Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: 9. P-616/18-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Vinki Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja K. T. U. N.-F. d.o.o. iz Z., J., OIB: …, zastupan po punomoćnicima N. J. i K. G., odvjetnicima u J. & G. odvjetničkom društvu iz Z., protiv tuženika M. d.o.o., S., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, na raspravi zaključenoj 16. studenog 2021., objavljenoj 10. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku M. d.o.o. sa sjedištem u S., OIB: …, da tužitelju, K. T. u. N.-F.d.o.o. iz Z., J., OIB: …, s osnova naknade štete isplati iznos od 1.089.647,63 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 30. listopada 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11%, godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. pa do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021.do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. pa do isplate po stopi od 7,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, pa sve do isplate.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 110.118,75 kuna zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate, dok se sa preostalim zahtjevom iz ovog osnova tužitelj odbija za iznos od 22.668,75 kuna.

Obrazloženje

1.Tužitelj je pred ovim sudom podnio tužbu dana 5. studenog 2018. u kojoj navodi kako je između stranaka u Splitu dana 2. veljače 2016. sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora pod nazivom Ugovor o zakupu br. 188109, (u daljnjem tekstu Ugovor) kojim je ugovoreno da tuženik kao zakupodavac preda u zakup, a tužitelj kao zakupnik primi u zakup poslovni prostor ukupne površine cca. 597,00 m[2] koji se nalazi u Poslovnoj zgradi u vlasništvu tuženika. Radi se o objektu „TC M.“ na adresi u T. Predmetni poslovni prostor dan je u zakup u svrhu obavljanja djelatnosti trgovine te korištenja predmeta zakupa kao prodajnog i skladišnog prostora maloprodajne trgovine sa svim vrstama robe dnevne potrošnje. Predmetni Ugovor sklopljen je na određeno vrijeme i to u trajanju od 10 godina računajući od dana početka zakupa, pri čemu je ugovoreno da zakup počinje teći od dana primopredaje predmeta zakupa zakupniku u samostalan i neposredan posjed. U članku 2. stavku 1. predmetnog Ugovora o zakupu tuženik se obvezao da će se primopredaja predmeta zakupa izvršiti najranije u 12. kalendarskom tjednu 2016., a najkasnije u 17. kalendarskom tjednu 2016., što znači najkasnije do kraja mjeseca travnja 2016. U članku 2. stavku 3. Ugovora je dodatno pojašnjeno da primopredaja poslovnog prostora podrazumijeva potpuni završetak gradnje i uređenja poslovne zgrade, a što uz završetak gradnje i uređenja pješačke staze, fasade, parkirališta, kolnog prilaza/izlaza, vanjskih površina, prostora za isporuku robe i svih uređaja i opreme, uključuje i poduzimanje svih potrebnih mjera kojima se jamči nesmetano poslovanje zakupnika, te obavljanje djelatnosti predviđenih Ugovorom. U tom smislu je i u članku 1. stavak 7. ugovoreno da se zakupodavac, ovdje tuženik obvezuje najkasnije do obavijesti o datumu primopredaje predmeta zakupa zakupniku, ovdje tužitelju, dati na uvid sve dozvole potrebne za izgradnju i korištenje predmeta zakupa te obavljanje djelatnosti trgovine u predmetu zakupa od strane zakupnika, a između ostalih i uporabnu dozvolu kojom se omogućava obavljanje djelatnosti u predmetu zakupa predviđenih Ugovorom.

2. Tužitelj napominje da do primopredaje predmeta zakupa nije došlo do kraja travnja 2016. kako je bilo ugovoreno, nego tek dana 10. studenog 2016., a do samog otvaranja trgovačkog centra kada je predmetni poslovni prostor uopće i mogao početi poslovati, tek dana 14. srpnja 2017. Naime, u trenutku primopredaje predmeta zakupa do kojeg je došlo kako je rečeno, dana 10. studenog 2016., tuženik nije ispoštovao ugovorne odredbe, tj. nije bio ishodio uporabnu dozvolu kojom se omogućava obavljanje djelatnosti u predmetu zakupa zbog čega je otvorenje trgovačkog centra bilo odgođeno sve do 14. srpnja 2017. obzirom da je uporabna dozvola bila ishođena tek 30. lipnja 2017. Naglašava se kako je upravo tuženik odgovoran za kašnjenje s ishođenjem uporabne dozvole te s tim u svezi za kašnjenje s otvorenjem objekta „TC M.“ u T., te stoga od sebe ne može otkloniti odgovornost za kašnjenje i to iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što se tuženik ne može ekskulpirati od odgovornosti za kašnjenje pozivajući se eventualno na propuste Grada T. jer je isti kao savjestan gospodarstvenik morao uzeti u obzir moguće poteškoće s ishođenjem uporabne dozvole pa i takve koje podrazumijevaju da državna tijela rade propuste, odnosno ne postupaju ažurno kako bi to trebale, pa je u tom smislu trebao voditi računa o svojim obvezama i rokovima u kojima te svoje obveze mora ispuniti. Drugi i još značajniji razlog zbog kojega tuženik od sebe ne može otkloniti odgovornost je taj što je tuženik najvećim dijelom i sam pridonio kašnjenju s ishođenjem uporabne dozvole time što je zahtjev za ishođenje uporabne dozvole podnio tek 24. listopada 2016., dakle punih 6 mjeseci nakon isteka roka koji je Ugovorom bio predviđen kao krajnji rok za primopredaju. Iz samog Rješenja Grada T. kojim se usvaja zahtjev za izdavanje uporabne dozvole je razvidno da je zahtjevu udovoljeno tek pošto je tuženik naknadno dostavio, krajem lipnja 2017., zapisnik MUP-a, kojim se dokazuje otklanjanje nedostataka bez kojih se građevina ne može koristiti, kao i stručno mišljenje dr.sc. A. H. dipl.ing.građ. o ispunjavanju bitnih zahtjeva građevine glede mehaničke otpornosti i stabilnosti nosivih konstrukcija, zaštite od buke i uštede energije i toplinske zaštite, te očitovanje da su parking mjesta osigurana na način predviđen građevinskom dozvolom. Prema tome, da prethodna Rješenja Grada T. za koje je zahtjev od strane tuženika i onako bio predan s ogromnim zakašnjenjem, nisu bila poništena iz proceduralnih razloga, istima bi bio odbijen zahtjev tuženika jer isti nije udovoljio uvjetima za izdavanje uporabne dozvole sve do kraja lipnja 2017. Uslijed opisanog kašnjenja s otvorenjem „TC M.“ do kojega je došlo krivnjom tuženika, tužitelj je pretrpio znatnu imovinsku štetu koju ovim putem ostvaruje od tuženika i to sukladno odredbama članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, kao i članak 1046. stavak 1. istog Zakona kojim je propisano da je šteta između ostalog i sprečavanje povećanja imovine, tj. izmakla korist. Sukladno citiranim odredbama ZOO-a tužitelj ovim putem od tuženika potražuje naknadu štete s osnove izmakle koristi u visini od 878.210,00 kuna, a koju korist tužitelj nije ostvario krivnjom tuženika u razdoblju od 1. svibnja 2016. pa do 14. srpnja 2017. za koje vrijeme je trajalo kašnjenje s primopredajom poslovnog prostora koji je bio predmet Ugovora o zakupu, te s otvorenjem centra u T. kada je predmetni poslovni prostor mogao početi poslovati. Tužitelj je do navedenog iznosa došao na način da je uzeo u obzir dobit poslovnice u T. od otvorenja centra u T. 14. srpnja 2017. pa sve do 30. rujna 2018., dakle za razdoblje od 14 i pol mjeseci rada navedene poslovnice što odgovara razdoblju za koje je tuženik kasnio s primopredajom poslovnog prostora i otvorenjem centra obzirom da je prema Ugovoru o zakupu do potpune primopredaje poslovnog prostora trebalo doći najkasnije do konca travnja 2016, a do istoga je došlo tek 14. srpnja 2017. Na okolnost utvrđenja visine štete s osnova izmakle koristi, tužitelj je predložio provođenje vještačenja po sudskom vještaku gospodarsko financijske struke pri čemu u tužbi tužitelj pridržava pravo da svoj tužbeni zahtjev u pogledu njegove visine uskladi s provedenim vještačenjem. Tužitelj je u međuvremenu ovaj spor nastojao riješiti mirnim putem te je u tom smislu u više navrata tuženiku nudio mirno rješenje spora, međutim, tuženik se na sve pozive tužitelja oglašavao, pa je tužitelj bio prinuđen svoja prava ostvariti sudskim putem i to na način da ovom tužbom potražuje naknadu štete s osnova izmakle koristi.

3. Nakon što je sudski vještak za financije, računovodstvo mr. sc. A. M., dipl. oec. izradio pismeno vještvo od 8. travnja 2021. tužitelj u podnesku od 31. kolovoza 2021. uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.089.647,63 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a kojem preinačenju se tuženik na ročištu od 9. rujna 2021. protivio, međutim rješenjem sa ročišta od 9. rujna 2021. sud je osnovano dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva jer je u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, budući tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije mogao točno označiti kolika je bila visina izmakle dobiti sve dok vještak to nije obračunao u svom vještvu od 8. travnja 2021.

4. U odgovoru na tužbu od 12. prosinca 2018. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. U prvom redu tuženik ističe članku 1.7. predmetnog Ugovora o zakupu br. 188109, sklopljenog između parničnih stranaka u Splitu 2. veljače 2016., a koji glasi: „Zakupodavac se obvezuje najkasnije do obavijesti o datumu primopredaje Predmeta zakupa Zakupniku dati na uvid sve dozvole potrebne za izgradnju i korištenje Predmeta zakupa te obavljanja djelatnosti trgovine u Predmetu zakupa od strane Zakupnika, a osobito: potvrdu glavnog projekta; energetski certifikat; uporabnu dozvolu kojom se omogućava obavljanje djelatnosti u Predmetu zakupa predviđene ovim Ugovorom“, te imajući u vidu citirani članak, kao i činjenicu da je zapisnik o primopredaji sačinjen 10. studenog 2016., a da je uporabna dozvola ishođena tek 30. lipnja 2017., očito je kako se primopredaja nije mogla obaviti prije ishođenja uporabne dozvole budući su upravo njezinim izdavanjem bile uvjetovane sve ostale odredbe ugovora o zakupu na koje se tužitelj neosnovano poziva u tužbi. Tuženik ističe kako sporni zapisnik o primopredaji predmetnog prostora nije potpisan od strane ovlaštene osobe zakupodavca, ovdje tuženika jer dotični D. Z., koji se nalazi u potpisu primopredajnog zapisnika, nikada nije bio niti zaposlenik tužitelja, niti ovlaštena osoba za poduzimanje takvih radnji. Isto tako, tuženik citira i članak 2.3. kojim je dogovoreno da će se primopredaja predmeta zakupa održati nakon potpunog završetka gradnje i uređenja cjelokupne Poslovne zgrade (uključivši vanjske površine, parkirališta, kolne prilaze i izlaze) te nakon ispunjenja svih ostalih uvjeta za primopredaju predmeta zakupa, odnosno članak 2.5. predmetnog Ugovora o zakupu kojim je ugovoreno da „potpunim završetkom gradnje i uređenja cjelokupne poslovne zgrade smatra se dan kada zakupodavac ishodi bezuvjetnu i vremenski neograničenu uporabnu dozvolu za korištenje cijele zgrade i minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti iz ….. 1 stavka 3. ovog ugovora a koji će glasiti na ime zakupnika...“ Slijedom navedenog, očito je kako tužitelj nije na valjani način preuzeo predmet zakupa, odnosno da sami Primopredajni zapisnik ne proizvodi nikakve pravne učinke prema kojima bi tužitelj imao pravo od tuženika zahtijevati penalizaciju. Budući da se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim, a tužitelj ničim ne opravdava visinu utuženog iznosa, niti na tu okolnost dostavlja ikakvu dokumentaciju, predlaže se da se vrijednost predmeta ovog spora postavi na iznos 50.000,00 kuna.

5.Tuženik u podnesku od 14. svibnja 2021. nakon što je sudski vještak za financije i računovodstvo A. M. izradio vještvo od 8. travnja 2021., prigovara nalazu jer da je vještak koristio poredbenu metodu prilikom izračunavanja visine izgubljene bruto dobiti tužitelja te da poredbena metoda može biti nekakav približan izračun, međutim da je ista daleko od točne i precizne metode izračunavanja bruto dobiti. Tuženik uopće nije siguran koja bi metoda uopće mogla dati precizan izračun onoga što tužitelj traži, međutim ovakav izračun se može koristit za nekakve statistike, a nikako biti temelj presude kojom se dosuđuje milijunski iznos. U svezi članka 1049. Zakona o obveznim odnosima na koje se tužitelj poziva radi dosuđivanja naknade štete na ime izmakle dobiti u ovoj pravnoj stvari, tuženik ističe da njegovo postupanje nije bilo protupravno, odnosno da šteta nije prouzrokovana niti namjerno niti nepažnjom jer je zakonski zastupnik tuženika udovoljavao apsolutno svim zahtjevima koji su pred njega stavljeni radi ishođenja uporabne dozvole za TC M. Ukoliko tužitelj nije htio više održavati predmetni ugovor na snazi, istog je mogao ili raskinuti ili poput svih ostalih najmoprimaca sačekati s otvaranjem centra. U ugovoru je bila predviđena i ugovorna kazna i to upravo radi mogućih nepredviđenih situacija kao što je ova, te nije jasno zašto tužitelj nije iskoristio ostale zakonske mogućnosti koje su stranke navele u ugovoru.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o zakupu br. 188109 zaključen između trgovačkog društva K. T. u. N.-F. d.o.o. iz Z. kao zakupnika i TD M. d.o.o. S. kao zakupodavca potpisan 2. veljače 2016. u Splitu (list 6-29), zapisnik o primopredaji (list 30-41) datiran T., 10. studenog 2016., preuzimanje troškova od strane zakupodavca datirano T. 10. studenog 2016 (list 42), uporabna dozvola Grad T. Upravni odjel za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-05/16-01/11 Urbroj: 2184/01-08/02-17-27 datiran T. 30. lipnja 2017. koja je postala pravomoćna 30. lipnja 2017. (list 43-46), rješenje Ministarstva, Klasa: UP/II-361-05/17-02/23 Urbroj: 531-05-2-2-2-17-4 od 24. ožujka 2017. (list 47-48), financijska izvješća tužitelja (list 61), financijska izvješća dobiti tužitelja za razdoblje od srpnja 2017. do rujna 2018. (list 64), financijska dokumentacija i to konto kartice prihoda trgovine 4777 T., konto kartice troškova investicija i održavanja trgovina 4777 T., konto kartice troškova marketinga trgovina 4777 T., konto kartice troškova prodane robe trgovina 4777 T., konto kartice troškova prodane robe trgovina 4777 T.

– nastavak, konto kartice troškova prostora trgovina 4777 T., konto kartice troškova radnika trgovina 4777 T., konto kartice ostalih troškova trgovina 4777 T., godišnje izvješće tužitelja za 2017., godišnje izvješće tužitelja za 2018. (list 73-312), rješenje Ministarstva, Klasa UP/II-361-05/17-02/58 Urbroj: 531-05-2-2-2-17-4 od 19. svibnja 2017. (list 321-323), na ročištu od 11. ožujka 2021. saslušan je zz tužitelja A. R., zz tuženika A. Đ., svjedok I. Đ., (list 327-332), nalaz i mišljenje mr. sc. A. M. dipl. oec. stalni sudski vještak za financije i računovodstvo (list 339-341), po prigovorima tuženika na ročištu od 16. studenog 2021. saslušan je sudski vještak A. M.

7. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

8. Osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

9. Nije prijeporno da je 22. veljače 2016. između tužitelja kao zakupnika i tuženika kao zakupodavca zaključen Ugovor o zakupu br. 188109 za objekt TC M. u T. u naravi poslovni prostor ukupne površine 597 m[2] koji se nalazi u navedenoj poslovnoj zgradi vlasništvo zakupodavca, a koji prostor se sastoji od 550 m[2] prodajnog prostora, cca 17 m[2] sporednog prostora (prostorija za osoblje i wc) i cca 30 m[2] skladišnog prostora, a koji se daje u svrhu obavljanja djelatnosti trgovine te korištenja predmetnog zakupa kao prodajnog i skladišnog prostora maloprodajne trgovine sa svim vrstama robe dnevne potrošnje, kao i uz obavezu neograničenog korištenja cjelokupnog parkirališnog prostora koji se nalazi uz poslovnu zgradu od strane zakupca. Tuženik kao zakupodavac se obvezao najkasnije do obavijesti o predmetu primopredaje predmeta zakupa zakupniku dati sve dozvole potrebne za izgradnju i korištenje predmeta zakupa te obavljanje djelatnosti trgovine u predmetu zakupa, a osobito potvrdu glavnog projekta, energetski certifikat, uporabnu dozvolu kojom se omogućava obavljati djelatnost u predmetu zakupa predviđene ovim Ugovorom. Ugovor se zaključuje na određeno vrijeme u trajanju do 10 godina računajući od dana početka zakupa, a zakup počinje teći od dana primopredaje predmeta zakupa u samostalan i neposredan posjed zakupniku. Zakupodavac se obvezao da će se primopredaja predmeta zakupa održati najranije u 12. kalendarskom tjednu 2016., ali najkasnije u 17. kalendarskom tjednu 2016. Primopredaja predmeta zakupa održat će se nakon potpunog završetka gradnje cjelokupne poslovne zgrade, a potpunim završetkom gradnje i uređenjem cjelokupne poslovne zgrade smatra se dan kada zakupodavac ishodi bezuvjetnu i vremenski neograničenu uporabnu dozvolu za korištenje cijele poslovne zgrade i minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti iz članka 1 stavak 3. ovog Ugovora u predmetu zakupa, a koji će glasiti na ime zakupnika. Krajnji rok za primopredaju predstavlja konačno utvrđeni rok koji su stranke obavezne poštivati najkasnije u 17. kalendarskom tjednu 2016. time da je ugovoreno između stranaka da prilikom stupanja u posjed predmeta zakupa zakupodavac i zakupnik će sastaviti primopredajni zapisnik u kojem će se utvrditi stanje u kojem se predmet zakupa nalazi u vrijeme primopredaje kao i eventualne nedostatke koje će moći opaziti uobičajenim pregledom koje se nedostatke obvezuje zakupodavac ukloniti u roku određenom u primopredajnom zapisniku. Nadalje je utvrđeno da ukoliko gradnja i uređenje cjelokupne poslovne zgrade ne bude završeno najkasnije u 17. kalendarskom tjednu 2016. zakupodavac se obvezuje platiti zakupniku ugovornu kaznu za zakašnjenje u iznosu od jedne mjesečne bruto zakupnine po kalendarskom tjednu. Ukoliko ugovorne strane umjesto fiksne zakupnine ugovore zakupninu po prometu ugovorna kazna iznosi 10.000 eura po tjednu platio u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR na dan poziva zakupnika za plaćanjem ugovorne kazne. Ako je šteta koju je zakupnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, zakupnik ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete, te pravo zakupnika zahtijevati ostvarivanje i ostalih prava koja mu pripadaju na temelju zakona ili ovog ugovora. Visina zakupnine suglasno je utvrđena po 8,80 eura /m[2] prodajnog, skladišnog i sporednog prostora što ukupno iznosi 5.192 eura mjesečno uvećano za PDV od 25% od 1.298 eura, sveukupno 6.498 eura mjesečno.

10. Sukladno ugovorenim odredbama proizlazi iz priloženih dokaza, a što nije prijeporno ni prema iskazivanju zakonskog zastupnika tuženika, da je primopredaja poslovnog prostora izvršena dana 10. studenog 2016. kako to proizlazi iz zapisnika o primopredaji, međutim uporabna dozvola je predana dana 30. lipnja 2017., a otvaranje prostora izvršeno je 14. srpnja 2017. Datum izvršene primopredaje poslovnog prostora ne može se dovesti u vezu s datumom do kojeg je tuženik kao zakupnik bio dužan ishoditi tužitelju kao zakupoprimcu uporabnu dozvolu jer je iz zapisnika o primopredaji razvidno da je prostor imao tehničkih nedostatka koje je trebalo otkloniti, te je od dana 10. studenog 2016. zakupnik preuzeo plaćanje troškova sukladno podacima iz zapisnika o primopredaji. Primopredaja zakupa je ugovorena najranije u 12. kalendarskom tjednu 2016. a najkasnije u 17. kalendarskom tjednu, što znači da je krajnji rok travnja 2016. odnosno 1. svibnja 2016. do kojeg datuma se tuženik obvezao predati uporabnu dozvolu kojom se tužitelju omogućava obavljanje djelatnosti u predmetnom poslovnom prostoru, međutim otvorenje poslovnog prostora izvršeno 14. srpnja 2017. jer je uporabna dozvola predana tek 30. lipnja 2017.

11. Tuženik u tijeku postupka ističe da na njegovoj strani nije bilo protupravnosti, te daje u spisu priložio dva rješenja Ministarstva kojim se poništavaju kao nezakonita oba rješenje Općine T. koja su dovela do kašnjenja u predaji predmetnog poslovnog prostora, te da tuženik u trenutku zaključenja ugovora nije mogao predvidjeti nezakonito postupanje tijela javne vlasti koje su dovele do kašnjenja, te da bi se radilo o vanjskoj izvanrednoj i nepredvidivoj okolnosti koju tuženik nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći, dok tužitelj smatra da se tuženik ne može ekskulpirati za kašnjenje pozivajući se na propuste Grada T. jer je tuženik kao savjestan gospodarstvenik morao uzeti u obzir moguće poteškoće u ishođenju uporabne dozvole, a tim više što je zahtjev za ishođenje uporabne dozvole podnio 24. listopada 2016. dakle punih 6 mjeseci nakon isteka roka za predaju prostora tužitelju.

12. Iz dokaza priloženih u spisu proizlazi da je Rješenjem Ministarstva Klasa UP/II-361-05/17-02/23 Ur. broj: 531-05-2-2-2-17-4 od 20. ožujka 2017. poništeno je rješenje Grada T., Upravnog odjela za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-05/16-01/000011 Ur. broj: 2184/01-08/02-17-0012 od 17. siječnja 2017. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, jer je pobijanim rješenjem od strane Grada T. odbijen zahtjev trgovačkom društvu M. d.o.o. za izdavanje uporabne dozvole za izgrađenu zamjensku građevinu trg. centra i vodovoda u ulici B. u T. na građevinskoj čestici 3670 k.o. T. Ministarstvo u provedenom postupku u kojem je ukinuo rješenje Grada T. od 17. siječnja 2017. utvrđuje da je isto doneseno povredom pravila postupka što je utjecalo na utvrđenje činjeničnog stanja, te da je pobijanim rješenjem odlučeno o zahtjevu trgovačkog društva M.d.o.o. od 24. listopada 2016. za izdavanje uporabne dozvole za izgrađenu zamjensku građevinu trgovačkog centra i vodovoda u ulici B. u T. te da je zahtjev za pobijenim rješenjem odbijen uz obrazloženje da je tehničkim pregledom građevine i predočena dokumentacije utvrđeno da ista nije izvedena u skladu s građevinskom dozvolom, te da se radi o nedostacima koji se ne mogu otkloniti bez izmjene ili dopune građevinske dozvole sukladno članku 142. Zakona o gradnji. Međutim navedeni razlog drugostupanjsko tijelo nije prihvatilo jer pobijano rješenje ne sadrži obrazložene razloge posebno u odnosu na odlučne činjenice jer nisu navedeni nedostaci koji su utvrđeni na tehničkom pregledu zbog kojih građevina ne bi ispunjavala jedan ili više temeljnih zahtjeva za građevinu, lokacijskih uvjeta i drugih uvjeta određenih građevinskom dozvolom odnosno glavnim projektom, a za koje je pobijanim rješenjem zaključeno da se ne mogu otkloniti bez izmjene ili dopune građevinske dozvole, te je drugostupanjsko tijelo navedeno rješenje poništilo i predmet vratilo na prvostupanjski postupak.

13. Rješenjem Ministarstva Klasa: UP/II-361-05/17-02/58 Ur. broj: 531-05-2-2- 2-17-4 datiran Z., 19. svibnja 2017. ponovno je poništeno rješenje Grada T., Upravnog odjela za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo, Klasa: UP/I-361- 05/16-01/000011, Ur. broj: 2184/01-08/02-17-0020 od 12. travnja 2017. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a iz kojeg obrazloženja proizlazi da je pobijanim rješenjem odbijen zahtjev tražitelja za uporabnu dozvolu za izgrađenu zamjensku građevinu trgovačkog centra i vodovoda u ulici B. u T. na građ. čest. 3670 k.o. T. od 26. listopada 2016. pozivom na članak 142. Zakona o gradnji uz obrazloženje da je iz podataka zapisnika o obavljenom tehničkom pregledu sastavljenom po prvostupanjskom tijelu od 16. prosinca 2016., dopune od 19. prosinca 2016. te podataka zapisnika sastavljenog od MUP-a, PU SD, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, inspektorata unutarnjih poslova od 19. prosinca 2016. te dopune tog zapisnika od 5. travnja 2017. razvidno da se u korektnom slučaju radi o nedostacima u građevini koje se između ostalog odnose na promjenu konstrukcije građevine i promjene lokacijskih uvjeta određenih građevinskom dozvolom, a koje se ne mogu ukloniti bez izmjene i dopune građevinske dozvole. Drugostupanjsko tijelo utvrđuje da iz zapisnika prvostupanjskog tijela o obavljenom tehničkom pregledu datiranom 16. prosinca 2016. nisu uneseni podaci i činjenice značajni za izdavanje uporabne dozvole a naročito u pogledu ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu te ispunjavanja lokacijskih uvjeta sukladno članku 3 stavak 3 Pravilnika o tehničkom pregledu građevine ("Narodne novine" broj 108/04), već je samo u izvješću na str. 7/8 rješenja navedeno da je nakon pregleda dokumentacije i pregleda izvedenih radova na licu mjesta utvrđeno da radovi nisu izvedeni u skladu s aktom za gradnju i projektnom dokumentacijom koja je sastavni dio istog. Zapisnik PU SD, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, inspektorata unutarnjih poslova od 19. prosinca 2016. ne sadrži nedostatke utvrđene na tehničkom pregledu već samo utvrđuje da je pregledom objekta tehničke i duge dokumentacije utvrđeno da objekt nije izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom te da se prema članku 35 Zakona o zaštiti požara ("Narodne novine" broj 92/10) ne može izdati uporabna dozvola. Dopuna zapisnika prvostupanjskog tijela da je sastavljena 11. travnja 2017 u skladu s otklanjanim nedostacima s prethodnog zapisnika i radi dopuna nedostataka građevine utvrđena na tehničkom pregledu od 16 i 19. prosinca 2016., ali dopunu zapisnika nisu potpisali predstavnici javnopravnih tijela i predstavnici sudionika u gradnji koji su prisustvovali tehničkom pregledu sukladno članku 76. Zakona o općem pravnom postupku te članka 7. stavak 4 Pravilnika prilikom izrade dopune zapisnika, nego samo službene osobe prvostupanjskog tijela. Nadalje i dopuna zapisnika inspektorata od 5. travnja 2017. u kojem se opširno navode nedostaci utvrđeni tehničkim pregledom od 19. prosinca 2016. zbog kojih se ne može izdati uporabna dozvola iz područja zaštite od požara, sastavljena je također povredom iste odredbe Pravilnika jer nisu potpisali predstavnici investitora, dakle sudionici u gradnji: M. K., P. B. i Z. Z. za koje se u dopuni zapisnika navodi da su bili prisutni tehničkom pregledu od 19. prosinca 2016. Budući se pobijano rješenje Grada T. od 12. travnja 2017. temelji na podacima koji nisu sastavljeni prema Zakonu o općem upravnom postupku i Pravilnika o tehničkom pregledu građevine, drugostupanjsko tijelo zaključuje da se radi o povredi pravila postupka koja su utjecala na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu odredbi materijalnog prava.

14. Nakon što je rješenje Grad T., Upravni odjel za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo od 12. travnja 2017. poništeno od strane Ministarstva od 19. svibnja 2017., prvostupanjsko tijelo i to Upravni odjel za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo Grada T. 30. lipnja 2017. donosi uporabnu dozvolu kojom se dozvoljava uporaba izgrađene zamjenske građevine trgovačkog centra i vodovoda u dijelu ulice B., građevine III. skupine na građ. čestici kat. č. zem. 3670 k.o. T. za koju je izdan izvršan akt za građenje temeljem građevinske dozvole Klasa: UP/I-361- 03/14-01/446 Ur. broj: 2184/1-08/2-15-6 od 14. travnja 2015. i temeljem rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole, Klasa: UP/I-361-03/15-01/45 Ur. broj: 2184/01- 08/02-16-8 od 27. lipnja 2016. i to nakon izvršenog tehničkog pregleda od 7. lipnja 2017., izvršenog pregleda svih dokumenata koji se odnose na građenje i to: akta za gradnju projektne dokumentacije, završnih izvješća nadzornih inženjera, ugovora za izvođenje, rješenja i akata za imenovanje inženjera za nadzor, voditelja radova, izvođača, atestne dokumentacije te dnevnika izvođenja radova, a naknadno u zakonskom roku od 26. lipnja 2017. dostavljen je zapisnik MUP-a kojim se dokazuje otklanjanje navedenih nedostataka stručno mišljenje dr. sc. A. H., dipl. ing. građ. o ispunjavanju bitnih zahtjeva građevine glede mehaničke otpornosti i stabilnosti nosivih konstrukcija, zaštite od buke i uštede energije i toplinske zaštite, te očitovanje da su parking mjesta osigurana na način predviđen građevinskom dozvolom. Budući se predstavnici Županijske uprave za ceste, HAKOM-a, Vodovoda i kanalizacije, inspektora rada te Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša SDŽ nisu pismeno očitovali, to se smatra da su suglasni s izdavanjem uporabne dozvole za predmetni zahvat.

15. Iz iskaza saslušanog zakonskog zastupnika tužitelja A. R., koji je potpisao Ugovor o zakupu sa tuženikom dana 2. veljače 2016., proizlazi da je primopredaja trebala biti do kraja travnja 2016., međutim, do toga nije došlo zbog nedostataka u uporabnoj dozvoli. Prostor su preuzeli prema podacima iz primopredajnog zapisnika dana 10. studenoga 2016., međutim zahtjev za izdavanje uporabne dozvole od strane tuženika je podnesen 24. listopada 2016. Tuženik da je predao prostor na korištenje, jer je trebala biti ugrađena rasvjeta, električna instalacija, te opremiti prostor namještajem, robom i ispuniti minimalne tehničke uvjete, a uporabnu dozvolu tuženik je ishodio 30. lipnja 2017., međutim da su u prostor ušli ranije radi opremanja, vjerujući da će dozvola biti izdana, a prostor spreman za komercijalizaciju. Planirali su prema roku iz ugovora da će prostor biti otvoren, mjesec dana prije su zaposlili trgovkinje, međutim kako se kasnilo s ishođenjem uporabne dozvole te djelatnice su preraspodijelili u drugi prostor. Kontaktirali su s najmodavcem preko gosp. Z. tako da su imali saznanja putem usmene predaje da protupožarni projekt od strane MUP-a nije prošao ali se s njihove strane to brzo otklonilo. Nadalje da je zakupodavac imao problema za plaćanje komunalne naknade s Gradom T. i parkirna mjesta koja nisu dovoljna za taj centar, te je kasnije zakupodavac od T. uzeo u zakup parkirna mjesta i to je potrajalo, a sve je to bio razlog radi čega nadležne službe nisu htjele izaći radi obavljanja tehničkog pregleda u postupku ishođenja uporabne dozvole.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika A. Đ., proizlazi da su zahtjev za tehnički pregled podnijeli u lipnju 2016., da se čekalo da Grad T. obavi tehnički pregled, da Grad T. nije imao cijenu parkirnog mjesta, koja cijena je određena tek u 10. mjesecu 2016., a plaćanje cijene za parking mjesto bio je uvjet da se obavi tehnički pregled u postupku izdavanja uporabne dozvole. Projekt je bio gotov 2015., ali nakon toga da je slijedi izmjena i dopuna građevinske dozvole, time da je zahtjev za izmjenu i dopunu podnesen 17. studenoga 2015. a odnosi se na promjenu načina gradnje za armirano betonsku monolitnu konstrukciju na način da se promijenila iz montažne u monolitnu, a konačno tehnički pregled obavljen je lipnju 2017. i izdato rješenje kojim se odobrava uporabna dozvola. Tuženik protiv RH vodi parnicu radi naknade štete upravo zbog propusta u radu upravnih tijela Grada T. i traži povrat uplaćenog iznosa na ime parking mjesta za koje smatra da je nezakonito naplaćen. Zapisnika o primopredaji poslovnog prostora iz 10. studenog 2016. da nije inicirao, a niti potpisao, a da su svi zakupci koji su bili u centru uređivali svoje poslovne prostore, te da ih nitko nije tužio osim K. i S. mo. te da je trgovački centar otvoren 14. srpnja 2017.

17. Svjedok I. Đ., u svom iskazu navodi da je razlog kašnjenja tehničkog pregleda i izdavanja uporabne dozvole bio zbog neodređene cijene za parkirna mjesta uvjetovano od strane Grada T., te da je tuženiku određena dopunska komunalna naknada, a krajnji rezultat toga je bio, da je tvrtka M. d.o.o. platila parking mjesta koja im nisu osigurana, što je bio preduvjet za određivanje termina za tehnički pregled, a potrajalo je od siječnja 2016. pa sve do izdavanja pravomoćne uporabne dozvole, što je bio razlog radi čega nije došlo do pravovremenog obavljanja tehničkog pregleda. M. d.o.o. je za 88 parkirnih mjesta platio Gradu T. 1.980.000,00 kuna, a za to mu nisu osigurana parkirna mjesta. Svjedok je viđao gosp. Z. na građevini, a osoba koja je bila ovlaštena za kontrolu za tehničko građevinske poslove je bio P. B. koji je pregovarao sa vlasnicima prostora i najmoprimcima.

18. Ocjenom provedenih dokaza neprijeporno se zaključuje da je tuženik imao problema sa Gradom T. radi izdavanja uporabne dozvole i prethodno ispunjavanja tehničkih uvjeta, te da je Rješenjima Ministarstva dva puta poništeno rješenje Grada T., Upravnog odjela za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tražitelja za izdavanje uporabnu dozvolu za izgrađenu zamjensku građevinu trgovačkog centra i vodovoda u ulici B. u T., te je Upravni odjel za prostorno planiranje, urbanizam i graditeljstvo Grada T. 30. lipnja 2017. izdao tuženiku uporabnu dozvolu. Zakonski zastupnik tuženika navodi da je zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnio 24. listopada 2016. iako iz Ugovoa od 22. veljače 2016. proizlazi da je krajnji rok travnja 2016. odnosno 1. svibnja 2016. do kojeg datuma se tuženik obvezao predati uporabnu dozvolu za početak obavljanja djelatnosti tužitelja. Zakonski zastupnik tuženika i svjedok Đ. ističu razloge kašnjenja u ishođenju uporabne dozvole te odgovornost prebacuju na Grad T., međutim prema mišljenju ovog suda ovakav stav tuženika kao eskulpirajući razlog ne može se prihvati jer je neprihvatljiv stav tuženika da bi dokumentaciju za ishođenje uporabne dozvole predao tek u lipnju 2016. kada je već protekao ugovoreni rok za predaju poslovnog prostora koji se vezivao za ishođenje uporabne dozvole. Tuženik je predao prostor tužitelju 10. studenog 2016. kako to proizlazi iz primopredajnog zapisnika ali bez uporabne dozvole koju je ishodio 30. lipnja 2017 koji prostor je imao nedostataka sve kako je zapisnički utvrđeno.

19. Člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu ZOO) je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u stavku 2 je propisano da se predmnijeva se obična nepažnja. Člankom 46. ZOO je propisano da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).Međutim pored općih načela o naknadi štete u konkretnom slučaju tuženik odgovara zaboga zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obaveze koja je bila vezana za rok te se primjenjuje članak 342.ZOO-a koji propisuje u stavku 1. da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. U stavku 2. istog članka je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Dužnik se može osloboditi od odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći (članak 343 ZOO-a).

20. Primjenom navedenih zakonskih odredbi, a ocijenim provedenih dokaza iz tijeka postupka zaključuje se da tuženik u trenutku zaključenja Ugovora nije predvidio moguća kašnjenja u ishođenju uporabne dozvole, te je u trenutku predaje dokumentacije već kasnio u odnosu na ugovorene rokove predaje prostora uvjetovane ishođenjem uporabne dozvole, stoga se zaključuje da je kod tuženika izostala dužna koja upućuje na savjesno ispunjenje ugovorne obaveze, te se tuženik ne može pozivati na izvanredne i nepredvidljive okolnosti vezane za postupak ishođenja uporabne dozvole. Za navesti je da je tuženik građevinar te da su mu mogući problemi u ishođenju odobrenja trebali biti poznati a posebno kada se radi o izmjeni projekta

21. Budući je sporna visina štete koju tužitelj potražuje za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 14. srpnja 2017. datuma kada je poslovni prostor započeo sa radom, a nakon ishođenja uporabne dozvole od 30. lipnja 2017, neprijeporno da je za navedeno vrijeme trajalo kašnjenje u primopredaji jer je poslovni prostor koji je bio predmet Ugovora o zakupu, kasnio sa otvorenjem te nije mogao početi poslovati upravo zbog propusta tuženika. Radi utvrđenja visine izmakle koristi sudski vještak za financije i računovodstvo mr.sc. A. M., dipl. oec. u pisanom izvješću od 8. travnja 2021. koristi se konto karticama iz spisa koje se odnose na poslovanje trgovine 4777 T. za usporedno razdoblje od 14. srpnja 2017. kada je poslovni prostor započeo sa radom do 30. rujna 2018., odnosno za 14 i pol mjeseci koje razdoblje se odnosi na kašnjenje tuženika u primopredaji navedenog prostora. Vještak je u tablici br.1 na stranici 3 vještva obračunao usporednu bruto dobit za navedeno razdoblje u iznosu od 1.089.647,63 kuna. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka da su uzete samo knjigovodstvene konto kartice tužitelj na kojima nije moguće utvrditi izmakla dobit tužitelja za utuženo razdoblje, da je iskazana bruto dobit na koju tužitelj nema pravo jer da se radi o naknadi štete koju tužitelj ne može ostvariti iz osnova koji pripada državnom proračunu. Na ročištu od 16. studenog 2021. vještak M. je dao svoje usmeno mišljenje i očitovanje u odnosu na prigovore tuženika

22. Vještak prvenstveno ističe da je predmetno vještvo proveo na temelju vjerodostojne dokumentacije iz spisa te sukladno pravilima struke, smatra da tuženik svojim prigovorima nije ništa naveo što to konkretno nije dobro, odnosno kako bi doista konkretno trebao biti spomenuti obračun. Na temelju podataka iz predmetnih kartica izrađen je obračun bruto dobiti tužitelja za utuženo razdoblje, sve kako je to iskazano u tablici br. 1 vještva za koje podatke smatra da su realni je i objektivni. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nema pravo na bruto dobit jer da bi se u ovom predmetu radilo o naknadi štete, te da tužitelj ne može ostvarivati štetu s osnova iznosa koji pripadaju u državni proračun, vještak M. smatra da tuženik misli na porez na dobit kada govori o iznosima koji pripadaju u državni proračun, ta da tuženikov prigovor nije utemeljen jer tužitelj registriran u porezni sustav i kao takav sve iznose koji isti naplati ili dobije sudskom presudom i slično, mora knjižiti u prihode te na kraju godine kada se pravi završni račun tužitelj mora izvršiti obračun prihoda i rashoda, odnosno poreza na dobit na utvrđenu poreznu osnovicu, sve sukladno Zakonu o porezu na dobit. Dakle, i predmetna bruto dobit ukoliko bi sud presudio u korist tužitelja a tuženik je uredno i na vrijeme isplatio tužitelju, ista bi se knjižila u ostvarene prihode i ušla u obračun rezultata poslovanja tužitelja na kraju poslovne godine, a na koju bi tužitelj utvrdio poreznu osnovicu i obračunao porez na dobit, sve sukladno navedenom Zakonu o porezu na dobit, a kad bi to bilo kako to navodi tuženik, vještak ističe, da bi tužitelj imao određenu štetu za manje plaćeni iznos nego što je to izračunata navedena bruto dobit. U svezi prigovora tuženika za navesti je da je tužitelj trgovačko društvo koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi, te je temeljem članka 5. Zakona o porezu na dobit poreznu osnovicu predstavlja dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračunavanja poreza na dobit, što znači da će na bruto iskazana dobit biti obračunata porezna osnovica koju obračunava Porezna uprava u korist državnog proračuna, te po obračunu porezne osnovice i ostalih davanja tužitelj će ostati dobit odnosno u ovom slučaju radi se o izmakloj koristi koju tužitelj nije ostvario.

23. Što se tiče prigovora tuženika da su u utuženom periodu od 1. svibnja 2016 do 14. srpnja 2017. bila dva uzastopna ljetna perioda u kojima je poslovanje bilo kao i turistička sezona u dobrom rezultatu, vještak ističe da nemamo tih statističkih podataka za taj period kako ni podataka od strane tuženika ni tužitelja jer u tom vremenskom periodu tužitelj nije uopće radio. Stoga je bilo najsvrsishodnije obračunati razdoblje od 14. srpnja 2017. do 30. rujna 2018., što čini 14,5 mjeseci rada navedene trgovine u T., a što odgovara razdoblju za koje je tuženik nakon primopredaje navedenog poslovnog započeo sa obavljanjem djelatnosti. Vještak je mišljenja da je ovo usporedno razdoblje od 14. srpnja 2017. do 30. rujna 2018. zaista relevantno kao usporedno razdoblje, te se odlučio za tu varijantu obračuna u svom vještvu, iz razloga jer je tužitelj zaista započeo raditi dana 14. srpnja 2017. Sud je prihvatio ovakav stav vještaka jer je najprihvatljivije i životno da se obračun izmakle dobiti prihvati odmah na početku komercijalne djelatnosti po otvaranju poslovnog prostora kako za svibanj 2016. da je prostor započeo sa radom tako i za razdoblje od 14. srpnja 2017. kada je zaista i započeo sa radom što znači da je obračunata dobit koja je ostvarena od otvaranja prostora pa za slijedećih 14,5 mjeseci rada.

24. Člankom 346. stavak 1. ZOO-a je propisano da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Prema navedenoj zakonskoj odredbi tužitelj potražuje izmakla dobit koju nije ostvario za razdoblje od 1. svibnja 2016 do 14. srpnja 2017. a koju je vještak temeljem podataka u spisu obračunao za razdoblje od 14. srpnja 2017. do 30. rujna 2018., što čini 14,5 mjeseci rada navedene trgovine prema podacima koliko je tužitelj ostvario bruto dobiti u iznosu od 1.089.647,63 kuna, a koji iznos se obračunava i umanjuje za poreznu osnovicu.

25. Nadalje tuženik ukazuje da je na članak 9 Ugovora kojim je za slučaj zakašnjenja ugovorena ugovorna kazna a koju tužitelj nije tražio, pa da ga stoga ne pripada ni naknada štete, jer je predmetnim ugovorom izričito ugovoreno da ako je šteta koju je zakupnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, zakupnik ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete, te da iz navedene odredbe jasno proizlazi da tužitelj ne može ostvariti pravo na naknadu štete prije nego je ostvario pravo na ugovornu kaznu i da ima pravo samo na razliku između ugovorne kazne i potpune naknade štete. Tužitelj je primio ispunjenje ugovorne obaveze a da nije u primjernom roku zatražio ugovornu kaznu, što je bio dužan te je temeljem ZOO-a izgubio pravo tražiti ugovornu kaznu i pravo na utvrđenje razlike do potpune naknade štete.

26. Točno tuženik ukazuje na točka 2. stavak 9. Ugovora kojim je predviđena ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja poslovne zgrade, te u koliko je šteta veća od iznosa iz ugovorne kazne da bi tužitelj imao pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete, međutim prema mišljenju suda ova ugovorna odredba ne isključuje pravo tužitelja zahtijevati potpunu naknadu štete u koliko se nije naplatio djelomično i iz ugovorne kazne a na što upućuje primjena članak 353. stavak 4. ZOO-a kojom je propisano da kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Budući tužitelj nije zatražio isplatu ugovorne kazne, te je stoga ima pravo zatražiti naknadu štete na ime izgubljene dobiti sve kako je presuđeno pod točkom I izreke, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 30. listopada .2018. pa do isplate koja kamatna stopa je određena za trgovačke ugovore ("Narodne novine" broj 1/2019, 1/22).

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154 stavak 1. i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje ZPP-a) sastav tužbe od 30. listopada 2018. - 879 bodova, za sastav podneska 20. rujna 2019. - 879 bodova, zastupanje na ročištu od 22. listopada 2019. - 439,5 bodova, sastav podneska od 31. prosinca 2019. - 879 bodova, zastupanje na ročištu od 24. studenog 2020. - 879 bodova, zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2021.- 879 bodova, podnesak od 19. travnja 2021. - 50 bodova, podnesak od 31. kolovoza 2021. po 1090 bodova, zastupanje na ročištu od 9. rujna 2021. - 545 bodova, zastupanje na ročištu od 16. studenog 2021. - 1090 bodova što primjenom OT br. 7. stavak 1., 8. stavak 1., 9. stavak 1. i 2. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12) ukupno iznosi 7.609,5 bodova odnosno 76.095 kuna, trošak pdv od 19.023,75 kuna, troškovi vještačenja od 5.000 kuna, pristojba tužbe od 5.000,00 kuna i odluke od 5.000,00 kuna primjenom Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 157/15, 110/15, 118/18) što sveukupno iznosi 110.118,75 kuna, dok se za više tražen iznos od 22.668,75 kuna zahtjev tužitelja iz osnova troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan sve kako je presuđeno u točkom II izreke presude.

U Splitu 10. svibnja 2022.

Sudac

Vinka Mitrović,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi preko ovog suda za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u tri primjerka.