REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-2027/2016

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E. M., O.: …, K. Š., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u K. K., protiv tuženice J. P.,O. …. , K. S.,

zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u T.,

radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 31. ožujka 2022. u nazočnosti i punomoćnika tužiteljice, odvjetnika D. B. i zamjenice punomoćnika tuženice, odvjetnice S. H., 10. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik dijela nekretnine označene čest.zem. 1415 K.O. K. Š. i to baš dijela koji je u nalazu i mišljenju vještaka T.

Č. od dana 28.05.2018.g., od dana 27.01.2021.g. i od dana 22.07.2021.g. označen slovima A B Cˈ Dˈ Eˈ Fˈ Gˈ A i dužine 85,5 m2 i širine 3,5 m2, ukupne površine 299 m2 za 1/3 dijela, te se stoga ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude izvrši upis prava vlasništva dijela nekretnine označene kao čest.zem. 1415 K.O. K. Š. i to baš dijela koji je u nalazu i mišljenju vještaka T. Č. od

dana 28.05.2018.g. i od dana 27.01.2021.g. označen slovima A B Cˈ Dˈ Eˈ Fˈ Gˈ A i dužine 85,5 m2 i širine 3,5 m2, ukupne površine 299 m2, na svoje za 1/3 dijela uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika za 1/3 dijela.“

II. Utvrđuje se da u korist nekretnine označene kao čest.zem. 1414 K.O. K. Š. kao povlasnog dobra, a koje je vlasništvu tužiteljice, postoji pravo stvarne služnosti puta, i to prolaskom kao pravo staze i provoza kao pravo kolnika, na teret dijela nekretnine označene kao čest.zem. 1415 K.O. K. Š. i to baš preko dijela koji je u nalazu i mišljenju vještaka T. Č. od dana

28.05.2018.g., od dana 27.01.2021.g. i od dana 22.07.2021.g. označen slovima A B Cˈ Dˈ Eˈ Fˈ Gˈ A i dužine 85,5 m2 i širine 3,5 m2, ukupne površine 299 m2, kao poslužnog dobra, koja je vlasništvo tuženika.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Poseban ZK odjel u K. L. upis prava stvarne služnosti puta i to

prolaskom kao pravo staze i provoza kao pravo kolnika, na teret dijela nekretnine označene kao čest.zem. 1415 K.O. K. Š. i to baš na teret dijela koji je u nalazu i mišljenju vještaka T. Č. od dana 28.05.2018.g.,m od dana

27.01.2021.g. i od dana 22.07.2021.g. označen slovima A B Cˈ Dˈ Eˈ Fˈ Gˈ A i dužine 85,5 m2 i širine 3,5 m2, ukupne površine 299 m2 kao poslužnog dobra, a u korist nekretnine označene kao čest.zem. 1414 K.O. K. Š. kao povlasnog dobra.

IV. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kuna.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica E. M. je 19. travnja 2016. podnijela sudu tužbu protiv tuženice J. P., radi utvrđenja prava vlasništva, u kojoj tužbi navodi da je na nekretnini označenoj kao čest.zem. 1415 K.O. K. Š. uknjiženo pravo vlasništva na ime tuženice za cijelo. Dalje navodi da je tužiteljica suvlasnica te nekretnine za 1/3 dijela. Predmetna nekretnina da predstavlja put te je prije izmjere iz 2015. imala oznaku 1049 K.O. K. Š.. Tužiteljica da je pravo suvlasništva stekla nasljeđivanjem iza svog supruga A. A. M. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-1054/15. A. M. da je pravo suvlasništva iste stekao nasljeđivanjem iza svog oca P. M. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-583/17 i diobom sa ostalim nasljednicima 1995. a jedan od nasljednika s kojim je izvršena dioba je i prednik tužene, S. K.. Tužiteljica da je u poštenom i nesmetanom suposjedu predmetnog puta više od 30 godina.

2. Tuženica J. P. se u odgovoru na tužbu od 30. rujna 2016.

protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice predlaže isti odbiti. Tuženica poriče da bi tužiteljica bila suvlasnica za 1/3 dijela čest.zem. 1415 K.O. K. Š.. Tuženica da je vlasnica za cijelo predmetne nekretnine, a istu da je stekla na temelju kupoprodajnog ugovora od prodavateljice S. K. od 6. kolovoza 2010.

Tužiteljica da je vlasnica susjedne nekretnina na kojoj se nalazi izgrađena obiteljska kuća. Diobom između pravnih prednika tužiteljice i prednice tuženice, S. K.,

da je predmetna nekretnina za cijelo, pripala prednici tužene, S. K..

3. Tužiteljica tijekom prethodnog postupka, u podnesku od 1. veljače 2017.(str. 19-21 spisa) postavlja podredni tužbeni zahtjev za utvrđivanje da u korist nekretnine označene kao čest.zem. 1415 K.O. K. Š. kao povlasnog dobra, postoji pravo stvarne služnosti puta i to prolaskom kao pravo staze i provoza kao pravo kolnika na teret dijela nekretnine označene kao čest.zem. 1414 K.O. K. Š., a koja je vlasništvo tuženice. U podnesku ističe da je zajedno sa svojim prednicima u posjedu prava služnosti puta preko predmetne čestice 1415 K.O. K. Š., a u korist čest.zem. 1414 K.O. K. Š..

4. Tuženica je u podnesku od 15. ožujka 2017. (str. 42) navela da se i dalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je suvlasnica za 1/3 dijela puta površine 297 m2 označenog kao čest.zem 1415 K.O. K. Š..

Dalje navodi da ne osporava, niti je ikad osporavala tužiteljici pravo služnosti puta preko njene nekretnine označene kao čest.zem 1415 K.O. K. Š.. Tuženica

da nije dala povod tužbi, naročito ne u odnosu na podredni tužbeni zahtjev te ista nije u obvezi nadoknaditi nikakav parnični trošak.

5. Sud je u dokazne svrhe pročitao izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 1587 K.O. K. Š. od 15. travnja 2016. (str 5), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovnog broja O-1054/15 UPP/OS-111/15 od 22. travnja 2015 iza pok. A.-A. M. (P.) (str. 5-8), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u

Splitu poslovnog broja O-583/87 od 30. srpnja 1998. iza pok. P. M. pok. I. (str. 9-10), D. ugovor, sklopljen između A. M. pok. P., I.

M. pok. P., S. K. ž. V., I. M. sina A., M. J.

ž. R. i P. M. sina I., nepotpisan po ugovornim strankama, sa neoznačenim datumom (str. 27-28), Sporazum br. 12/07 sklopljen između M.

I., sina A. i H.-O. distribucijskog sustava d.o.o. od 5. ožujka 2007.

ovjeren u potpisu I. M. po javnom bilježniku M. I. iz S. pod brojem OV-3540/07 od 5. ožujka 2007. (str. 31-32), izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 1486 K.O. K. Š. od 31. siječnja 2017. (str 34-35), izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 1587 K.O. K. Š. od 29. siječnja 2017. (str 36), nalaz vještačenja izrađeno po T. Č., dipl.ing.geodezije, stalnom sudskom vještaku za geodeziju i hidrografiju, od 6. lipnja 2018. (str. 54-56), dopunu nalaza od 28. siječnja 2021. (str. 63), dopunu nalaza od 22. srpnja 2021. (str. 75), zapisnik Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Kaštel Lukšiću, ZK odjela broj Z-

1655/2008/1587 od 5. srpnja 2010. sastavljen povodom preoblikovanja zemljišna knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za KO K. Š.

za nekretninu označenu kao čest.zem. 1415. (str 87-88), izveo radnju uviđaja na mjestu spora uz sudjelovanje T. Č., vještaka geodetske struke,

saslušao tužiteljicu E. M., tuženicu J. P., svjedoke B.

P., I. M., V. K.

6. Tužiteljica E. M., u svom iskazu navodi da je vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 1414 k.o. K. Š. koju je stekla nasljeđivanjem od muža, pok. A. M., po rješenju o nasljeđivanju koje je dostavljeno u spis, a on je stekao od svog pok. oca P., koji su to stekli nasljeđivanjem. Oko dijela nekretnine koje je predmet tužbe, puta na čest zem. 1415 navodi da su vlasnici tog puta na isti način kao što je već navela. Predmetni put ona da i danas koristi, koristili su ga i njen pok. muž i njegovi prednici, a sve da bi došli do predmetne nekretnine. Navodi da drugi put do nekretnine ne postoji.

6.1. Na upit punomoćnika tuženika, tko je naslijedio svekra, tužiteljica navodi da je istoga naslijedio njen pok. suprug, njegov brat I., sestra S. K.. Na daljnji upit, kako je došlo do toga da je S. upisana kao vlasnik na čest. zem. 1415, tužiteljica odgovara da S. nije vlasnica čitave nekretnine, da nije vlasnica puta te dodaje da su svo troje djece imali vlasništvo na tom putu.

7. Tuženica J. P., iskazuje da je vlasnica nekretnine označena kao 1415 k.o. K. Š. i kao takva je upisana u ZK. Predmetnu nekretninu da je stekla na temelju ugovora o kupoprodaji od prodavatelja S. K., misli, 2010.

Same pregovore o kupoprodaji da je vodio njen suprug B. P., tako da nije sudjelovala u tim pregovorima, ali ono što joj je poznato je da oni nisu htjeli kupiti tu nekretninu dok se prodavateljica i njena braća nisu podijelili tako da se točno zna da je S. vlasnica te nekretnine, a poznato joj je i da je prodavateljica sa svojom braćom išla na sud, baš za tu nekretninu, u K. L. i tamo da su dali izjavu.

Nakon toga da je sklopljen ugovor. Navodi da se radi o novoformiranoj čestici 1415. Što se tiče puta, da nikada nitko nije osporavao tužiteljici, niti ostalima, prolazak preko tog puta i danas da ne spore njihovo pravo prolaza. Misli da se radi o čestici veličine 2300m2, a na upit suda da li je u kupoprodajnom ugovoru označeno da postoji put, odgovara da takvo nešto nema u ugovoru.

7.1. Na upit punomoćnika tužitelja tuženici, da li je prije nego što su kupili čest. zem. 1415 bili na toj nekretnini i vidjeli tu nekretninu, ista odgovara da je bila, vidjela je taj put, a na daljnji upit da li joj je prodavateljica rekla što o tome putu i da li je ona pitala prodavateljicu oko tog puta, odgovara da su oni kupovali nekretninu u cijelosti, da su izlazili geodeti, a ona sama oko puta da nije ništa razgovarala, ali da bi to suprug bolje znao.

8. Svjedok B. P., suprug tuženice, iskazuje da je kupio nekretninu koja je predmet spora od prodavateljice S. K., misli da je to bilo 2010.g. i pregovarao oko kupoprodaje sa gđom S. i njenom kćeri V.. Kada su

počeli sa pregovorima da nisu bili čisti papiri oko nekretnine koju je htio kupiti, tako da nije htio sklopiti ugovor dok to ne bude sve čisto 1/1, a nakon što su one to sredile na sudu u K. L. i gđa S. postala vlasnica te nekretnine 1/1, pristupili su sklapanju ugovora. Za vrijeme pregovora dolazio je na predmetnu nekretninu jedan ili dva puta, nije dovodio geometra ili nekoga drugoga, s tim da je gđa S. prije dovela geometra da joj označi tu nekretninu. Prilikom pregovaranja vidio je predmetni put koji je bio zemljani put, a gđa S. mu je za taj put rekla da njezina braća imaju pravo prolaza tim putem do svoje nekretnine i da bi voljela da im on ne zabrani prolaz tim putem. Širina puta da je bila oko 3 m i prolazili su pješke i autom i nije ih nikada sprječavao u prolazu. Prije otprilike tri godine, oni da su proširili i nasuli taj put sa šljunkom, što je njega naljutilo, jer ga nitko nije pitao i to je ostalo tako i danas, a u međuvremenu je tu prošla i kanalizacija pa se to iskopalo. Na upit suda da li im je gđa M. ili netko drugi govorio da bi taj put bio njihovo vlasništvo, odgovara da nije, sve do podnošenja tužbe i poziva sudu.

8.1. Na upit punomoćnika tužitelja, koliko su dugo trajali pregovori prije sklapanja ugovora, svjedok odgovara oko mjesec-dva. Na daljnji upit, je li mu prilikom pregovora prodavateljica pokazala kakvu ispravu, papir, da se ona podijelila sa braćom, svjedok odgovara da mu nije pokazala ništa, već je njega samo zanimalo da mu pokaže vlasnički list iz kojeg bi bilo vidljivo da je gđa S. vlasnik 1/1. Na daljnji upit svjedoku, a kada su sklopili ugovor, je li mu prodavateljica pokazala kakvu ispravu kako je stekla predmetnu nekretninu, svjedok odgovara da mu je pokazala vlasnički list na kojem nije bilo upisano kakvog tereta, a da mu je pokazala ispravu da je nasljedstvo do njenog oca, misli 1/3, u svakom slučaju jedan dio.

8.2. Na upit punomoćnice tuženice svjedoku, je li on, ili njegova supruga osporava tužiteljici pravo prolaza tim putem, svjedok odgovara da ne osporavaju, nikada nisu, niti će osporavati pravo prolaza. Na daljnji upit svjedoku, je li poznavao supruga od tužiteljice i je li on polagao kakva prava oko tog puta, svjedok odgovara da je poznavao gospodina, da nikada nisu razgovarali njih dvojica o putu, niti je ikada taj što osporavao.

9. Svjedok I. M., sin tužiteljice, u iskazu navodi da su, koliko mu je poznato, P. ušli u posjed dijela nekretnine i tog puta, misli, između 2007. i 2009. kada to nije bila označena čestica kao 1415, a greška prilikom upisa u katastarskom operatu je da se nije posebno izdvojio ili upisao taj put, već je ostao unutar čest. 1415. P. da su ušli u posjed na temelju diobenog ugovora između oca, strica i tete, gdje je bilo određeno kome što pripada. Navodi da je postajala i skica po tom ugovoru i bio je posebno ucrtan put. Bilo je dogovoreno da je i taj put vlasništvo svakog od nasljednika za po 1/3.

9.1. Na upit punomoćnika tužitelja, kako su nasljednici stekli pravo vlasništva puta, svjedok odgovara na temelju nasljeđivanja iza pok. P. M., djede. Na daljnji upit, svjedok odgovara da koristi taj put. Na daljnji upit, jesu li mu P. zabranjivali prolaz putem, svjedok odgovara da usmeno nisu, ali da imaju svoje metode pa da se dogodi da iskrenu kamion zemlje na taj put. Na daljni upit, jesu li M. što iskrcavali na taj put, svjedok odgovara da nisu nikakav otpad iskrcavali, nego da se put trebao sanirati zato što su P. kamionom oštetili put pa da su prije otprilike godine iskrcali materijal koji je ostao od drobljenja asfalta, a da bi se put sanirao. Na daljnji upit svjedoku, je li mu poznato kako se S. K. uknjižila kao vlasnik nekretnine 1415, svjedok odgovara da je to već rekao, na temelju nasljeđivanja, a potom i provedbom u katastarskom zemljišniku, ali da put nije posebno izdvojen.

10. Svjedokinja V. K., iskazuje da je sa pok. mamom S.

sudjelovala u pregovorima oko prodaje predmetne nekretnine B. P., da

su pregovori dosta dugo trajali jer je trebalo urediti zk stanje. U trenutku kada su započeli pregovore, da nije postajala čestica 1415, a B. je iskazao namjeru kupiti zemlju tek kada njena mama postane vlasnik nekretnine koju prodaje 1/1. Zna da je mama uvijek govorila B. da je to zajednički put od B. i E.. Dalje navodi da je mama je stekla taj dio nekretnine od pok. roditelja. Na upit suda što joj je poznato kako se mama podijelila sa braćom oko naslijeđenih nekretnina, odgovara da zna da su braća dobila puno više nego ona.

10.1. Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinji, je li mama kada sa braćom radila kakav ugovor o diobi naslijeđenog i o podjeli, svjedokinja odgovara da ne zna. Na upit punomoćnika tuženika svjedokinji, je li njena majka P. prodala cijelu nekretninu odgovara da jeste, a taj put da je zajednički, a na daljnji upit da objasni što znači "zajednički", odgovara da to znači da M. imaju pravo koristiti put za prolaz.

11. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 1587 K.O. K. Š. od 15.

travnja 2016. proizlazi da je kao vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 1415 upisana P. J..

12. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 1486 K.O. K. Š. od 31.

siječnja 2017. proizlazi da je kao vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 1414 upisana M. E..

13. Čitanjem pisanog nalaza izrađenog po T. Č. dipl.ing.geodezije, stalnom sudskom vještaku za geodeziju i dopune nalaza, uz čije sudjelovanje je sud izveo radnju uviđaja radi identifikacije predmeta spora, u istome vještak opisuje da je predmet spora makadamski put u površini od 255 m2 (255/2237) koji ide preko dijela čest.zem. 1415 u dužini od cca 85 m i širini od 2,5 m do 3 m. Uvidom u fotogrametrijske prikaze šireg područja predmeta spora utvrđuje da pokazani put predstavlja jedini kolni prilaz od javne prometnice

do posjeda tužiteljice, odnosno stambenog objekta anagrafske oznake koji se nalazi na čest.zem 1414. U dopuni nalaza od 22. srpnja 2021. i prikazu

lica mjesta kojim daje prikaz pristupnog puta na slici G. G. d.o.o. od 2.

kolovoza 2008. označenog kao tijela „C” i „G” iz diobe stranaka. Taj pristupni put sa skice G. G. d.o.o. od 2. kolovoza 2008. (tijelo označeno slovima A B C' D' E' F' 'G A je dugačak 85,5 m i širok 3,5 m, ima površinu od 299 m2 i nalazi se na dijelu čest.zem. 1415 K.O. K. Š.. Na grafičkom prikazu da se jasno vidi da pristupni put sa skice G. G. d.o.o. od 2. kolovoza 2008. relativno odgovara postojećem makadamskom putu kojeg ja na Prikazu lica mjesta iz vještva od 28. kolovoza 2018. označio slovima A B C D E F G A.

14. Tužiteljica je konačno, podneskom od 3. listopada 2021. (str. 84-86) sukladno identifikaciji u nalazu i mišljenju sudskog vještaka te grafičkom prikazu predmeta spora precizirala podredni tužbeni zahtjev, što ne predstavlja preinaku tužbe.

15. Na temelju ovako provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je suvlasnica dijela nekretnine označene čest.zem. 1415 k.o. K. Š. i to baš točno određenog dijela nekretnine koji je identificiran i označen u nalazu i mišljenju vještaka izrađeno za potrebe ovog postupka.

17. Predmet spora je i podredni tužbeni zahtjev tužiteljica radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti puta kao pravo staze i pravo kolnika u korist čest.zem. 1414 K.O. K. Š., a na teret dijela čest.zem. 1415 K.O. K. Š. te da se navedena služnost prava staze i prava kolnika upiše u zemljišne knjige.

18. U postupku se ne ukazuje spornim:

- da je tužiteljica E. M. upisana vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 1414 K.O. K. Š.,

- da je tuženica J. P. upisana vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 1415 K.O. K. Š.,

- da je tuženica stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao čest.zem 1415 kupoprodajom od S. K.,

- da predmet spora makadamski put koji ide preko dijela čest.zem. 1415 i predstavlja jedini kolni prilaz od javne prometnice do stambenog objekta koji se nalazi na čest.zem 1414.

19. Spornim se ukazuje osnovanost zahtjeva tužiteljice, da bi bila suvlasnica dijela čest.zem. 1415, u naravi puta.

20. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

21. Odredbom čl. 130. st. 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Sud ne raspolaže kupoprodajnim ugovorom na temelju kojeg je tuženica stekla vlasništvo nekretnine označene kao čest.zem 1415 K.O. K. Š., niti su stranke predložile pribavu tog ugovora, slijedom čega nije mogao biti izveden dokaz čitanjem kupoprodajnog ugovora da bi se sa sigurnošću mogao utvrditi predmet kupoprodaje

23. Spisu prileži diobeni ugovor, sklopljen između A. M. pok. P.,

I. M. pok. P., S. K. ž. V., I. M. sina A., M.

J. ž. R. i P. M. sina I., nepotpisan po ugovornim strankama, sa

označenom godinom 1995. čitanjem kojeg se može utvrditi da su ugovorne stranke kao nasljednici pok. P. M. pok. I. i pok. M. M. ž. P. razvrgnuli

suvlasničku zajednicu i rasporedili nekretnine koje pripadaju u posjed i vlasništvo pojedinoj ugovornoj stranci te stupili u posjed istih, što se potvrđuje i ocjenom izvedenih dokaza.

24. Navodi, tužiteljice i svjedoka I. M. u smislu da prednica tuženice

S. K. nije vlasnica cijele nekretnine čest.zem. 1415 (sastavni dio koje je prethodno označena čest.zem 1049) te da su svo troje djece imali vlasništvo na predmetnom putu, odnosno da je bilo dogovoreno da je i taj put vlasništvo svakog od nasljednika za po 1/3 dijela nisu dostatni da bi se nedvojbeno utvrdila osnovanost glavnog tužbenog zahtjeva, pa dalje, nije dostatno niti da je u naprijed identificiranom rješenjima o nasljeđivanju iza prednika tužiteljice pok. A.-A. M. kao ostavinska imovina koju nasljeđuje tužiteljica označeno izvanknjižno suvlasništvo za 24/1903 dijela čest.zem 1049, u naravi put.

25. Uputiti je na sadržaj zapisnika Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Kaštel Lukšiću, ZK odjela broj Z-1655/2008/1587 od 5. srpnja 2010.

sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za KO K. Š. za nekretninu označenu

kao čest.zem. 1415. prilikom čega nije utvrđeno postojanje posebnog, fizički odvojenog i samostalnog dijela te nekretnine, u naravi biti puta, koji bi kao realno odvojen dio trebao biti izdvojen i formiran kao zasebna katastarska čestica i utvrđeni suvlasnici iste, međutim u tom postupku nije utvrđena takva činjenica, već proizlazi da je predmetni put koji se proteže preko čest.zem. 1415 sastavni, neodvojeni dio te nekretnine.

26. Dalje, u pogledu izvršene kupoprodaje nekretnine čest.zem. 1415 i stjecanja vlasništva po tuženici, ocjenom izvedenih dokaza sud ne može zaključiti da bi tuženica kao kupac bila upoznata da na dijelu nekretnine koja je predmet kupoprodaje treće osobe imaju pravo suvlasništva, to baš na predmetnom makadamskom putu, niti je takvo saznanje mogla imati uvidom u zemljišne knjige, jer takva stvarna prava trećih osoba, u konkretnom slučaju tužiteljice, nisu upisana u zemljišne knjige.

27. Slijedom naprijed opisanog sud smatra da tužiteljica nije dokazala da je predmetni dio nekretnine označene kao čest.zem. 1415 K.O. K. Š. u suvlasništvu iste za 1/3 dijela, zbog čega je glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod I. Izreke.

28. Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

29. Odredbom čl. 186. st. 1. ZV-a je propisano da je stvarna služnost, stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

30. Odredbom čl. 175. st. 1. ZV-a je propisano da svaka služnost mora imati razumnu svrhu.

31. Odredbom čl. 190.st. 1. ZV-a je propisano da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.

32. Odredbom čl. 190. st. 3. ZV-a je propisano da prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava ići stazom, progoniti stoku i prava kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvršavalo, s obzirom na mjesne prilike.

33. Odredbom čl. 229. st. 1. ZV-a je propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

34. Utvrditi je, što proizlazi čitanjem nalaza vještaka, pregledom skice te neposrednim opažanjem prilikom uviđaja na mjestu spora da nekretnina označena kao čest.zem. 1414. nema nikakvu putnu vezu s javnim putem, već se do nje dolazi preko čest.zem. 1415 preko, u naravi uspostavljenog makadamskog puta koji služi za pristup do čest.zem. 1415 i koji se u tu svrhu i koristi, koja činjenica je nesporna, kao i činjenica da tuženica kao vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 1415 ne priječi, niti osporava prolaz i provoz tim putem preko svoje nekretnine, u svrhu pristupa nekretnini označenoj kao čest.zem. 1414 K.O. K. Š..

35. Utvrditi je dalje, da tijekom postupka, od stranaka nije istaknuto da bi tužiteljica imala drugi prikladniji ili barem jednako prikladan prolaz do nekretnine čest.zem. 1414. koji bi vodio od javnog puta, odnosno javne prometnice.

36. Tuženica, već u odgovoru na tužbu, u podnesku od 15. ožujka 2017. kao odgovoru na tužbu i podredni tužbeni zahtjev navodi da ne osporava, niti je ikad osporavala tužiteljici pravo služnosti puta preko njene nekretnine označene kao čest.zem 1415 K.O. K. Š..

37. Tuženica u stvarnosti ne dovodi u dvojbu činjenicu da je tužiteljica cijelo vrijeme, samostalno i putem prednika, najmanje od 1995. u razdoblju duljem od 20 godina, prolazila, odnosno koristila predmetni put za prolaz i provoz preko nekretnine tuženice, prethodno prednika tuženice da bi došla do svoje nekretnine, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio, čime su uz nedvojbeni pošten i istinit posjed, ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću.

38. Kako dakle, tuženica ne osporava tužiteljici priznavanje prava služnosti puta, niti osnovanost podrednog tužbenog zahtjeva, a iz provedenog postupka proizlazi da se u stvarnosti duže vremena koristi makadamski put preko čest.zem 1415. K.O. K. Š. za pristup čest.zem 1414. K.O. Š. i to baš na zatraženi način kao pravo služnosti staze i provoza kao prava kolnika, pa dalje i da postoje sve zakonske osnove za priznavanje takvog prava u dijelu čest.zem. 1415 K.O. K. Š. označenog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka T. Č. kao

prostoru koji je nužan da bi se služnost izvršavala, sve kako je to naprijed utvrđeno, to je podredni tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod II. 38.1. Uslijed odluke pod II. izreke i prava na upis u zemljišne knjige utvrđene stvarne služnosti odlučeno je kao u izreci pod III.

39. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. I čl 155. ZPP-a, odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužiteljice i tuženice i u okviru istih, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa)

važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

40. Tuženici se obzirom na vrijednost predmeta spora, uspjeh u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev, kao i okolnosti da se ista nije protivila podrednom tužbenom zahtjevu, što je istaknuto po postavljanju istog u podnesku tuženice kao odgovoru na tužbu, dakle, prije upuštanja u raspravljanje po podrednom tužbenom zahtjevu, niti time, po stajalištu suda dala povoda za tužbu u dijelu koji se odnosi na podredni tužbeni zahtjev, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak odgovora na tužbu od 30.9.2016. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 15.3.2017. i 30.9.2021. u iznosu od po 75 bodova svaki (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 6.2.2017., 3.4.2017., 26.5.2017., 27.1.2021., 12.4.2021., 30.6.2021., 29.9.2021., 31.3.2022. u iznosu od po 75 bodova svako (Tbr.9.t.1.Tarife), što ukupno predstavlja 825 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 8.250,00 kuna kao trošak zastupanja te koji se dosuđuje tuženici na ime parničnog troška i koji iznos je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženici.

40.1. Zbog navedenog, sud je odlučio kao u točki IV. izreke.

41. Slijedom naprijed opisanog utvrđenja pod točkom 40. obrazloženja tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška nije osnovan, zbog čega je oslučeno kao pod V. izreke

U S., 10. svibnja 2022.

S U D A C

Daniel Ban v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženice

- u spis.