da se postupak prekine, to bi moglo eventualno predstavljati samo povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, a zbog te povrede se u sporovima male vrijednosti, o kojem je ovdje riječ, žalba ne može podnijeti (članak 467. stavak 1. u vezi članka 458. stavak 1. ZPP-a).

11. Slijedom navedenog žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1 ZPP-a.

Dubrovnik, 11. svibnja 2022.

Sutkinja:

Josita Begović