REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5321/2021.

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika B. K., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika B. K., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 16. travnja 2021., broj: 3 Pp P-2492/2019-26, na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika B. K., ukida se pobijana presuda glede djela pod točkom II. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e :

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika B. K. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

III. Uslijed odluke pod točkama I. i II. preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj izrečenoj kazni, tako da se, okrivljeniku B. K., za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod I. izreke pobijane presude, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, a za djelo pod točkom III. izreke u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, te mu se primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.300,00 (dvijetisućetristo) kuna, s time da se okrivljeniku temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona dopušta da izrečenu novčanu kaznu, plati u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, i to svaki obrok u iznosu od po 460,00 (četristošezdeset) kuna i to prvi obrok plaća u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 4 (četiri) obroka, u razmacima od po 30 (trideset) dana, a ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

IV. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik B. K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik B. K., da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka 8. cit. Zakona i prekršaj iz članka 229. stavka 5. istog Zakona, te je za iste kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 12.300,00 (dvanaesttisućatristo) kuna, s time da mu je odobreno plaćanje izrečene novčane kazne na 5 obroka.

2. Temeljem članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna, troška izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna te troška alkotesta u iznosu od 80,00 (osamdeset) kuna.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i zbog odluke o troškovima postupka.

5. U žalbi okrivljenik navodi okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, pri čemu osporava prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodeći da je alkotestiran u 12,29 sati, a ne u vrijeme počinjenja prekršaja, te da je utvrđivanje koncentracije alkohola, koju ne osporava, za kvalifikaciju prekršaja relevantno u vrijeme počinjenja prekršaja, a koji je bio u 10,15 sati, dok iz svih pismena proizlazi da se ista odnosi na utvrđenje u 12,29 sati. Napominje da je 19. rujna 2019., svjestan da ima problema s alkoholom, zatražio liječničku pomoć i podvrgao se liječenju od alkoholizma o čemu je dostavio u spis liječničku dokumentaciju. Iskreno se kaje zbog cjelokupne situacije, te je nakon toga poduzeo sve da se takva situacija ubuduće ne ponovi. Dalje navodi da prilikom izricanja ukupne novčane kazne, troškova postupka i izricanja zaštitne mjere nisu u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir njegovi prihodi, činjenica da do sada nije kažnjavan za prekršaje iz članka 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i da bi plaćanje tako izrečene kazne dovelo u pitanje egzistenciju njegove obitelji, budući mu je supruga nezaposlena, što je također dokumentirao. Posjedovanje vozačke dozvole da mu je neophodno, jer mu je vozilo jedno od osnovnih sredstava za rad te bi izvršenjem zaštitne mjere bilo dovedeno u pitanje njegovo daljnje kvalitetno vršenje poslovnih aktivnosti.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je osnovana glede djela pod točkom II. izreke, dok nije osnovana glede djela pod točkama I. i III. izreke.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: ovaj Sud) je utvrdio da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret glede djela pod točkom II., izreke, jer izvedeni dokazi dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o protupravnosti postupanja okrivljenika u vezi navedenog djela.

9. Naime, okrivljenik u žalbi poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret pod točkom II. izreke navodeći da je alkotestiran u 12,29 sati, a ne u vrijeme počinjenja prekršaja, te da je utvrđivanje koncentracije alkohola, koju ne osporava, za kvalifikaciju prekršaja relevantno u vrijeme počinjenja prekršaja, a koji je bio u 10,15 sati, dok iz svih pismena proizlazi da se ista odnosi na utvrđenje u 12,29 sati.

10. Razmatrajući pobijanu presudu, razvidno je da, iako je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak ispitavši okrivljenika te izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, najvažnija činjenica po mišljenju vijeća ovog suda pogrešno je utvrđena.

11. Naime, imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik alkotestiran u 12,29 sati, a što je vidljivo iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi od 18. rujna 2019., a nesreća se dogodila u 10,15 sati, pri čemu okrivljenik kategorički tvrdi da je alkohol konzumirao nakon što se dogodila prometna nesreća, to iz navedenog dokaza, ne proizlazi da je okrivljenik konzumirao alkohol prije vožnje, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud.

12. Također sama činjenica da je okrivljenik prihvatio ispitivanje, te što je u 12,29 sati, a kako to proizlazi iz navedenog zapisnika o alkotestiranju utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika od 1,82 g/kg ne upućuje na zaključak da je okrivljenik vozio pod utjecajem alkohola u isto vrijeme, tj, u vrijeme prometne nesreće, odnosno u 10,15 sati, pri čemu valja napomenuti da se obilježje bića djela prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako to osnovano ističe i žalitelj sastoji u tome da će se, kazniti vozač ako u organizmu ima alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka ili ako u organizmu ima opojnih droga.

13. Dakle, razloge koje u obrazloženju navodi prvostupanjski sud da je okrivljenik prihvatio alkotestiranje, te da je provedenim alkotestiranjem utvrđeno da je bio alkoholiziran, imajući u vidu sve navedeno, ne može biti dokaz da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pod točkom II. izreke pobijane presude, pri čemu je nesporno da isti nije zatečen kako upravlja predmetnim vozilom, te je alkotestiran 3 sata nakon nastanka prometne nesreće, te izričito osporava da je konzumirao alkohol prije vožnje, to se navedeni zapisnik o alkotestiranju ne može smatrati dokazom da je kritične zgode okrivljenik kao vozač bio pod utjecajem alkohola.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio obranu okrivljenika, kao niti provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, a što je imalo za posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede djela pod točkom II. izreke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

15. Nadalje, kako je prvostupanjski sud zaštitnu mjeru izrekao isključivo za navedeni prekršaj, to je također s obzirom da je u vezi navedenog djela ukinuta prvostupanjska presuda, valjalo ukinuti i izrečenu zaštitnu mjeru.

16. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama I. i II. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

17. Naime, prvostupanjski je sud na temelju obrane okrivljenika koji je izričito priznao da je počinio prekršaje činjenično opisane pod točkama I. i III. izreke pobijane presude, te uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, koja je u odnosu na navedene prekršaje u sukladnosti s obranom okrivljenika imao osnove za zaključak da se u ponašanju okrivljeniku stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koje je okrivljenik pod navedenim točkama izreke proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom.

18. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u ukupnom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

19. U svezi s tim valja istaći da su okrivljeniku za prekršaje pod točkama I. i III. izreke utvrđene novčane kazne u visini propisanog posebnog minimuma novčanih kazni, te ukupnu novčanu kaznu izrečenu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona vijeće ovog suda smatra, razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pri čemu valja napomenuti da je okrivljeniku odobreno plaćanje iste u 5 mjesečnih obroka.

20. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 200,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i u preostalom iznosu, a koji troškovi predstavljaju stvarne troškove koji su bili potrebni za provođenje radnji za koje su isti utvrđeni.

21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika glede djela pod točkama I. i II.) izreke, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

22. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. svibnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.