Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-315/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Ž., OIB…, iz V., osobno i kao zakonska nasljednica iza pok. D. B., zastupane po punomoćniku V. V., odvjetniku iz R., protiv tuženika F. Č., OIB…, iz Z., kao zakonskog nasljednika iza pok. M. Č., zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1702/2020-18 od 25. studenog 2021., u sjednici vijeća održane dana 10. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1702/2020-18 od 25. studenog 2021., u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine zaključen 3. svibnja 2011. između tuženika kao zajmodavca i predlagatelja osiguranja i tužiteljica kao zajmoprimaca i protivnika osiguranja, prema kojem su tužiteljice primile na zajam od tuženika novčani iznos svaka od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, sa povratom ukupnog pozajmljenog iznosa u roku od 12 mjeseci, te radi osiguranja tražbine zajmodavca – tuženika iz ugovora Sporazumom dozvolile fiducijarni prijenos vlasništva na nekretninama tužiteljica, i to nekretnine upisane u k.o. V., z.k. uložak br. 42, z.k.č.br. 4478/3 šuma površine 10 m², z.k.č.br. 4483, kuća broj 18, garaža, dvorište i pašnjak, površine 1094 m2, z.k.č.br. 4484 pašnjak površine 801 m², ukupne površine 1905 m², vlasništvo tužiteljica svake u 1/2 sa imena tužiteljica u korist i vlasništvo tuženika.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci da u z.k. uložak br. 42 k.o. V., zemljišnoknjižna čestica broj 4478/3 šuma površine 10 m², zemljišnoknjižna čestica broj 4483, kuća broj 18, garaža, dvorište i pašnjak, površine 1094 m2, zemljišnoknjižna čestica broj 4484 pašnjak površine 801 m², ukupne površine 1905 m², izvrši upis brisanja prava vlasništva na nekretninama, upisan pod brojem Z- 666/11 u korist M. Ć. uz upis zabilježbe da je prijenos prava vlasništva sa imena tužiteljica izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 30.000,00 eura prema prvotužiteljici i 30.000,00 eura prema drugotužiteljici, kao i brisanje zabilježbe zabrane opterećenja bez prethodnog pisanog i ovjerenog pristanka M. Ć. iz Z., uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno istovremeni upis vlasništva u korist tužiteljica, svakoj ½ dijela.

III. Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci da u z.k. uložak br. 42 k.o. V., zemljišnoknjižna čestica broj 4478/3 šuma površine 10 m², zemljišnoknjižna čestica broj 4483, kuća broj 18, garaža, dvorište i pašnjak, površine 1094 m2, zemljišnoknjižna čestica broj 4484 pašnjak površine 801 m², ukupne površine 1905 m², izvrši upis brisanja prava vlasništva na nekretninama, upisan pod brojem Z – 764/12 kojim je temeljem potvrde broj OU–1612011-2 od 9. prosinca 2011. izvršeno brisanje zabilješke da je prijenos prava vlasništva na nekretninama tužiteljica izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 30.000,00 eura prema prvotužiteljici i 30.000,00 eura prema drugotužiteljici, te zabilježeno da je Miro Ćalušić postao punopravni vlasnik nekretnina upisanih pod A, kao i brisanje zabilješke zabrane opterećenja upisane pod poslovnim brojem Z – 6663/11, uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno istovremeni upis vlasništva u korist tužiteljica svakoj ½ dijela.

IV. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 73.600,00 kn (slovima: sedamdesettritisućeišestokuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.“

Ujedno je riješeno da se prvostupanjski sud oglašava nenadležnim za odlučivanje o podnesenom prijedlogu tužiteljice za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi od 25. siječnja 2013. i da se prijedlog za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi odbacuje.

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu u dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbe sa zatraženim zateznim kamatama.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja sklopljenog 3. svibnja 2011. između tužiteljice i njezine sada pok. majke kao zajmoprimaca i pravnog prednika tuženika, pok. M. Č. kao zajmodavca i zahtjev za brisanje prava vlasništva s imena prednika tuženika i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik. Izreka presude je jasna i ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da su tužiteljice D. Ž. i njezina sada pok. majka D. B. kao zajmoprimci zaključile s prednikom tuženika M. Č. kao zajmodavcem Ugovor o zajmu sa sporazum o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 3.5.2011. u kojemu je navedeno da je svaka zajmodavka pozajmila iznos od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB s rokom vraćanja od 12 mjeseci, bez kamata, te je radi osiguranja tražbine u iznosu od 60.000,00 EUR izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva nekretnina u suvlasništvu zajmoprimki pobliže opisanih u izreci presude u korist prednika tuženika, kao zajmodavca;

- da je stvarni iznos pozajmice koji su tužiteljica i njezina pok. majka primile od prednika tuženika iznosio 133.000,00 kn, što je bila protuvrijednost iznosa od 18.000,00 EUR;

- da je tijekom postupka umrla 1. tužiteljica D. B., čija zakonska nasljednica je tužiteljica D. Ž.;

- da je tužiteljici zbog financijskih problema u kojima se nalazila trebao zajam u iznosu od 22.000,00 EUR, jer je bila u velikim dugovima i uz to isplaćivala tadašnjem dečku svoje kćerke D. K., koji ju je i povezao s prednikom tuženika, novčane iznose za koje ju je K. uvjeravao da se odnose na dug njezine kćerke iz 2009. godine prema kamatarima u iznosu od 20.000,00 EUR;

- da je prednik tuženika dobivanje kredita u iznosu od 22.000,00 EUR tužiteljici i njezinoj pok. majci uvjetovao sklapanjem Ugovora o kreditu u kojemu je naveo daleko veći iznos pozajmice (60.000,00 EUR) uz osiguranje upravo toga iznosa zajma zasnivanjem fiducijarnog vlasništva, premda im je stvarno isplatio iznos od 133.000,00 kn, odnosno protuvrijednost iznosa od 18.000,00 EUR;

- da je prednik tuženika zahtijevao da tužiteljica vraća mjesečne anuitete od 2.200,00 EUR, što je predstavljalo mjesečnu kamatu od 10%;

- da je prednik tuženika ugovor raskinuo zbog navodnog neplaćanja duga po kreditu i 18.1.2012. zatražio upis prava vlasništva na svoje ime;

- da je protiv prednika tuženika M. Č. i I. A. vođen kazneni postupak i da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko- 1895/13-504 od 10.7.2017. okrivljeni Ivan Anđelić oglašen krivima zbog kaznenog djela – lihvarskim ugovorom opisanog u čl. 242. st. 1. i 2. KZ i kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, između ostaloga i u odnosu na tužiteljicu, kojoj je M. Č. koristeći njezinu lakovjernost pozajmio iznos od 22.000,00 EUR s kamatom od 2.200,00 EUR, što je 120% godišnje, dok je A. pronalazio osobe kojima je potreban zajam, dovodio ih u vezu s njima i na traženje prednika tuženika prikupljao mjesečne iznose kamata na ime duga, dok je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kž-898/2017-25 od 21.8.2018. kazneni postupak protiv okrivljenog M. Č. obustavljen zbog njegove smrti;

- da tužiteljica u vrijeme potpisivanja ugovora nije bila u radnom odnosu, a njezin suprug je imao nepodmirena dugovanja za zdravstveno i mirovinsko osiguranje u iznosu od 47.759,97 kn i samo je povremeno radio na brodu i tada zarađivao 3.490,00 EUR mjesečno, a pok. majka tužiteljice je bila umirovljenica s mirovinom od 1.700,00 kn mjesečno:

- da se tužiteljica u strahu da će ostati bez obiteljske kuće na kojoj se prednik tuženika prvo upisao kao fiducijarni vlasnik sve više zaduživala kod njega, da bi nakon što se on upisao kao vlasnik na njezinoj kući pristala čak i na sklapanje predugovora kojim joj je on namjeravao prodati njezinu kuću za iznos od 115.000,00 EUR, no do realizacije nije došlo, jer ona i suprug nisu mogli dobiti kredit kod banke;

- da je prednik tuženika saznanja o teškoj financijskoj situaciji tužiteljice dobio od D. K., koji je u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu bio u vezi s kćerkom tužiteljice, te joj je u cilju ostvarenja vlastite imovinske koristi nametnuo neistinite uvjete i iznose pozajmice prilikom sklapanja ugovora o zajmu, koje je ona, zbog dugova u kojima se nalazima i straha za kćer od navodnih kamatara lakomisleno i prihvatila;

- da postoji očiti nerazmjer između onoga što je prednik tuženika dao po predmetnom ugovoru i koristi koju je ostvario.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je Ugovor o zajmu koji su tužiteljica i njezina pok. majka sklopile s prednikom tuženika 3.5.2011. bio zelenaški ugovor u smislu odredbe čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i kao takav ništav, te je stoga prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje njegove ništetnosti, a kao posljedice ništetnosti (čl. 323. st. 1. ZOO) prihvatio je i dio tužbenog zahtjeva za brisanjem upisanog prava vlasništva s imena prednika tuženika i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja sanja.

9. Navedeni pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud.

10. Prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao, ili se obvezao dati ili učiniti.

11. Pravni pristup prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radilo upravo o ništetnom pravnom poslu – zelenaškom ugovoru o zajmu koji je prednik tuženika sklopio sa tužiteljicom i njezinom pok. majkom je pravilan, jer je tužiteljica u postupku dokazala da je prednik tuženika znajući preko D. K. da joj je neophodan zajam zbog teškog financijskog stanja i dugova koje je imala, iskoristio takvo njezino stanje nužde, uvjetujući njoj i pok. majci sklapanje Ugovora o zajmu u kojemu je naveo tri puta veći iznos pozajmice, tj. iznos od 60.000,00 EUR, premda im je stvarno pozajmio tek protuvrijednost iznosa od 18.000,00 EUR, uz upis fiducijarnog vlasništva na njihovoj obiteljskoj kući na njegovo ime radi osiguranja neistinitog iznosa potraživanja od 60.000,00 EUR, uvjeravajući ih da to čini samo iz formalnih razloga, da bi nakon sklapanja ugovora, isti raskinuo i uknjižio se na njihovim nekretninama kao vlasnik. Isto tako je utvrđeno da postoji očiti nerazmjer između iznosa koji je prednik tuženika stvarno dao tužiteljici i njezinoj majci temeljem ugovora o zajmu i koristi koju je ostvario (uknjižba prava vlasništva na njihovoj obiteljskoj kući i nekretninama opisanim u izreci presude). Da je prednik tuženika postupao s očitom namjerom da za sebe ostvari nerazmjernu imovinsku korist proizlazi i iz činjenice da je tužiteljici, nakon što se upisao kao vlasnik na obiteljskoj kući nje i pok.majke, ponudio sklapanje predugovora radi prodaje te iste nekretnine za iznos od 115.000,00 EUR, i da je tužiteljica u strahu od iseljenja i na to pristala, no do realizacije toga ugovora nije došlo jer njoj i suprugu banka nije odobrila kredit za kupnju vlastite nekretnine. Osim toga, utvrđeno je da je tužiteljica upravo po nalogu prednika tuženika novac od pozajmice zajedno s kamatama koje su iznosile 120% godišnje vraćala I. A., koji je radio za prednika tuženika, i koji je u istom kaznenom postupku (koji je u odnosu na prednika tuženika u žalbenoj fazi postupka obustavljen zbog njegove smrti) pravomoćno oglašen krivim između ostaloga i u odnosu na tužiteljicu zbog počinjenog kaznenog djela protiv imovne – lihvarskim ugovorom pomaganjem i kaznenog djela prijevare iz čl. 242. st. 1. i 2. i čl. 236. st. 1. i 2. KZ. Stoga opširna žalbena izlaganja tuženika u kojima navodi da se nije radilo o zelenaškom ugovoru, već o ugovoru koji je tužiteljica slobodom voljom i bez prisile potpisala, nisu osnovani.

12. Suprotno navodima žalbe, to što tužbenim zahtjevom nije bio obuhvaćen javni bilježnik koji je proveo solemnizaciju i što nije naveden poslovni broj solemniziranog ugovora, ne čini izreku presude nerazumljivom ili nepodobnom za ovrhu, jer je potpuno jasno da je tužbenim zahtjevom utvrđen ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine zaključen 3. svibnja 2011. između prednika tuženika kao zajmodavca i predlagatelja osiguranja s jedne strane i tužiteljica D. Ž. i D. B., kao zajmoprimaca. Nadalje, izreka je razumljiva i dopuštena i u dijelu kojim je naloženo Općinskom sudu u Rijeci da izvrši zemljišnoknjižni upis s imena prednika tuženika na tužiteljicu, koji upis u konkretnom slučaju može izvršiti jedno zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda.

13. Pravilno je toč. I. izreke pobijane presude prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se navodi da su „tužiteljice primile zajam,“ jer unatoč činjenici da je 1. tužiteljica D. B. umrla tijekom ovoga postupka, a 2. tužiteljica D. Ž. je njezina zakonska nasljednica, obje su bile stranke istog Ugovora o zajmu od 3. svibnja 2011., čija ništetnost je točkom I. izreke i utvrđena. Nadalje, sud prvog stupnja je polazeći od pravnih posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 1. ZOO) točkama II. i III. izreke pravilno naložio brisanje upisanih zabilježbi prijenosa prava vlasništva s imena tužiteljica izvršenih radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 30.000,00 EUR u odnosu na tužiteljicu i 30.000,00 EUR u odnosu na njezinu sada pok. majku, brisanje upisanih zabrana opterećenja bez suglasnosti prednika tuženika i brisanje izvršenih upisa prava vlasništva na nekretninama opisanim u tim točkama s imena prednika tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice i njezine pok. majke – svake u ½ dijela, pa žalbena izlaganja tuženika da to nije moguće jer su svi upisi izbrisani još 2012. prilikom njegova upisa prava vlasništva i da je osnova tuženikova upisa bila potvrda ovršnosti javnog bilježnika I. P. broj OU-161/2011-2 od 9.12.2011. čiju valjanost nitko nije osporavao, nisu osnovani.

14. Prvostupanjski sud je u okviru ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP pravilno odlučio koje će dokazne prijedloge izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje su važne za donošenje meritorne odluke. Pri tome je taj sud pravilno i uz valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud odbio dokazne prijedloge tuženika za pribavljanjem očitovanja od MUP-a i DORH-a o svim kaznenim prijavama eventualno podnesenim od strane tužiteljice, njezina supruga i djece, kao i protiv bilo kojih drugih osoba, a osobito prednika tuženika, I. A. i D. K. u razdoblju od 1.1.2011. pa nadalje, dokazni prijedlog za saslušanjem supruga tužiteljice na okolnost njegova imovinskog stanja i pribavljanje podataka od Porezne uprave o imovini tužiteljice i njezina supruga, te saslušanje javnog bilježnika I. P. i pribavljanje javnobilježničkih akata koje je isti sastavio na okolnost stvarnog iznosa pozajmice. Neprovođenjem ovih dokaza tužitelj niti na koji način nije bio onemogućen u raspravljanju, niti su time grubo povrijeđena tuženikova prava kao parnične stranke u postupku, kako to tvrdi u žalbi, te zbog toga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer predloženi dokazi nisu bili potrebi za postupak, te sve da su i bili provedeni ne bi doveli do drugačije odluke suda.

15. Konačno, niti žalbeni navodi tuženika kojima preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi vlastitu, ali pogrešnu ocjenu dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovani, jer su u direktnoj suprotnosti sa činjenicama i dokazima koje se nalaze u spisu.

16. Stoga je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao, kada je tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu prihvatio u cijelosti.

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP), te i toj odluci tuženik neutemeljeno prigovara.

18. Slijedom iznijetih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 10. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.