REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 729/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB …, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p., iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž R-258/21-3 od 25. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1969/19-104 od 30. prosinca 2019., u sjednici od 10. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, br. Gž R-258/21-3 od 25. ožujka 2021., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2014. i da rani odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na radno mjesto poslovođe u Interventnoj ekipi te zahtjev za isplatom naknade plaće od 290.794,52 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na točno određene mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku isplati trošak parničnog postupka od 100.625,00 kn (toč. II izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka od 17.820,00 kn (toč. III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je otkaz nedopušten, naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto poslovođe u interventnoj ekipi te isplatiti mu naknadu plaće od 290.794,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. III izreke presude, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka od 100.625,00 kn te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak od 2.500,00 kn a odbijen preostali dio zahtjeva za naknadom troška od 109.062,50 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i utvrđenje da radni odnos nije prestao, uz zahtjev za vraćanje na posao i naknadu plaće.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odlukom o izvanrednom otkazu 10. lipnja 2014. otkazan ugovor o radu u kojoj je naznačeno da se ugovor otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke je navedeno da je tužitelj na temelju lažne svjedodžbe na svoje ime o završnom ispitu CUO “8. svibnja 1945.“ Zagreb, Selska cesta 83., ishodio upis srednje stručne spreme za zanimanje automehaničar u svoju radnu knjižicu i da je time na prijevaran način pokušao dovesti tuženika u zabludu da povjeruje kako je stekao srednju stručnu spremu.
8. Nadalje, sudovi su utvrdili da iz preslike matičnog arka tužitelja, na kojem su naznačeni tužiteljevi osobni podaci, proizlazi kako je upisanu završnu fazu obrazovanja 1977. s time što se na kraju matičnog arka nalazi napomena od 26. lipnja 1989. o tome da je kandidat položio završni ispit 6. lipnja 1989. s dobrim uspjehom te je stekao ranije navedeno zanimanje 4. stupnja srednje stručne spreme a da iz preslike radne knjižice tužitelja proizlazi da je navedena svjedodžba od 26. lipnja 1989. upisana u tužiteljevu radnu knjižicu, dok je prije bila upisana svjedodžba o završenom drugom razredu pripremnog stupnja srednjoškolskog obrazovanja od 16. travnja 1977. Iz dopisa E. škole od 27. svibnja 2014. proizlazi da svjedodžba izdana tužitelju nije vjerodostojna jer nema podataka o ponovnom upisu tužitelja u matične knjige, pri čemu tuženik ne spori da je tužiteljeva svjedodžba izdana na originalnom obrascu i da je ovjerena originalnim pečatom.
9. Utvrđeno je da iz dopisa nadležnog ministarstva proizlazi da školske ustanove vode evidenciju o izdanim svjedodžbama i da je ravnatelj kao poslovodni i stručni voditelj školske ustanove ovlašten na traženje službene osobe koja vodi postupak davati potvrde o tome je li osoba čija svjedodžba se provjerava naznačena kao polaznik školske ustanove koja je svjedodžbu i izdala, je li osoba doista pohađala i završila program obrazovanja naveden u svjedodžbi i odgovaraju li podaci navedeni u svjedodžbi podacima iz službene evidencije školske ustanove.
10. Sukladno navedenom, budući da postoji dopis obrazovne ustanove da svjedodžba nije vjerodostojna, prvostupanjski sud zaključuje da je na tužitelju bio teret dokaza činjenice da je na valjan i zakonit način stekao stručnu spremu koja je upisana u radnu knjižicu, što da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pa da je uslijed upisivanja nevjerodostojne svjedodžbe u radnu knjižicu tužitelja, kod tuženika došlo do gubitka povjerenja u tužitelja jer je svojim postupanjem doveo tuženika u zabludu o činjenici posjedovanja srednje stručne spreme koju ne posjeduje.
11. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci ističe da ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao činjenicu da je završio školovanje i da je stekao srednješkolsko obrazovanje i zanimanje automehaničara jer iz spisa priloženog matičnog arka proizlazi da je isti popunjen na način da se na njemu nalaze svi osobni podaci za tužitelja kao polaznika škole, semestri koje je polazio, ime i prezime nastavnika, program koji je završio kao i ocjene za svaki program, dok se u rubrici „Primjedbe” nalazi upisano da je kandidat polagao završni ispit od 6.6.1989. - 26.6.1989. i položio s dobrim uspjehom, stekao 4. četvrtog stupnja, strojarske struke, obrazovnog profila strojarskog tehničara, smjer automehaničar.
12. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije uspio dokazati opravdanost odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju jer je tužitelj uspio dokazati da podaci iz dopisa E. i o. škole od 27. svibnja 2014. iz kojeg proizlazi da tužiteljeva svjedodžba nije vjerodostojna, kao i očitovanje te škole od 4. veljače 2016. iz kojeg proizlazi da nema podataka o ponovnom upisu tužitelja u matične knjige, nisu vjerodostojni.
13. Tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da postoji proturječnost onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i iskazima danim u postupku sa samim tim ispravama i iskazima danim u postupku. To stoga što iz iskaza samog tužitelja proizlazi da pred kraj trećeg razreda nije predao neki nacrt iz nacrtne geometrije pa je prekinuo školovanje; da je tužitelj 28. svibnja 2014. u postupku izvanrednog otkazivanja iznio svoju obranu i kao dokaz ponudio indeks gdje bi se vidjeli upisani predmeti i ocjene tijekom četverogodišnjeg školovanja ali je nakon toga poslao samo fotokopiju prve stranice indeksa bez stranica sa predmetima i ocjenama; da je na obrascu sporne svjedodžbe na str.2. u rubrici „nakon završenog pripremnog stupnja upisao 29. rujna1987. u obrazovni program – dakle ne stoji da se upisao 1. rujna 1977., pa ako se upisao 29. rujna 1987. morao je biti upisan u novu matičnu knjigu i zašto je korišten matični arak iz 1977. na kojem stoji da se ispisao; da na drugoj strani matičnog arka na kojem su upisani predmeti I semestra nema ovjere semestra niti datuma ovjere semestra, zatim kod ovjere II, III i IV semestra potpisi ovjerovitelja nije čitljiv i nema datuma ovjere, da bi na zadnjem listu pod „primjedba” navedeno kako je kandidat položio završni ispit 26. lipnja 1989. (dakle nakon 12 godina) bez naznake teme završnog rada te je samo potpis direktora J. B. (koji je pravomoćno kazneno osuđen radi zloupotrebe položaja i izdavanje neistinite svjedodžbe 2006. iz iste škole za cijenu od 3.000,00 EUR-a a upravo je on imao mogućnost upotrebe obrazaca svjedodžbe, žiga i potpisa 1989.); da je iz matičnog arka prema iskazu svjedoka A. D., strana na kojoj se upisuje završni ispit istrgana, da su podaci o završnom ispitu za tužitelja upisani pod „Primjedbe” u obrascu navedenog „unose se značajni podaci o uspjesima polaznika na temelju zaključka utvrđenih od vijeća obrazovne grupe” što je prema iskazu svjedoka nedopustivo; da u školi broj djelovodnika 01-434 koji je naveden za tužitelja kao poseban dokument o završnim ispitima ne postoji.
14. Kad se u obzir uzmu tijekom postupka utvrđenje činjenice, proizlazi da tuženik osnovano ističe prigovor da je počinjena navedena bitna povreda odredba parničnog postupka. Naime, sud drugog stupnja nije odgovorio zašto ne prihvaća navedene činjenice iz kojih ipak proizlazi da sporna svjedodžba nije vjerodostojna (kako je to ovaj sud prihvatio u odlukama Revr 284/17 i Rev 574/17) a koje je tuženik iznio tijekom postupka. Zbog toga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
15. U ponovnom postupku sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i potom donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu.
Zagreb, 10. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
