Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž-1194/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1) V. T., V., A., OIB: …, 2) N. T., V., A., OIB: …, 3) J. T., V., A., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S., protiv tuženika Grada S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. D., dipl. iur., radi utvrđenja odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-933/2019-26 od 16. ožujka 2022., dana 10. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-933/2019-26 od 16. ožujka 2022. te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I-Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/3 idealna dijela realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5329/16 ZU 7774 K.O. S., ukupne površine 235 m3, koji je na Skici vještva od nadnevka "S., rujan 2021." izrađene od strane sudskog vještaka za geodeziju I. B. iz tvrtke T. d.o.o. Split, prikazan likom šrafiranim crvenom bojom, a lomne točke tog lika označene velikim slovom A-B-C-D-E-F-G-H-A, a koja Skica vještva predstavlja sastavni dio izreke ove presude.

II-Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnine oznake čest. zem. 5329/16, Z. U. 7774, K.O. S. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen u točci I. izreke ove presude i od navedenog dijela formira samostalna čestica s novim z.k. brojem te provedbu parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za K.O. S..

III-Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. 5329/16, Z. U. 7774, K.O. S., opisana u točci II. izreke ove presude, u zemljišnoj knjizi izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta koja je nastala tim prijavnim listom, svaki za po 1/3 dijela cjeline, uz istodobno brisanje upisanog prava vlasništva s imena tuženika, a bez bilo kakvog njegovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka.

IV-Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u roku od 15 dana na ime troškova parničnog postupka iznos od 12.735,30 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Međutim prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje zbog pogrešnog pravnog stava, pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva točno realno određenog dijela sporne nekretnine.

7. Tužitelji činjeničnim supstratom tužbe navode da su stekli vlasništvo dosjelošću.

8. Među strankama nije sporno da je ovdje tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine te da su tužitelji u posjedu spornog dijela nekretnine.

9. Međutim sporno jest da li su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je pravni prednik tužitelja J. (J.) T. pok. M. koji je svom sinu M. T. ugovorom o darovanju od 28. svibnja 1985. darovao s uvođenjem u posjed 1/2 dijela obiteljske kuće izgrađene na č. zem. 5334/3,5334/4 i 5334/5 k.o. S. i pravo korištenja čest. zem. 5334/6, 5336/1, 5336/2 k.o. S.,

-da su M. T. naslijedili tužitelji na jednake dijelove što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-2275/08 od 7.7.2009.,

-da je J. T. 1997. u katastru bio upisan kao posjednik nekretnina č. zem. 5336/2,5334/4,5334/5 k.o. S. što je vidljivo iz izvatka (list 8),

-da je prednik tužitelja M. T. 27.6.1997., a što proizlazi iz zahtjeva, zatražio povrat ili naknadu za oduzete nekretnine među kojima su i č. zem. 5334/3,5334/4 k.o. S. za koje tuženik tvrdi da je od njih nastala sporna č. zem. 5329/16,

-da je predniku tužitelja J. T. iz posjeda oduzeto građevinsko zemljište č. zem. 5334/3 površine 575 m2, a što proizlazi iz rješenja Skupštine Općine S. od 14.10.1987.,

-da je navedeno zemljište prema sadržaju tog rješenja (toč. IV), pripojeno nekretnini č. zem. 5329/16 k.o. S. koji parcelacijski elaborat je proveden u zemljišnoj knjizi 22.4.1988. (povijesni izvadak – list 58),

-da dio zemljišta koje tužitelji drže u posjedu prikazan je na skici vještaka T. Č. te je provođenjem očevida na licu mjesta u ovom postupku i vještačenjem po vještaku geodetu I. B. identificirano to zemljište kao dio č. zem. 5329/16 k.o. S., površine 235 m2, označeno slovima A-BC-D-E-F-G-H-A, a u naravi predstavlja ograđeni vrt na kojemu su zasađene kulture voća i povrća,

-da iz iskaza svjedoka I. K., Lj. K. i N. T. proizlazi da je obitelj tužitelja (tj. njihovi pravni prednici J. i potom M. T.) neometano u posjedu predmetnog zemljišta svakako od 1963. ili 1964. otkad se to zemljište nedvojbeno koristi kao vrt,

-da navedeno proizlazi iz osobnog opažanja Lj. K. koja je tu živjela tijekom srednjoškolskog obrazovanja i N. T. koja je kao dijete od 6-7 godina došla sestri u posjeta isto tako obitelj K. prema uputi i dopuštenju oca tužitelja predmetno zemljište kontinuirano obrađuje od 1985. godine.

11. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja zaključuje da je posjed tužitelja i njihovih prednika bio samostalan, a u pogledu poštenja sud se poziva na čl. 18. st. 5. ZV-a prema kojoj odredbi posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi posjed tužitelja bio nesamostalan i nepošten niti rješenje o deposesiji iz 1987. nije odlučno niti čini njihov posjed nepoštenim.

12. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan.

13. Točno je da se u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZV-a poštenje posjeda se predmnijeva.

14. Ovdje valja naglasiti da je pošteni posjednik onaj koji nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

15. Međutim osnovano ukazuje tuženik da su predniku tužitelja T. J. pok. M. rješenjem o oduzimanju i predaji posjeda zemljišta Skupštine općine S., Komisije za imovinsko pravne poslove od 14. listopada 1987. oduzete nekretnine a među kojima se nalazi i sporna nekretnina koja je premet ovog postupka te su njegova vlasnička prava prestala donošenjem Rješenja o deposesiji bez obzira što je dijelom ostao u posjedu sporne nekretnine.

16. Naime ovdje je odlučno da li su prednici tužitelja imali dovoljno razloga posumnjati da za stvar koju drže u posjedu nemaju pravo na posjed.

17. Osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima da je prednik tužitelja nakon oduzimanja predmetne nekretnine dana 27.06.1997. podnio zahtjev za naknadu oduzete imovine uključujući i spornu nekretninu pa je stoga samim time upitno poštenje prednika tužitelja.

18. Stoga je pogrešan pravni zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je posjed sporne nekretnine nepošten jer upravo iz gore navedene dokumentacije jasno proizlazi da je predniku tužitelja bila oduzeta iz posjeda predmetna nekretnina da je stoga isti zatražio naknadu pa stoga samim time proizlazi da je znao da nema pravo na posjed stvari koju posjeduje, dakle da nije pošten posjednik.

19. Upravo tu odlučnu činjenicu sud zanemaruje, a na što osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima.

20. Nadalje tužitelju su nasljednici iza pok. oca M. T. na jednake dijelove temeljem rješenja o nasljeđivanju.

21. Prema odredbi čl. 160. st. 3. ZV-a nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik znao ili morao znati.

22. Međutim kako iz rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2275/08 od 7.7.2009. proizlazi da su ovdje tužitelji naslijedili pravo potraživanja povrata sporne nekretnine temeljem Zahtjeva za naknadu onda niti tužitelji nisu postali pošteni posjednici jer su samim time znali da im ne pripada pravo na posjed.

23. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

24. Slijedom navedenog sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 159. toč. 4. ZV-a jer tužitelji nisu mogli steći vlasništvo sporne nekretnine kroz institut dosjelosti jer nemaju barem pošten posjed a koji je preduvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kroz određeno vremensko razdoblje u kontinuitetu.

25. Dakle osim što je potrebno samostalno posjedovanje stvari neprekidno kroz zakonom određeno vrijeme (čl. 159. st. 1. ZV-a), isto tako je potrebno da je samostalni posjed pošten kroz cijelo to razdoblje.

26. Stoga je iz svih gore iznijetih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U Zagrebu 10. svibanj 2022.

Predsjednik vijeća:

Sanja Joka Umičević, v.r.