REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-216/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., N. p. 1, OIB:…, zastupan po odvjetnicima u odvjetničkom društvu J. I. partneri d.o.o. S., protiv tuženika V. K. iz S., T. H. b. z. 3, OIB: …, zastupana po pun. D. R., odvj. u S.,

nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 05. travnja 2022.g. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, te pun. tužene, a na ročištu od 10. svibnja 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I Nalaže se tuženoj V. K. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju D. K. (OIB: …) ispravu podobnu za upis prava

doživotnog plodouživanja na ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3847/4 ZU 3326 K.O. R. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Omišu, a u protivnom će istu zamijeniti ova presuda, pa je tužitelj ovlašten, temeljem iste zatražiti i postići upis prava doživotnog plodouživanja na svoje ime na ½ predmetne nekretnine.

II Nalaže se tuženoj V. K. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju D. K. parnični trošak u iznosu od 15.450,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. svibnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 02. veljače 2015.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja D. K. protiv tužene V. K. u kojoj se tužbi navodi da su stranke dana

2.2.2010.g. zaključile obvezujući Predugovor o diobi bračne stečevine, ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika I. Š. pod br. OV 986/10. Tim Predugovorom da su stranke između ostalog, ugovorile da D. K. zadržava pravo doživotnog plodouživanja na kući u M.. Nakon toga stranke da su zaključile Ugovor o diobi bračne stečevine dana 4. studenog 2010. godine, ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika I. Š.. Međutim, tužena da je, tri godine nakon zaključenja Ugovora, ustala tužbom pred Općinskim sudom u Splitu tražeći da se utvrdi da je ugovor ništav, a tuženik da je priznao tužbeni zahtjev, ali ne iz razloga koje je navela tužena, već iz razloga što je predmet ugovora o diobi bila posebna imovina tuženika, a što da je protivno moralu, pa je sud donio presudu na temelju priznanja. Kako je dakle Ugovor o diobi bračne stečevine ništav i ne proizvodi pravne učinke od početka, a zaključeni Predugovor o diobi bračne stečevine ima sve bitne sastojke ugovora, isti da je na snazi i obvezuje ugovorne strane. Stoga da je tužitelj dopisom obavijestio tuženu, da je u svako doba spreman prenijeti na nju vlasništvo stana u S., T. H. b. z. 3, a kako je to ugovoreno, ali da se

ista na predmetni dopis oglušila. U međuvremenu da je tužena prenijela vlasništvo kuće u M., sukladno ovom Predugovoru, na ime K. K., ali da su iste

izigrale tužitelja na način da K. K. ponovo darovala 1/2 kuće u M.,

svojoj majci, V. K., a pritom ni tužena ni K. K. da nisu izdale tužitelju ispravu podobnu za upis prava doživotnog plodouživanja na ovoj nekretnini, kako je to predviđeno odredbama predugovora o diobi bračne stečevine. Tužitelj ovom tužbom traži ispunjenje predugovora, na način da mu tužena izda ispravu podobnu za upis prava doživotnog plodouživanja na nekretnini označenoj kao čest.zem. 3847/4 ZU 3326 KO R., O.. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj je predložio da sud nakon održane glavne i javne rasprave donese presudu slijedećeg sadržaja:

1. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju D. K. (OIB: …) ispravu podobnu za upis prava doživotnog plodouživanja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3847/4 ZU 3326 KO R. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u

Omišu, a u protivnom će istu zamijeniti ova presuda, pa je tužitelj ovlašten, temeljem iste zatražiti i postići upis prava doživotnog plodouživanja na svoje ime na označenoj nekretnini.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak.

2. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uredio na ročištu od 09. ožujka 2016.g. na način da u točki I. u retku 3. i 6. ubacuje ½ suvlasničkog dijela na način da redak 3. glasi plodouživanja na ½ dijela nekretnine označne kao …, a redak 6. i postići upis prava doživotnog plodouživanja na svoje ime na ½ dijela predmetne nekretnine, dok je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 21.10.2020.g. kada je zatražio donošenje presude slijedeće sadržaja:

1. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju D. K. (OIB: ….) ispravu podobnu za upis prava doživotnog plodouživanja na ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3847/4 ZU 3326 K.O. R. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Omišu, a u protivnom će istu zamijeniti ova presuda, pa je tužitelj ovlašten, temeljem iste zatražiti i postići upis prava doživotnog plodouživanja na svoje ime na ½ predmetne nekretnine.

3. Dana 09. studenoga 2015.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tužene u kojem tužena u bitnome navodi:

- da se tužena protiv tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao činjenično i pravno neosnovanom, da predlaže odbaciti tužbu odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tuženiku da naknadi tuženici troškove ovog postupka.

- da nije sporno da su stranke zaključile Predugovor o diobi bračne stečevine od 2. veljače 2010.g. te isto tako nije sporno da su nakon toga zaključile Ugovor o diobi bračne stečevine od 4.11.2010.g., a koji bi pravomoćnom presudom bio utvrđen ništetnim,

- da je, suprotno tužbenim navodima,, tuženica postupila u skladu sa svojom obvezom iz predugovora o diobi bračne stečevine od 2. veljače 2010.g., te da je ½ dijela vlasništva nekretnine označene kao čest.. zem.. 3847/4, Z.U. 3326, K.O. R. svoje kćeri K. K., a temeljem istog predugovora-ugovora tužitelj je ujedno bio ovlašten upisati pravo plodouživanja na predmetnom dijelu nekretnine.

- da je pri tome svakako od važnosti naglasiti da tužitelj, vjerojatno, s obzirom da je imao namjeru prodati predmetnu nekretninu, nije ni zahtijevao upis prava plodouživanja, a isto je svakako mogao upisati na svoje ime s obzirom da mu je K. K. kao vlasnica predmetnog dijela nekretnine izdala punomoć kojom je bio ovlašten čak i na prodaju predmetnog dijela nekretnine.

- da tuženica ne može ulaziti u razloge zbog čega tužitelj nije upisao pravo ploduživanja, međutim, daljnje raspolaganje predmetnim dijelom nekretnine od strane K. K. nije niti nedopušten, niti je pokušaj izigravanja tužitelja.

- da tužitelj do 17. travnja 2014. tuženici, koja nikada nije odbila izvršiti bilo koju svoju obvezu iz predmetnog ugovora, nikada nije ni pozvao na izdavanje tabularne isprave radi upisa prava ploduživanja, koja je uzgred rečeno već izdana samim predugovorom „Ugovor o diobi bračne stečevine“ od 2. listopada 2015.g., već je zahtijevao da ista tužitelju prenese 1/2 vlasništva predmetne nekretnine.

- da ova obaveza tuženice nikada nije bila ugovorena među strankama, slijedom čega tuženica i nije bila dužna postupiti sukladno pozivu tužitelja iz dopisa od 17. travnja 2014.g.

- da radi navedenog, kako tužitelj nema pravni interes zahtijevati izdavanje isprave koja je već izdana zaključenjem predugovora, predlaže se radi nedostatka pravnog interesa odbaciti tužbu kao nedopuštenu.

- da suprotno od tuženice koja je izvršila sve svoje obveze po predmetnom predugovoru, upravo tužitelj nije izvršio svoje obveze iz predmetnog predugovora.

- da tako tužitelj tuženici nije prenio u vlasništvo stan u S. na adresi T. h.

b.z. 3B, a isto tako da tuženici nije isplatio iznos od 50.000,00 EUR-a, a da je pri tome ispunjenje ovih obveza iz predugovora, uvjetovao svojim upisom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo, odnosno, prijenosom ½ dijela iste nekretnine na njegovo ime, a koji dio je sukladno volji stranaka iz predugovora pripao K. K..

- da poštujući pravilo istodobnog ispunjenja obveza u smislu odredbe članka 358., stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, tuženica (ukoliko sud smatra da tužitelju nije izdana isprava za upis plodouživanje) nije dužna istome izdati traženu tabularnu ispravu, sve dok tužitelj ne ispuni ili bude spreman ispuniti svoju obvezu.

- da je tužitelj pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pst-591/13 ustao tužbom kojom zahtjeva utvrđenje svojega prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovoga postupka, pa s obzirom da nije moguće postojanje prava plodouživanja na vlastitoj nekretnini, radi se o zahtjevu koji isključuje osnovanost ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva.

- da ovdje vrijedi istaći da je tužiteljica pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pobs- 31/13 protiv tužitelja ustala tužbom radi utvrđenja da je predugovor o diobi bračne stečevine označen kao „Ugovor o diobi bračne stečevine“ od 2. veljače 2010.g. raskinut, podredno, kojim se zahtjeva utvrđenje istoga ugovora ništetnim.

- da stoga, kako ishod ova dva parnična postupka predstavlja prethodno pitanje u odnosu na odlučivanje o tužbenom zahtjevu postavljenom u ovome postupku, to da se predlaže da se u smislu odredbe članka 213., stavak 1., točka 1. Zakona o parničnom postupku prekine ovaj postupak do okončanja postupaka koji se pred ovim sudom vode pod posl. br. Pst-591/13 i Pobs-31/13.

4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 11.03.2020.g., tužena je istakla:

- da je pravomoćnom presudom ovog suda u predmetu Po 36/13 od 20. srpnja 2017.g. preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. broj 26 Gž - 1794/17 od 18. rujna 2018.g. tužitelj odbijen sa zahtjevom da se upiše kao vlasnik ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3847/4 upisane u Z.U. 3326 K.O. R., a iz razloga što je predugovorom od 2. veljače 2010.g. između stranaka stvorio tek obvezu zaključenja glavnog ugovora, dok je glavni ugovor koji su stranke zaključile utvrđen ništetnim, a drugi ugovor stranke nisu sklopile.

- da je isti stav zauzet i u nepravomoćnoj presudi ovog suda posl. broj P-1823/16 od 26. veljače 2020.g.,

- da slijedom navedenog, s obzirom da stranke nisu zaključile glavni ugovor o diobi bračne stečevine, a predugovor na koji se tužitelj poziva ne obvezuje, predmetni tužbeni zahtjev se u smislu iskazanog stava ovog suda u presudi posl. broj P- 1823/16 od 26. veljače 2020.g. ukazuje u cijelosti neosnovanim.

- da između stranaka nikada nije ni ugovorena obveza tuženice da tužitelju izda ispravu podobnu za upis prava plodouživanja na predmetnoj nekretnini, već isključivo obveza da u slučaju zaključenja glavnog ugovora ½ dijela predmetne nekretnine daruje K. K. pa da u svakom slučaju ne postoji utužena obveza na izdavanje isprave podobne za upis prava plodouživanja na predmetnoj nekretnini.

5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokaz pregledom priloženog ugovora o diobi bračne stečevine od 02.02.2010.g., izveden je dokaz pregledom spisa P-6052/17, pregledom pravomoćne presude ovog suda posl. broj Pobs 31/13 od 06. studenoga 2015.g., P-1823/16 od 26. veljače 2020.g., pregledom presude Županijskog suda u Varaždinu posl. broj 26 Gž-1794/17 -5 od 18. rujna 2018.g., pregledom presude Vrhovnog suda RH posl. broj Rev 3586/2018-4, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, pregledom prijedloga za ovrhu, rješenja o ovrsi posl. broj Ovr Ob-90/2017 od 05. ožujka 2018.g., Izjave tužitelja ovjerene kod javnog bilježnika dana 26.06.2017.g.,. Ugovora o diobi bračne stečevine od 04.11.2010.g. zaključenog između parničnih stranaka, te je izveden dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

6. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

9. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da mu tužena ispusti ispravu podobnu za upis prava doživotnog plodouživanja na ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3847/4 ZU 3326 K.O. R. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu,

Zemljišnoknjižni odjel u Omišu.

10. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na potpisanom obvezujućem Predugovoru od 02.02.2010.g.

11. Odredbama čl. 268. st 1/, 2/ i 3/ Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11 , 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) propisano je: (1) Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

(2) Propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora.

(3) Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

12. Pregledom priloženog Ugovora o diobi bračne stečevine zaključenog s jedne strane od V. K. ( dalje: V.), iz S., T. H. 3, OIB: …., te s

druge strane D. K. (dalje D.), iz S., N. prilaz 1 A, OIB: …, sud je utvrdio:

- da su stranke ugovorile da u svrhu reguliranja imovinskih odnosa između stranaka dana 01.02.2010 sklapaju obvezujući predugovor o diobi bračne stečevine, kao temelj budućem ugovoru o diobi bračne stečevine, koji će u osnovi izgledati:

S jedne strane V. K. ( dalje: V.), iz S., T. H. 3, OIB: …, a s druge strane D. K. (dalje D.), iz S., N.

prilaz 1 A, OIB: …. u svrhu reguliranja imovinskih odnosa sklapaju danas..... 2010 godine ovaj

Ugovor o diobi bračne stečevine

Stranke su suglasne:

Da su u braku od 12.11.1988 godine, te su suglasne da će odmah podnijeti sporazumni prijedlog za razvod braka.

Da su u braku rođena djeca, K. K. rođ. 23.08.1989 godine, te mal.L. K., rođen 14.04.1994. godine,

Da K. studira u Z., a L. živi s majkom u S., T. H. 3,

Da se ovaj ugovor sklapa u interesu potpisnika i njihove djece, pa nadalje utvrđuju: 1) da je D. zemljišnoknjižni vlasnik : stana u S., N. p. 1 AVI, sa garažom 1/3 stana u S., T. H. 3, uredskog prostora u S., T. H. 3 A, te pripadajuće garaže 12 obiteljske kuće u M., korisnik leasinga za auto audi a6 te brodicu sea ray

2) da je V. zemljišnoknjižni vlasnik: stana u S. u M. 31 A sa

pripadajućom garažom 42 obiteljske kuće u M., automobila peugeot 206 cc te peugeot 207 cc 12 kuće na Š. u uvali K. više upisanih i neupisanih nekretnina po osnova nasljeđivanja na P., K., P., M., koje nisu predmet

ove diobe, pa stranke ugovaraju:

-oba automobila peugeot ostaju V. vlasništvo, - Peugeot 206 koristit će K.. - 12 kuće na Š. u uvali K. ostaje V. vlasništvo

D. ostaje sve gore navedeno kao njegovo pod 1), te pored toga:

D. V. priznaje vlasnost na stanu u S., T. H. 3/V,označen kao 78/7484

dijela čest.zgr. 4384/1 poduložak 810 zu16362 k.o. S., kojeg V. koristi, a D. priznaje vlasništvo za 1/1 kuće u M., označena kao čest.zem. 3847/4 ZU 3326 k.o.R. i 1/1 stana u M. 31 A označeno kao 125/1682 dijela i

garaži kao 20/1682 dijela, sve na čest.zem. 8221/4, ZU 16649 k.o.S., te se stranke obvezuju da će čim to bude pravno moguće i neoporezivo, a ti svakom slučaju tijekom 2010 god, temeljem ovog ili drugog ugovora, D. K. prenijeti vlasništvo stana u S., T. H. 3, na V. za 1/1, istovremeno sa ispunjenjem

V. obveze da prenese vlasništvo stana i garaže na M. za 1/1na ime

D. K. , a 1/2 kuće u M. na ime K. K., pri čemu D.

zadržava doživotno pravo plodouživanja.

Stranke se međusobno ovlašćuju da dadu upisati vlasništvo pripadajućih im nekretnina na svoje ime bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja druge strane.

Kuću u M. ubuduće će iznajmljivati D., pri čemu će nositelj prava davanja usluga biti K.. Stan u M. 31 a , sa pripadajućom garažom, će se, u

slučaju prodaje, direktno prenijeti sa V. na kupca, u koju svrhu će V. D.

odmah izdati specijalnu punomoć za prodaju i primitak prodajne cijene koja pripada D..

V. već, zajedno sa L., koristi stan u T. H. 3, na kojemu joj D.

priznaje vlasništvo za 1/1. V. se obvezuje podmirivati sve režijske i tekuće troškove stana, a D. se obvezuje otplatiti postojeći kredit do kraja.

U slučaju da proda stan na M., D. se obvezuje V. odmah po primitku cijene isplatiti iznos od 100.000,00 € umanjen za plaćene rate kredita za stan u T. H. 3 od 01.01.2010 do isplate, te daljnji otkup stana peminat V., a ako se stan ne proda, isplatiti će V. iznos od 50.000,00 € najkasnije u roku od 3 godine od dana potpisivanja ovog ugovora, u slučaju kašnjenja ugovaraju se kamate od 7 % godišnje.

D. će za L. plaćati uzdržavanje po odluci suda, te financirati K. studij.

Stranke neće jedna od druge tražiti uzdržavanje. D. pripadaju sredstva na ime V. D., L. i K. uplaćena kod Wuestenrot stambene štedionice. Stranke su već obavile diobu pokretnina.

Stranke se obvezuju da neće kršiti odredbe ovog ugovora, pogotovo se stranke obvezuju da neće protuugovorno raspolagati predmetnim nekretninama, te se međusobno ovlašćuju provesti predbilježbu ovog ugovora u zemljišnim knjigama. Ovim ugovorom su regulirani svi osnovni vlasnički odnosi među strankama, te se isključuju bilo kakva daljnja međusobna potraživanja po osnovu bračne stečevine, te , budući isti predstavlja njihovu pravu volju, potpisuju ga u znak suglasnosti. Ovaj predugovor je sačinjen u dva jednaka primjerka, za svaku stranu po jedan.

13. Pregledom pravomoćne presude ovog suda posl. broj PO-36/13 od 20. srpnja 2017.g., sud je utvrdio da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zatražio utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zaključenog između V. K. i K. K..

14. U svom iskazu na ročištu od 22. listopada 2020.g. tužitelj je istakao:

- da su se stranke negdje u listopadu 2009. odlučile razvesti te da su njihovoj zajedničkoj prijateljici E. P. dali da izračuna najbolji način podjele imovine,

- da su cijelo vrijeme braka živjeli kako od prihoda iz rada, tako i iz prihoda imovine koju je dobio od roditelja, tako da je po nekakvom izračunu tužena trebala dobiti maksimalno, u najboljem slučaju od 120 do 130.000 EUR-a ,

- da je tužena napravila veliki pritisak na njega tako da s napravio Ugovor o diobi koji je sklopljen Predugovor 2.2.2010. kojim su detaljno regulirana pitanja imovine i po kojemu je tuženoj pripalo u najmanju ruku 3 ili 4 puta više nego što je to realno mogla dobiti, a da je sve to napravljeno da se izbjegnu sporovi,

- da je prema tom ugovoru on trebao koristiti kuću u M., iznajmljivati je tijekom ljeta i vraćati kredit za nju i to je bilo provedeno 2010. u ljeto,

- da je nakon ljeta, tužena opet uz pomoć njihove kćeri K. napravila pritisak da konačni ugovor bude izmijenjen na način da ona iznajmljuje kuću a da prihode dijele po pola,

- da je on i na to pristao te da je sklopljen Ugovor od 4.11.2010. koji je bio izmijenjen prema njenim željama, tako da je 2011. i 2012. kuća iznajmljivanja na način da je V. vodila brigu o iznajmljivanju, a nakon sezone su po odbitku troškova kredita i njenih troškova za iznajmljivanje zaradu dijelili po pola.

- da je on već u to vrijeme imao ozbiljne primjedbe na njen rad, da mora napomenuti da vrlo bitne odredbe Ugovora koje su se odnosile na to da se dozvola za iznajmljivanje prenese na K. kao i da polovina kuće koja je bila upisna na V. također bude prenesena na K. iako iz samog konteksta ugovora i iz teksta izričito navedeno da se radi o kući koja je njegovo vlasništvo za 1/1, međutim taj ugovor da iako je pripremljen nije proveden,

- da kada je vidio da tužena i njihova kćer ništa ne poduzimaju da se te dvije stavke provedu, da je on krajem 2012. uzeo od K. punomoć da on provede njen upis kao vlasnice za ½ te da je tada vidio da je zapravo kao vlasnica druge polovine kuće upisana V. prijateljica M. A., kao fiducijalni vlasnik a temeljem kredita od 70.000 EUR-a kojeg je navodno V. od nje uzela, iako je još od studenog 2010. postojao ugovor kojim daruje tu polovinu kuće K.,

- da je isti čas zatražio od nadležnog tijela da se V. ukine dozvola za rad jer da nije bila vlasnica ni u najmanjem dijelu kuće, čemu se ona protivila, a da je dozvola konačno ukinuta negdje u rujnu 2013.

- da plodouživanje u tom trenutku nije tražio,

- da je V. tada saznavši za ove njegove poteze i da zna za sve od A. M. dobila brisovno očitovanje te u zemljišniku provela kako brisovno očitovanja za prijenos vlasništva na svoje ime, tako i Ugovor o darovanju K., a isto tako i u tom momentu da je sklopljen ugovor kojim K. ponovno daruje V. tu polovinu kuće i sve to nekim čudom provedeno istim danom u zemljišniku u Omišu,

- da s obzirom na te kako poremećene odnose među strankama, da nije tražio isti čas još i upis plodouživanja, da je smatrao da će se stvari riješiti, pa da je to ostavio za kasnije,

- da je nakon toga V. tražila da se utvrdi ništetnim konačni Ugovor od 4.11.2010., da je tužba brzo došla na red i da je on odmah priznao tužbeni zahtjev, a da je ovo bitno iz razloga što se ona i nakon utvrđenja ništetnim tog ugovora nastavila ponašati kao da je taj ugovor na snazi, te je tražila da i u sezoni 2013. ona iznajmljuje kuću,

- da je nakon ovog razdoblja kuću u M. on koristio u zimskom periodu zajedno sa svojom tadašnjom partnericom današnjom suprugom, a da im je tužena pravila probleme, da je došlo do određenih incidenata, a da je njegova sadašnja supruga prijavljena od tužiteljice za kazneno djelo pokušaja nanošenja teških tjelesnih ozljeda,

- da radi svega navedenog ovu kuću nije iznajmljivao u periodu od 2013. do 2017. a do pravomoćnosti presude u predmetu Pobs-31/13.

- da u odnosu na traženje ispunjena predugovora u smislu upisa pravo plodouživanja, može tražiti, da je isto tražio temeljem istog predugovora, ali da je odbijen u traženju jer da se radilo o formi predugovora koji nije bio dovoljno preciziran, odnosno u istom da je navedeno da se može postići upis vlasništva ali ne i plodouživanja,

- da je podigao ovu tužbu nakon što je odbijen s navedenim upisom temeljem predugovora , da mu tužena izda ispravu potrebu za upis plodouživanja a na temelju predugovora.

- da je tužena upisana kao vlasnica stana na adresi T. H. b. z. 3

temeljem predugovora i da joj nije izdavao dodatnu ispravu, radi upisa prava vlasništva, koliko se sjeća,

- da smatra da je cijeli iznos od 50.0000 EUR-a kompenziran s parničnim troškovima koje je tužena proizvela parnicom Pobs 31/13 i iznosima koje je dobila u sezoni iznajmljivanja 2011 i 2012.g., a temeljem stjecanja bez osnove, dok tužena smatra da joj on duguje ovaj iznos te se o navedenom još uvijek vodi parnica, a u odnosu na navedeno da postoji nepravomoćna odbijajuća odluka.

- da je predugovor, gdje je navedeno da je tužiteljica dužna ispustiti ispravu u odnosu na pravo plodouživanja, sastavljao on, a da dalje u ugovoru stoji da će se jedna polovina vlasništva kuće u M. prenijeti na K. K. dok D. K. zadržava pravo doživotnog plodouživanja na istoj, a je da tužena sve učinila da opstruira ovaj Predugovor,

- da je Ugovor kojim je V. K. K. K. darovala polovinu kuće, on sastavljao,

- da u taj ugovor nije stavio da se zasniva pravo plodouživanja, jer da je nakon istog trebalo sklopiti konačni ugovor kojim bi sve to bilo konačno regulirano, te da je osim toga smatrao da će moći upisati pravo ploduživanja temeljem samo predugovora,

- da je prilikom sastavljanja Predugovora kao i Darovnog ugovora K. K. bio odvjetnik,

- da danas on iznajmljuje kuću u M. temeljem predugovora i dozvole koju mu je dala 2017. nakon pravomoćnosti presude te da ima isključivi posjed iste.

15. U svom iskazu na istom ročištu, tužena je istakla:

- da je njen bivši suprug, ovdje tužitelj, radio kao odvjetnik te da nije bio u nikakvom pritisku od njene strane u vezi zaključivanja Predugovora i kasnije, da je u istog imala povjerenje kao odvjetnika, pa nije niti uzela stručnu osobu da je zastupa prilikom potpisivanja istih ugovor,

- da je njen suprug sastavljao ove ugovore, tako i sporni Predugovor kao i Ugovor o darovanju za njenu kći K. te ugovore za stan na M. koji je pripao njenom

suprugu, a prvotno da je bio na nju, te je isti sastavio i Ugovor o doživotnom plodouživanju na stanu u kojem sada ona živi, T. H. b. z. 3,

S.,

- da je podnosio i zk molbe, te uglavnom obavljao sve pravne poslove,

- da je u svakom slučaju prilikom zaključenja Predugovora intencija bila zaključiti Glavni ugovor kojim će K. biti darovana polovica kuće u M. od strane bivšeg supruga, dok je ona Ugovorom o darovanju nakon zaključenog Predugovora

K. darovala svoju polovicu kuće,

- da joj je tužitelj trebao isplatiti 50.000 EUR-a.

- da u svakom slučaju nikakvo doživotno plodouživanje nije spominjano u Predugovoru, niti temeljem istog nije trebalo biti zasnovano kao niti temeljem Glavnog ugovora,

- da može kazati da suprug od nje nije tražio nikakvu ispravu podobnu za upis temeljem ovog predugovora u odnosu na pravo doživotnog plodouživanja sve do podnošenja ove tužbe, da je za takvo traženje tužitelja saznala tek po ovoj tužbi,

- da može kazati da je tužitelj u svom iskazu govorio neistine, te da je on u posjedu kuće iz razloga što se boji doći u istu jer da je istučena.

- da je vlasnik stana u M. bila ona, te da je isti sada u vlasnosti tužitelja a nakon zaključenja Predugovora, naime, da je ona potpisivala sve papire koje joj je davao i sve ugovore koje je pripremao, ne može se sjetiti kojom ispravom je tužitelju prenijela vlasništvo,

- da može kazati da na stanu T. H. b. z. 3, S. bili su tužitelj i

V. K. i da je ona tužbom stekla vlasništvo na ovom stanu, a što je bilo kasnije,

- da može kazati da su vozila Peugeot 206 i 207 su u njenom vlasništvu, a Peugeot 206 dala je kćeri i to stariji model,

- da joj tužitelj nije isplatio iznos od 50.000 EUR-a,

- da tužitelj iznajmljuje kuću u M., a da je ona dala suglasnost za iznajmljivanje,

- da može kazati da u prepiskama i dopisima između njih dvoje tužitelj nikada nije tražio upis prava plodouživanja na kući u M. već isključivo pravo vlasništva.

16. Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Pobs 31/13 od 06. studenoga 2015.g. sud je utvrdio da je rečenom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice V. K. kojim je zatraženo da se utvrdi da je između ostalog raskinut (toč. 1. tužbenog zahtjeva) te ništetan (toč. 6. tužbenog zahtjeva) predugovor o diobi bračne stečevine označen kao Ugovor o diobi bračne stečevine zaključen 2. veljače 2010.g. ovjeren u uredu javnog bilježnika I. Š. pod brojem OV-986/10 od 02. veljače 2010.g.

17. Pregledom presude Županijskog suda u Varaždinu posl. broj 26Gž-1794/17-5 od 18. rujna 2018.g., sud je utvrdio da je rečenom presudom pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je ništetan ugovor o darovanju zaključen između V. K. i K. K. od 04. studenoga 2010.g.

18. Pregledom spisa ovog suda P-6052/17, sud je utvrdio da je predmet spora u tom postupku zahtjev tužitelja naspram tužene za isplatom iznosa od 1.200.000,00 kn na ime iznajmljivanja kuće u M., u zemljišnim knjigama označena kao čest. zem. 3847/44 z.u. 3326 k.o. R..

19. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno sud je utvrdio:

- da su stranke sklopile brak 12. studenog 1988. u kojem braku je rođeno dvoje djece i da je taj brak razveden pravomoćnom presudom posl.br. Pob-56/10 od 13. travnja 2011.;

- da su stranke prije razvoda braka 2. veljače 2010. godine sklopile Predugovor o diobi bračne stečevine, a kojeg su ovjerile kod javnog bilježnika;

- da su nakon toga, dana 4.studenog 2010. stranke sklopile glavni ugovor-Ugovor o diobi bračne stečevine, a zatim i njegov dodatak;

- da su glavni ugovor i njegov dodatak pravomoćnom presudom na temelju priznanja posl.br. Pob-12/13 od 23. veljače 2013. utvrđeni ništetnim;

- da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je raskinut Predugovor o diobi bračne stečevine označen kao Ugovor o diobi bračne stečevine zaključen dana 02. veljače 2010.g., ovjeren u uredu javnog bilježnika I. Š. pos brojem OV-986/10 od 02. veljače 2010.g.,

- da Predugovor sadrži sve bitne elemente glavnog ugovora ;

- da Predugovor nema nikakvih pravnih nedostataka jer da su stranke u vrijeme njegova zaključenja bile pravno i poslovno sposobne, da je on odraz njihove prave volje koja je dopuštena, određena ili odrediva te da on nije ništetan;

- da je u navedenom predugovoru zaključenom 01.02.2010.g., a ovjerenom dana 02.02.2010.g. između ostalog ugovoreno da D. V. priznaje vlasnost na stanu u S., T. H. 3/V, označen kao 78/7484 dijela čest.zgr. 4384/1 poduložak 810 zu16362 k.o. S., kojeg V. koristi, a D. priznaje vlasništvo za 1/1 kuće u M., označena kao čest.zem. 3847/4 ZU 3326 k.o.R. i 1/1 stana u

M. 31 A označeno kao 125/1682 dijela i garaži kao 20/1682 dijela, sve na čest.zem. 8221/4, ZU 16649 k.o. S., te da se stranke obvezuju da će čim to bude pravno moguće i neoporezivo, a u svakom slučaju tijekom 2010 god, temeljem ovog ili drugog ugovora, D. K. prenijeti vlasništvo stana u S., T. H. 3, na

V. za 1/1, istovremeno sa ispunjenjem V. obveze da prenese vlasništvo stana i garaže na M. za 1/1 na ime D. K., a 1/2 kuće u M.

na ime K. K., pri čemu D. zadržava doživotno pravo plodouživanja,

20. Analizirajući gornja utvrđenja ovog suda, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

21. Pri tome je sud kao odlučnu cijenio činjenicu da su stranke zaključile predugovor dana 01.02.2010.g., koji je ovjeren dana 02.02.2010.g., prema kojem ugovoru se tužena obvezala da prenese 1/2 kuće u M. na ime K. K., pri čemu tužitelj D. K. zadržava doživotno pravo plodouživanja.

22. Kao daljnju odlučnu sud je cijenio činjenicu da je tužena ustala tužbom da se utvrdi da je raskinut gornji predugovor, međutim, pravomoćnom odlukom ovog suda takav tužbeni zahtjev tužiteljice je pravomoćno odbijen.

23. Sud je dalje cijenio činjenicu da su parnične stranke također zaključile dana 4.studenog 2010. i glavni ugovor-Ugovor o diobi bračne stečevine, a zatim i njegov dodatak; te činjenicu da su i glavni ugovor i njegov dodatak pravomoćnom presudom na temelju priznanja suda posl.br. Pob-12/13 od 23. veljače 2013. utvrđeni ništetnim.

24. Dakle, iz gornjih odlučnih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je glavni Ugovor o diobi bračne stečevine ništetan i da kao takav ne proizvodi pravne učinke, a da Predugovor od 02.02.2010.g. ima sve bitne sastojke ugovora, slijedom čega je, po ocjeni ovog suda, isti na pravnoj snazi i proizvodi pravne učinke.

25, Odredbom čl. 268. st. 3. ZOO-a propisano je da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. U konkretnom slučaju Predugovor od 02.02.2010.g. sadrži sve bitne sastojke ugovora, pa s obzirom da je između stranaka ugovoreno da ½ kuće u M. pripada K. K., a da tužitelj zadržava pravo doživotnog

plodouživanja, to je ocjena ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te ga je kao takovog ovaj sud u cijelosti prihvatio, radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/94, 37/05, 59/07, 148/09, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa) a tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, zatim za sastav podnesaka od 16.03.20.g., 21.10.20.g., 05.11.20.g. i 04.01.21.g. po 1.000,00 kn, zatim za pristupe na roč. od 09.03.16.g. 1.000,00 kn, 22.10.20.g., 14.01.21.g., 31.01.22.g. i 08.04.22.g. po 1.000,00 kn, za pristup na roč. od 02.02.16.g. i za sastav podneska od 08.11.19.g. po 250,00 kn (25%), te za pristup na roč. od 12.03.20.g. 500,00 kn (50%), što sveukupno iznosi 11.000,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 2.750,00 kn na ime 25% PDV-a na taj iznos, te 850,00 kn na ime sud. pristojbe na tužbu, te 750,00 kn na ime sud. pristojbe na ovu presudu, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 15.450,00 kn. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 10. svibnja 2022.g.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika