REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 176/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Đ. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. O., vlasnika ugostiteljskog obrta „M.“, K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2554/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-65/2019-25 od 23. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2554/2021-2 od 13. listopada 2021. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Gospiću presudom poslovni broj Pr-65/2019-25 od 23. srpnja 2021. utvrdio je da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojeg je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. rujna 2009. tuženik dao tužiteljici te je utvrdio da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika i slijedom toga je naložio tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, na ranije radno mjesto samostalne kuharice, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kuna u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-2554/2021-2 od 13. listopada 2021. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku iz svih razloga navedenih u čl. 386. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odbaci tužbu ili vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a podredno da preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju ocijenjenim u skladu s čl. 8. ZPP te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

8. Drugostupanjski sud je pritom u obrazloženju svoje presude odgovorio na sve relevantne žalbene navode sukladno čl. 375. st. 1. ZPP pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

9. Suprotno navodima revidenta nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i toč. 14. ZPP jer iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te nakon toga tužbu sudu u rokovima predviđenim čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, 94/09, dalje: ZR) pa stoga nije bilo mjesta odbacivanju tužbe.

10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, da radni odnos nije prestao te nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.

11. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu od 15. lipnja 2007. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu kuharice na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. rujna 2009. otkazao tužiteljici ugovor o radu,

- da se u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navodi da je ugovor o radu otkazan jer je 19. rujna 2009. ugroženo zdravstveno stanje gošće restorana koje je uzrokovano hranom koju je kuhala tužiteljica te da je tužiteljica nekvalitetnim obavljanjem posla uzrokovala bolest i ugrozila zdravstveno stanje trećoj osobi,

- da tuženik nije dokazao da je zdravstveno stanje gošće restorana uzrokovano hranom koju je kuhala tužiteljica,

- da je odluka o otkazu dostavljena tužiteljici 2. listopada 2009., dok je zahtjev za zaštitu prava podnijela 12. listopada 2009. preporučenom pošiljkom preko pošte.

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer tuženik nije prema čl. 112. st. 1. ZR dokazao postojanje razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. ZR, a tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava i tužbu u skladu s čl. 126. st. 1. i 2. ZR. Drugostupanjski sud je u svojoj odluci naveo i da je odluka o otkazu donesena protivno odredbi čl. 145. st. 1. ZR koja propisuje obvezu savjetovanja s radničkim vijećem prije otkazivanja ugovora o radu.

14. Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident u vidi u tome što smatra da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava u zakonom propisanom roku, da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu te da u spisu nema dokaza o tome da je kod tuženika formirano radničko vijeće s kojim bi se mogao savjetovati o otkazu tužiteljici.

15. Tuženik prvi puta u reviziji navodi da je zahtjev za zaštitu prava podnesen protekom roka iz čl. 126. ZR te da je tužiteljica saznala za otkaz 23. rujna 2009. pa kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 386.a ZPP u reviziji nije moguće iznositi nove činjenice i nove dokaze, niti je riječ o novim činjenicama i novim dokazima koji bi se odnosili na bitne povrede odredaba parničnog postupka, to ovaj sud ovakve revizijske navode nije mogao uzeti u obzir.

16. Naime, tuženik je tijekom postupka sporio da je primio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, jer da nema "opunomoćenika" i sporio je da je tužiteljica podnijela zahtjev, ali nije sporio da je tužiteljica saznala za otkaz ugovora o radu već 23. rujna 2009. pa da bi zbog toga njezin zahtjev za zaštitu prava bio nepravovremen.

17. Osim toga, dostavnica je javna isprava pa za nju vrijedi predmnjeva da se njome dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje kako je to propisano čl. 230. st. 1. ZPP.

18. U takvoj situaciji na tuženiku koji tvrdi suprotno bio je teret dokaza pa je on bio dužan dokazati da podaci u javnoj ispravi (dostavnici) nisu točni odnosno bio je dužan dokazati da njegov opunomoćenik nije primio zahtjev za zaštitu prava, što je tuženik propustio učiniti.

19. Odredbom čl. 107. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

20. Budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je zdravstveno stanje gošće restorana bilo ugroženo hranom koju je kuhala upravo tužiteljica i da je nekvalitetnim kuhanjem tužiteljica uzrokovala bolest i ugrozila zdravstveno stanje trećoj osobi, pravilno su i po shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 119. st. 1. ZR u vezi s čl. 107. st. 1. ZR kada su utvrdili nedopuštenim otkaz ugovora o radu i primjenom čl. 115. st. 1. ZR odredili vraćanje tužiteljice na posao.

21. Pri tome valja reći da tuženik nije dokazao niti postojanje osobito važne činjenice zbog koje bi bio opravdan otkaz ugovora o radu jer tuženik nije ničime dokazao da je tužiteljica bilo koga otrovala svojom hranom.

22. Vezano za revizijske navode da je tuženik dokazao opravdanost otkaza tužiteljici zbog nekvalitetnog obavljanja posla (kuhanja), revidentu je za odgovoriti da, osim što otkaz nije dan iz tog razloga, takav razlog (nekvalitetno kuhanje) bi predstavljao razlog za redoviti otkaz ugovora o radu iz čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR, a ne za izvanredni otkaz koji je tuženik dao tužiteljici pa niti u tom slučaju otkaz ne bi bio dopušten.

23. U odnosu na revizijske navode vezane za savjetovanje s radničkim vijećem valja reći da tuženik tijekom postupka nije sporio da bi gospođa R. bila sindikalna povjerenica već je njezino saslušanje predložio jer bi ona kao osoba kojoj se tužiteljica obratila za pravnu pomoć trebala imati saznanja o samom događaju (list 228 spisa). Međutim, čak i da kod tuženika, kako on tvrdi, nije bilo formirano radničko vijeće, to nije niti odlučna činjenica o kojoj ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari pored utvrđenja da je otkaz ugovora o radu nedopušten iz razloga jer tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu.

24. U odnosu na revizijske navode tuženika koji se iscrpljuju u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja vezano za nekvalitetno kuhanje tužiteljice i posljedično trovanje gošće restorana, datum saznanja tužiteljice za otkaz ugovora o radu, primitak zahtjeva za zaštitu prava i postojanje radničkog vijeća kod tuženika, pri čemu tuženik daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

25. Iako iz revizije proizlazi da revident osporava i odluku o parničnom trošku, iz sadržaja revizije je razvidno da revident spori odluku o dopunskom trošku o kojem je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2557/2021-2 od 13. listopada 2021., a o reviziji protiv dopunske odluke o parničnom trošku je odlučeno u predmetu ovog suda broj: Rev-314/2022.

26. Slijedom svega iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 14. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.