Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2186/2021-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan, kao predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz K. OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz K. protiv 1.-tuženice B. J. iz D. OIB:... i 2.- tuženika V. J., iz D., OIB...., oboje zastupana po L. J. P. iz K., radi utvrđenja prava na posjed, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 7 P-44/2019-22 od 30. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 7 P-44/2019-22 od 30. srpnja 2021.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Ž. K. koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj Ž. K., K., OIB:... posjednik cijele kč.br. – dvorište sa 396 m2 i kuća, D., sa 59 m2, sveukupno 455 m2 sve upisano u zk. izvatku broj ... k.o. K. i u posjedovni list broj ... DGU Područnog ureda za katastar K. te su mu temeljem ove presude tuženici B. J. iz D. OIB:... i V. J. iz D. OIB:..., dužni priznati pravo na posjed navedene nekretnine." II. Tužitelj Ž. K. iz K. OIB:... dužan je 1. tuženici B. J. iz D. OIB:... i 2. tuženiku V. J., iz D. OIB:..., naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.843,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to počevši od dana presuđenja tj. od 30. srpnja 2021 . pa do konačne isplate, u roku od 15 dana."

Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbe parničnog te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da sud nije utvrdio činjenice odlučne za meritum spora, a kako je to propisano odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV). Navedena odredba je jasna, pa tužitelj nije trebao dokazivati da li tuženici eventualno imaju prava na njegovoj nekretnini koja bi ga ograničavala u posjedovanju. Dosjelost služnosti koja nije upisana u zemljišne knjige neće djelovati prema trećem stjecatelju prava vlasništva, koji je bio u dobroj vjeri i koji je svoje pravo upisao u zemljišnu knjigu. U takvom slučaju stjecatelj je punopravni vlasnik nekretnine bez prava stvarne služnosti odnosno služnost će se ugasiti. Stoga da je trebalo utvrditi činjenice da li je tužitelj u konkretnom slučaju postupao u dobroj vjeri kada je kupovao predmetnu nekretninu 2. kolovoza 2004. Navodi kako u vrijeme kupnje na nekretnini nije postojao teret prava stvarne služnosti provoza i prolaza po nekretnini tužitelja, a takav teret ne postoji ni danas upisan. Tvrdi da je uvidom u zemljišne knjige i obilaskom nekretnine utvrdio da nekretnina koju kupuje nije opterećena teretima, te je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige upisao svoje vlasništvo bez tereta. Simulirani prolaz i provoz bio je zapušten u raslinje, a tuženici su do svoje nekretnine prolazili preko kč.br. ..., gdje je ranije prolazila i gosp. H.. Tužitelj traži da mu nevlasnici temeljem čl. 26. ZV-a priznaju pravo na posjed njegovih nekretnina jer pravo vlasništva je jače od nevlasničkog svojatanja posjeda i neupisanog i nedokazanog prava služnosti provoza i prolaza. Iz navedenih razloga preuranjenom smatra i odluku o parničnom trošku.

Predlaže pobijanu odluku preinačiti na način da se usvoji postavljeni tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je nekretnina kč.br. ... – dvorište sa 396 m2 i kuća, D., sa 59 m2, sveukupno 455 m2 sve upisano u zk. izvatku broj .. k.o. K. upisana kao vlasništvo Ž. K., ovdje tužitelja,

-da je prema posjedovnom listu broj... Ž. K., ovdje tužitelj upisan kao posjednik kč.br. .., ulica V. p. od 455 m2,

-da je kupoprodajni ugovor sklopljen 2. kolovoza 2004. između Ž. K., kao kupca i S. K., kao prodavatelja, a predmet prodaje odnosno kupnje bile su nekretnine koje dolaze upisane u zk.ul. ...k.o. K. pa tako i kč.br. ... livada u D. sa 191 m2, kč.br. ... vinograd u D. sa 264 m2, kč.br. ... livada u D. sa 348 m2 u naravi kuća s okućnicom sa 65m2,

-da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl.br. P- 266/2015 od 3. travnja 2017. utvrđeno da je tuženik Ž. K. smetao tužitelje B. J. i V. J. u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu puta služnosti u svrhu provoza i prolaza do njihove nekretnine u naravi kuće i okućnice u D., . upisane u zk.ul. .. k.o. K. kč.br. ... kč.br. .. i kč.br. ... i zk.ul. .. kč.br.. i kč.br.. time što je 19. ožujka 2015. na južnoj strani svojih nekretnina u k.o. K. zk.ul.br. .. kč.br. .. i kč.br. .. po cijeloj širini utabanog poljskog kolnog puta od 3,33 m2 na krajnjim točkama zapadno i istočno postavio dva betonska stupa, a na sredini puta još jedan betonski stup te na krajnje betonske stupove pričvrstio dvije table željeznog armaturnog pletiva postavivši ih na širini puta od 3,33 m, visine 1,6 m, sve uz željezna klizna vrata – lesu, koja je na sjevernoj strani nekretnine tužitelja te uz postavljenu željeznu armaturnu mrežu na cijeloj širini puta od 3,33 m2, postavio jedan niz betonskih blokova, a sjevernije od njih do polovice puta gledajući od zapada prema istoku još jedan niz betonskih blokova te sjevernije navezao na sredinu puta hrpu šljunka u širini od 1,5 m u pravcu od juga prema sjeveru na dužini od 2 m, i visine 0,8 m, čime je onemogućio ulaz na nekretninu tužitelja i izlaz sa nekretnine tužitelja, a time i korištenje postojećim kolnim putem služnosti prolaza i provoza, pa mu se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje,

-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3983/18-2 od 7. svibnja 2019. ukinuta presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-521/15 od 5. travnja 2018., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M. P. i Ž. K., a kojim su tražili ukidanje prava služnosti puta preko nekretnine tužiteljice M. P. iz zk. ul. ..k.o. K., kč.br. .. i kč.br.. u širini od 3 m i dužini od 60 m, i preko nekretnine Ž. K. iz zk.ul. ..k.o. K., čkbr. .. vinograd u D. sa 264 m2, u širini od 3 m i dužini od 15 m za nekretnine tuženika V. J. i B. J. iz zk.ul.br. .. k.o. K., čk.br. .., čkbr. .., čkbr. .. te iz zk.ul.br. .., čkbr. .. i čkbr. .., te je predmet vraćen na ponovno suđenje,

-da je presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-593/92 od 31. srpnja 1992. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja J. B. i M. B., protiv tuženika S. G., I. K., T. i M. H., M. i B. M., J. T. te V. J. i B. J., ovdje tuženika, radi prestanka prava služnosti provoza, a presuda je potvrđena presudom Okružnog suda u Bjelovaru broj Gž-2174/92 od 10. prosinca 1992.,

-da je uvidom u skicu G. – MTM d.o.o. od 4. listopada 2016. utvrđeno da je sporni put širine 3 m, a koji prolazi kroz nekretnine V. J. i B. J., Ž. K., M. P. i drugih, a što su svojim iskazom potvrdili i 1. i 2. tuženici.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da su 1-tuženica i 2-tuženik stekli pravo služnosti provoza i prolaza preko nekretnine tužitelja, sada pod oznakom kč.br. u smislu odredbe čl. 229. st. 1. ZV-a, budući da su vršili posjedovne radnje služnosti provoza i prolaza više od 50 godina. Utvrđuje da tuženici i nadalje da bi došli do svojih nekretnina gdje se nalaze poljoprivredni priključci, koci, ovce, provoze se i prolaze spornim putem po nekretninama tužitelja ne zadržavajući se.

Pritom sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da prilikom kupnje od S. K. nije znao da se kroz kupljene nekretnine vrši provoz i prolaz ne samo tuženika već i drugih osoba, jer je utvrđeno još 1992. godine da konkretno ovdje tuženici ne mogu na drugi način doći do svojih nekretnina, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj P-593/92-13 od 31. srpnja 1992. na koju se pozivaju tuženici. Uz navedeno, sud smatra da nije životno da tužitelj od 2004. pa sve do jeseni 2014. nikada nije vidio 1. i 2. tužene da prolaze spornim putem kroz njegove nekretnine do svojih nekretnina s obzirom da se bave poljoprivrednom djelatnošću, a tužitelj sam tvrdi da je do 2012. živio na tim nekretninama.

Primjenom pravila o teretu dokazivanja, smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da 1 i 2.-tuženik ne bi imali pravo služnosti provoza i prolaza kroz njegove nekretnine.

S obzirom na navedena utvrđenja, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljevo pravo vlasništva ograničeno stečenim pravom tuženika – pravo služnosti prolaza i provoza preko sada nekretnine tužitelja pod oznakom kč.br. .. i to u širini od 3m cijelom kč.br. ... kako je utvrđen sporni put služnosti po iscrtanoj skici koja je prije spajanja čestice označena kao kč.br. ..., radi čega odbija tužbeni zahtjev. Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je tužitelj posjednik cijele kč.br.. , te da mu temeljem te presude tuženici priznaju pravo na posjed navedene nekretnine.

Taj tužbeni zahtjev činjenično je utemeljio na tvrdnji da je 2. kolovoza 2004. kupio i uknjižio se u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine kč.br.. i kč.br.. upisane u zk.ul.. k.o. K. i u posjedovni list .. Područnog ureda za katastar K., s tim da je dana 13. kolovoza 2015. spojio navedene čestice prijavnim listom KLASA-UP/ I- 932-07/2018-02/418- ur.br. 541/15-02/1-18-5, sve upisano u zk.ul.... k.o. K. u jednu kkč.br. ... dvorište sa 396 m2 i kuća D. . sa 59 m2, sveukupno 455 m2 sve upisano u zk.ul. .k.o. K. i posjedovni list br.... Također u tužbi navodi da je danom kupnje tužitelju predan posjed kč.br.. i kč.br... bez ikakvih tereta, a da je kupio predmetnu nekretninu u dobroj vjeri i bez ikakvih tereta upisanih u zemljišne knjige, a napose nekih služnosti provoza i prolaza preko kupljenih nekretnina, a što proizlazi iz točke IV ugovora, pa smatra da ima pravo na posjed na vlastitim nekretninama.

Iz navedenog proizlazi da tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe činjeničnu osnovu za utvrđenje nepostojanja prava služnosti provoza i prolaza preko kč.br. .. ranije .. i kč.br. .. k.o. K..

Prema odredbi čl. 30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1.). U granicama iz st. 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2.).

U postupku je utvrđeno da je tužitelj upisan kao vlasnik kč.br...dvorište od 396 m2 i kuća, D. . sa 59 m2, sveukupno 455 m2, sve upisano u zk. broj . k.o. K. kojem pripadaju sva vlasnička prava iz odredbe čl. 30. ZV-a, pa tako i pravo na posjed koje mu tuženici ne osporavaju niti tužitelj to tvrdi.

Pritom treba reći da posjed stvari je onaj u kome posjednik ima faktičku vlast u pogledu neke stvari. Stjecanje prava stvarne služnosti djeluje ograničavajuće na posjed poslužne nekretnine, no, dotadašnji posjednik nekretnine to ostaje i nadalje, njegova faktička vlast i nadalje je integralna vlast.

Slijedom izloženog, a obzirom na činjenični supstrat tužbe i tužiteljeve navode tijekom postupka, tužitelj ne može tražiti od tuženika da mu priznaju pravo na posjed, kad tuženici ni nemaju posjed kč.br. .. k.o. K., budući da posjednik prava stvarne služnosti nije posjednik nekretnine (stvari), već prava.

Ostali žalbeni navodi tužitelja koji se u bitnom svode na tvrdnju da je nekretninu kupio povjerenjem u zemljišne knjige bez ikakvih tereta, odnosno da tuženici nemaju pravo služnosti prolaza i provoza preko njegovih nekretnina, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer tužbeni zahtjev tužitelja nije usmjeren na utvrđenje nepostojanja prava stvarne služnosti.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić- Margan