Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ob-494/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Sente, kao predsjednika, Marijana Vugića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz S., OIB: …, protiv tuženika Z. B. iz O., OIB: …, uz sudjelovanje mlt. M. i mlt. L. koje zastupa posebna skrbnica A. H., dipl. pravnica Centra za posebno skrbništvo Dislocirana jedinica O., radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob- 66/2021-21 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog u Osijeku, poslovni broj P Ob-66/2021-21 od 11. ožujka 2022. u dijelu koji se odnosi na mlt. L. B.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I/ Mijenjaju se presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-822/2015 od 30. siječnja 2017. i P Ob-596/2017 od 19. siječnja 2018. na način da će mlt. M., rođena … u O. i mlt. L., rođena ... u O., stanovati s majkom D. B. uz zajedničku roditeljsku skrb roditelja.

II/ Određuje se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. M. i mlt. L. s ocem Z. B. na način da će mlt. djeca provoditi kod oca svaki drugi vikend od petka nakon nastave do nedjelje u 18,00 sati, polovicu svih školskih praznika, blagdane, državne praznike i rođendane naizmjenično kod jednog i drugog roditelja, te se majka obvezuje odvesti djecu u kućanstvo oca, a otac se obvezuje vratiti ih u kućanstvo majke po isteku druženja.

III/ Nalaže se ocu Z. B. OIB: …, doprinositi za uzdržavanje mlt. M. C. B., OIB: …, mjesečnim iznosom od 750,00 kn (sedamstotinapedesetkuna), te za uzdržavanje mlt. L. C. B., OIB: …, mjesečnim iznosom od 680,00 kn (šeststotinaosamdesetkuna), počev od 11. ožujka 2022. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec."

2.Protiv ove presude, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) a u vezi čl. 346. Obiteljsko zakon ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20.- dalje ObZ) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća usuglašeni nalaz i mišljenje Centra za socijalnu skrb O. i Ž. kao stručne, logične, objektivne i u skladu s pravilima struke jer tuženik svojom primjedbom nije doveo u sumnju pravilnost i objektivnost nalaza i mišljenja, nije predložio provođenje daljnjih dokaza, te sud smatra da je prilikom obrade utvrđeno da je u najboljem interesu i za dobrobit mlt. M. i mlt. L. stanovati s majkom koja im majka pruža toplinu, emocionalnu stabilnost, podršku i obiteljsko okruženje koje kod oca izostaje. Sam tuženik je tijekom postupka naveo da je suglasan sa stanovanjem mlt. M. s majkom jer ima određene probleme u njezinom odgoju, ali i nadalje želi da mlt. L. ostane stanovati s njim, što nije u interesu mlt. djece jer bi došlo do razdvajanja sestara koje su emocionalno povezane, odnosno sam tuženik potvrđuje da postoje razlozi za izmjenu ranije odluke u odnosu na mlt. M. Kako je tijekom postupka utvrđeno i da u zajedničkom kućanstvu s ocem živi sin D. koji je priveden od strane policije zbog problema s drogom i sumnje na kazneno djelo silovanja, te kako sam tuženik potvrđuje da je D. dugi niz godina ovisnik, da ga je vodio na odvikavanje koje nije dalo rezultate, podmirivao je dugovanja koja je sin učinio, te kako je činjenica da su mlt. M. i mlt. L. kod oca izložene negativnom utjecaju i neprimjerenom ponašanju brata D. za kojeg postoji mogućnost povratka u kućanstvo oca nakon izlaska iz zatvora, a posebno imajući u vidu da mlt. djeca izražavaju želju živjeti kod majke kod koje imaju osjećaj obiteljskog okruženja koji kod oca nemaju i kako majka ima sve uvjete za preuzimanje skrbi uz pružanje emocionalne podrške i stabilnosti, kao i bolje uvjete za pravilan rast i razvoj mlt. djece, sud smatra da je u interesu i za dobrobit mlt. djece povjeriti ih majci. Mišljenje mlt. djece utvrđeno je putem psihologa i posebne skrbnice te je uvaženo jer je tijekom postupka utvrđeno da je njihovo mišljenje u skladu s njihovim interesima u smislu čl. 12 i čl. 3 Konvencije o pravima djeteta. Ujedno je odlučeno i o ostvarivanju osobnih odnosa mlt djece s ocem pri čemu je sud uvažio usuglašeno mišljenje Centra za socijalnu skrb O. i Ž. jer je ostvarivanje osobnih odnosa djece s ocem u interesu i za dobrobit mlt. djece koja su od prestanka zajedničkog života roditelja živjela upravo s ocem. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 408 Obiteljskog zakona i čl. 3 Konvencije o pravima djeteta, te čl. 4 Konvencije o kontaktima s djecom odlučeno je kao pod I i II/ izreke presude.

5. Nadalje, ocjenjujući ukupne materijalne potrebe djece i materijalne mogućnosti tuženika sud obvezuje tuženika na plaćanje uzdržavanja djece kako je to odlučeno pod točkom III izreke.

6. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Iz navoda žalbe tuženika u dijelu gdje on navodi da se protivi da bi mlt. L. stanovala s majkom jasno proizlazi da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na mlt. L., dakle, u dijelu da će ona stanovati sa majkom, a u svezi toga i pod točkom II izreke u dijelu u kojem je određeno kako će se ostvarivati osobni odnosi između mlt. L. i tuženika a time i u odnosu na točku III izreke gdje je tuženik obvezan na plaćanje uzdržavanja za mlt. L.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da bi i mlt. L. trebala stanovati s majkom.

9. Iz općeg komentara Konvencije o pravima djeteta jasno proizlazi da su države dužne osigurati pravo da bude saslušano svakom djetetu "koje je sposobno oblikovati svoje osobno mišljenje", a koju frazu ne treba promatrati kao ograničenje, već kao obvezu za države potpisnice da ocjene sposobnost djeteta da oblikuje samostalno mišljenje u najvećoj mjeri, a što znači, da države potpisnice ne mogu krenuti s pretpostavkom da dijete nije sposobno izraziti svoje vlastito mišljenje već, upravo suprotno, države potpisnice trebaju pretpostaviti da dijete ima sposobnost oblikovanja svojih vlastitih mišljenja i priznati da ono ima pravo izraziti ih – nije na djetetu da prvo dokaže svoju sposobnost. Pritom je naglašeno da odredba čl. 12. ne nameće nikakvo dobno ograničenje u pogledu prava djeteta na izražavanje njegovog mišljenja te poziva države članice da ne uvode dobna ograničenja, niti u zakonima niti u praksi, kojom bi se ograničilo pravo djeteta da bude saslušano u vezi sa svim pitanjima koja utječu na njega. Sintagma da se mišljenje djeteta mora uvažiti u skladu s dobi i zrelošću djeteta se odnosi na sposobnost djeteta, koju se mora ocijeniti kako bi se dala odgovarajuća težina njegovom mišljenju ili kako bi se komuniciralo s djetetom na način na koji će ta mišljenja utjecati na ishod procesa. Pritom se zrelost odnosi na sposobnost razumijevanja i ocjenjivanja implikacija određenog pitanja i stoga se mora razmotriti pri određivanju pojedinačne sposobnosti djeteta. To je, u pravilu, sposobnost djeteta da izrazi svoje mišljenje o pitanjima na razuman i neovisan način. Glede sintagme da se dijete mora saslušati izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, ako se saslušanje djeteta poduzima putem posrednika, od najveće je važnosti da posrednik točno prenosi mišljenje djeteta do suda, pri čemu posrednici moraju imati dovoljno znanja i razumijevanja različitih aspekata procesa donošenja odluke i iskustvo u radu s djecom. Zaključno, ako je dijete sposobno oblikovati vlastita mišljenja na razuman i neovisan način, osoba ili tijelo što donosi odluku mora razmotriti mišljenje djeteta, kao značajnog čimbenika u rješavanju spornog pitanja. Međutim, ako bi se utvrdilo da je dijete takvo mišljenje dalo zbog sukoba lojalnosti i/ili njegove izloženosti manipulacijama jednog od roditelja, onda takvo mišljenje djeteta sud ne mora uvažiti.

10. U konkretnom slučaju dijete mlt. L. jasno je iznijela svoje mišljenje s kojim od roditelja želi stanovati pri čemu iz mišljenja CZS ne proizlazi da je takvo mišljenje dijete dalo zbog sukoba lojalnosti ili izloženosti manipulacijom od strane majke.

11. Na navode žalbe valja reći da odgovaraju navodi da počam od 2017. godine se tuženik u naravi brine o djeci kao što i odgovaraju navodi da je tužiteljica presuđena za kazneno djelo zbog povrede dužnosti uzdržavanja djece te da joj je izrečena uvjetna osuda, ali također valja reći da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na promijenjenim okolnostima u odnosu na ranije donesenu pravomoćnu presudu kojim je odlučeno da će djeca stanovati s ocem.

12. Naime, kako to proizlazi iz stanja spisa, a također i utvrđuje prvostupanjski sud, tužiteljica je stabilizirala svoj život, zasnovala je novu zajednicu u kojoj je rođeno dvoje djece, visoko je motivirana da preuzme brigu, a i djeca su jasno izrazila svoje mišljenje da žele stanovati s majkom a čija blizina i potpora u godinama u kojim se djeca nalaze je jako bitna.

13. S druge strane, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud stambeni uvjeti u kojima su djeca živjela s ocem i starijim bratom su neadekvatni za pravilan psihofizički razvoj djece, a to i u odnosu na činjenicu da u zajedničkom kućanstvu živi i sin D. koji je dugi niz godina ovisnik i ima problema s drogom, a što sveukupnosti daje pravilnost zaključka prvostupanjskoga suda da djeca trebaju stanovati s majkom uz uvažavanje sve dosadašnje brige i skrbi koji je otac imao prema djeci jer je to u interesu i za dobrobit djece kao o primarnom interesu o kojem sud mora voditi računa. Naime, u ovakvim sporovima uvijek središnje mjesto mora imati najbolji interes djeteta, a u ovom slučaju to je pobijanom presudom i postignuto.

14. Iako tuženika posebno ne navodi razloge glede osporavanja točke II izreke pobijane presude glede ostvarivanja osobnih odnosa, i ovaj sud je mišljenja da, a sukladno prijedlogu CZS, takvo ostvarivanje osobnih odnosa omogućuje tuženiku da ostvaruje svoju roditeljsku ulogu, a i djeci da ostvaruju bliske odnose s ocem boraveći kod njega u vremenu i na način kako je to određeno točkom II pobijane presude.

15. Što se tiče doprinosa tuženika za uzdržavanje djece pravilno je prvostupanjski sud polazeći od ukupnih materijalnih potreba djece i mogućnosti tuženika, kao i primjenom odredbe čl. 314. st. 3. al. 1. ObZ odlučio kao pod točkom III izreke,

16. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 346. ObZ odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Vanda Senta, v.r.