REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 251/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Zagrebu, Ozaljska 67/I, protiv tužene Privredne banke d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž- 740/16-2 od 24. svibnja 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-746/2015-9 od 4. travnja 2016., u sjednici održanoj 10. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-740/16-2 od 24. svibnja 2017. i rješava:
Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru - Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-746/2015-9 od 4. travnja 2016. u točki II. izreke.
II. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju po osnovi troška revizije iznos od 375,00 kuna, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije u daljnjem iznosu od 1.125,00 kuna odbija kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari u povučena (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskim je rješenjem uvažena žalba tužene te je preinačeno rješenje prvostupanjskog suda u točkama II. i III. izreke te je naloženo tužitelju platiti tuženoj trošak u iznosu od 2.911,25 kuna, dok je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška u iznosu od 2.066,25 kuna (točka 1. izreke). Ujedno je riješeno da u nepobijanoj točki I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno (točka 2. izreke).
3. Protiv dijela rješenja suda drugog stupnja kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova revizije.
4. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio ju odbiti kao neosnovanu te je zatražio trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je tužitelja osnovana.
6. U konkretnom je slučaju predmet revizijskog postupka odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3401/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud ocjenjuje da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu. Naime, u spomenutoj je odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
7. Obzirom na vrijednost predmeta spora (16.000,00 kuna), u konkretnom je slučaju dopuštena jedino revizija iz odredbe članka 382. stavka 2. ZPP. Prema toj zakonskoj odredbi, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavka 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.1. Temeljem odredbe članka 382. stavka 3. ZPP, u reviziji iz članka 382. stavka 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu odredbe članka 382. stavka 2. ZPP.
8. U predmetnom su postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), i to 15. prosinca 2015. stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012262862 kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u kredit u EUR. Potom je tužitelj 12. veljače 2016. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari. Sud je prvog stupnja donio rješenje kojim je utvrdio da je u ovom predmetu tužba povučena sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP te je na temelju odredbe članka 158. stavka 1. ZPP naložio tuženiku isplatiti tužitelju trošak u iznosu 2.000,00 kuna imajući na umu da se sklapanje Dodatka može smatrati udovoljenjem tužbenom zahtjevu, pa da se zapravo radi o povlačenju tužbe nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu.
9. Drugostupanjski je sud ocijenio da je konverzijom tužena ispunila svoju zakonsku obvezu i da se stoga ne može smatrati da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu udovoljila tužbenom zahtjevu. Stoga je ocijenio da je primjenom odredbe članka 158. stavka 1. ZPP tužitelj u obvezi naknaditi trošak tuženoj u visini od 2.911,25 kuna.
10. U reviziji tužitelj postavlja sljedeće pitanje: je li nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu, odnosno nakon što je izvršena konverzija kredita, došlo do zamjene ispunjenja tražbine čime je tuženik, nakon podnošenja tužbe udovoljio tužbenom zahtjevu te sukladno odredbi članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku dužan tužitelju naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka?
11. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, navodeći pritom rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-157/2016 od 4. veljače 2016., Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-342/16 od 27. lipnja 2016. te Gž-375/16 od 1. srpnja 2016. i dr.
12. Ovaj sud ocjenjuje da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni upravo zbog nejedinstvenosti prakse županijskih sudova.
13. Sukladno odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijano rješenje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je revizija podnesena.
14. Odredbom je članka 158. stavka 1. ZPP propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
15. Prema shvaćanju revizijskog suda, tužena je, postupajući u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK, i izrađujući izračun konverzije kredita kojeg je tužitelj prihvatio te s tuženom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu, zapravo ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa.
16. Stoga se okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011162862 kojim je umanjena glavnica duga ima smatrati udovoljenjem tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, pa osnovano u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom članka 158. stavka 1. ZPP.
17. Slijedom iznesenog, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavka 1. u vezi s odredbom članka 400. stavka 3. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsko rješenje te odbiti žalbu tužene i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje (tako i u Rev 10114/18 i Rev 2609/17).
18. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova revizije, revizijski je sud taj trošak obračunao prema vrijednosti predmeta spora od 2.000,00 kuna, a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP. Tako je tužitelju obistinjen trošak sastava revizije u visini od 375,00 kuna (Tbr. 10. točka 6. stavak 1. Tarife), dok mu nije dosuđen daljnji iznos od 1.125,00 kuna jer je taj iznos zatražen izvan okvira Tarife, pa je u tom dijelu njegov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.
19. Ujedno je odbijen i zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na reviziju jer revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP.
Zagreb, 10. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
